*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Srbi
• Romi
• Migranti

Rasna diskriminacija zabranjena je Ustavom RH, pravom EU (Poveljom o temeljnim pravima EU te zasebnom Direktivom) te brojnim međunarodnim ugovorima, kao što su EKLJP, Pakt o građanskim i političkim pravima, Pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencijom o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije i drugima, a na zakonskoj razini u prvom redu Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Ipak, rasizam i posljedična diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla problem je u Hrvatskoj, kao i u Europi i svijetu.

Prema pojedinačnim osnovama diskriminacije, kao i svih ranijih godina od stupanja na snagu Zakona o suzbijanju diskriminacije 2009. godine, najzastupljenija u pritužbama pučkoj pravobraniteljici na diskriminaciju u 2025. godini bila je upravo diskriminacija na temelju rase, etničke pripadnosti i boje kože ili nacionalnog podrijetla. Podaci MUP-a o zločinima iz mržnje pokazuju da je čak 50 (mogućih) kaznenih djela bilo motivirano nacionalnim podrijetlom. I OCD-i s kojima surađujemo te koji su nam dostavljali podatke za potrebe pripreme ovog Izvješća potvrđuju duboko ukorijenjene predrasude i institucionalne barijere koje otežavaju ravnopravno sudjelovanje pripadnika manjinskih i migrantskih skupina u društvu.

Nedavno istraživanje o diskriminaciji u EU pokazalo je da čak dvije trećine građana EU smatraju rasnu diskriminaciju raširenim problemom u svojoj zemlji, pri čemu smatraju da je najraširenija upravo diskriminacija Roma, zatim temeljem boje kože, pa etničkog podrijetla, a tek nakon toga temeljem ostalih osnova, kao što su seksualna orijentacija, invaliditet, dob, vjera, rod i druge. Europska komisija stoga je tijekom 2025. izradila (te početkom 2026. predstavila) novu EU Strategiju za borbu protiv rasizma 2026-2030. godine. Strategija ima za cilj borbu protiv rasizma u svim njegovim oblicima: osiguravanjem pune provedbe i provođenja anti-diskriminacijskih zakona/direktiva EU, nastavkom rješavanja prepreka i poticanjem uključivosti u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvu i stanovanju te izgradnjom partnerstava protiv rasizma na svim razinama društva.

U RH pri tome ne postoji strateški dokument koji se bavi isključivo rasizmom, već je na snazi Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje do 2027. godine i pripadajući Akcijski planovi. Tijekom godine provodio se Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije za 2025. godinu, donesen početkom godine, no u trenutku pripreme ovog Izvješća nisu dostupni podaci o mjeri u kojoj su aktivnosti provedene.

OECD je izradio Izvješće o praćenju i procjeni učinka nacionalnih akcijskih planova protiv rasizma, objavljeno u ožujku 2025. godine. Izvješće navodi da su vidljive manjine izložene riziku ‘rasijalizacije’ pri čemu ne samo da ih se vidi kao različite, već kao suštinski ‘druge’. Za potrebe ovog Izvješća korištene su metode koje otkrivaju automatske mentalne asocijacije, koje pojedinci ne mogu lako prikriti pa, za razliku od mnogih drugih istraživanja gdje se osobe ispituje o njihovim stavovima, ukazuje na nesvjesne predrasude. Istraživanje navodi da jedna četvrtina ispitanika u EU pokazuje snažnu pristranost prema bijelcima, odnosno sporije povezuju crnu boju kože s pozitivnim riječima poput ‘dobro’ ili ‘lijepo’, a brži su u povezivanju s negativnim konceptima kao što su ‘loše’ ili ‘zloćudno’.

Agencija EU za temeljna prava u svom Izvještaju za temeljna prava za 2025. godinu navodi da diskriminacija, često u kombinaciji s mržnjom i rasizmom, i dalje opterećuje današnje društvo, pogađajući svakoga koga se doživljava drugačijim. Osobe afričkog podrijetla, Romi i ljudi drugačijeg etničkog podrijetla od većinskog suočavaju se s rasističkim uznemiravanjem i rasnom diskriminacijom.

U RH se i dalje sustavno ne prikupljaju disagregirani etnički podaci potrebni za razumijevanje diskriminacije. Zakonom o središnjem registru stanovništva iz 2025. godine predviđena je uspostava Registra koji će sadržavati podatke o karakteristikama građana koje predstavljaju zaštićene osnove prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, uključujući dobrovoljno i njihovu nacionalnost. Stoga smo ukazali na važnost zaštite osobnih podataka, odnosno da je iznimno važno precizno definirati svrhu prikupljanja podataka i tko će im moći pristupiti, kao i da građane treba informirati za koje se potrebe izjašnjavaju/daju svoje osobne podatke i kako će se ti podaci koristiti.

