*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Naknade za najsiromašnije
  • Zajamčena minimalna naknada
  • Rad za opće dobro bez naknade
  • Brisanje zabilježbi
  • Jednokratna naknada
  • Inkluzivni dodatak
• Osobe u beskućništvu
• Sustav socijalne skrbi
• Diskriminacija temeljem imovnog stanja

U ovom poglavlju obrađuju se izazovi vezani uz zajamčenu minimalnu naknadu (ZMN), uključujući rad za opće dobro i brisanje zabilježbe te izazovi vezane uz jednokratne naknade. Ukazujemo na probleme s kojima se i dalje susreću osobe u beskućništvu kao i (nedostatne) kapacitete sustava socijalne zaštite.

EK je u Izvješću za RH za 2025. godinu utvrdila da, unatoč poboljšanju životnog standarda, dohodovna nejednakost u RH raste. Iako je zaposlenost u porastu, rastao je i broj osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, s kontinuiranim regionalnim razlikama, a određene skupine osoba, poput osoba starije dobi i osoba s invaliditetom, su dodatno ranjive.

Konstatirano je da primjerenost i pokrivenost sustava socijalne zaštite nisu dostatni. Učinak socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva među najnižima je u EU (smanjenje siromaštva od 21,6% u odnosu na prosjek EU od 34,4% u 2024. godini) i znatno se smanjio u posljednjem desetljeću. To je posljedica niskih izdvajanja za socijalnu zaštitu, ograničene pokrivenosti naknadama i njihove niske primjerenosti. EK navodi da je RH poboljšala okvir socijalne politike mjerama uključenima u Zakon o socijalnoj skrbi, Zakon o inkluzivnom dodatku i izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. No ističe da bi se boljom učinkovitošću, primjerenošću i pokrivenošću socijalnim naknadama, posebno ZMN-om i naknadom za nezaposlene, poboljšao životni standard osoba izloženih riziku od siromaštva i izbjegla njihova socijalna isključenost.

Mirovine su i dalje niske, zbog čega su starije osobe izložene posebno visokom riziku od siromaštva, a dodatan problem je dostupnost i kvaliteta dugotrajne skrbi, o čemu više pišemo u poglavlju o pravima starijih osoba. Iako je Operativni plan za dugotrajnu skrb korak naprijed, zbog niskih rashoda, manjka kvalificiranog osoblja i nedovoljno razvijenog sustava dugotrajne skrbi, njegov učinak se tek treba vidjeti.

EK ističe da ZMN ima nisku primjerenost i pokrivenost te ne štiti od pada ispod praga siromaštva. Primjerenost ove naknade znatno je lošija od prosjeka EU (33,3% praga siromaštva u odnosu na 55,6% u EU i 30% dohotka osobe s niskim primanjima prema 46,1% u EU). Tako je ZMN u 2022. godini primilo samo 2,5% osoba s dohotkom ispod praga stope rizika od siromaštva.

Na niske razine naknada Hrvatskoj je ukazao i UN, pa je u Zaključnim razmatranjima UN-ovog Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava iz ožujka 2025. godine preporučeno RH da osigura odgovarajuću razinu ZMN-a i nacionalne naknade za starije osobe te uspostavi učinkovit i transparentan sustav njihove indeksacije.

Naknade za najsiromašnije

Zajamčena minimalna naknada

Stopa rizika od siromaštva osnovni je pokazatelj siromaštva. Pri tome ona ne pokazuje koliko je osoba uistinu siromašno, nego koliko ih ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. U 2025. godini stopa rizika od siromaštva je pala u odnosu na 2024. godinu i iznosila je 19,5%. Prag rizika od siromaštva u 2025. godini za jednočlano kućanstvo iznosio je 752,83 eura mjesečno, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14 godina iznosio 1.581 eura mjesečno. S druge strane, ZMN je 2025. godine za samca iznosio 160 eura (2024. godine 150 eura), dok je za kućanstvo s dvije odrasle radno sposobne osobe i dvoje djece iznosio 528 eura (2024. godine 420 eura). Iako uz ZMN, ove osobe imaju pravo na troškove stanovanja i naknadu za ugrožene kupce, vidljivo je da se ipak nalaze znatno ispod praga rizika od siromaštva.

Vlada RH je i 2025. godine nastavila s mjerama pomoći za ublažavanje inflatornih učinaka te su donesena dva paketa pomoći (8. i 9.). Njima je za ugrožene kupce energenata i nadalje osigurana naknada za troškove energije od 70 eura mjesečno, koja se primjenjuje do 31. ožujka 2026. godine.

U travnju 2025. godine Vlada RH je jednokratno isplatila 50 eura umirovljenicima, neovisno o visini mirovine, te svim korisnicima nacionalne naknade za starije, čime je bilo obuhvaćeno 1.250.000 osoba. No ovim paketima mjera, unatoč preporukama pučke pravobraniteljice, korisnici ZMN-a nisu prepoznati kao skupina kojoj je potrebna dodatna podrška. Povjerenstvo za fiskalnu politiku prepoznalo je da je u idućim paketima zaštite potrebno osigurati veću usmjerenost mjera prema najugroženijim skupinama.

2025. godine usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi, što je peta izmjena ovog Zakona od 2022. godine, s kojim je započeta reforma sustava socijalne skrbi. Jedna od ključnih izmjena bilo je povećanje udjela (osobnih faktora) za pojedinog člana kućanstva pri izračunu ZMN-a za kućanstvo s djecom. U javnom savjetovanju o izmjenama Zakona pučka pravobraniteljica je pozdravila ovo povećanje ZMN-a, no navela je i da bi radi osiguranja transparentnosti i jednakosti zajamčene Ustavom RH, povećanje samo za neke kategorije građana trebalo biti posebno obrazloženo. Ukazala je na ranjivost samaca primatelja ZMN-a te predložila povećanje osobnog faktora izračuna ZMN-a za samce, s obzirom da su prema (tada dostupnim) podacima DZS-a za 2023. godinu samačka kućanstva imala najveću stopu rizika od siromaštva (50,2%) te da su, prema podacima MRMSOSP-a, više od dvije trećine korisnika ZMN-a upravo samci, koje ove izmjene Zakona nisu obuhvatile.

Posebno smo ukazali na ranjivost starijih osoba, koje su predmetnim izmjenama bile u potpunosti izostavljene. Prema tada dostupnim podacima DZS-a za 2023. godinu, stopa rizika od siromaštva za starije iznosila je 34,8% (za starije žene 38,8%), no za starije samce iznosila je čak 59,9%. Bez povećanja iznosa ZMN-a stariji samac i nakon izmjena ZSS-a primao je 208 eura, dvostruko manje od praga rizika od siromaštva koji iznosi 493 eura u 2023. godini. Pri tome je taj prag u 2025. godini bio i veći i iznosio je 753 eura.

