*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Pri analizi sudske prakse predmeta vezanih uz diskriminaciju koristili smo statističke podatke MPUDT-a za građanske, prekršajne i kaznene predmete, koje prema čl. 14. ZSD-a treba dostaviti pučkoj pravobraniteljici do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu, preliminarne podatke MUP-a, kao i raspoložive odluke iz građanskih i radnih, prekršajnih i kaznenih te upravnih predmeta.

Građanski predmeti

Prema podacima MPUDT-a, u 2025. godini zaprimljena su 43 nova građanska predmeta vezana uz diskriminaciju, što je 27 manje nego 2024. godine.

Tužitelji su se najčešće pozivali na diskriminacijsku osnovu društvenog položaja (12), a zatim obrazovanja i spola (6), zdravstvenog stanja (5), invaliditeta (4), bračnog i obiteljskog statusa (3), dobi (2), dok su diskriminacijske osnove rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, političkog ili drugog uvjerenja, članstva u sindikatu te nacionalnog podrijetla isticane u po jednom predmetu. U jednom predmetu kao osnova navedeno je “ostalo”, odnosno oznaka koja se primjenjuje kada nije moguće odrediti osnovu ili je navedena osnova koja nije među propisanima čl. 1. ZSD-a. Iz prethodne godine preneseno je 195 predmeta, što je oko 23% više nego na prijelazu u 2024. godinu te 74% više nego na prijelazu u 2023. godinu. U prenesenim predmetima tužitelji su najčešće isticali diskriminacijske osnove društvenog položaja (37), obrazovanja (27), invaliditeta (25), spola (15), članstva u sindikatu (13), političkog ili drugog uvjerenja (12), zdravstvenog stanja (11), dok su ostale diskriminacijske osnove isticane nešto rjeđe.

Pravomoćno je riješeno 73 predmeta, značajno više nego prethodne godine kada je riješen 31 predmet. Čak 83% postupaka je trajalo preko 12 mjeseci. Najviše ih je okončano odbijajućom presudom (30) ili na drugi način (38), dok je u tek pet predmeta (oko 6%) usvojen tužbeni zahtjev.

Za razliku od prethodnih godina kad se tužbama u podjednakom broju tražilo utvrđenje diskriminacije i naknada štete, u 2025. godini se najčešće tražilo utvrđenje diskriminacije (43), dok se zabrana diskriminacije i naknada štete tražila u po 24 predmeta. Dok se u 2023. i 2024. godini tužbenim zahtjevima uopće nije tražila objava presude u medijima, u 2025. godini je takav zahtjev postavljen u tri predmeta, od kojih je u jednom usvojen. Nažalost, ni u 2025. godini nije podnesena niti jedna udružna tužba, a statistika o trajanju i uspješnosti, kao i nepredvidivost ukupnih troškova anti-diskriminacijskih postupaka sigurno imaju utjecaja na odluku o nepodnošenju te vrste tužbi.

Prema presudama kojima raspolažemo, najveći broj anti-diskriminacijskih tužbenih zahtjeva proizlazi iz radnih odnosa. Tužitelji su, kao i prethodnih godina, vrijednost predmeta spora uglavnom određivali između 5.000 i 12.000 eura.

Analizom raspoloživih presuda primjećujemo da u većem dijelu ovih sudskih postupaka u vrijeme njihovog pokretanja radni odnos nije prestao pa tužitelji, pored utvrđenja diskriminacije, traže i zabranu takvog budućeg postupanja. U radnim sporovima u kojima je radni odnos prestao, uz utvrđivanje diskriminacije, tužitelji traže naknadu štete, dok se uglavnom ne traži vraćanje na radno mjesto, što može biti posljedica teško narušenih odnosa s bivšim poslodavcem ili straha od daljnje viktimizacije u slučaju vraćanja na staro radno mjesto.