Zaključna razmatranja UN-ova Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava iz ožujka 2025. godine također su preporučila RH da ojača prikupljanje podataka na temelju nacionalne pripadnosti ili etničkog podrijetla.

U ovom poglavlju posebno prikazujemo situaciju vezano za pripadnike srpske i romske nacionalne manjine te migrante, uključujući strane radnike, tražitelje međunarodne zaštite i osobe pod međunarodnom zaštitom, kao skupine najizloženije rasnoj ili etničkoj diskriminaciji. Situaciju vezano za ostvarivanje prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina prikazujemo u poglavlju o pravima nacionalnih manjina.

Srbi

U 2025. godini došlo je do porasta  negativnih stavova prema pripadnicima srpske nacionalne manjine u RH. Tako se i u Biltenu Srpskog narodnog vijeća (SNV) i medijskim izvještajima ukazuje na povećanu učestalost etnički motiviranih incidenata, govor mržnje te pritisak na kulturne i komemorativne programe srpske zajednice.

Došlo je do pogoršanja glede govora, simbola i poruka u javnom prostoru online i offline, o čemu više pišemo u poglavlju o slobodi izražavanja, a neki pripadnici srpske nacionalne manjine navode da osjećaju strah i nesigurnost.

Pri tome je i više konkretnih događaja izazvalo osjećaj straha i nesigurnosti. Posebno treba izdvojiti događaj u Splitu, kada su deseci osoba s crnim kapuljačama na glavama upali u prostorije Gradskog kotara Blatine, dok se publika tek počela okupljati, i tako spriječili održavanje programa koji se trebao održati u sklopu Dana srpske kulture, a policija je, prema javno dostupnim informacijama, devetoricu muškaraca kazneno prijavila zbog nasilničkog ponašanja i povrede slobode izražavanja nacionalne pripadnosti. Četiri dana nakon incidenta u Splitu, u Zagrebu su deseci maskiranih osoba odjevenih u crno došli pred Srpski kulturni centar, a u cilju prevencije incidenata događaj je osiguravala interventna policija. Nedugo potom u Ogulinu je otkazan folklorni nastup maloljetnih izvođača iz Banja Luke zbog straha od potencijalnih incidenata. Pravovremenom reakcijom policije u Rijeci je spriječen napad na mlade sportaše iz Srbije tijekom prvenstva Balkana u karateu.

Više godina ukazujemo na dugotrajno neriješene predmete u postupcima stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava (BNSP), koji su pretežito srpskog podrijetla, te još uvijek nije provedeno 487 rješenja o stambenom zbrinjavanju jer nisu osigurani odgovarajući stanovi. Tako primjerice korisnica još od 2009. godine čeka realizaciju rješenja o stambenom zbrinjavanju u Puli. Izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima iz 2025. godine predviđen je novi model stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji se stambeno zbrinjavaju izvan potpomognutih područja kroz isplatu etalonske cijene građenja, umjesto da i dalje čekaju na izvršenje rješenja o davanju u najam stana u državnom vlasništvu, o čemu više pišemo u potpoglavlju o stambenom zbrinjavanju.

ECRI je u Izvješću za Hrvatsku u lipnju 2025. godine preporučio jačanje napora radi omogućavanja pristupa električnoj energiji i tekućoj vodi u područjima i naseljima u kojima uglavnom žive pripadnici srpske nacionalne manjine te je ukazao da je obaviješten o ilegalnim odlagalištima otpada u blizini kuća etničkih Srba i o neaktivnosti tijela nadležnih za njihovo uklanjanje, kao i o planovima o skladištenju nuklearnog otpada na području općine s većinskim srpskim stanovništvom te je preporučio zaštitu od nepovoljnih utjecaja odlagališta otpada i drugih ekološki opasnih aktivnosti.

SNV ukazuje i na poteškoće u primjeni Odluke o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih RH, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih RH u određenim postupcima, donesene u  prosincu 2023. godine, pri čemu dio podnositelja pripada srpskoj manjini i nalazi se u teškoj socioekonomskoj situaciji.

Romi

Romi su i u 2025. godini bili izloženi duboko ukorijenjenoj diskriminaciji u gotovo svim područjima života: obrazovanju, zapošljavanju, pristupu socijalnim pravima i uslugama, stanovanju ili govoru u javnosti. Unatoč znatnim ulaganjima države kroz Nacionalni plan za uključivanje Roma (NPUR) i financijske potpore kroz EU fondove te određene pozitivne pomake, ključni problemi neriješeni su desetljećima, a pojedini trendovi se pogoršavaju. Pri tome, u studenom 2025. godine osnovana je Radna skupina za izradu Nacrta Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma, za 2026.-2027. godinu, u kojoj sudjelujemo kao članovi.

