*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Sloboda izražavanja i govor mržnje
• Medijske slobode

U ovome poglavlju obrađuje se sloboda izražavanja i pojave govora mržnje i drugih oblika nedopuštenog i/ili štetnog govora u javnom prostoru, uključujući lažne vijesti. Obrađuju se i medijske slobode, uvjeti za rad i napadi na novinare i redakcije te drugi pritisci kojima su izloženi mediji i medijski djelatnici, kao i noviteti u EU i nacionalnom pravnom okviru.

Sloboda izražavanja i govor mržnje

U 2025. godini je u javnom prostoru zabilježen porast različitih oblika nezakonitog i/ili štetnog govora, osobito online, ali i u fizičkom prostoru, uz učestale javne rasprave o tome što je nezakonito, a što nije.

Sloboda izražavanja zajamčena je Ustavom RH te međunarodnim ugovorima, kao što su EKLJP i Pakt o građanskim i političkim pravima te je ovo ljudsko pravo ključno za demokraciju. No, dio građana i dalje nije svjestan da sloboda izražavanja nije neograničena, a takva uvjerenja potiču i neke javne osobe.

Stoga je važno podsjetiti da se čl. 38. Ustavom RH jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli. No, ovo se pravo može ograničiti zakonom, da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u pojedinom slučaju. Ujedno je čl. 39. Ustava izrijekom zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na, između ostalog, nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

I ESLJP je zauzeo stav prema kojem je sloboda izražavanja jedan od bitnih temelja demokratskog društva te preduvjet za njegov napredak i razvoj svakog čovjeka te da se sloboda izražavanja ne odnosi samo na informacije ili ideje koje se blagonaklono primaju ili se smatraju neuvredljivima ili nevažnima, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili bilo koji dio populacije. Ipak, budući da pravo na slobodu izražavanja nije neograničeno, legitimni ciljevi miješanja u ovo pravo razrađeni su u čl. 10. st. 2. EKLJP-a. Tako ono može biti podvrgnuto „formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti“. Sudska praksa je razvila i testove koji služe ujednačenom procjenjivanju je li sloboda izražavanja prekoračena te treba li je ograničiti.

Pri tome već godinama posebno ukazujemo na pojave govora mržnje na Internetu, osobito na društvenim mrežama. Osim što društvene mreže demokratiziraju javni prostor, omogućavajući velikom broju osoba da javno izražava svoja mišljenja i stavove i time koriste svoju slobodu izražavanja, u pozadini djeluju algoritmi koji nagrađuju ekstremne sadržaje koji pobuđuju jake emocije, kao što su bijes i strah, koje se onda brže šire. Na taj način može doći do širenja mržnje i online nasilja, dezinformacija i teorija zavjere, a sve u vrijeme kada se građani sve više informiraju na društvenim mrežama, zaobilazeći klasične medije i novinarstvo.

Vezano za reguliranje zakonitog sadržaja na društvenim mrežama, 2024. godine stupila je na snagu EU Uredba – Akt o digitalnim uslugama (DSA) , a u 2025. je donesen Zakon o provedbi DSA, kojim su, između ostalog, određena nadležna tijela za izdavanje naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i naloga za davanje informacija. Međutim, planirani sustav zaštite se još formira te je, prema podacima HAKOM-a, nacionalnog koordinatora za provedbu DSA-a, početkom 2026. godine formiran Sektor za digitalne usluge. HAKOM je 16. ožujka 2026. godine objavio izvješće o provedbi DSA-a u RH za 2025. godinu, ukazujući da je tijekom godine zaprimio 52 pritužbe korisnika, od čega se 45 pritužbi odnosilo na vrlo velike internetske platforme i tražilice.