Radi dokazivanja svojih tvrdnji tužitelji nerijetko kao svjedoke predlažu svoje kolege. No, iskazi onih koji su i dalje zaposleni kod tuženog poslodavca, najčešće ne idu u prilog tužitelju, što može biti uvjetovano i strahom od viktimizacije.

Tako su u postupku radi utvrđenja nezakonitom odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, između ostaloga zbog diskriminacije temeljem dobi, u dokaznom postupku saslušani zaposlenici tuženika, te su u prilog tužiteljice svjedočili uglavnom zaposlenici članovi radničkog vijeća i oni koji više ne rade kod tuženika. U odnosu na navode o diskriminaciji, tužiteljica, koja je bila u dobi od 58 godina, ukazivala je da je bila najstarija zaposlenica te da su u radnom odnosu zadržani mlađe kolege. Tužiteljica je u konačnici dokazala nezakonitost odluke o otkazu jer poslodavac nije proveo potpuno savjetovanje s radničkim vijećem prije otkazivanja njezinog ugovora o radu. No, sud nije smatrao da je tužiteljica diskriminirana temeljem dobi jer je radni odnos otkazan i njezinoj četiri godine mlađoj kolegici te je naveo da je pravo poslodavca odlučiti kojem će od kriterija – trajanje radnog odnosa, godine života i obveze uzdržavanja, dati prednost prilikom odluke o otkazu.

Mali broj usvajajućih presuda u predmetima u kojima tužitelje zastupaju odvjetnici, ukazuje na potrebu nastavka njihove edukacije o anti-diskriminacijskom pravu. To pokazuju i neki tužbeni zahtjevi odvjetnika, koji nisu sastavljeni u skladu sa ZSD-om, poput onog u kojem se kao diskriminacijska osnova navodi protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje na radnom mjestu. Navedeno ne predstavlja niti jednu od 17 taksativno propisanih diskriminacijskih osnova iz ZSD-a, već je riječ o mogućoj nezakonitoj radnji za koju je tužitelj mogao tražiti da se sudski zabrani, a koja je eventualno bila motivirana nekom diskriminacijskom osnovom.

Nadalje, iz nekih sudskih postupaka je razvidno nedovoljno razumijevanje pojedinih diskriminacijskih osnova iz ZSD-a. Tako je u sudskom postupku vođenom, među ostalm, povodom navoda tužiteljice da je diskriminirana na radu po osnovi društvenog položaja jer je bila bliska suradnica prethodno smijenjenog čelnika tuženika, sud utvrdio njezinu diskriminaciju, odnosno njezinu profesionalnu povezanost s prethodnim čelnikom poslodavca podveo je pod diskriminacijsku osnovu „društveni položaj“, što je ocijenio da je bilo razlogom nepovoljnog postupanja. Ne umanjujući štetnost postupanja tuženika prema tužiteljici niti njezin konačni uspjeh u sporu, ovakvo tumačenje može stvoriti pogrešna očekivanja.

Dosadašnja sudska praksa uže je tumačila osnovu “društvenog položaja” pa je tako Općinski radni sud u Zagrebu ovu diskriminacijsku osnovu pojasnio u presudi Pr-35/2010-19 navodeći da „društveni položaj određuje vrijednosti, prava, moć i karakteristično ponašanje ljudi, koje uključuje određene norme i ograničenja što se izražava određenim simbolima, pa se tako može govoriti npr. o društvenom položaju razvojačenih hrvatskih branitelja, društvenom položaju umirovljenika, društvenom položaju političara na vlasti (…) odnosno pojedinca kao člana određene društvene skupine”. Iako je ova presuda naknadno djelomično preinačena prihvaćanjem žalbe, to nije utjecalo na navedeno tumačenje društvenog položaja kao diskriminacijske osnove.