Jedan od ključnih načela Europskog stupa socijalnih prava predviđa da svi koji nemaju dovoljno sredstava imaju pravo na primjerni minimalni dohodak koji omogućuje dostojan život u svim njegovim fazama. No ZMN od 160 eura za radno sposobnog samca ili 208 eura za stariju i osobu potpuno nesposobnu za rad, koliko je iznosio u 2025. godini, nije dovoljan, ponižavajući je i ne osigurava dostojan život.

Iako se ZMN regulira i godišnjim utvrđenjem osnovice za njegov izračun, ukazali smo da je izmjena ZSS-a prilika za adekvatnije reguliranje iznosa ZMN-a za samce, osobito za starije i osobe potpuno nesposobne za rad, posebno jer nije jasno po kojim parametrima Vlada RH određuje povećanje osnovice ZMN-a, jer su obrazloženja štura, a povećanja ne prate troškove života. Stoga smo pri izmjenama Zakona preporučili da se ZSS-om definiraju kriteriji za donošenje osnovice ZMN-a ili osnovica određuje prema pragu rizika od siromaštva.

U studenom 2025. godine Vlada RH je donijela Odluku o načinu određivanja osnovica za izračun iznosa naknada u sustavu socijalne skrbi kojom je propisano da se osnovica za izračun ZMN i osnovica za izračun drugih naknada iz ZSS-a utvrđuju na temelju prijedloga ministra, koje predlaže na temelju mišljenja savjetodavnog tijela Vlade RH za razvoj socijalnih politika (Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika), primjenjujući prosječnu stopu inflacije potrošačkih cijena u prethodnoj godini, uzimajući u obzir ukupnu gospodarsku situaciju i kretanja u RH te mogućnosti državnog proračuna. Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika donosi mišljenje na temelju ključnih socijalnih pokazatelja, uključujući stope rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, raspodjelu dohotka, nezaposlenost, demografska kretanja i pristup osnovnim uslugama, a ono sadrži preporuke o primjerenosti socijalnih davanja s obzirom na troškove života, kao i procjenu njihove učinkovitosti u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti.

Do kraja 2025. godine nisu bile donesene Odluke o osnovici za izračun ZMN-a niti Odluke o osnovici za izračun iznosa drugih naknada u sustavu socijalne skrbi za 2026. godinu. Postupak savjetovanja pokrenut je tek u siječnju 2026. godine, a  trajao je samo tri dana (i to petak, subotu i nedjelju), iako je zakonski rok za javna savjetovanja 30 dana. Podsjećamo da je i savjetovanje o Prijedlogu odluke o osnovici za izračun ZMN-a za 2025. godinu trajalo samo devet dana te da skraćivanje roka nije bilo obrazloženo. Pri donošenju ovih Odluka pri tome nije niti objavljeno mišljenje Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika, a što bi moguće pomoglo razumijevanju, a nije ni obrazloženo kako se došlo do povećanja predloženih osnovica, koje za ZMN iznosi 10 eura, što je i dalje prenisko.

Pozitivno je što nakon izmjena i dopuna ZSS-a dijete nakon navršene 15. godine koje se ne školuje redovito više ne treba biti prijavljeno u evidenciju nezaposlenih osoba HZZ-a, što smo i preporučivali. Naime, prijašnja odredba je usmjeravala djecu na tržište rada bez pokušaja zadržavanja, odnosno vraćanja u sustav obrazovanja. Naime, iz pritužbi koje smo zaprimali bilo je razvidno da su kućanstva gubila pravo na ZMN ili im se ova naknada smanjivala jer dijete od 15 godina koje je ispalo iz sustava redovnog obrazovanja nije bilo prijavljeno na HZZ, pri čemu je siromaštvo okolnost koja utječe na nastavak obrazovanja, a ovime se dodatno otežavao položaj i ove djece i njihovih obitelji.

Preporučili smo i da se u prihod ne uračunava novčana naknada koju roditelj ostvaruje za vrijeme rodiljne i roditeljske poštede od rada, s obzirom da su neki u potpunosti ili djelomično ostajali bez ZMN-a zbog ostvarivanja ove novčane naknade, što je prihvaćeno. Prema podacima HZSR-a, u 2025. godini bilo je 24.990 korisnika ZMN-a, od čega 17.247 samaca i 7.743 kućanstava s više članova, što je manje nego u 2024. godini.

Pri tome se broj korisnika ZMN-a koji nam je dostavilo MRMSOSP, prema stanju 31. prosinca 2025. godine u informacijskom sustavu „SocSkrb“, razlikuje od broja koji nam je dostavio HZSR. Tako je prema podacima MRMSOSP-a bilo 17.260 samaca korisnika ZMN-a, 13 više nego prema podacima HZSR-a. Razlika je nejasna s obzirom da se radi o centraliziranom sustavu i da je izvor podataka „SocSkrb“ aplikacija.

Unatoč tome što MRMSOSP pad broja korisnika ZMN-a obrazlaže porastom stope zaposlenosti i iseljavanjem stanovništva, očito je da je broj korisnika ove naknade iznimno nizak u odnosu na stope osoba koje žive u riziku od siromaštva. Naime, kao što smo već istaknuli prema podacima HZSR-a, u 2025. godini bilo je 24.990 korisnika ZMN-a, dok je prema podacima DZS u 2025. godini 753.915 osoba u riziku od siromaštva.

Nadalje, iz pritužbi korisnika vidljivo je da se često radi o osobama koje su dugogodišnji korisnici ZMN-a, što govori i da ova naknada korisniku ne omogućava konkretne promjene i izlazak iz siromaštva. Stoga ponovno ukazujemo da je važno izraditi sustavnu analiza korisnika ZMN-a, s posebnim osvrtom na dugogodišnje korisnike, a sve kako bi im se ciljanim mjerama pomoglo da osiguraju dostojan život.

Pri tome, ne samo da je ZMN nedostatan, već je imovinski cenzus za ostvarivanje ove naknade prenizak. Radno sposoban samac može ostvariti pravo na ZMN samo ako je bez prihoda ili ga ostvaruje u iznosu manjem od 160 eura mjesečno, dok je za stariju osobu cenzus 208 eura. Naime, ljudi koji ostvaruju prihod po nekoj drugoj osnovi ne mogu ostvariti pomoć od države ako prelaze propisane cenzuse. Primjerice, stariji samac ne može ostvariti pravo na ZMN ako prima mirovinu veću od 208 eura, koja zasigurno ne osigurava dostojanstven život (pri čemu podsjećamo da je prag rizika od siromaštva u 2025. godini za jednočlano kućanstvo iznosio je 752,83 eura mjesečno).