U utrci za čitanost i gledanost, pojedini mediji su posezali za naslovima i sadržajima koji su dopušteni, ali upućuju na regresiju kvalitete u korist tzv. klikabilnosti i posjećenosti portala. Pojedini su portali u 2025. godini objavljivali i diskriminirajući sadržaj, što su nastojali opravdati medijskim slobodama lišenim odgovornosti, etike i pravila struke. Ipak, nisu sve takve objave ostale bez sankcija. Vijeće za elektroničke medije (VEM) je u 2025. godini raspravljalo o 64 predmeta kršenja čl. 14. st. 2. ZEM-a, tj. zbog poticanja i širenja mržnje ili diskriminacije, te je u tri predmeta utvrdilo kršenje te odredbe. Ovi su se predmeti odnosili na izvještavanje o istom događaju – nastupu glazbenica na festivalu “U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić” u Slavonskom Brodu. VEM je utvrdilo povredu i izreklo opomenu jer se u člancima objavljenima na portalima 035portal.hr, slavonija24.hr te narod.hr dovodila u pitanje jednakost građana u pravu na javni nastup, na glazbeno izražavanje i zastupljenost u javnom životu ovisno o seksualnoj orijentaciji te se pogodovalo poticanju i širenju diskriminacije. Zbog istog je izvještavanja i Vijeće časti HND-a utvrdilo da objave na 035portal.hr predstavljaju grubo kršenje univerzalnih novinarskih etičkih načela, a na Slavonija24.hr grubo kršenje Kodeksa časti hrvatskih novinara.

Objavljivane su i širene lažne vijesti i dezinformacije. U prosincu 2025. godine policija je objavila priopćenje o postupanju po dojavi zagrebačke bolnice o liječenju žene s ozljedom abdomena zadobivenom oštrim predmetom. U pojedinim je medijima bilo navedeno da se radi o napadu stranca/migranta na časnu sestru, dok su pojedine osobe isto širile putem društvenih mreža. Nakon kriminalističkog istraživanja MUP-a utvrđeno je da se žena samoozlijedila te da je lažno prijavila napad s ciljem dovođenja policije u zabludu, zbog čega je protiv nje podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela lažnog prijavljivanja iz čl. 304. st. 1. KZ-a. Iako je od prijave događaja do dovršetka policijskog istraživanja prošlo svega nekoliko dana te je policija opovrgla navode o napadu migranta, dio građana je tvrdio da se radi o sustavnom zataškavanju od strane policije i medija i da je prava istina da ju je napao migrant.

Nadalje, policija je zbog širenja ili izmišljanja lažnih vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana pokrenula prekršajni postupak zbog objave o izmišljenom događaju, odnosno da je skupina migranata napala djevojčicu, koju je spasio pas. Unatoč brzoj reakciji policije, pronalasku počinitelja i njegovom procesuiranju, učinjena je šteta širenjem laži.

Govor u javnom prostoru stvara određeno ozračje u društvu, a često oni najekstremnijih stavova svoje misli šire putem društvenih mreža. Pri tome se takav online prostor i pozivanje ili poticanje na mržnju i nesnošljivost s vremenom može preliti u stvarni prostor. U okruženju u kojem internetski prostor obiluje štetnim i nezakonitim sadržajem, povećava se i prostor za iskazivanje mržnje u stvarnom prostoru, prijetećim grafitima, a u najekstremnijim slučajevima, i zločinima iz mržnje. U svom izvješću za 2025. godinu SOA navodi da dio ekstremne desnice promiče neonacističku ideologiju, uz pojave animoziteta prema migrantima i stranim radnicima u RH te ukazuje i na radikalizaciju djece i maloljetnika kao sigurnosni izazov u Europi.

Pritom osobito zabrinjava kada ovakav narativ preuzimaju maloljetnici, od kojih neki moguće nisu niti svjesni razmjera ljudskih stradavanja i strahota koje predstavlja neki simbol mržnje. Tome u prilog govore i pojedine sudske presude, primjerice, slučajevi učenika jedne gimnazije kojima se sudilo zbog događaja na školskom satu. Jedan je na nastavi bio odjeven u crnu majicu sa šahovnicom s prvim bijelim poljem, tekstom godine osnutka NDH napisane rimskim brojevima te tekstom “Hrvatska se krv budi, sada vrije svaka kap, nova zora nama rudi, naš je pozdrav ŽAP” (Živio Ante Pavelić, op.a). Iako se branio da je majicu dobio na dar i nije smatrao da nekog vrijeđa, izrečena mu je odgojna mjera sudskog ukora. Drugom učeniku izrečena je ista mjera nakon što je priznao da je vidjevši spornu majicu, pred cijelim razredom podignuo desnu ruku u zrak (Hitlerov pozdrav), kao i da je na satu robotike na zaslonu računala kao pozadinu postavio sliku Adolfa Hitlera u vojnoj uniformi.

