Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz starije osobe pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Diskriminacija starijih osoba temeljem njihove dobi pojavljuje se u brojnim područjima života, poput pristupa socijalnoj skrbi, zdravstvenoj zaštiti ili pristupu dobrima i uslugama, a često je riječ o strukturnoj diskriminaciji.

Pritužbe ukazuju na nedostatne kapacitete institucionalne skrbi za starije, manjak usluga za skrb kod kuće, siromaštvo i mirovine nedostatne za pokrivanje osnovnih životnih potreba, probleme i teškoće vezane uz zdravstvenu zaštitu te socijalnu izoliranost.

U RH desetljećima nedostaje kapaciteta u institucionalnoj skrbi o starijim osobama, koji se suočavaju s dugim listama čekanja za smještaj koji ovisi o broju pružatelja usluga na pojedinom području, interesu za smještaj u određeni dom ili o zdravstvenom stanju potencijalnog korisnika i njegovim željama. Prema podacima iz Operativnog plana cjelovitog razvoja integrirane dugotrajne skrbi u RH do 2030. godine, trenutni kapaciteti omogućavaju smještaj 3,5% osoba starijih od 65 godina, što je značajno niže od prosjeka EU koji iznosi 5%. Stoga je pozitivno proširenje kapaciteta u postojećim domovima, osiguravanje dodatnih kapaciteta za 3. ili 4. stupanj njege te izgradnja centara za starije osobe koji će, uz usluge izvaninstitucionalne skrbi, osigurati dodatne smještajne kapacitete. Kako bi odgovorile na potrebe starijih JP(R)S pokušavaju osmisliti dodatne aktivnosti pa primjerice Koprivničko-križevačka županija sufinanciranjem smještaja u privatnim domovima „želi ublažiti nepravdu da se smještaj sufinancira samo za korisnike koji su smješteni u javnim domovima“.

Na listama čekanja je i velik broj osoba koje u trenutku prijave nisu zainteresirane za smještaj, kao i veliki broj onih prijavljenih u više domova, no nema podataka o stvarnim potrebama za smještaj, koji su nužni za planiranje kapaciteta i trajno rješavanje problema smještaja u domove za stare i nemoćne.

Manjak osoblja u domovima za starije također utječe na kvalitetu i razinu usluge, o čemu više pišemo u poglavlju o pravima starijih osoba. Stoga neke županije kao osnivači domova, poput Istarske, provode programe usmjerene na zadržavanje i privlačenje ljudskih resursa u domovima za starije osobe. Dio manjka radnika mogao bi se nadomjestiti i stranim radnicima, no to je otežano kompliciranim, skupim i dugotrajnim postupcima priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u reguliranim profesijama, o čemu pišemo i u poglavlju o obrazovanju.

Poseban je problem nedovoljno smještajnih kapaciteta za oboljele od Alzheimerove i drugih demencija, za što nedostaje i izvaninstitucijskih usluga, poput dnevnog ili poludnevnog boravka.  Osim oboljelih od demencija, bolnice ukazuju na problem smještaja i drugih teško oboljelih starijih osoba. Iako bolnice ističu da imaju dobru suradnju sa sustavom socijalne skrbi, ukazuju na manjak smještanih kapaciteta za pacijente koji se zbog zdravstvenog stanja ne mogu vratiti kući pa nerijetko ostaju u bolnici i nakon završetka liječenja, a neki i preminu u bolnici prije nego dočekaju rješenje o smještaju.

Posljednjih godina se povećao broj i opseg usluga u zajednici koje starijima omogućavaju dulji ostanak kod kuće. Iako većina JLP(R)S navodi da su programom Zaželi obuhvaćene sve zainteresirane osobe, neki gradovi poput Varaždina, Slavonskog Broda i Rijeke ukazuju da svakodnevno zaprimaju upite o mogućnostima uključivanja u program te da postoje liste čekanja.

Korisnicima programa Zaželi se pruža pomoć pri obavljanju kućanskih poslova, održavanju osobne higijene, zadovoljavanju drugih svakodnevnih potreba te im se osiguravaju osnovne kućanske i higijenske potrepštine. No ove usluge ne zadovoljavaju sve potrebe korisnika, jer se njihove životne okolnosti jako razlikuju. Tako nam se pritužila starija gospođa ozbiljno narušenog zdravlja koja živi sama, 15 km udaljena od grada i tri km od prvih susjeda, s mirovinom nešto nižom od 300 eura.  Njoj je trebala pomoć i za cijepanje i slaganje drva, košnju trave i pomoć u vrtu, no te usluge nije moguće ostvariti kroz projekt Zaželi. MRMSOSP navodi da je takvu uslugu moguće, uz zadovoljavanje imovinskog cenzusa, ostvariti putem centara za pomoć u kući koji su osnovani u nekim županijama. No takva je usluga nedostupna velikom broju starijih koji je, zbog niskih imovinskih cenzusa koji su za nju određeni, trebaju uslugu sami financirati, što objektivno ne mogu.