Rad za opće dobro bez naknade

Postupajući po pritužbama zbog rada za opće dobro bez naknade utvrdili smo povredu prava korisnika. I dalje postupamo po pritužbi korisnika kojemu je ukinut ZMN iako se radu za opće dobro nije mogao odazvati zbog bolesti. Iako je vještačenjem utvrđeno da je trajno radno nesposoban, područni ured HRZS-a nije postupio po preporuci pučke pravobraniteljice da mu se retroaktivno prizna ZMN za razdoblje prije vještačenja, iako je i tada imao kronična oboljenja na temelju kojih je donijet vještački nalaz. Stoga je 2025. godine pučka pravobraniteljica zatražila nadzor MRMSOSP-a, o čijoj provedbi nemamo informacija. U drugom predmetu obratio nam se građanin koji je bio korisnik ZMN-a najmanje 15 godina, a kojem je ukinuto ovo pravo zbog neodazivanja radu za opće dobro zbog zdravstvenog stanja, iako mu je ranije ono redovito bilo uvažavano. Nakon što mu je odbijena žalba podnio je novi zahtjev za ZMN, kao i zahtjev za inkluzivni dodatak. Tek nakon pitanja pučke pravobraniteljice o radnoj sposobnosti korisnika, područni ured HZSR-a je zatražio njezino utvrđivanje te mu je u konačnici utvrđena radna nesposobnost i odobren ZMN za radno nesposobnog samca. Oba predmeta pokazuju da do postupanja pučke pravobraniteljice nitko nije prepoznao da se zapravo radi o bolesnim (odnosno radno nesposobnim) osobama koje ne bi trebalo pozivati na rad za opće dobro bez naknade, a posebno ne da zbog neodazivanja gube prava.

Izmjenama i dopunama ZSS-a propisano je i da se trenutno zdravstveno stanje korisnika ZMN-a uzima u obzir pri ocjeni mogućnosti odazivu na rad za opće dobro bez naknade, što je pučka pravobraniteljica više puta predlagala. Ranija odredba koja nije prepoznavala privremenu nesposobnost za rad korisnika, dovodila je do njihove neizravne diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja.

Pri tome smo  tijekom izmjene ZSS-a predlagali i da se potpuno ukine rad za opće dobro bez naknade, jer se time uvjetuje primanje socijalne naknade, koja je već ionako uvjetovana aktivnim traženjem posla, a s obzirom na vrlo nizak iznos ZMN-a, kod rada za opće dobro bez naknade se ujedno praktički radi o besplatnom radu. Dodatno, rad za opće dobro provode JLP(R)S pa se ne provodi jednako na cijelom području RH, što korisnike ZMN-a stavlja u nejednak položaj, ovisno o tome gdje u RH žive. Naime, neke JLP(R)S uopće ga ne organiziraju, neke korisnike na rad pozivaju arbitrarno, a u nekima se korisnicima ZMN-a koje se poziva na rad za opće dobro bez naknade pri tome ne pokriva trošak prijevoza i topli obrok, pa su dodatno i na gubitku glede sredstava.

Prema podacima HZSR-a, u 2025. godini je doneseno 11 rješenja o ukidanju ZMN-a korisnicima koji se nisu odazvali na rad. Naša preporuka nije prihvaćena, no uvedeno je izuzimanje od obveze rada za opće dobro ukoliko je korisnik ZMN-a ujedno i korisnik usluge socijalnog mentorstva. HZSR navodi da je ova usluga dostupna u svim županijama te da je u 2025. godini u nju bila uključena 15.731 osoba, među njima i 7.417 dugotrajno nezaposlenih. Kako se radi o novoj usluzi, evaluacije njene učinkovitosti još nisu dostupne, no potrebno je pratiti hoće li ova mjera dovesti do smanjenja broja obveznika rada za opće dobro bez naknade.

I Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo Hrvatskog sabora održao je u ožujku 2025. godine tematsku sjednicu o institutu rada za opće dobro bez naknade za korisnike ZMN-a, o problematici njegove provedbe u praksi te ukidanju ZMN-a u slučaju neodazivanja na poziv za rad za opće dobro.

S obzirom na ove izmjene te da se rad za opće dobro provodi decentralizirano, kako bi se zaštitili korisnici ZMN-a i osigurala jednakost pred zakonom, po stupanju na snagu izmjena ZSS-a pučka pravobraniteljica je svim JLP(R)S-ima preporučila da u pozivu na rad za opće dobro bez naknade navedu okolnosti zbog kojih se korisnik može izuzeti od ove obveze, kontakte na koje se mogu javiti ako se ne mogu odazvati ili trebaju više informacija, kao i dokumentaciju koju trebaju dostaviti.

Brisanje zabilježbi

ZoSS-om iz 2022. godine uveden je institut zabilježbe tražbine na prvu nekretninu korisnika za korisnike ZMN-a. Nakon što je i na temelju preporuke pučke pravobraniteljice ukinuta zabilježba tražbine u korist RH na nekretninama u vlasništvu korisnika ZMN-a, pučka pravobraniteljica predložila je nadležnom ministarstvu da izda upute za unaprjeđenje postupaka brisanja zabilježbi tražbina. Stoga smo i u 2025. godini nastavili pratiti provedbu brisanja zabilježbi potraživanja u korist RH na nekretninama korisnika.

I dalje nije poznato na kojem je broju nekretnina zabilježba upisana, jer HZSR nije imao obvezu vođenja takve evidencije. Iako je pučka pravobraniteljica MRMSOSP-u  preporučila da u suradnji da MPUDT-om pribavi taj podatak te da se brisanja provedu što skorije po službenoj dužnosti, pomaci nisu vidljivi.

Prema HZSR-u u 2025. godini pokrenuta su 1.862 postupka brisanja, od toga 1.184 na inicijativu korisnika, a 678 po službenoj dužnosti. MRMSOSP je zaprimilo je 68 predmeta brisanja te 65 riješilo. U prosincu 2025. godine je dogovoreno da će MPUDT dostaviti MRMSOSP-u pregled svih upisanih zabilježbi po zemljišnoknjižnim odjelima općinskih sudova, koji će se moći distribuirati područnim uredima HZSR-a koji su nadležni pokrenuti postupke brisanja.