U Zaključnim razmatranjima UN-ovog Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava iz 2025. godine RH je preporučeno učinkovitije suzbijanje govora mržnje te unaprjeđenje zdravstvene zaštite i suzbijanje siromaštva Roma, kao i dokidanje segregiranog stanovanja i obrazovanja.

Mnoge romske obitelji i dalje žive u prostorno segregiranim naseljima, koja su i infrastrukturno zanemarena, poput Vrtnog puta u Zagrebu, više naselja u Međimurju, Delnicama i Brodu na Kupi. ECRI je u svom Izvješću RH preporučio poduzimanje mjera za desegregaciju stanovanja Roma, posebno razvijanjem sveobuhvatnih programa kojima bi se podržalo dobrovoljno preseljenje Roma iz segregiranih naselja u područja gdje se mogu integrirati.

Romi pri tome nerijetko ne ispunjavaju uvjet prebivanja u jedinici lokalne samouprave u kojoj dugo faktično žive, slijedom čega im je otežan pristup socijalnom stanovanju. Naime, jedinice lokalne samouprave u pravilu pri davanju stanova u najam u svom vlasništvu traže uvjerenje o prebivalištu koje izdaje MUP kao dokaz prebivanja na svom području, što mnogi ne mogu pribaviti. Istovremeno, Romi su suočeni i sa diskriminacijom pri pokušajima iznajmljivanja stanova u privatnom vlasništvu.

ECRI je u Izvješću za RH također naveo da bi središnje vlasti trebale blisko surađivati s regionalnim i lokalnim vlastima te agencijama za iznajmljivanje, udrugama privatnih stanodavaca i lokalnim zajednicama, kako bi se prevladale predrasude prema Romima na tržištu najma stanova. 

U 2025. godini smo proveli istraživanje o uvjetima po kojima gradovi odobravaju naknadu za troškove stanovanja korisnicima ZMN-a, koja je prema ZSS-u namijenjena podmirivanju najamnine, komunalne naknade, troškova grijanja, vodnih usluga te troškova vezanih uz povećanje energetske učinkovitosti zgrade. Pritužbe koje zaprimamo pokazuju da svi korisnici ZMN ne ostvaruju ovu naknadu, iako prema ZSS-u svi imaju na nju pravo. Naime, neke JLS traže od korisnika ZMN-a da predoče dokaze koje mogu pribaviti samo oni koji žive u tzv. „reguliranom stanovanju“, primjerice ako imaju ugovor o najmu ovjeren kod javnog bilježnika, računi glase na njihovo ime, imaju prebivalište na adresi na koju se odnose računi i slično, no mnogi korisnici ZMN-a žive u nereguliranim uvjetima, o čemu više pišemo u potpoglavlju o socijalnom stanovanju. U istraživanju smo razmatrali i da li ovakvi zahtjevi JLS-a nepovoljno utječu na pripadnike romske nacionalne manjine. Prikupljeni podaci su pokazali da postoji korelacija između vrste dokaza troškova stanovanja koje gradovi traže i broja korisnika naknade ovisno žive li u gradu pripadnici romske nacionalne manjine ili ne. No, kako smo već naveli, u svim gradovima je manji broj korisnika naknade troškova stanovanja od broja korisnika ZMN-a.

U Izvješću za 2024. godinu preporučili smo ULJPPNM-u i MGPUDI-u, da u suradnji s JLP(R)S-ima u kojima žive Romi osmisle učinkovite modele unaprjeđenja uvjeta stanovanja romskih obitelji koje žive u neuvjetnim nekretninama. MGPUDI nas je obavijestilo da provode aktivnosti u okviru Godišnjeg programa unapređenja životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine u romskom naselju Torjanci, dok je Povjerenstvo za praćenje provedbe NPUR-a osiguralo sredstva radi otklanjanja štete uzrokovanih požarima, poplavama te ostalim nesrećama na 14 stambenih objekata. No potrebe su značajno veće.

U Izvješću za 2024. godinu smo preporučili i osmišljavanje konkretnih aktivnosti za stambeno zbrinjavanje romskih obitelji u Zagrebu, posebice onih sa Struga i Vrtnog puta. Akcijski plan Grada Zagreba za provedbu Nacionalnog plana uključivanja Roma predvidio je samo dvije vrlo općenite aktivnosti u području stanovanja. Tijekom 2025. godine na Vrtnom putu je angažiran društveni medijator, koji je pružio podršku stanovnicima u prikupljanju potrebne dokumentacije za podnošenje prijava na natječaj Grada Zagreba za najam stanova temeljem socioekonomskog kriterija. Posljedično, većina romskih obitelji s Vrtnog puta se nalazi na listi reda prvenstva. Važnu podršku stanovnicima pružaju i OCD-i, poput udruge Ambidekster. No kako nije poznato kojom će se dinamikom osobe s liste useljavati u stanove, ukazujemo da su trenutni životni uvjeti stanovnika Vrtnog puta ispod minimuma dostojanstva te da je nužno osmisliti privremene mjere njihovog stambenog zbrinjavanja. I dalje nije jasno kako će se riješiti pitanje stanovanja Roma preseljenih 2022. godine s lokacije III. Struge pa ponavljamo raniju preporuku.