Nije uvijek u potpunosti jasno niti koje su prihvatljive aktivnosti u programu Zaželi. Tako nam se obratila korisnica kojoj je trebala pomoć pri odlasku liječniku. MRMSOSP je prvotno navelo da fizička pratnja do liječnika ili do trgovine nije prihvatljiva aktivnost programa, jer to zahtijeva osiguravanje posebnih sigurnosnih uvjeta. No iz rada po drugim pritužbama poznato nam je da su neki provoditelji programa korisnicima osiguravali prijevoz liječniku ili za obavljanje administrativnih poslova. Nakon što smo zatražili dodatno očitovanje, MRMSOSP je navelo da bi ovakva usluga ipak mogla biti prihvatljiva. No kako nije izrijekom navedena na listi prihvatljivih aktivnosti projekta Zaželi, često je i uskraćena korisnicima.

Na lokalnoj razini se uz program Zaželi nude i drugi oblici podrške starijim osobama, poput dostave toplih obroka, poludnevnog boravka za umirovljenike i starije osobe, pomoći u kući, dnevne aktivnosti za starije. Izgradnja naselja u Sisku, Petrinji i Glini je inovativni pristup skrbi o starijima. Naime, u naseljima koje je uz domove za starije izgradila Sisačko-moslavačka županija trenutno su smješteni stradalnici potresa, koji će se po dovršetku obnove vratiti u svoje domove, a naselja će postati sastavni dijelovi domova za starije.

Caritas ukazuje na složenu proceduru i opsežnu dokumentaciju koju stariji često ne mogu sami prikupiti ili ispuniti, a koja se od njih zahtjeva za sudjelovanje u projekatima podrške sufinanciranima iz Državnog proračuna. I rezultati fokus grupa u sklopu projekta usmjerenog na izazove s kojim se suočavaju obitelji niskih prihoda u RH pokazuju da, osim izrazito niskih naknada koje ne zadovoljavaju ni osnovne potrebe, sustav socijalne skrbi karakterizira složenost, netransparentnost i fragmentiranost. Dio potencijalnih korisnika zbog složenosti administrativnih procedura i potrebe pribavljanja opsežne dokumentacije odustaje od traženja svojih prava.

Informacije o postojećim oblicima podrške često nisu dostupne na jednom mjestu pa stariji ne mogu dobiti jasnu i razumljivu informaciju koje oblike pomoći, podrške i njege mogu ostvariti niti kome se mogu obratiti. Informiranje korisnika o dostupnim uslugama trebalo bi biti prilagođeno njihovim senzornim kapacitetima, navikama i potrebama. Pozitivan je primjer besplatni telefon za starije osobe u Vinkovcima.

„Moja baka je tijekom hospitalizacije bila pod terapijom za jaku upalu pluća na koju je pozitivno reagirala – zdravstveno stanje joj se poboljšavalo, što su potvrdili i liječnici koji su je liječili. Naglašeno je da terapiju treba nastaviti te da je preporučeno da ostane na bolničkom liječenju kako bi se postigao potpuni oporavak. U ponedjeljak … u posjet mojoj baki dolazi njezin liječnik i izjavljuje da moja baka vrlo dobro reagira na terapiju i da bi trebala biti zadržana u bolnici još neko vrijeme kako bi se postigao potpuni oporavak. Nedugo nakon toga, istog dana, šefica odjela za gastroenterologiju, koja nije bila njezina izravna liječnica i koju tada članovi obitelji prvi put vide – samovoljno odlučuje o njezinu otpustu. Tijekom samostalne vizite i bez prisustva liječnika koji su vodili liječenje moje bake, pred članovima obitelji i samom pacijenticom koja je bila u potpunom svjesnom i lucidnom stanju, izjavila je u svom monologu sljedeće: „Ima 90 godina, što vi želite? Doživjela je svoje.“ Također je rekla da „će biti puštena, imala upalu pluća ili ne“, te da „joj ne pada na pamet organizirati  fizikalnu terapiju za nekog u tim godinama.“ Takav diskriminirajući, neetičan i neprofesionalan pristup ostavio je dubok psihološki trag na moju baku koja je bila potpuno svjesna svega i izrazito uznemirena nakon izgovorenih riječi.“

Pristup potrebnoj zdravstvenoj zaštiti  jedan je od češćih problema s kojim se susreću starije osobe, posebice one slabijeg imovnog stanja i s prebivalištem u udaljenim, ruralnim dijelovima RH i na otocima. Liste čekanja na specijalističke preglede i rehabilitacijske usluge su duge, a čekanje dodatno narušava zdravstveno stanje. Pored navedenog, nedostatak adekvatnog javnog prijevoza u nekim sredinama dodatno otežava pristup nužnim zdravstvenim uslugama.