Jednokratna naknada

„Poštovana Pucka Pravobraniteljice, ovim putem Vam zahvaljujem na odgovoru i jedino sto mi preostaje u ovom “trenutku” je da pokusam preformulirati svoje prethodno pitanje na taj način da Vas jednostavno upitam kakvi su to opravdani slučajevi i posebne životne okolnosti pojedinaca korisnika u kojima bi se “trebao” nalaziti da mu se eventualno odobri godišnja jednokratna naknada veća u iznosu od 1000 eura i ovo pitanje postavljam iz razloga jer možda djelatnica centra za socijalni rad koja radi u “prijemnoj” sobi jednostavno taj svoj društveni položaj isto kao i svoju dužnost koju obnaša prema građanima Republike Hrvatske ne vrsi prema svima jednako i na takav način se prava istih ne poštuju jednako sto je i vise nego upitno za funkcioniranje cijelog spomenutog socijalnog sustava koji se u javnosti predstavlja suprotno od svoje prakse u stvarnom životu nekog pojedinca sto se konkretno odnosi na područni ured Socijalnog rada Šibenik odnosno jedne djelatnice tog ureda čije nehumano ponašanje “prekriva” sasvim suprotno ljudsko i humano ponašanje ostalih djelatnica tog istog ureda ali takvo ponašanje jednostavno nije moguće niti je prihvatljivo za takvo jedno javno društveno “radno mjesto“.“

Jednokratna naknada je novčana pomoć namijenjena osobama ili kućanstvima koja se nađu u trenutačnim teškim životnim okolnostima koje ne mogu samostalno podmiriti. Na jednokratne naknade 2025. godine utrošeno je 6% manje nego 2024. godine. Ipak, broj korisnika jednokratne naknade i broj korisnika jednokratne naknade u uvećanom iznosu je porastao, što znači da su isplaćivani manji iznosi naknade.

Također, kriteriji za priznavanje jednokratne naknade nisu dovoljno jasni pa područni uredi HZSR-a neujednačeno postupaju. Tako neki područni uredi pri priznavanju jednokratne naknade razmatraju ispunjava li korisnik uvjete za ZMN, što nije zakonom propisano. Dodatno, korisnici nas često pitaju u kojim to osobito opravdanim slučajevima Zavod može jednom godišnje priznati jednokratnu naknadu u iznosu do 1.327,23 eura. Tijekom 2025. godine zabilježili smo i odbijanja zahtjeva korisnika za jednokratnu naknadu, jer su isplate zaostataka inkluzivnog dodatka uračunavate u njihov prihod.

Tako nam se obratila korisnica kojoj je odbijen zahtjev za jednokratnu naknadu za kupnju drva za ogrjev. Utvrdili smo da nije ispitivana potreba njezinog kućanstva za ovom naknadom niti je potreba za ovom naknadom dovedena u vezu s njihovim primanjima. Područni je ured utvrdio samo da se kućanstvo uzdržava od ZMN-a, pri čemu se ne navodi njegov iznos, te od inkluzivnog dodataka sina od 480 eura. Pri tome je bitno da je inkluzivni dodatak strogo namjenska naknada koja se prema ZSS-u ne smatra prihodom. Stoga smo područni ured upozorili da je trebao utvrditi potrebu kućanstva za kupnjom drva za ogrjev i preporučili da preispita može li kućanstvo potrebna sredstva samostalno osigurati nakon što kupi hranu i osnovne potrepštine, te da pritom u sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba ne uračunava inkluzivni dodatak.

Inkluzivni dodatak

Veliki interes građana za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak odrazio se i na broj pritužbi upućenih pučkoj pravobraniteljici. S obzirom da je inkluzivni dodatak novčana naknada za osobe s invaliditetom, većina ih je ustupljena pravobranitelju za osobe s invaliditetom.

Obraćali su nam se i članovi obitelji podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak koji su preminule prije donošenja odluka o njihovom zahtjevu, nakon čega su područni uredi HRZS-a obustavljali postupak, tvrdeći da su prema čl. 7. st. 2. ZSS-a prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i nenasljediva. Pučka pravobraniteljica je smatrala da su se postupci trebali nastaviti te rješenja donijeti na osnovi raspoložive dokumentacije. S obzirom da inkluzivni dodatak služi smanjivanju nejednakosti i osiguranju dodatne financijske potpore osobama s invaliditetom, pomažući im da prevladaju prepreke i sudjeluju u društvu, a da je obitelj često podnosila materijalni teret bolesti te podmirivala troškove prijevoza, prehrane i liječenja, smatrali smo da je opravdano da bi članovi obitelji trebali moći naslijediti iznose od dana podnošenja zahtjeva pa do dana smrti, ako se vještačenjem utvrdi da je podnositelj imao pravo na inkluzivni dodatak, posebice jer rješenja nisu donesena u propisanom roku.

No iz postupanja po pritužbama razvidna je bila neujednačena praksa kako upravnih sudova tako i Visokog upravnog suda po ovom pitanju. Stoga je i u Odluci Ustavnog suda U-III-4132/2023 od 6. studenog 2025. godine navedeno da ne postoji jasna sudska praksa u vezi prava sljednika na nastavak upravnog postupka pokrenutog radi ostvarivanja prava na isplate novčanih iznosa u sustavu socijalne skrbi nakon smrti prednika. Iako izvan izvještajnog razdoblja, ipak ukazujemo kako je potom Upravni sud u Zagrebu u siječnju 2026. godine, rješavajući predmet kao ogledni spor, zauzeo stav da se radi o zahtjevu koji, iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke. U trenutku pripreme ovog Izvješća, ukoliko ova odluka Upravnog suda u Zagrebu postane pravomoćna, nasljednici preminulih podnositelja zahtjeva za inkluzivni dodatak moći će zatražiti obnovu postupka i donošenje meritorne odluke.

Dodatno, pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova obavijestili smo da je Zakonom o inkluzivnom dodatku propisano da petu razinu potpore iz čl. 11. st. 1. t. 5. mogu ostvariti samo odrasli samci s kroničnom bolesti II. stupnja, te da je Zakonom o suzbijanju diskriminacije, između ostaloga, zabranjena diskriminacija i na osnovi bračnog i obiteljskog statusa u svim područjima života. Naime, okolnost da osoba nije samac, nužno ne znači da ima osiguranu povremenu skrb osobe s kojom živi, primjerice odrasla osoba s utvrđenim II. stupnjem kronične bolesti koja živi s dvoje maloljetne djece ili odrasla osoba s utvrđenim II. stupnjem kronične bolesti koja živi s osobom čije je zdravstveno stanje jednako teško ili još teže.