Unatoč izraženoj potrebi za radnom snagom, Romi se i dalje suočavaju s diskriminacijom u zapošljavanju. Prema informacijama OCD-a, suočavaju se s odbijanjem na natječajima za zapošljavanje. Pri razgovoru za posao im se navodi da su oglašena mjesta već popunjena, iako to nije točno, ili im se izravno govori da ih se ne želi zaposliti zbog romskog podrijetla. Prema podacima HZZ-a u prosincu 2025. godine bilo je 2.984 nezaposlenih pripadnika romske manjine, od kojih su 54,76% žene. 58,1% nezaposlenih nema završenu osnovnu školu, tek 1,2% ima četverogodišnju srednju školu, a samo šest nezaposlenih osoba ima fakultetsku kvalifikaciju Posljedično, podaci pokazuju da je nezaposlenost usko vezana i s razinom obrazovanja pojedinaca.

Jedan od ključnih problema na području ljudskih prava kojem se već godinama ozbiljno ne pristupa je de facto segregacija romske djece u obrazovanju. Podaci škola koje pohađa veći broj romske djece ponovno govore o široko rasprostranjenoj praksi formiranja razrednih odjela koje pohađaju samo romski učenici ili ih je u njima više od 70%, čime im se onemogućuje integracija. Prema podacima koje smo prikupili od škola, 1.016 romskih učenika pohađa 87 potpuno segregiranih razreda u 11 škola. Ukoliko se pribroje i romski učenici koji pohađaju nastavu u pretežito romskim razredima, ukupno se radi o 1.505 djece u 16 škola. U tim školama 64% romske djece pohađa segregiranu nastavu, a isto toliko romske djece pohađa segregiranu nastavu u Međimurju. Kontinuirani problem je i prerano napuštanje osnovnoškolskog obrazovanja te smještanje romske djece u obrazovanje po posebnim programima, gdje su značajno nadzastupljena u odnosu na djecu iz većinskog stanovništva.

U rujnu 2025. godine pučka pravobraniteljica se ponovno obratila Vladi RH radi ovog problema. Naime, više puta smo predložili izradu akcijskog plana desegregacije za svaku školu u kojoj su ovakvi razredi, što je bilo predviđeno i Akcijskim planom za provedbu NPUR-a 2023.-2025. godine, no ovi planovi i dalje nisu izrađeni. Ukazali smo da podaci govore o de facto segregaciji, da UN-ov Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije smatra da je odgovor države na segregaciju nezadovoljavajući, da je ECRI preporučio snažnije politike usmjerene na okončanje segregacije te da je UN-ov Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava preporučio RH poduzimanje mjera za ukidanje isključivo romskih razreda. Pri tome smo ukazali i da je EK zbog istog problema 2023. godine podnijela tužbu protiv Slovačke Sudu EU-a. Stoga smo ponovno preporučili da se najkasnije do kraja 2025. godine pristupi izradi analize i plana desegregacije u obrazovanju, a mjere počnu provoditi najkasnije početkom 2026. godine.

U izvješću ULJPPNM na preporuke pučke pravobraniteljice iz Izvješća za 2024. godinu MZOM je naveo da je segregacija Roma u obrazovanju primarno vezana uz segregirana područja na kojima Romi žive. Dodatno se navodi da su tijekom 2024. i 2025. godine održali niz sastanaka s ravnateljima osnovnih škola u cilju iznalaženja zajedničkog rješenja oko razrednih odjela u kojima su većina ili svi učenici Romi te da je Nacrtom akcijskog plana za provedbu NPUR-a za razdoblje 2026. i 2027. godine predviđena izrada analize te plana smanjivanja udjela romske djece koja pohađaju osnovnoškolsko obrazovanje u skupinama u kojima je većina ili su sva djeca Romi do IV. kvartala 2027. godine. Pri tome, radi se o  aktivnostima koje su bile predviđene i prethodnim akcijskim planom, a koje nisu provedene. Na raspravi o segregiranom obrazovanju u Hrvatskom saboru (u ožujku 2026. godine) MZOM je navelo dodatne razloge formiranja razreda u kojima su većina ili sva djeca Romi, a to su odljev većinske djece u druge škole, demografska kretanja i dobna struktura stanovništva te mreža škola i upisnih područja.