U 2025. godini u javnosti su se, i više nego ranijih godina, pojavljivali različiti oblici govora mržnje i simboli mržnje, prijetnje manjinskim skupinama, mrzilački i prijeteći grafiti i skandiranja na stadionu. Prekidane su, otkazivane ili odgađane priredbe i događaji zbog prijetnji i pritisaka te straha od napada ili eskalacije situacije, o čemu više pišemo u poglavljima o etničkoj diskriminaciji i slobodi okupljanja.

S obzirom na objavljene snimke ponašanja dijela građana prije koncerta pjevača Marka Perkovića u srpnju 2025. godine na zagrebačkom Hipodromu, pučka pravobraniteljica je reagirala s javnim priopćenjem. Posebno se to odnosilo na snimku pjevanja ustaške pjesme „Jure i Boban“ u Bogovićevoj ulici dan prije koncerta, kao i odjekivanje pozdrava „Za dom spremni“ uz dizanje ruku u Hitlerov pozdrav na ulicama Zagreba. Pozvala je sve nadležne da javno osude ova ponašanja kojima se glorificira ustaški režim te da se sankcioniraju počinitelji nezakonitih postupanja.

U kolovozu 2025. godine MUP nas je izvijestio da je nakon koncerta u Zagrebu policija podnijela prijavu protiv šest osoba zbog prekršaja iz čl. 5. ZPPJRM. No, pregledom objavljenih fotografija i snimki vidljivo je da je bila riječ o većem broj osoba koje su protupravno postupale, čineći djela za koja su se u praksi pokretali prekršajni postupci. Mediji su izvještavali o sličnim pojavama i na ulicama Sinja prije koncerta istog pjevača u kolovozu, dok je bilo manje javnih objava o događanjima, pa i mogućim protupravnim postupanjima, prije koncerata u drugim gradovima. Prema podacima MUP-a, u 2025. godini je zbog korištenja pokliča „Za dom spremni“, odnosno prekršaja iz čl. 5. ZPPJRM, pokrenut prekršajni postupak protiv ukupno 23 osobe.

Udruge Antifašistička liga, Documenta i braniteljska udruga VeDRA, zajedno s nekolicinom građana, podnijeli su prekršajnu prijavu MUP-u protiv Marka Perkovića zbog osnovane sumnje u počinjenje produljenog prekršaja iz čl. 5. st. 1. ZPPJRM-a te prekršaja iz čl. 25. st. 1. ZSD-a, a podredno kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. st. 1. KZ-a, u vezi izvedbe pjesme „Bojna Čavoglave“ na koncertima u Zagrebu i Sinju u 2025. godini.

U javnosti je pažnju izazvalo donošenje Zaključka Gradske skupštine Grada Zagreba u studenom 2025. godine. Gradska skupština Grada Zagreba izglasala je Zaključak kojim gradonačelnika Grada Zagreba poziva da poduzme sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se na javnim površinama i u prostorima kojima upravljaju ustanove i trgovačka društva u vlasništvu Grada, kao i na svim javnim površinama za čije korištenje Grad izdaje dozvolu u svrhu organizacije javnih događaja, ne smiju koristiti obilježja, slogane i poruke kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja, uključujući fašističke i ustaške simbole ili pokliče, uključujući “Za dom spremni”.

U 2025. godini ovaj pozdrav je izazivao pozornost javnosti, pri čemu ga je u javnom prostoru bilo više nego ranijih godina, o istome se javno raspravljalo, a vidljiva je i promjena stava prema ovom pozdravu. Međutim, Ustav i zakon koji regulira ovo pitanje, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (ZPPJRM), se nisu promijenili.

Dok je u 2023. godini zbog pokliča “Za dom spremni” saborski zastupnik izbačen iz sabornice, u 2025. je izostala čak i usmena opomena zastupniku koji je koristio taj pozdrav u Saboru.