Iz statističkih podataka MPUDT-a je razvidno da je “društveni položaj” najčešće isticana diskriminacijska osnova u građanskim predmetima. Pri tome broj odbijajućih sudskih odluka donesenih u 2025. godini u predmetima u kojima su se tužitelji pozvali na ovu diskriminacijsku osnovu (od deset pravomoćno riješenih predmeta, u šest je odbijen tužbeni zahtjev, tri su riješena na drugi način te je u jednom usvojen tužbeni zahtjev), pokazuju često nerazumjevanje tužitelja što obuhvaća „društveni položaj“. Stoga je važno ne samo razumijevanje sudova što obuhvaćaju pojedine diskriminacijske osnove i ocjena postojanja nepovoljnog postupanja temeljem te osnove, a s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, već i da sudovi u obrazloženjima presuda pojasne značenje pojedinih diskriminacijskih osnova i njihovu primjenu u konkretnom slučaju. Time se doprinosi stvaranju ujednačene sudske prakse glede primjene anti-diskriminacijskog prava, uključujući značenja pojedinih diskriminacijskih osnova, te educiranju stranaka konkretnog postupka i šire. Obzirom da je ispravo postavljen anti-diskriminacijski tužbeni zahtjev jedan od preduvjeta donošenja usvajajuće sudske odluke, adekvatno obrazložene sudske odluke su od pomoći  i odvjetnicima prilikom zastupanja u daljnjim sudskim postupcima vezanim uz diskriminaciju.

Svi navedeni primjeri, kao i statistika MPUDT-a, ponovno ukazuju na potrebu kontinuirane  edukacije svih uključenih u primjenu antidiskriminacijskog prava.

Prekršajni i kazneni predmeti

Statistički podaci MPUDT-a o prekršajima vezanim za diskriminaciju odnose se na prekršaje propisane Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova, čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te čl. 39. st. 1. toč. 2. i 5. Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

Prema podatcima MPUDT-a u 2025. godini je iz prethodnih godina preneseno 346 predmeta te su zaprimljena 272 nova predmeta, što je slično podacima za 2024. godinu kada ih je 379 preneseno iz prethodnih godina te ih je 222 zaprimljeno.

U 2025. godini riješeno je 235 prekršajnih predmeta, od kojih ih je 158 dovršeno osuđujućim presudama, kojima je izrečeno 198 sankcija. Kao i prethodnih godina, najviše je izrečeno novčanih kazni (145), zatim 16 kazni zatvora te 37 ostalih sankcija. Preostali predmeti riješeni su oslobađajućim presudama (74) i na drugi način (43).

Najčešće diskriminacijske osnove u novo zaprimljenim predmetima bile su nacionalno podrijetlo (78) i spol (71). Slijede rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (47), političko ili drugo uvjerenje (25), spolna orijentacija (12), vjera (5), invaliditet (3), u po dva predmeta zdravstveno stanje i dob, te u po jednom predmetu društveni položaj i rodni identitet odnosno rodno izražavanje. U 25 predmeta navode se „ostale osnove“.

U osuđujućim presudama također su najčešće diskriminacijske osnove bile nacionalno podrijetlo (47) i spol (38), zatim rasna ili etnička pripadnost ili boja kože (25), političko ili drugo uvjerenje (9), spolna orijentacija (6), vjera (5), u po dva predmeta dob i zdravstveno stanje te u po jednom predmetu društveni položaj, jezik, rodni identitet odnosno rodno izražavanje i socijalno podrijetlo. U 20 predmeta navode se „ostale osnove“.

146 prekršajnih postupaka trajalo je dulje od 12 mjeseci, dok ih je 89 dovršeno unutar tog perioda. Na kraju 2025. godine ostala su neriješena 383 predmeta.

Analiza raspoloživih presuda pokazuje da je većina prekršaja počinjena na javnim mjestima, najčešće u ugostiteljskim objektima ili na ulici, zatim između osoba koje su ranije bile u prijateljskim ili partnerskim odnosima, među susjedima i rodbinom, a čiji je odnos od ranije narušen. Neki su prekršaji bili počinjeni prema osobama koje su zbog karakteristike vidljive počinitelju, poput boje kože, bile verbalno, a ponekad i fizički napadnute na radnom mjestu, na ulici ili drugom javnom mjestu. Među ovim oštećenicima su i strani radnici iz udaljenijih trećih zemalja te turisti. Nadalje, neki su prekršaji počinjeni na društvenim mrežama objavljivanjem neprimjerenih i uvredljivih komentara, najčešće zbog etniciteta oštećene osobe, ili uvjerenja.