Upozoravali smo da osnivači škola određuju upisna područja, što može imati itekako važnu ulogu u desegregaciji. Naime, u blizini škola koje većinom pohađaju romska djeca su i škole koje pohađa vrlo malo romske djece ili ih uopće ne pohađaju. Tako u OŠ Domašinec, koju pohađa 24% romskih učenika, nema segregiranih razreda, dok u OŠ Tomaša Goričanca u Maloj Subotici, koju pohađa 45% romskih učenika, ima šest segregiranih razreda. Obje su škole podjednako udaljene od romskog naselja Piškorovec. Nadalje, OŠ Ivana Novaka Macinec je gotovo u potpunosti „romska“ škola, dok u obližnjoj OŠ Nedelišće gotovo i nema romskih učenika, a sličan je odnos i OŠ Kuršanec i OŠ Strahoninec. Dodatno, često se navodi da prijevoz djece autobusima nije rješenje za ukidanje segregacije i omogućavanje integriranog obrazovanja. No mnoga romska djeca već ionako putuju autobusima do škole jer su romska naselja najčešće udaljena od administrativnih središta u kojima se u pravilu nalaze obrazovne ustanove. S obzirom na sve navedeno ponavljamo preporuku.

Tijekom 2025. godine, s obzirom na važnost obrazovanja za Rome te potrebu edukacije i osnaživanja učitelja, održali smo predavanja za više od 280 studenata učiteljskih fakulteta u Zagrebu, Čakovcu, Rijeci, Osijeku i Slavonskom Brodu o temama zabrane diskriminacije i promicanja jednakosti u obrazovanju, koje nisu zastupljene u programima učiteljskog obrazovanja. Riječ je o budućim učiteljima i učiteljicama koji će imati važnu ulogu u stvaranju uključivog školskog okruženja i osvještavanju o predrasudama i stereotipima.

No, predavanja su pokazala i prisustvo duboko ukorijenjenih predrasuda o Romima. I posljednje istraživanje koje smo proveli vezano za stereotipe i predrasude, Istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije (iz 2022. godine), pokazalo je da raste razina stereotipa prema Romima. Stoga ukazujemo da je za uspješnu desegregaciju i suzbijanje diskriminacije potrebno provoditi i aktivnosti usmjerene na većinsko stanovništvo kako bi se razbili duboko ukorijenjeni stereotipi i predrasude o Romima.

Zabrinjavaju i sve veći izazovi u lokalnim zajednicama na sjeverozapadne Hrvatske. U Međimurju se tijekom 2025. godine intenzivnije raspravljalo o kriminalu i socijalnim zlouporabama, bespravnoj gradnji i sl. u romskim naseljima. O problemima poput sve dostupnije droge, oružja, nasilja i kamatarenja u romskim naseljima govorilo se i na okruglom stolu u Hrvatskom saboru ”Zajednice otpornosti: suzbijanje nasilja, droga i oružja u romskim naseljima.” Ubojstvo dviju Romkinja u romskom naselju Sitnice dodatno je pojačalo tenzije.

Sve je to potaknulo zahtjeve za jačim mjerama prevencije i suzbijanja ovih pojava te doprinijelo intenziviranju sastanaka MUP‑a i lokalnih i regionalnih vlasti. Iz medija se moglo doznati da se najavljuju razne mjere poput pojačane policijske prisutnosti u romskim naseljima, kontrole socijalnih naknada i njezine potrošnje te reforma predškolskog i školskog sustava, s uvođenjem višegodišnjih predškolskih programa, kao i da je županija zagovarala strože sankcije za nasilje i prekršaje, kontrolu nenamjenskog trošenja socijalnih davanja, borbu protiv bespravne gradnje te jačanje obrazovnih i integracijskih mjera. Iako smo od nadležnih tijela zatražili više podataka o konkretnim planovima i mjerama, do zaključenja ovog Izvješća ih nismo zaprimili.

Stoga ukazujemo da je potrebno suočiti se s nezakonitim postupanjima te raditi na njihovoj prevenciji i sankcioniranju počinitelja, a što je u interesu i stanovnika romskih naselja i većinskog stanovništva. Mjere koje se uvode trebale bi biti pažljivo osmišljene, nediskriminatorne te osmišljene uz uključivanje pripadnika romske zajednice. U svemu se ne smije ispustiti iz vida da je dio problema u romskim naseljima posljedica sustavne diskriminacije Roma u obrazovanju, stanovanju i pristupu dobrima i uslugama. Stoga provedba različitih mjera usmjerenih na romsku zajednicu, a bez istovremenog suzbijanja diskriminacije i uspješnijeg uključivanja pripadnika romske manjine u društvo nema potencijal da dovede do stvarnog i dugoročnog poboljšanja.

OCD-i izvještavaju o ozbiljnim nedostacima u provedbi NPUR-a, poput slabe uključenosti romskih organizacija, zanemarivanja stambene i obrazovne segregacije te nedovoljno ciljanih mjera za višestruko diskriminirane skupine (djecu, žene i starije).