Do sada su sudovi, prema dostupnim informacijama, imali ujednačeni stav da se radi o zabranjenom ponašanju temeljem čl. 5. ZPPJRM (osim kada je riječ o pozdravu ZDS u pjesmi „Bojne Čavoglave“, kada ju izvodi autor). O neustavnosti ovog pozdrava jasno se odredio i Ustavni sud. U 2025. godini je u dvije presude VPS zauzeo stav da se ne radi o zabranjenom ponašanju s obzirom na korištenje ovog pozdrava u Domovinskom ratu, pozivajući se pri tome na Dokument dijaloga Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavina nedemokratskih režima (Vijeće za suočavanje s prošlošću), iz 2018. godine.

U Dokument dijaloga se navodi (a isto navodimo zbog učestalih netočnih navoda u javnosti): „Uslijed propusta nadležnih tijela, taj se pozdrav već više od četvrt stoljeća de facto i de lege vezuje (i) uz Domovinski rat, što danas u društvenim raspravama služi (i) kao dokaz da je značenje spornog pozdrava, proizašlo iz ustaškog režima, zbog njegova korištenja u kontekstu pravednog i legitimnog Domovinskog rata i samo postalo višeznačenjsko (pa bi ga zbog toga trebalo izdvojiti i podvesti pod režim višeznačenjskih spornih obilježja). Ta teza nije prihvatljiva jer ne uzima u obzir činjenicu da je i u doba Domovinskog rata taj pozdrav bio suprotan Ustavu, ali je izostala odgovarajuća službena reakcija, pa se danas s tim pozdravom suočavamo kao s datošću.“

Zadaća Vijeća je bila da predlože nadležnim tijelima smjer zakonodavnih izmjena. Vijeće u zaključcima i preporukama, a vezano za „Za dom spremni“ navodi:

• „Vijeće ne smatra neprihvatljivom izričitu zabranu javne uporabe svih prima facie spornih obilježja mržnje, to jest jednoznačenjskih spornih obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli. Primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje su fašistički rimski pozdrav, tzv. Hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak “SS”, četnička kokarda, ustaško “U”, ustaški pozdravi “Za dom i poglavnika” i “Za dom spremni”;“

• „Vijeće ne smatra neprihvatljivim propisivanje iznimke koja se odnosi na striktno ograničenu pravnu mogućnost javne uporabe pozdrava “Za dom spremni” zbog okolnosti vezanih uz Domovinski rat, opisanih u četvrtom poglavlju, točki 2. ovog dijela dokumenta (Moguća iznimka od blanketne zabrane)“

U Dokumentu dijaloga se također navodi da bi se moglo razmotriti uvođenje iznimke kada je riječ o javnoj uporabi pozdrava “Za dom spremni”, koja bi trebala biti sadržana u propisima, pri čemu bi se „buduća dopustivost javne uporabe spornih vojnih insignija morala striktno vezati uz događaje na kojima se, na javnim mjestima (uključujući groblja), odaje poštovanje braniteljima koji su poginuli za Republiku Hrvatsku boreći se pod tim insignijama“. Međutim, nije došlo do zakonskih izmjena i propisivanja ovakve iznimke.

Osim što se VPS pozivao na Dokument dijaloga, koji nema pravnu snagu i nije izvor prava, ujedno je ukazao i da je u navedenim predmetima izostalo ujednačavanje sudske prakse pozivajući se na odluke Suda EU u tzv. predmetu Hann-Invest iz 2024. godine, jer da bi to bilo protivno pravu EU i načelu neovisnosti sudaca. Međutim, Sud EU u predmetu Hann-Invest nije naveo da nacionalni sudovi ne trebaju ujednačavati sudsku praksu. Štoviše, pojasnio je da, kako bi se „izbjegle ili otklonile razlike u sudskoj praksi i time osigurala pravna sigurnost svojstvena načelu vladavine prava, postupovni mehanizam koji sucu nacionalnog suda koji ne zasjeda u nadležnom sudskom vijeću omogućuje da predmet uputi proširenom vijeću tog suda ne povređuje zahtjeve koji proizlaze iz čl. 19. st. 1. drugog podstavka UEU-a”. Naprotiv, vladavina prava, kao temelj EU sadržan u čl. 2. UEU, nalaže uspostavu pravne sigurnosti i jednakosti svih pred zakonom. S obzirom na mišljenje da je oslobađajućom presudom VPS-a Ppž-1247/2025, koja se u obrazloženju poziva na Dokument dijaloga, izostala adekvatna primjena zakona na nezakonito ponašanje okrivljenika, a budući se radi o pravnom pitanju važnom za jedinstvenost sudske prakse, pučka pravobraniteljica je Glavnom državnom odvjetniku RH predložila da u vezi ovog predmeta te prvostupanjske i drugostupanjske presude podigne zahtjev za zaštitu zakonitosti (ZZZ) s daljnjim prijedlogom Vrhovnom sudu RH da utvrdi da je ZZZ osnovan i da je pravomoćnom presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenika. Radi se o izvanrednom pravnom lijeku protiv pravomoćne presude zbog povrede zakona kojeg može podnijeti samo Glavni državni odvjetnik RH Vrhovnom sudu RH.