Kao i prethodnih godina, počinitelji su često alkoholizirani u javnosti vrijeđali i omalovažavali pa su prekršaji u svezi diskriminacije najčešće u stjecaju s prekršajima iz područja zaštite javnog reda i mira te nešto rjeđe s prekršajima vezanima uz zaštitu od nasilja u obitelji i drugim prekršajima.

Presude zbog spolnog uznemiravanja iz čl. 32. ZRS-a ili iz čl. 26. ZSD-a, najčešće se odnose na  pokušaje uspostavljanja neželjenog fizičkog kontakta te neprimjerene, uvredljive ili ponižavajuće komentare spolne naravi. Vođeni su i prekršajni postupci radi prekršaja iz čl. 35. ZRS-a kojim je sankcionirana nedovoljna zastupljenost kandidatkinja na izbornim kandidacijskim listama.

Uglavnom su izricane novčane kazne pri čemu su sudovi rjeđe nego ranijih godina primjenjivali institut ublažavanja kazne, no najčešće su izricane kazne oko donje zakonske granice, što dovodi u pitanje ispunjavanje njihove preventivne svrhe. Tako je za uznemiravanje iz čl. 25. st. 1. ZSD-a, kojim je propisana novčana kazna od 5.000 do 30.000 kuna za fizičke osobe, okrivljenik kažnjen s 210 eura, iako je tijekom nekoliko mjeseci više puta grubo vrijeđao oštećene. U presudi nije obrazložena sankcija pa nije razvidno koje su okolnosti cijenjene pri njezinom određivanju, osim što je iz osobnih podataka okrivljenika vidljivo da je prekršajno nekažnjavan.

Iako rjeđe, nekim su okrivljenicima izrečene nešto više kazne, poput okrivljenice kojoj je za uznemiravanje iz čl. 25. st. 1. ZSD-a izrečena kazna od 1.000 eura, pri čemu joj je kao otegotna okolnost uzeta dosadašnja višestruka osuđivanost za prekršaje s elementima nasilja. Dakle, sud nije cijenio samo okolnost je li okrivljenica već osuđivana isključivo za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD-a, već je uzeo u obzir njezinu raniju prekršajnu osuđivanost i za drugu vrstu prekršaja. No, iako se bilježe određeni pozitivni pomaci, i dalje je blaga penalna politika prekršajnih sudova prema počiniteljima prekršaja s elementima diskriminacije.

Maloljetnim počiniteljima je najčešće izricana odgojna mjera – sudski ukor, primjerice zbog objave na društvenoj mreži uvredljivog sadržaja o osobama homoseksualne orijentacije te zbog isticanja simbola kojima se širi rasna i druga netrpeljivost.

U obrazloženjima sankcija najčešće se navode uobičajene olakotne i otegotne okolnosti, poput osobite upornosti počinitelja pri počinjenju prekršaja ili trajanja prekršajne radnje, osobite ranjivosti žrtve zbog dobi ili drugih okolnosti. Pri određivanju kazne neki su sudovi uzimali u obzir samo raniju osuđivanost za istovrsne prekršaje, ali ne i raniju osuđivanost za prekršaje s elementima nasilja, dok su neki sudovi to uzimali u obzir radi izricanja adekvatne sankcije. No, u nekim slučajevima obrazloženja potpuno izostaju ili nisu obrazloženi neki aspekti, primjerice razlog ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma.