Konačno, u 2025. godini okončan je dugogodišnji postupak koji smo provodili zbog diskriminacije pripadnika romske nacionalne manjine s područja Delnica u ostvarivanju prava iz sustava socijalne skrbi, pri čemu su pritužbe na istu socijalnu radnicu pristizale od 2016. godine. Nakon detaljne analize velikog broja pojedinačnih rešenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi te drugih podataka iz evidencija područnog ureda HZSR-a, utvrdili smo niz nezakonitosti, poput neinformiranja stranaka o pravima, nedostave podataka JLS-ima kako bi mogle priznati prava iz svoje nadležnosti, dugotrajnog postupanja, odbijanja zahtjeva bez provedbe upravnog postupka te neprepoznavanja potreba stranaka koje žive u izrazitom siromaštvu. Ove je nalaze potvrdila upravna inspekcija MRMSOSP-a. Budući da je takvo postupanje uočeno prema pripadnicima romske nacionalne manjine te da su na probleme kroz dulje razdoblje ukazivale međusobno nepovezane osobe, utvrdili smo postupanje protivno ZSD-u  i preporučili da se ova socijalna radnica izuzme od rada na predmetima pripadnika romske nacionalne manjine. S obzirom da je socijalna radnica potom od korisnika tražila da potpišu peticiju za njezin ostanak nudeći im u zamjenu ostvarivanje prava, HZSR je donio odluku o njenom izvanrednom otkazu.

U vezi preporuke iz Izvješća za 2024. godinu Akademiji za socijalnu skrb, da provede edukaciju o suzbijanju diskriminacije za djelatnike sustava socijalne skrbi, Akademija nas je obavijestila da je u kolovozu 2025. godine potpisala sporazum s ULJPPNM-om, no kako nam nisu dostavljeni podaci o provedenim edukacijama, nastavljamo pratiti provedbu preporuke.

Migranti

U ovom poglavlju, radi ukazivanja na diskriminaciju temeljem rasnog i/ili etničkog podrijetla, uključujemo osobe u različitim statusima u RH: strane radnike, tražitelje međunarodne zaštite i osobe pod međunarodnom zaštitom. Tijekom 2025. godine oni su bili suočeni s govorom mržnje i ksenofobijom potaknutom političkim narativima i dezinformacijama, otežanim pristupom javnim i zdravstvenim uslugama, dugogodišnjim preprekama u integraciji, uključujući i nedostatnim mogućnostima za učenje hrvatskog jezika te povredama radnih i statusnih prava.

Niti tijekom 2025. godine RH nije izradila migracijsku politiku niti sveobuhvatnu integracijsku politiku koja bi se odnosila na sve skupine stranih državljana, što je bila ponovljena preporuka. Dodatno, nije razvidno niti koje tijelo je nadležno za izradu ovih dokumenta. Tako je prema Godišnjem planu rada za 2025. godinu Ministarstva demografije i useljeništva trebala biti osnovana radna skupina za izradu nacrta Nacionalnog plana migracijske politike do 2033. godine, no nemamo informaciju da li je to učinjeno. Vlada RH je usvojila Plan upravljanja migracijama i azilom za razdoblje do 2030. i provedbeni Akcijski plan do 2027. godine, no koji uključuje samo mjere za integraciju osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

Na lokalnoj razini, većina velikih gradova nema niti planira izraditi integracijske planove, a pozitivne iznimke su Grad Osijek, koji sudjeluje u međunarodnom URBACT projektu WELDI i Grad Zagreb, jedini u RH koji ima akcijski plan integracije stranih državljana. U Buzetu je pokrenuta inicijativa za osnivanje povjerenstva za integraciju, a u Puli je pokrenuta uspostava Regionalne mreže za podršku stranim radnicima.

I ECRI je u lipnju 2025. godine preporučio RH razvijanje i usvajanje sveobuhvatne nacionalne strategije ili akcijskog plana za integraciju i uključivanje osoba pod međunarodnom zaštitom i drugih skupina migranata. Stoga, ponavljamo preporuku.

U društvu prevladava negativan odnos prema stranim radnicima, a institucionalni okvir integracije je nedovoljno razvijen, odnosno gotovo ne postoji. Istraživanje Instituta za istraživanje migracija i agencije Medianet pokazuje snažnu prisutnost negativnih stavova prema stranim radnicima. 20,6% građana je „potpuno nezadovoljno“ njihovom prisutnošću, dodatnih 42,2% je djelomično nezadovoljno, 34,1% je neutralno, dok su pozitivni stavovi marginalni, odnosno u razini statističke pogreške. Navodi se i da razlozi nezadovoljstva uključuju strah od porasta kriminala (69,8%), zabrinutost za radna mjesta (51,7%), pad plaća i standarda (47,7%), kulturne razlike i mogući sukobi (48,8%). Nekoliko istraživača i provjeritelja činjenica upozorilo je na način prezentacije rezultata ovog istraživanja, koji može dodatno raspirivati strahove i predrasude, osobito u odsutnosti ozbiljnije znanstvene analize prikupljenih podataka.