Pažnju javnosti u 2025. izazvala je i nepravomoćna oslobađajuća prekršajna presuda donesena povodom optužnog prijedloga MUP-a zbog prekršaja iz čl. 5. ZPPJRM-a. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je tijekom uključenja novinarke HRT-a u središnji Dnevnik, ušao u kadar te uzviknuo „Za dom spremni“. Sud ga je oslobodio, a MUP je na presudu uložio žalbu.

I u Izvješću za 2024. godinu ukazivali smo na nejasnoće u javnosti oko toga što je zakonito, a što nije, pri čemu se kažnjavaju se oni koji koriste taj pozdrav, primjerice uzvikujući ga u javnom prostoru, ističući ga primjerice na majicama, kapama i šalovima ili u komentarima na društvenim mrežama. No, ne kažnjava se svako takvo postupanje te nije izvjesno kada za isto postupanje građanima slijedi sankcija, a kada ne.

Budući da se u međuvremenu dodatno raširilo korištenje pozdrava “Za dom spremni” i stvorilo dodatno nerazumijevanje u javnosti o njegovoj neustavnosti, te iako postojeće zakonodavstvo omogućava sankcioniranje korištenja ovog pozdrava, smatramo da je potrebno jasnije normativno regulirati ovo pitanje. U javnosti se raspravljalo o različitim se formulacijama odredbe kojom bi se detaljnije uredila zabrana korištenja sadržaja kojim se promiče netrpeljivost i/ili nesnošljivost prema drugima, a čime se remeti javni red i mir. Pri tome je i Vijeće za suočavanje s prošlošću predlagalo razna rješenja uređenja ovog pitanja. Prva preporuka Vijeća za suočavanje s prošlošću, iz 2018. godine, bila je „Vijeće – vodeći se načelima pravne sigurnosti, pravne izvjesnosti i pravne predvidljivosti – preporučuje jasnije normativno reguliranje njihove javne uporabe kako bi svatko tko pojedina konkretna sporna obilježja upotrebljava ili se njima koristi u javnom prostoru bio u prilici s izvjesnošću predvidjeti posljedice svojih postupaka u praksi.“

Dakako, na nadležnim je tijelima, u prvom redu izvršne te potom zakonodavne vlasti, odluka hoće li se ovo pitanje jasnije zakonski urediti te je jedna od mogućnost i ostaviti ga normiranog odredbom zakona inicijalno donesenog 1977. godine. Sudovi će donositi odluke i stvarati i razvijati sudsku praksu. Poštujući sudbenu vlast i njenu ulogu u trodiobi vlasti, ipak se ukazuje da građani teško mogu pratiti sudsku praksu, no trebaju moći s izvjesnošću predvidjeti posljedice svojih postupaka u praksi. Istovremeno se oko ustavnosti i zakonitosti pozdrava u javnosti šalju različite, ponekad netočne i kontradiktorne poruke. Novo normativno uređenje način je za postići da budu jasne (a svakako jasnije nego je trenutno) zakonske posljedice korištenja pozdrava „Za dom spremni“ zabranjeno. Zbog pravne izvjesnosti i predvidljivosti te vladavine prava, preporuča se  pristupiti jasnijem normativnom uređenju i u 2026. godini uputiti prijedlog Zakona o zaštiti javnog reda i mira u zakonodavnu proceduru.