Prekršajni zakon propisuje mogućnost izricanja zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, ukoliko je okrivljenik prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ili druge vrste ovisnosti te postoji opasnost da će ga zbog toga ponovno počiniti. Iako su okrivljenici niz prekršaja počinili u alkoholiziranom stanju, koje je obuhvaćeno činjeničnim opisom djela, u analiziranim pravomoćno osuđujućim presudama niti jednom počinitelju nije određena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti. U jednom slučaju je počinjenje prekršaja pod utjecajem alkohola sud ocijenio olakotnim pri odmjeravanju kazne, smatrajući da je sposobnost okrivljenika za pravilno rasuđivanje bila smanjena.

Iz analize presuda, najčešće donesenih radi uznemiravanja iz čl. 25. ZSD-a, proizlazi da su neki okrivljenici oslobođeni zbog nepostojanja opisa namjere počinitelja da ponizi, uznemiri i povrijedi dostojanstvo žrtve temeljem neke od diskriminacijskih osnova. U postupku vođenom zbog uznemiravanja pripadnika romske zajednice vrijeđanjem, sud je oslobodio okrivljenike navodeći da nisu utvrđena zakonska obilježja prekršaja iz čl. 25 ZSD-a jer se oštećeni izjašnjavaju kao Hrvati, bijele su rase i govore hrvatski jezik. No to nužno ne isključuje njihovo romsko podrijetlo. Ujedno, ZSD propisuje diskriminaciju i u slučaju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju.

U postupku vođenom zbog verbalnog i fizičkog napada na ulici na Romkinju i njezinu maloljetnu djecu, počinitelj je uvjetno osuđen za prekršaj iz čl. 6. ZPPJRM-a, dok je oslobođen za prekršaj iz čl. 25. st. 1. ZSD uz obrazloženje da je iz optužnog prijedloga izostala namjera počinitelja da s ciljem prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u nacionalnom podrijetlu povrijedi dostojanstvo osobe romske nacionalnosti. No, opisane okolnosti ukazuju da je riječ o nasilnom činu potaknutom netrpeljivošću prema Romima, kojeg je trebalo adekvatno pravno kvalificirati i shodno tome sankcionirati.

Neki od opisanih slučajeva ukazuju na potrebu nastavka educiranja pravosudnih dužnosnika  o prekršajima i kaznenim djelima s elementima diskriminacije slijedom čega smo dali preporuku Pravosudnoj akademiji da nastavi s provedbom edukacije sudaca i sudskih savjetnika o antidiskriminacijskom pravu, uključujući o prekršajima i kaznenim djelima s elementima mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije.

Kazneni predmeti vezani uz diskriminaciju odnose se na kaznena djela: mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje iz čl. 104., povreda ravnopravnosti iz čl. 125., povreda slobode izražavanja nacionalne pripadnosti iz čl. 126., spolno uznemiravanje iz  čl. 156. i javno poticanje na nasilje i mržnju iz čl. 325. KZ-a. Sva ova kaznena djela uključuju određeni oblik povrede osobnih prava i sloboda, odnosno nejednakog postupanja prema pripadnicima pojedinih ranjivih skupina.

Prema podatcima MPUDT-a u 2025. godini je zaprimljeno 20 novih predmeta vezanih uz ova kaznena djela, dok je 25 predmeta preneseno iz prethodnog razdoblja. To je nešto više nego 2024. godine kada je zaprimljeno 15 novih predmeta, dok ih je 23 bilo preneseno iz prethodnog razdoblja.

Postupci su vođeni zbog javnog poticanja na nasilje i mržnju (12) i spolnog uznemiravanja (11), dok se dva postupka vode kao „ostala“ kaznena djela. Počinitelji su najčešće bili motivirani spolom (16), nacionalnim podrijetlom (15), spolnom orijentacijom (6) ili rasom i etničkim porijeklom (5) oštećene osobe.

U 2025. godini sudovi su pravomoćno riješili 17 predmeta, od kojih je 14 okončano osuđujućom, jedan oslobađajućom presudom te su dva predmeta riješena na drugi način. Izrečeno je 14 sankcija, od čega 13 uvjetnih osuda i jedna zamjena kazne zatvora radom za opće dobro. 14 postupaka dovršeno je unutar godine dana, dok su tri trajala dulje. Na kraju godine ostalo je neriješeno 28 predmeta.