„Obraćam Vam se kao kćer onkološke pacijentice, (1955.), u vezi njezinog zahtjeva za inkluzivni dodatak, podnesenog u ožujku ove godine (u nastavku maila komunikacija). Unatoč teškoj i evidentnoj dijagnozi (karcinom, trenutno na kemoterapiji, tzv. pametnom lijeku i nakon provedenog zračenja), postupak se odugovlači i do danas nismo zaprimili rješenje. Majka je zbog neadekvatne dostupnosti zdravstvene skrbi u Hrvatskoj (zračenje nije bilo moguće u potrebnom roku) morala primiti terapiju u Italiji, a troškove i prijevoz na sve terapije snosimo sami. Želim naglasiti:

– da se radi o osobi koja je više od 40 godina radila i uredno uplaćivala doprinose,

– da joj je mirovina svega nesto malo iznad 350 eura, što nije dovoljno niti za osnovne životne potrebe, a kamoli za liječenje,

– da se dugotrajnim postupkom rješavanja zahtjeva uskraćuje pravo na pomoć upravo u trenutku kada joj je najpotrebnija. Molim da, u okviru Vaših ovlasti, poduzmete mjere prema nadležnim tijelima (HZSR i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) kako bi se ovaj predmet hitno riješio, te kako bi se spriječilo da i drugi teško bolesni građani prolaze kroz slične situacije. Neprihvatljivo je objašnjenje da ima puno Zahtjeva i da je gužva jer dok se naše službe time opravdavaju do donošenja rješenja veliki dio onkoloških bolesnika neće preživjeti.”

Ispitni postupci pokazuju da se pri postupanju po zahtjevima stranaka često ne poštuje Zakon o općem upravnom postupku, odnosno da se građane samo usmeno informira mogu li ili ne mogu ostvariti neko pravo ili naknadu, no tada ne mogu koristiti pravni lijek.

U 2025. godini dovršili smo ispitni postupak u kojem smo utvrdili više povreda Zakona o općem upravnom postupku. Tako smo utvrdili da je donesen mali broj odbijajućih rješenja, što je išlo u prilog tvrdnji pritužitelja o usmenom odbijanju zahtjeva bez provođenja upravnog postupka. Dodatno, rješenja su vrlo često sadržavala štura i nejasna obrazloženja, iako bi trebala sadržavati kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na propis koji to propisuje. Naime, potpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i jasno obrazloženje, doprinosi pravnoj sigurnosti, transparentnosti i mogućnostima preispitivanja odluke u slučaju izjavljenog pravnog lijeka. Postupajući u drugom predmetu uočili smo da je područni ured HZSR-a isplatu ZMN-a korisnici prekinuo prije donošenja rješenja o tome, odnosno prestao s isplatom prije ukidanja pravne osnove.

S obzirom da djelatnici HZSR-a redovito provode upravne postupke i donose upravne akte kojima se izravno odlučuje o pravima i obvezama stranaka, dosljedna i pravilna primjena ZUP-a od ključne je važnosti za zakonitost postupanja, zaštitu prava korisnika te pravnu sigurnost.

Osobe u beskućništvu

Osobe u beskućništvu su i dalje suočene s dugogodišnjim problemima te se ne vidi značajniji pomak u njihovu rješavanju. I dalje nedostaju podaci o broju osoba u beskućništvu, a nedostaje i smještajnih kapaciteta, posebice za one s težim oštećenjima zdravlja, prisutne su poteškoće u međuresornoj suradnji, u ishođenju osobnih dokumenata zbog nemogućnosti prijave prebivališta, a isplate ionako niskih socijalnih naknada su spore.

MRMSOSP navodi da su osobe u beskućništvu prepoznate kao ranjiva skupina u Nacionalnom planu razvoja socijalnih usluga i Nacionalnom planu za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da je stoga nepotrebno donošenje strateškog dokumenta koji bi se bavio samo njima. No, s obzirom da se problemi godinama ponavljaju, da su kao problemi u Završnom izvješću o provedenom vrednovanju u 2025. godini o provedbi Nacionalnog planu za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti prepoznati oni s kojima se beskućnici i dalje suočavaju, poput nedostatnih naknada, nedostatka zdravstvenog osiguranja za beskućnike, nedostatak informacija o broju beskućnika, poteškoće u financiranju aktivnosti usmjerenih na beskućništvo i probleme u stambenom zbrinjavanju osoba u beskućništvu, da Europski plan za priuštivo stanovanje, za razliku od Nacionalnog plana stambene politike, sadrži dio o socijalnom stanovanju za najranjivije, kako bi se dala vidljivost ovim višegodišnjim problemima i osigurala koordinacija između različitih sustava, ali i različitih razina vlasti, smatramo da postoji potreba za donošenjem Nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva pa preporuku ponavljamo.

Prema podacima HZSR-a, u 2025. godini nastavljen je porast evidentiranih osoba u beskućništvu. Tako ih je zabilježeno 958, dok ih je 2024. godini evidentirano 803, 2023. godine 635, a 2022. godine 380.

Međutim, prema podacima MRMSOSP-a, utemeljenima na podacima pružatelja usluga za beskućnike, 2025. godine bilo ih je evidentirano 632 (broj korisnika prihvatilišta, prenoćišta i boravka). No tako prikupljeni podaci nisu u skladu s definicijom ZSS-a, koja u osobe u beskućništvu uključuje i one koji borave na javnim ili drugim mjestima nenamijenjenima za stanovanje.

Dodatno, s obzirom na razliku u podacima HZSR-a i MRMSOSP-a postavlja se pitanje koliko je osoba u beskućništvu u RH kao i kako se broje osobe u beskućništvu.

Postupajući u predmetu osoba koje spavaju i održavaju higijenu na Autobusnom kolodvoru u Osijeku, od Područnog ureda HZSR-a smo zatražili podatke o broju osoba koje je informirao o pravima i uslugama iz sustava socijalne skrbi te za koliko osoba su osigurali smještaj u prihvatilištu ili kod drugih pružatelja usluga. Odgovoreno nam je da nemaju evidenciju niti o konkretnim osobama u beskućništvu niti njihov broj.

Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike, u RH je više od 2.000 osoba u beskućništvu, koji žive u javnim i drugim prostorima koji nisu namijenjeni stanovanju, a više od 15.000 ljudi žive u neadekvatnim i nesigurnim stambenim uvjetima. Udruge Oaza iz Rijeke i Most iz Splita sudjeluju u EU projektu brojanja osoba u beskućništvu s ciljem razvoja jedinstvene metodologije mjerenja beskućništva po gradovima. Prvi podaci bi trebali biti dostupni tijekom 2026. godine. Nažalost Grad Zagreb, u kojemu je najveći broj osoba u beskućništvu, ne sudjeluje u ovom projektu.