Medijske slobode

Stupanj demokracije ovisi i o slobodi medija, a ekonomski ili politički pritisci na medije predstavljaju napad na njihovu slobodu izražavanja i izvještavanja, utječu na zaštitu javnog interesa i pravo građana da primaju informaciju i oblikuju misli i stavove. Pri tom je slobodno i profesionalno novinarstvo važno za objektivno istraživanje nepravilnosti i izvještavanje o njima.

Od 8. kolovoza 2025. godine u državama članicama izravno se primjenjuje EU Uredba – Europski akt o slobodi medija (EMFA) kojoj je cilj ojačati slobodu, neovisnost i pluralizam medija te osnažiti položaj novinara. To uključuje zaštitu uredničke i novinarske neovisnosti, zaštitu novinarskih izvora te se zabranjuje nadzor, prisluškivanje, praćenje i/ili korištenje špijunskih softvera protiv novinara i njihovih izvora (osim iznimno, uz sudski nadzor). EMFA uređuje i rad javnih medija, osiguravajući stabilno financiranje i zaštitu od političkog utjecaja, te regulira transparentnost vlasništva nad medijima. Njome se jača pravni okvir usmjeren obrani od pritisaka, zastrašivanja i cenzure. Iako se EMFA izravno primjenjuje od kolovoza 2025. godine, Zakon o provedbi EMFA-e je izglasan u Hrvatskom Saboru u ožujku 2026. godine.  Potrebno je međutim provesti i širu analizu i izmjene medijskog zakonodavstva (Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o HRT-u i Zakona o HINA-i), a što je potrebno i radi Europskog akta o slobodi medija.

U Izvješću EK o vladavini prava za 2025. godinu preporučeno je RH da nastavi raditi na rješavanju pitanja strateških tužbi protiv novinara (SLAPP), navodeći da je u Izvješću o praćenju medijskog pluralizma, zaštita slobode izražavanja ocijenjena umjereno povišenim rizikom, što znači da postoje ozbiljni nedostaci i prijetnje koje mogu utjecati na ostvarivanje tog prava.

Suzbijanju tzv. SLAPP tužbi i doprinijeti će transponiranje Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”), za što je rok do 7. svibnja 2026. godine. Svrha Direktiva je pružiti zaštitu novinarima, nevladinim organizacijama, prijaviteljima nepravilnosti, znanstvenicima, istraživačima, umjetnicima i drugima koji javno djeluju u pitanjima od javnog interesa od zlonamjernih sudskih postupaka koji se pokreću protiv njih kako bi ih se odvratilo od tog djelovanja. Cilj SLAPP tužbi nije ostvarivanje pravde, već gušenje javne rasprave i sprječavanje istraživanja i izvještavanja o temama od javnog interesa.

Radi prenošenja ciljeva ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo MPUDT je osnovalo radnu skupinu, u koju smo bili uključeni s obzirom da o ovom problemu izvještavamo godinama. Budućim bi se zakonom, koji je početkom 2026. stavljen u savjetovanje sa zainteresiranom javnosti, trebao poboljšati položaj tuženika korištenjem zaštitnih mjera, poput podnošenja zahtjeva za rano odbijanje SLAPP tužbe, osiguranja za pokrivanje procijenjenih troškova postupka te izricanja sankcija tužiteljima, koje bi trebale biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Pravosudna akademija je kontakt točka koja informira tuženike o njihovim pravima, dok će MPUDT voditi evidenciju o ovim sudskim postupcima. Objavljivanjem i praćenjem prikupljenih podataka omogućit će se usporedba i usklađivanje podataka o broju SLAPP postupaka s kojima raspolažu HND, MKIM te MPUDT.

No, osim građanskim tužbama koje obuhvaća Anti-SLAPP Direktiva, novinari su izloženi i zlonamjernim kaznenim postupcima. Stoga bi, po uzoru na ovu Direktivu i zakon, valjalo razmotriti i uvođenje mehanizama zaštite medija i medijskih djelatnika od očito neutemeljenih kaznenih postupaka koje tužitelji koriste kao produženi mehanizam utjecaja na slobodu medija.