Dostupne analizirane kaznene presude odnosile su se na kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, koje je bilo počinjeno putem društvenih mreža.

Okrivljeniku koji je na društvenoj mreži odobravao genocid počinjen prema Židovima izrečena je kazna zatvora od šest mjeseci uz primjenu uvjetne osude na dvije godine. Istu sankciju dobio je i njegov suokrivljenik koji je počinio kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, komentirajući na portalu članak o Izraelu. Obojici je raniju kaznenu neosuđivanost sud cijenio kao olakotnu okolnost.

Okrivljenik je zbog pozivanja na društvenoj mreži na nasilje i mržnju prema osobama homoseksualne orijentacije osuđen na tri mjeseca zatvora uz primjenu uvjetne osude u trajanju od jedne godine.

Okrivljeniku koji je u neubrojivom stanju na društvenoj mreži širio netrpeljivost prema osobama srpske nacionalnosti je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi od šest mjeseci.

Navedeni kazneni predmeti pokazuju da se društvene mreže, nažalost, i dalje često koriste za širenje netrpeljivosti te pozivanje na nasilje i mržnju prema pojedinim skupinama i njihovim pripadnicima, o čemu godinama pišemo i u poglavlju o slobodi izražavanja i govoru mržnje.

Upravni sporovi

Postupanje po tužbama radi utvrđenja diskriminacije, njezinog otklanjanja ili naknade štete u nadležnosti je općinskih građanskih i radnih sudova, dok je u nadležnosti upravnih sudova ocjena zakonitosti postupanja javnopravnih tijela, njihovih pojedinačnih odluka te sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnih ugovora. No i upravni sudovi pri odlučivanju primjenjuju ZSD i druge izvore antidiskriminacijskog prava ocjenjujući navode stranaka koje se pozivaju na diskriminaciju. Time  doprinose ekonomičnosti i efikasnosti sudskog postupanja.

MPUDT ne vodi posebne statističke podatke o predmetima upravnih sudova u kojima su se tužitelji pozivali na diskriminaciju, stoga podatke o ovim predmetima pribavljamo izravno od sudova.

Visoki upravni sud nas je, kao i ranijih godina, obavijestio da u sustavu eSpis ne vodi posebnu evidenciju o predmetima u kojima se stranka pozvala na diskriminaciju i ne raspolaže točnim podatkom o broju ovakvih predmeta. Za razliku od 2023. godine kada nam je dostavio odluke u sedam predmeta u kojima su se tužitelji pozivali (i) na diskriminaciju, te 2024. godine kada nam je dostavio jednu, za 2025. godinu nam nije dostavio niti jednu ovakvu odluku.

Upravni sud u Rijeci tijekom 2025. godine donio je jedanaest sudskih odluka u sporovima u kojima su se stranke pozvale na diskriminaciju, što je povećanje u odnosu na ranije godine, te nam je dostavio brojeve tih predmeta. Upravni sudovi u Zagrebu, Osijeku i Splitu su, kao i ranijih godina, naveli da takvih predmeta nisu imali.

Iz uvida u dostavljene odluke, razvidno je da se sudski sporovi u kojima su se tužitelji pozivali na diskriminaciju odnose na različita pravna područja: prestanak službe u MUP-u s pravom na mirovinu; pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti izvanbračnog supruga; uvjete za radno mjesto izvanrednog profesora; pravo na sekundarnu pravnu pomoć; stalnu novčanu naknadu zbog zasluga u kulturnoj djelatnosti; natječaj za imenovanje pročelnika gradskog upravnog odjela; utvrđivanje hrvatskog državljanstva; priznanje prava na invalidsku mirovinu; te obustavu isplate nepripadne mirovine. Nadalje, razvidno je i da diskriminaciju kao razlog pobijanja upravnog akta tužitelji i dalje u pravilu ističu uz druge (primarne) razloge, kao i da su njihovi navodi o diskriminaciji uglavnom neobrazloženi, pri čemu najčešće ne ističu diskriminacijsku osnovu iz ZSD-a.