„…Bez osobne iskaznice beskućnik ne može ništa… ne postoji…“

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije

Osobe u beskućništvu se i dalje susreću s poteškoćama kod prijave prebivališta i ishođenjem dokumenata, osobito osobnih iskaznica, zbog čega im je otežano ostvarivanje prava. Tako se osobe bez osobne iskaznice ne mogu prijaviti na HZZ, iako su radno sposobni. Bez ove prijave ne mogu ostvariti pravo na ZMN, a bez toga ne mogu podmiriti troškove izrade nove osobne iskaznice, što ih dovodi u začarani krug.

Udruga Novi put iz Varaždina ističe da su osobe u beskućništvu koje uspiju pronaći posao, uglavnom zaposlene na određeno vrijeme ili nekoliko sati dnevno te da rade na slabije plaćenim poslovima koji im ne omogućuju financijsku stabilnost. Navodi i da ih velik broj na razgovorima za posao krije da su u beskućništvu, zbog straha od stigmatizacije i diskriminacije.

Pri izmjenama i dopunama ZSS-a 2025. godine smo preporučili povećanje ZMN-a za osobe u beskućništvu na smještaju ili organiziranom stanovanju u prihvatilištu, što je prihvaćeno, pa sada bez i ove osobe mogu primati puni iznos ZMN-a.

Pružatelji usluga osobama u beskućništvu ukazuju na dugotrajnost rješavanja zahtjeva za jednokratnu naknadu i ZMN. Dok HZSR navodi da se za isplatu jednokratne naknade čeka 15 do 30 dana od podnošenja zahtjeva, pružatelji usluga navode da se na isplatu i jednokratne naknade i ZMN-a čeka od jednog do tri mjeseca, kao i da mnoge osobe u beskućništvu na smještaju još čekaju rješenja o uvećanoj ZMN, koje su im izmjene ZSS-a osigurale.

„…Dok se zahtjev podnosi vrlo jednostavno i brzo, najčešće putem e-maila, čekanje na dobivanje rješenja za navedeno i isplatu čeka se i po 2 mjeseca, a što je za osobe u beskućništvu vrlo otežavajući faktor u njihovoj prilagodbi. Istaknuli bismo da su se ova prava ostvarivala puno brže i jednostavnije prije otvaranja Hrvatskog zavoda za socijalni rad…“  

Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Odredbe ZPPJRM-a o prosjačenju, skitnji te spavanju na javnom mjestu financijski sankcioniraju siromaštvo i beskućništvo, čime se osobe bez osnovnih sredstava za život i sigurnog mjesta za spavanje gura dublje u začarani krug siromaštva, iz kojeg je gotovo nemoguće izaći. Sudjelujući u radu Radne skupine za izmjene ZPPJRM-a i u Izvješću za 2024. godinu preporučili smo ukidanje čl. 11., kojim se kriminalizira siromaštvo. Primjerice, presudom Općinskog suda u Čakovcu izrečena je zatvorska kazna od 15 dana i oduzimanje stečene imovinske koristi od tri eura. Više ovome pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem imovnog stanja.

I dalje nedostaje smještajnih kapaciteta, posebice za žene u beskućništvu, te su kapaciteti regionalno neravnomjerno pokriveni. Pozitivan je primjer Grad Rijeka koji ima stambenu zajednicu za smještaj (šest) žena beskućnica.

U Istarskoj županiji su u 2025. godini osigurana sredstva za pružanje usluge prenoćišta s dnevnim boravkom, inovativnim modelom „Housing First“ osigurano je stambeno zbrinjavanje osoba u beskućništvu, a za područje Grada Pule i usluga Mobilnog tima, koji pruža direktnu podršku i pomoć osobama koje žive na ulici ili su u riziku od beskućništva, s ciljem postepenog uključivanja u širi sustav socijalne zaštite.

Iako su veliki gradovi i gradovi sjedišta županija obvezni poticati i osigurati privremeni smještaj beskućnika u prihvatilištu i/ili prenoćištu, i dalje to svi ne rade. Prihvatilišta/prenoćišta su u samo 12 gradova, s kapacitetom oko 450 mjesta. Jedino prihvatilište na istoku RH je u Osijeku, a nemaju ga gradovi Vukovar, Slavonski Brod, Koprivnica, Bjelovar, Virovitica, Krapina, Sisak, Požega, Gospić, Velika Gorica i Samobor.

Osim inače nedostatnih smještajnih kapaciteta, osobama u beskućništvu posebno je teško pronaći smještaj nakon otpusta iz bolnice, posebno onima s težim oštećenjima zdravlja, kojima prihvatilišta ne mogu pružiti odgovarajuću skrb.

„S beskućnicima nismo imali problema. Uglavnom su to jedni te isti ljudi koji dolaze i odlaze i ne žele biti u nikakvom socijalnom tretmanu. Doslovno dođu prezimiti ili prespavati kod nas, ali mi to vidimo kao problem socijalnog sustava ne naš. Žao nam je ljude tako ostaviti gladne, žedne, prljave i svakakve zbog nefunkcioniranja sustava… Kod tih ljudi je još uvijek ostala ta doza ljudskosti i neiskvarenosti što nam je jako drago i za takve ćemo poduzeti sve što možemo da im se pomogne.“

Neke bolnice navode da zadržavaju ove osobe na bolničkom liječenju i kada ne postoji medicinska indikacija jer ih ne mogu ostaviti na cesti, kao i da im se ponekad sugerira da im bolnica potraži drugi smještaj, iako za to nisu nadležne.

S druge strane, prihvatilišta ne mogu pružiti odgovarajuću skrb polupokretnim i nepokretnim osobama te oboljelima od teških bolesti koji zahtijevaju cjelodnevnu medicinsku skrb. No unatoč tome, neka navode da su suočena sa pritiskom da smjeste i ove osobe, čime potencijalno krše njihova prava na odgovarajuću zdravstvenu zaštitu. Stoga je potrebno sustavno pristupiti zbrinjavanju osoba u beskućništvu s težim oštećenjima zdravlja i to kroz suradnju.

U izvješćima pučke pravobraniteljice MRMSOSP-u je preporučeno da izradi protokol o postupanju kojim bi se definirale obveze svih dionika u zaštiti prava beskućnika. MRMSOSP je najavilo izradu stručno-analitičke podloge za budući protokol kojim bi se definirale obveze svih dionika, što ćemo nastaviti pratiti.

U 2025. godini smo nastavili postupati zbog nemogućnosti prioritetnog smještaja osobe u beskućništvu u dom starije osobe, unatoč pravomoćnom rješenju. Naime, osobi je s danom priznavanja prava na smještaj ukinuta nacionalna naknada za starije, iako smještaj nije realiziran, pa je osoba ostala i bez prihoda i bez krova nad glavom. Temeljem i našeg postupanja, osoba je realizirala smještaj u domu, ali smo HZSR-u i HZMO-u preporučili da pravovremeno razmjenjuju podatke o ostvarenim pravima korisnika socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja kako bi se ovakve situacije izbjegle u budućnosti. Preporuka je prihvaćena pa će se elektroničkom razmjenom podataka prestanak nacionalne naknade utvrđivati tek s danom realizacije smještaja.