S druge strane, prema podacima iz Istraživanja o kvaliteti života i obrascima života stranih radnika iz Azije i Afrike u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, koje je Institut za istraživanje migracija prikupio u prosincu 2025. godine, strani radnici uglavnom su zadovoljni životom i radom u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji te njih 19.5% planira ostati u RH do kraja života, a 20.5% do mirovine. Istovremeno gotovo  40% ispitanika nema bliske prijatelje iz Hrvatske, a više od polovice rijetko ili nikada ne sudjeluje u lokalnim događanjima. Samo 28% ispitanika ima izabranog liječnika opće prakse, a u slučaju potrebe najčešće se obraćaju poslodavcu ili drugim migrantima. Diskriminaciju je ponekad osjetilo gotovo 70% ispitanika, a 10% stalno.

Slučaj lažno prijavljenog napada migranta na časnu sestru u Zagrebu, za koji je policija potvrdila da se radilo o samoozljeđivanju, ukazao je na utjecaj dezinformacija na čitavo društvo, uključujući i širenje netrpeljivosti i stereotipa prema migrantima. I nakon službene objave policije da je riječ o samoozljeđivanju, na društvenim mrežama se nastavilo širiti dezinformacije i govor mržnje protiv migranata, kao i prozivati medije koji nisu sudjelovali u širenju lažnih tvrdnji te policiju zbog rezultata istrage.

Ovaj složeni slučaj ukazao je na pitanja uloge policije, medija te reakcija u javnosti vezano za slučajeve gdje je počinitelj kaznenog djela migrant, što često izaziva zapaljive reakcije u javnosti, uključujući stigmatizaciju svih migranata.

U 2025. godini u javnom prostoru bilo je i više vijesti o različitim djelima gdje su počinitelji bili migranti, poput napada na policijsku službenicu, o čemu više pišemo u poglavlju o policijskom postupanju.

Nema dvojbe da svi slučajevi u kojima su počinjena (moguća) kaznena djela zahtijevaju pravovremenu reakciju svih nadležnih institucija i adekvatno sankcioniranje počinitelja, bez obzira je li riječ o državljanima RH, EU ili trećih zemalja, odnosno je li riječ o migrantima, i to je odgovornost policije i pravosudnog sustava. Istovremeno, u javnim raspravama je potrebno izbjegavati širenje mržnje u odnosu na cijelu skupinu.

Kao i godinu ranije, i tijekom 2025. godine migranti, a osobito strani radnici, bili su izloženi i fizičkim napadima, razbojništvima, krađama i etnički motiviranim incidentima, o čemu više pišemo u poglavlju o zločinima iz mržnje.

Nadalje, prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, 40% radnika stranog podrijetla u RH nema izabranog obiteljskog liječnika, a samo 5% žena ima odabranog ginekologa, 40% ih ima plaću nižu od 850 eura, 20% ih dijeli smještaj s više od 11 osoba.

Zdravstvene ustanove navode ozbiljne probleme u komunikaciji s osobama koje ne govore hrvatski jezik, a liječnici su često prisiljeni koristiti improvizirana rješenja, poput mobilnih aplikacija ili komuniciranja s osobama iz njihove pratnje. MZ nas je obavijestilo da je HZZO-u preporučilo da pružateljima zdravstvene zaštite, ponajprije izabranim liječnicima, osigura uvjete za sporazumijevanje s pacijentima koji ne govore i ne razumiju hrvatski jezik, no nije navedeno na koji način bi se to osiguralo. Stoga ponavljamo preporuku Ministarstvu zdravstva da osmisli i u praksi učini dostupnim prevođenje radi sporazumijevanja zdravstvenog osoblja s pacijentima. Naime, nedostatne i nepouzdane informacije o nečijem medicinskom stanju dovode do otežanog pristupa liječenju, većeg rizika pogrešnih odluka i nesporazuma te povećanog stresa i nepovjerenja pacijenata.

Iako Centralizirana elektronička baza prevoditelja koju priprema ULJPPNM predstavlja pozitivan pomak, još nije u punoj primjeni i nije razvidno hoće li biti dostatna za postojeće potrebe svih institucija.

Vezano uz tečajeve jezika, podaci HZZ-a o uporabi vaučera za kraće neformalne programe učenja hrvatskog jezika za strance, koji i dalje ne obuhvaćaju tražitelje i osobe pod međunarodnom zaštitom u RH, pokazuju da je od ukupno 321 zahtjeva podnesenog u 2025. godini, dodijeljeno ukupno 278 vaučera, od kojih je 94 korisnika trenutno u procesu potpisivanja ugovora te čekaju početak obrazovanja, za 99 korisnika je obrazovanje u tijeku, a 85 ih je uspješno završilo obrazovanje. Ovi podaci, u usporedbi s brojem stranih radnika u RH, govore o izrazito niskoj zainteresiranosti za ovu mjeru, pa je potrebno evaluirati koje su prepreke za njezino korištenje. Također, trenutno ovu mjeru koriste poslodavci, a ne strani radnici, što bi također trebalo evaluirati.