U kontekstu nedostupnosti zdravstvene zaštite ističu se oboljeli od Alzheimerove i drugih demencija za čije se liječenje niti jedan lijek iz skupine antidementiva ne nalazi na osnovnoj listi lijekova HZZO-a već su svi na dopunskoj te ih treba doplatiti. HZZO navodi da se oni nikada nisu niti nalazili na osnovnoj listi lijekova jer da nisu dokazali učinak koji bi opravdao njihovu visoku cijenu. I samo Ministarstvo zdravstva navodi da ne postoji mogućnost izlječenja demencije te da je prioritet pravovremena i točna dijagnoza te rano uvođenje antidementivne terapije, jer takav pristup omogućuje usporavanje kognitivnog i funkcionalnog propadanja i osigurava odgodu nastupa uznapredovalih stadija bolesti. U slučaju antidementiva ukazujemo kako je riječ o lijekovima za bolesti od kojih u pravilu obolijevaju stariji, a da je  stopa rizika od siromaštva za osobe starije od 65 godina izrazito visoka. Stoga se nedostupnost antidementiva može promatrati i u kontekstu moguće diskriminacije temeljem dobi i imovnog stanja. Kada govorimo o demenciji, pri donošenju odluke o stavljanju antidementiva na liste lijekova treba voditi računa i o razmjerima pojava demencija koja je od 2012. godine, kada su antidementivi uvršteni na dopunsku listu lijekova, prepoznata i kao javno-zdravstvenom problem.

„I sad, što mi ostaje? Kakve druge opcije imam? Što mi je zakonom dozvoljeno? Omogućeno? Nije li tužno da, da bi osigurali dostojanstven ostatak života svojim roditeljima, moramo pribjegavati potezima i gotovo hodati na ivici zakona, koristeći se pustim bolovanjima. Ako se neki doktor smiluje i prihvati sebi ugrožavati posao… To mi je jako tužno da je u Hrvatskoj ta osnova ljudske kulture i odnosa prema onima koji su nam dali sve, spala na te grane. Živim u ovakvom društvu koje me gura da poduzimam neke korake koji u konačnici ispadnu pogubni ili za mene ili za tatu. Pišem vam jer ne znam što napraviti i ne vidim izlaz. Možda ovaj e-mail nije pravi način da vam prezentiram problem i vjerujem da nisam jedini koji vam je došao s ovim problemom al ne mogu do vas zbog moje situacije a i vrijeme mi ističe…“

Sustav podrške obiteljima koje skrbe o svojim starijim i bolesnim roditeljima ili drugim  članovima i dalje je nedostatan. Načelo 18. Europskog stupa socijalnih prava prepoznaje važnost dostupne, pristupačne i kvalitetne usluge dugotrajne skrbi, kako u vlastitom domu tako i one u zajednici te dugotrajne institucionalne skrbi. I načelo 9. Europskog stupa socijalnih prava prepoznaje pravo osoba koje imaju obveze skrbi (brige o drugima) na odgovarajući dopust, fleksibilne radne aranžmane i pristup uslugama skrbi kao i pravo žena i muškaraca na jednak pristup posebnim dopustima kako bi mogli ispunjavati svoje obveze skrbi, uz poticanje da ih koriste na uravnotežen način.

Stoga je EK usvojila i Europsku strategiju za skrb kojom nastoji svima u EU omogućiti pristup kvalitetnoj i pristupačnoj skrbi te poboljšati položaj primatelja i pružatelja formalne i neformalne skrbi. Preporuka Vijeća od 8. prosinca 2022. godine o pristupu cjenovno pristupačnoj i visokokvalitetnoj dugotrajnoj skrbi prepoznaje važnost uspostave kriterija za ostvarivanje statusa neformalnih pružatelja skrbi te potporu koja ih neće isključivati iz tržišta rada.