Sustav socijalne skrbi

Da bi prava i usluge bile dostupne svim građanima, sustav mora biti usmjeren na korisnike, dobro organiziran i s odgovarajućim kapacitetima.

Jedno od pitanja organizacije sustava je i tko je nadležan za kojeg korisnika te da korisnici imaju informaciju o tome tko je nadležan za njih odnosno kojem područnom uredu se trebaju obratiti. ZSS nadležnost područnog ureda veže uz prebivalište korisnika. Međutim, korisnici sustava socijalne skrbi često ne borave na području na kojem imaju prijavljeno prebivalište, što im znatno otežava ostvarivanje pojedinih prava. Iz rada po pritužbama vidimo da mjesno nenadležni područni uredi ne žele niti zaprimiti dokumentaciju i poslati ju nadležnom uredu. Također, u jednom je predmetu problem nastao zbog promjene prebivališta korisnika za vrijeme trajanja postupka, što je rezultiralo dugotrajnošću.

Zaprimili smo i pritužbu korisnice koja nije znala kojem područnom uredu se treba obratiti, odnosno pod čiju nadležnost pripada njezino selo. Provjerom informacija dostupnih na web stranicama HZSR-a utvrdili smo da se iz popisa područnih ureda ne može saznati za koje su sve JLS nadležne. Naime, čl. 17. Statuta HZSR-a određeno je da se područni uredi ustrojavaju za područje jedne ili više općina, jednog ili više gradova ili dijela gradskog područja te da se teritorijalna nadležnost područnih ureda pobliže uređuje unutarnjim aktom o ustrojstvu HZSR-a. No, na web stranici HZSR-a nismo pronašli akt koji uređuje teritorijalnu nadležnost područnih ureda pa smo predložili da informacije o teritorijalnoj nadležnosti budu objavljene i lako dostupne na web stranici, što je vrlo brzo i odrađeno.

HZSR je u 2025. godini evidentirao 288 pritužbi korisnika. Osnovano ih je bilo šest, a sedam je ocijenjeno djelomično osnovanim. Korisnici u pritužbama HZSR-a najčešće iskazuju nezadovoljstvo radom stručnih radnika, neslaganje s odlukama stručnih timova te iznosima priznatih prava. Svega osam pritužbi bilo je potpisano kvalificiranim elektronskim potpisom, dok su ostale stizale poštom ili elektronskim putem sa skeniranim vlastoručnim potpisom. Pritužbe bez kvalificiranog elektronskog potpisa također su redovno rješavane, iako je Pravilnikom o načinu rada i postupanja po pritužbama u sustavu socijalne skrbi propisano da se u slučaju izostanka ovakvog potpisa one neće razmatrati, a zbog čega  smo predlagali izmjenu Pravilnika. MRMSOSP nas je obavijestilo da je započelo s izradom prijedloga Pravilnika te da se donošenje očekuje u II. kvartalu 2026. godine.

Nastavili smo zaprimati pritužbe osoba zaposlenih u sustavu socijalne skrbi, u velikoj mjeri socijalnih radnika, koje upozoravaju ne nedostatne radne uvjete.

Tako smo zaprimili pritužbu djelatnika jednog područnog ureda koji upozoravaju na nedovoljan broj zaposlenih, nepopunjena radna mjesta te povećan opseg posla zbog uvođenja novih prava. Socijalni mentori ukazuju da ne mogu obavljati svoje poslove jer obavljaju druge poslove, a drugi stručni radnici da nemaju vremena utvrditi motiviranost potencijalnih korisnika za uključivanje u uslugu socijalnog mentorstva. Navode da dnevno primaju 15 do 20 stranaka te da još odgovaraju i na brojne telefonske pozive i elektroničke poruke. Tako navode da su jednoga dana u toj podružnici od 8 do 13,00 h ukupno primili 140, a drugi dan 160 stranaka. Pri tome je, prema navodima, zaposleno 6 socijalnih radnika i 2 pravnika. Dodatno, ukazuju da socijalni radnici na odjelu za novčane naknade i odrasle obavljaju poslove i pravnika i socijalnog radnika, što utječe na kvalitetu usluge. MRMSOSP je povodom ove pritužbe navelo da je HZSR raspisivao natječaje na koje se nitko nije javio te da su, kako bi povećali broj zaposlenih, odobrili zapošljavanje na određeno vrijeme. Krajem 2025. godine primili smo novi dopis djelatnika iz kojeg proizlazi da je situacija gora nego početkom godine te da se smanjio broj stručnih radnika, zbog čega se radi prekovremeno te da je cjelokupna situacija neizdrživa što u konačnici osjećaju i korisnici.

Stoga je nužno da MRMSOSP i HZSR, u suradnji s područnim uredima, odgovore na pritužbe zaposlenika i otvore prostor za komunikaciju o problemima u sustavu socijalne skrbi. U protivnom, nezadovoljstvo socijalnih radnika dodatno će pogoršati atmosferu u sustavu, a to će se odraziti na korisnike.

HZSR je i sam evidentirao sedam pritužbi stručnih radnika, od kojih četiri anonimne. Najčešći razlozi pritužbi koje su zaprimali su preveliki normativi, nedostatak kadrova, preopterećenost te učestali upravni nadzori.

Upravni nadzori i drugostupanjski postupak

Prema podacima MRMSOSP-a, tijekom 2025. godine provedeno je 212 upravnih nadzora, od toga 24 redovita, 185 izvanrednih i tri kontrolna. Sve to radi šest državnih službenika.

MRMSOSP je zaprimilo 14.332 drugostupanjska predmeta, najviše u posljednjih 20 godina, a dodatan 3.471 predmet prenesen je iz prijašnjeg razdoblja. Od ukupnog broja predmeta 12.450 odnosilo se na inkluzivni dodatak. Na kraju godine neriješenih predmeta ostalo je 12.021, što ukazuje na dugotrajnost postupanja. Od 1. prosinca 2025. godine u Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak je 12 izvršitelja (od kojih je jedna izvršiteljica na dugotrajnom bolovanju) te je evidentno da je potrebno ojačati kadrovske kapacitete kako bi se smanjili zaostatci.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Diskriminacija temeljem imovnog stanja najčešće se javlja u neizravnom obliku, odnosno u situacijama u kojima naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavljaju određene skupine građana slabog imovnog stanja i općenito lošijeg socioekonomskog položaja u nepovoljniji položaj od osoba u usporedivoj situaciji. Često se pojavljuje u kombinaciji s nekom drugom diskriminacijskom osnovom ili pak građani ne percipiraju da bi neka situacija ili praksa s kojom su suočeni, a koja je vezana uz siromaštvo, mogla biti i vid diskriminacije, pa ju rijetko sami ističu u pritužbama. No ZSD izrijekom prepoznaje ovu osnovu, što nam služi kao važan alat borbe protiv diskriminatornih praksi, kako u pojedinačnim, tako i u slučajevima sustavnih društvenih nejednakosti odnosno pruža dodatne argumente i alate u zalaganju za socijalnu pravdu.