I ECRI je preporučio RH da pokrene snažno ulaganje u učenje hrvatskog jezika za djecu i odrasle migrante, u razvoj kvalitetnih nastavnih materijala i osiguravanje dovoljnog broja sati integracijskog programa.

Tijekom 2025. godine jedna politička stranaka provela je javnu kampanju  o „učenju hrvatskog jezika“ putem jumbo plakata na jezicima Filipina i Nepala. Tom prilikom ukazali smo da konkretni plakati ne potiču ni učenje jezika ni integraciju te ukazali da je, umjesto stigmatiziranja stranih radnika koji ne govore hrvatski jezik, potrebno im stvarno  omogućiti i poticati učenje hrvatskog jezika.

Strane radnike, osobito one kojima stanovanje osigurava poslodavac, često se smještavalo u neadekvatne kolektivne smještaje. Izmjenama ZoS je predviđeno donošenje pravilnika o uvjetima smještaja radnika migranata, slično kao za sezonske radnike kako bi se osigurali minimalni standardi uvjeta smještaja radnika migranata. U studenom 2025. godine u javnom savjetovanju bio je Prijedlog Pravilnika o Izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, koji propisuje što je primjeren smještaj za strane radnike. Prema gore navedenom istraživanju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo, u odnosu na stanovanje, 64% stranih radnika-ispitanika imalo je osiguran besplatni smještaj od strane poslodavca. Najviše ispitanika, njih 33%, je živjelo u smještaju s još 1-3 osobe, 27% je živjelo s još 4-6 osoba, 12% sa 7-10 osoba, 16% ispitanika je živjelo s još 11-30 osoba, a 4% stranih radnika je živjelo s preko 30 ljudi, dok je 8% ispitanika izjavilo da žive sami.

Dodatno ukazujemo na prepreke s kojima su suočene osobe pod međunarodnom zaštitom u pogledu ostvarivanja prava na zdravlje. Naime, zakonom im je zajamčena zdravstvena zaštita u istom opsegu kao osiguranim osobama iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Međutim, ukoliko nisu zaposlene, prema postojećim propisima nemaju status osiguranika u HZZO-u, pa ne mogu imati dopunsko osiguranje, nemaju e‑karton, e‑recept ni izabranog liječnika, a liječnici koji im pružaju usluge zdravstvene zaštite moraju ručno slati račune MZ-u/HZZO-u. Ova situacija im otežava ostvarivanje zdravstvene zaštite, što u okolnostima nedostatno dostupnih informacija na jezicima koje razumiju, dovodi do poteškoća pri ostvarivanju prava.

Dodatni problem s kojim se suočavaju i strani radnici i osobe pod međunarodnom zaštitom je priznavanje stranih kvalifikacija u reguliranim profesijama, a što je osobito važno s obzirom na nedostatak stručnjaka, poput liječnika, medicinskih sestara ili socijalnih radnika. Stoga smo u postupku donošenja izmjena i dopuna Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Zakona o reguliranim profesijama predložili da se osobe pod međunarodnom zaštitom oslobodi plaćanja naknada za priznavanje inozemnih kvalifikacija kao što je to kod nereguliranih profesija, što nije prihvaćeno. No, u Planu upravljanja migracijama i azilom do 2030. i provedbenom Akcijskom planu do 2027. godine je aktivnost unaprjeđenja sustava priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija stečenih u trećim zemljama, za čije je provođenje zaduženo MRMSOSP, koje ćemo pratiti.

PGP Sisak nas je informirao o otežanom pristupu javnobilježničkim uslugama osobama pod međunarodnom zaštitom koje ne posjeduju druge važeće identifikacijske isprave osim dozvole boravka koju im izdaje MUP te koje stoga nisu mogle ishoditi usluge javnog bilježnika, poput ovjere preslika ili potpisivanja punomoći. PGP Sisak ukazuje da postoji dopis MPUDT-a javnim bilježnicima kojim se, primjerice, iskaznica osoba pod privremenom zaštitom raseljenih iz Ukrajine koju izdaje MUP priznaje kao valjan identifikacijski dokument, no da dozvola boravka azilanata, koju također izdaje MUP, nije u tom dopisu navedena kao prihvatljiva identifikacijska isprava te da stoga javni bilježnici postupaju različito.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Radna prava stranih radnika, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Zločini iz mržnje, Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju, Prava nacionalnih manjina, Sloboda vjeroispovijedi i diskriminacija temeljem vjere i Izražavanje u javnom prostoru, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.