S tim u skladu, godinama ukazujemo na nedostatnost mjera za pomirenje obiteljskog i profesionalnog života obiteljima koje same brinu o starijim i teško bolesnim članovima, a u nekoliko smo navrata preporučili razmatranje dodatnih mjera i zakonskih izmjena kojima bi se zaposlenim osobama omogućilo da brinu o starim i nemoćnim članovima svojih obitelji. Unatoč tome, ZOZO u čl. 45. osigurava pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad u trajanju od 20 dana samo radi njege bolesnog djeteta iznad 18 godina života, supružnika ili životnog partnera. Međutim, za njegu starih i bolesnih roditelja ne postoji ta mogućnost. Prava iz ZOR-a predviđaju pet dana neplaćenog dopusta odnosno plaćenih sedam dana godišnje koji se mogu koristiti za sve važne osobne potrebe radnika. No brojna zanimanja i tržište rada koji ne omogućavaju fleksibilni radni raspored izvor su dodatnih izazova kod neformalne skrbi. Vlada RH navodi da nije zapažen interes radnika za korištenje instituta iz ZOR-a te zaključuje da za to ne postoji niti potreba. Pri tome navedeni institut ne zadovoljava potrebe brige o starim i nemoćnim osobama, a čak i tako kratak, petodnevni neplaćeni dopust ujedno dodatno otežava materijalni status obiteljima s niskim prihodima. Navedenom problemu trebalo bi ozbiljnije pristupiti te odrasloj djeci ili drugim članovima obitelji koji su spremni preuzeti zahtjevni posao skrbi o starim i nemoćnim članovima obitelji, koja se nažalost nerijetko svodi na palijativu, omogućiti da to mogu.

Važno je istaknuti da je status njegovatelja, koji podrazumijeva i ostvarivanje prava nalik na ona iz radnog odnosa (naknadu za rad, pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje te pravo na odmor i privremenu nesposobnost za rad) dostupan samo onima koji skrbe o osobi kojoj su potrebni medicinsko-tehnički postupci za održavanje vitalnih funkcija ili koja nema pokretljivost ni uz korištenje ortopedskih pomagala, odnosno koja ima višestruke oblike oštećenja najvišeg stupnja (tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna). Iako zakon sada propisuje da osoba može postati njegovatelj bilo kojeg člana istog kućanstva, što znači da se taj status može koristiti i za skrb o roditelju ili drugom starijem srodniku koji ispunjava jedan od navedenih kriterija, naknada se u praksi više koristi za roditelje koji skrbe o djeci s teškoćama ili invaliditetom.

Niske mirovine i siromaštvo također utječu na izloženost starijih osoba kršenju prava, diskriminaciji i socijalnoj isključenosti. Prepoznavši problem, veliki broj JLP(R)S isplaćuje umirovljenicima s prebivalištem na svojem području tzv. božićnice i uskrsnice kao oblike jednokratne novčane pomoći. Međimurska županija provodila je i projekt jednokratne novčane pomoći u sufinanciranju troškova smještaja umirovljenika u obiteljskim domovima, domovima za starije i nemoćne osobe te domovima za odrasle osobe na svojem području, čime je bilo obuhvaćeno 380 osoba. Neki gradovi, primjerice Trilj, umirovljenicima financiraju dopunsko zdravstveno osiguranje. Kroz javne pozive za prijavu projekata i programa udruga JLP(R)S-a financiraju se i programi i aktivnosti za starije poput osiguravanja besplatnog ili organiziranog prijevoza za umirovljenike, sredstava za rad klubova za starije osobe i umirovljenike, sveučilišta za treću životnu dob, posudionica medicinske opreme i pomagala i sl. Neki gradovi umirovljenicima osiguravaju popuste pri korištenju usluga gradskih ustanova poput gradskih bazena, kina, koncerata i predstava, edukacija i hobističkih programa i sportskih priredbi. Krapinsko-zagorska županije je tijekom 2025. godine po prvi puta raspisala javni poziv za prijavu prijedloga za participativni proračun za umirovljenike i starije osobe kojim bi se trebalo osigurati financiranje inicijativa koje promiču prava i interese starijih. Sve su ovo važni koraci u nastojanju da se položaj starijih popravi.