Dugoročno održivo financiranje medija iznimno je važan čimbenik očuvanja sloboda medija te njihovog neovisnog i profesionalnog djelovanja. HND navodi da financiranje treba biti stabilno i predvidljivo, posebice kod javnih servisa (HRT i HINA), kako bi bili otporniji na političke utjecaje, kao i da je javno financiranje medija putem institucionalnih potpora često netransparentno, bez jasnih kriterija financiranja. Za neprofitne medije je predviđen manji dio sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, što negativno utječe i na zapošljavanje medijskih djelatnika.

Dodatno, mediji često prilagođavaju sadržaj algoritmima tako što analiziraju podatke o ponašanju publike i stvaraju naslove, formate i teme koji povećavaju klikove, gledanost i angažman. Također optimiziraju vrijeme objave, duljinu sadržaja i korištenje ključnih riječi kako bi povećali vidljivost na platformama poput društvenih mreža i tražilica. Time mediji, zbog algoritama, često podređuju javne interese interesima kompanija i oglašivača, čime se povećava njihova ovisnost o politikama tehnoloških tvrtki te slabi uloga novinarstva. Stoga je u vrijeme kada sve više ljudi vijesti konzumira usputno, te u okolnostima gdje se mediji moraju prilagođavati algoritmima, za njihov opstanak ključno adekvatno financiranje. Budući da su nacionalni fondovi država članica ograničeni za financiranje medija, a utjecaj velikih tehnoloških kompanija na medije jača, ne iznenađuje sve prisutnija ideja digitalnog oporezivanja velikih tehnoloških kompanija koje ostvaruju prihode na nacionalnim tržištima, kroz digitalno oglašavanje i obradu korisničkih podataka. To bi mogao biti mehanizam uspostave porezne i tržišne ravnoteže, pri čemu bi se oporezovana sredstva mogla preusmjeriti u fondove za poticanje i financiranje novinarstva.

Osim financijskih ugroza medija, i dalje je prisutna opasnost za tjelesni integritet medijskih djelatnika, o čemu govore i događaji iz 2025. godine. Prema podacima novinarske mreže SafeJournalists 2025. godine zabilježeno je 30 napada na novinare, među kojima su i dva fizička napada te šest prijetnji smrću. HND pri tome navodi da novinari prijetnje uglavnom ne prijavljuju jer su postale svakodnevan dio posla pa ih mnogi doživljavaju kao dio profesije.

Postavilo se i pitanje učinkovitosti protokola potpisanih s MUP-om, osobito Protokola o postupanju policije prilikom saznanja o kaznenom djelu počinjenom na štetu novinara i drugih medijskih djelatnika u obavljanju radnih zadaća (Protokol 1). HND ukazuje da su protokoli djelotvorni u većim gradovima, no da je u manjim sredinama policija neinformirana o protokolima ili ih se ne pridržava. U prilog takvim tvrdnjama govore i napadi na novinarske ekipe u Zagrebu i Štrbačkom Buku. Naime, verbalni i fizički napad na ekipu N1 televizije u Zagrebu tijekom obavljanja novinarskog zadatka policija je promptno okvalificirala kaznenim djelom protiv osoba koje obavljaju poslove od javnog interesa iz čl. 315.b. KZ-a. Suprotno tome, nakon napada na ekipu Nove TV tijekom snimanja priloga o devastaciji prirode policija je prvotno i napadačima i novinarima pokušala uručiti obavijesti o podnošenju optužnog prijedloga zbog prekršaja remećenja javnog reda i mira tučom, svađom ili vikom na javnom mjestu. Novinari su se pozivali na Protokol 1 te je u konačnici kvalificirano da su napadači ostvarili obilježja kaznenog djela iz čl. 315.b. st. 1. KZ-a na štetu novinara, da novinarska ekipa nije prekršila zakon te da je riječ o kaznenom djelu, a ne prekršaju.

Da bi se u punom opsegu ostvarila intencija zaštite novinara kroz primjenu odredbi KZ-a, nužno je da svi policijski službenici budu dobro upoznati s pratećim protokolima, kako bi ih mogli dosljedno primjenjivati.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravosuđe, Branitelji ljudskih prava, Policijski sustav, Zločini iz mržnje, Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju, Postupanje Europskog suda za ljudska prava, Pravo na javno okupljanje, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, Prava nacionalnih manjina, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Sloboda vjeroispovijedi i diskriminacija temeljem vjere i Pravo na rad.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.