Od jedanaest odluka iz 2025. godine u kojima su se tužitelji pozvali na diskriminaciju, u šest se ne navodi nikakva konkretna diskriminacijska osnova, dok se u jednoj navodi „ranije poznanstvo“, što nije osnova propisana ZSD-om. U samo četiri odluke izričito se navode diskriminacijske osnove iz ZSD-a: u tri predmeta dob te u jednome invaliditet, o kojima više iznosimo u nastavku.

Odbijen je tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja MUP-a tužiteljice koja je isticala da je diskriminirana temeljem dobi jer se pri rješavanju zahtjeva za utvrđivanjem hrvatskog državljanstva primjenjuju različiti propisi ovisno jesu li podnositelji rođeni prije ili poslije 8. listopada 1991. godine. Upravni sud je, naime, utvrdio da je tužiteljica nakon rođenja stekla državljanstvo jedne od bivših republika, da se po ranijem propisu moglo imati samo jedno republičko državljanstvo te da se ne može naknadno utvrditi da je imala hrvatsko državljanstvo, jer ga nije imala prema propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu.

U predmetu u kojemu je Upravni sud poništio rješenja kojima je odbijen zahtjev za sekundarnu besplatnu pravnu pomoć, a u kojemu se na drugostupanjsku odluku MPUDT-a čekalo sedam godina, tužiteljica je, između ostaloga, tvrdila da je kao registrirana osoba s invaliditetom bila izložena dugogodišnjoj višestrukoj izravnoj diskriminaciji. Rješenja su poništena jer se prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo upustilo u ocjenjivanje i utvrđivanje meritorne stvari u vezi koje se vodio sudski postupak, a ne zbog tužiteljičinog prigovora da je diskriminirana.

U dva upravnosudska spora poništena su rješenja MUP-a kojim su odbijeni tužitelji sa zahtjevom za prestankom službe i odlaskom u mirovinu prema čl. 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (ZMPO). Iako odlazak u mirovinu bez obzira na godine života, s najmanje 30 godina mirovinskog staža, od toga najmanje 15 na poslovima sa stažem s povećanim trajanjem, ne ovisi (samo) o volji policijskog službenika, već je potrebna i odluka resornog ministra, koji je u konkretnim slučajevima smatrao da bi prestanak službe tužitelja utjecao na redovno i uredno funkcioniranje službe, Upravni sud u Rijeci je, između ostaloga, smatrao da MUP nije otklonio prigovore tužitelja o diskriminaciji u usporedbi s drugim policijskim službenicima po osnovi dobi, odnosno tvrdnju da su u velikoj većini usvajani istovjetni zahtjevi drugih policijskih službenika te je naveo da je MUP obvezan ponovno odlučiti o zahtjevu vodeći računa o zakonskoj zabrani diskriminacije.

S obzirom na širinu područja koja mogu biti predmetom upravnih sporova te okolnost da upravni sudovi prilikom odlučivanja primjenjuju i antidiskriminacijsko pravo, evidentiranje ovih predmeta omogućilo bi njihovo sveobuhvatno praćenje, kao i praćenje kvalitete pravnih argumenata tužitelja o diskriminaciji, razumijevanja antidiskriminacijskog prava od strane tijela koje vode upravne postupke, a po potrebi i osmišljavanje mjera kako bi se prevenirala ili smanjila diskriminacija na koju se tužitelji pozivaju u upravnim sporovima.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Siromaštvo i ljudska prava, Pravosuđe, Postupanje Europskog suda za ljudska prava, Prava nacionalnih manjina, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Zločini iz mržnje, Sloboda vjeroispovijedi i diskriminacija temeljem vjere, Izražavanje u javnom prostoru.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.