Županije provode i aktivnosti usmjerene na poticanje društvene participacije starijih osoba i njihovog sudjelovanja u donošenju za njih važnih odluka. Primjerice Istarska je županija osnovala Povjerenstvo za zaštitu prava starijih osoba, u čiji rad su uključene i starije osobe koje su sudjelovale u pripremi županijskog socijalnog plana. Savjetodavna tijela za unaprjeđenje materijalnog i društvenog statusa starijih građana i umirovljenika, kao što su gradska povjerenstva za umirovljenike i starije osobe, vijeća seniora, savjeti za umirovljenike i osobe treće životne dobi, osnovale su i brojne druge JLP(R)S. Primorsko-goranska županija je usvojila Deklaraciju o osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete života osoba starije životne dobi, kojom se obvezala poticati oblikovanje i provedbu konkretnih programa, projekata, mjera i aktivnosti u cilju osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete života osoba starije životne dobi bez diskriminacije. Nadalje, Strategijom Varaždinske županije „Varaždinska županija – prijatelj zlatne dobi“, nastalom u suradnji s predstavnicima umirovljenika, obuhvaćena su područja od posebnog interesa za starije osobe poput zdravstvene skrbi i socijalnih usluga, mobilnosti, cjeloživotnog učenja, poticanja društvene uključenosti i rekreacije. U cilju informiranja i motiviranja za socijalno uključivanje, u Rijeci je razvijena i specijalizirana mrežna stranica za starije osobe koju uređuje Matica umirovljenika Grada Rijeke.

„kao član vijeća seniora sastavio sam dopis koji bi možda mogao biti interesantan i šire.

Temeljem izjave jedne osobe da u jednom staračkom domu nema za korisnike WI FI mreže i da ne može primati i slati poruke preko društvenih mreža jer joj je to skupo na pretplatu, što ju je jako pogodilo jer je morala prekinuti komunikaciju s prijateljima. Seniorima je komunikacija na društvenim mrežama vrlo bitna i korisna. Često se seniori omalovažavaju u pogledu upotrebe smart mobitela ali njima je to važno. Prema mom iskustvu seniori do 80 godina u 70% slučaja koriste društvene mreže, najčešće viber ili whats up. Za seniore bi trebalo organizirati praktične tečaje o mobitelima i društvenim mrežama. Pored stalne komunikacije smart mobiteli mogu koristiti mnogim seniorima za plaćanje računa, praćenje stanja na banci, naručivanje hrane i lijekova i informacije s obzirom da je poslovnica banaka i pošte sve manje. Video pozivom bi rođaci mogli komunicirati i nadgledati stanje seniora svakodnevno i kada ne mogu doći u posjetu. Mobiteli imaju i funkciju lociranja što je korisno za seniore u početnoj fazi demencije.

S obzirom da domovi i bolnice imaju wi fi mrežu, potrebno ju je učiniti pristupačnu korisnicima jer ona je već plaćena u državnom sektoru i u privatnom od strane korisnika, jer ako ustanova koristi wi fi za vlastite potrebe onda je on sadržan u cijeni i nije potrebno doplaćivanje.“

Zaprimili smo inicijativu jednog od članova Vijeća seniora Primorsko-goranske županije zbog neosiguravanja pristupa Internetu u domovima za starije i nemoćne, ali i drugim ustanovama koje skrbe o osobama starije životne dobi. Isto smo i sami uočili tijekom obilazaka domova za stare i nemoćne. Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga propisano je da pružatelj usluga treba osigurati pristup Internetu za sve vrste socijalnih usluga. No i MRMSOSP navodi da u praksi često nije tako. S obzirom na navedeno, preporučamo da se u domovima za starije i nemoćne osigura pristup Internetu za korisnike.

Brza digitalizacija društva preoblikuje gotovo svaki aspekt života, od komunikacije i zdravstvene skrbi do obrazovanja, financijskih usluga i javne uprave. Istraživanja pokazuju da je dob jedan od najjačih prediktora digitalne isključenosti, što znači da starije osobe nerijetko ostaju po strani. Digitalni jaz više nije samo tehnološko pitanje, on postaje sve veći problem ljudskih prava, jer produbljuje nejednakost, isključenost i ovisnost u starijoj dobi.

Prepreke pri korištenju digitalnih usluga uključuju nedostatak pristupa Internetu i digitalnim uređajima, nisku razinu digitalne pismenosti, ali i samopouzdanja, neprilagođena sučelja sa sitnim fontovima i složenim navigacijama, nepristupačne metode autentifikacije i nedostatnu tehničku podršku. Stoga je važno provoditi mjere usmjerene na adresiranje ovih izazova, a koje je prepoznala i EK u Izvješću za Hrvatsku o digitalnom desetljeću 2025. godine, u kojem je navedeno da se, unatoč solidnim digitalnim vještinama među mladima, i dalje suočavamo s velikim izazovima u području digitalne uključenosti, pri čemu trajni nedostatci vještina pogađaju starije osobe, osobe niže razine obrazovanja i stanovništvo u ruralnim područjima.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravo na zdravlje, Pravo na rad, Prava starijih osoba, Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Zločini iz mržnje, Umjetna inteligencija, Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.