O problemima s kojima se građani slabijeg imovnog stanja susreću u mnogim područjima društvenog života pišemo u poglavljima Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava te Pravo na adekvatno stanovanje, ali i Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Diskriminacija temeljem dobi te Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, a u ovom se poglavlju osvrćemo specifično na diskriminaciju pri zapošljavanju, zatim prava iz zdravstvenog osiguranja te na dostupnost javnih usluga pri provedbi digitalne transformacije kao i diskriminaciju temeljem imovnog stanja u pristupu visokom obrazovanju.

Utvrdili smo sumnju na diskriminaciju na temelju imovnog stanja u postupku zapošljavanja u jedinici lokalne samouprave koja je kao dokaz o aktivnom znanju stranog jezika na većem broju natječaja za zapošljavanje prihvaćala isključivo svjedodžbu škole stranih jezika izdanu sukladno ZERO jezičnom okviru, odnosno smjernici za jezike VE, a alternativno potvrdu Filozofskog fakulteta, čije se izdavanje naplaćuje od 90.00 do 175.00 eura, ovisno o jezičnoj razini. Tako se trošak prebacuje na kandidate koji bi znanje jezika mogli dokazati testiranjem organiziranim u natječajnom procesu. O ovom slučaju pišemo više u poglavlju Diskriminacija pri zapošljavanju i radu.

U vezi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu, krajem 2025. godine u javnosti je odjeknula vijest o povećanju cijene dopunskog zdravstvenog osiguranja s 111,49 na 180 eura godišnje, što i ne čudi s obzirom na postojeće socijalne trendove – porast cijena osnovnih životnih troškova i rast siromaštva starijih osoba i drugih ranjivih društvenih skupina. Prijedlogom odluke o cijeni police dopunskog zdravstvenog osiguranja, objavljenoj i otvorenoj za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću isključivo na službenoj stranici HZZO-a, predloženo je povećanje cijene od čak 62% na godišnjoj razini, a Odluka je i usvojena početkom 2026. godine. Prvo povećanje cijene police u 12 godina obrazloženo je kratkim navodom da su značajno povećani troškovi u zdravstvu u kojem je došlo do povećanja cijene ugradbenih i potrošnih materijala, porasta plaća djelatnika i općenito zdravstvenih usluga. Pučka pravobraniteljica upozorila je HZZO kako će ovo poskupljenje siromašnim i starijim osobama dodatno otežati ostvarivanje prava na zdravlje. Iako će dio njih ostvariti pravo na besplatno dopunsko osiguranje, ovo poskupljenje najteže će pogoditi one među njima čija su primanja iznimno niska, ali tek neznatno iznad prihodovnog cenzusa za ostvarivanje prava na besplatno dopunsko osiguranje.

Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine prepoznaje kako su „samoprijavljene nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi u Republici Hrvatskoj značajno više u osoba nižeg ekonomskog statusa, što ukazuje na nejednakost u pristupu skrbi koja je uvjetovana socio-ekonomskim položajem građana”. Također stoji i da su „samoprijavljene nezadovoljene potrebe među starijim osobama veće od prosjeka EU“.  Stoga će posljedice ovog naglog povećanja izravno osjetiti oni s najmanjim primanjima i starije osobe, koji si ne mogu priuštiti privatne zdravstvene usluge. Privatne osiguravajuće kuće, za razliku od HZZO-a koji djeluje prema načelu solidarnosti, visinu premije dopunskog zdravstvenog osiguranja određuju sukladno dobi, spolu te postojećem zdravstvenom stanju po pravilima aktuarske matematike. To znači da veću premiju plaćaju starije osobe i osobe narušenog zdravlja, no ovakva praksa se ne smatra diskriminatornom, jer je ZSD-om izričito propisana kao iznimka od diskriminacije. HZZO-u preporučamo da proširi kategorije osiguranika iz Pravilnika o postupku, uvjetima i načinu utvrđivanja prava na plaćanje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja iz državnog proračuna.

Na postojanje digitalnog jaza u okolnostima sve veće digitalne transformacije društva i javne uprave građani nam ukazuju prijavljujući poteškoće u pristupu određenim uslugama javne uprave, kada je on moguć isključivo putem središnjeg državnog portala. Poteškoće su prijavljivali u širokom rasponu područja od pristupa aplikaciji namijenjenoj za pomoć korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi, plaćanja određenih naknada potrebnih za registraciju automobila, do prijava na mjere aktivne politike zapošljavanja. Potonje smatramo problematičnim kada se radi o mjerama namijenjenim nezaposlenim osobama te jačanju njihovih kompetencija za rad. Primjerice, mjera vaučer za obrazovanje, osim zaposlenim, namijenjena je i nezaposlenim osobama, ali je prijava moguća isključivo digitalno koristeći se aplikacijom uz pristup Nacionalnom identifikacijskom i autentifikacijskom sustavu (NIAS). Prema podacima HZZ-a, na ovu se mjeru u 2025. godini prijavilo 30.747 osoba, od kojih je 37% nezaposleno. Podršku pri prijavi moguće je dobiti u CISOK centrima koji se nalaze u 20 gradova, što nije adekvatno rješenje za građane u ranjivom socioekonomskom položaju niti za one iz udaljenijih i ruralnih područja, koji su u posebnom riziku od digitalne nejednakosti.

MPUDT je u suradnji s MRMSOSP-om te ASOO-om osmislio edukaciju za podizanje osnovnih digitalnih kompetencija, uključujući i korištenje usluge e-Građani. Sadržaj edukacije obuhvaća postupak dobivanja i korištenja vjerodajnica za prijavu u portal, korištenje osobnog elektroničkog pretinca te usluga uz poštivanje sigurnosti i privatnosti. Međutim, prijava na edukaciju moguća je isključivo putem HZZ-ovih vaučera za obrazovanje, što znači da se već kod prijave podrazumijeva pristup NIAS sustavu s odgovarajućim vjerodajnicama pa nije razvidno kako joj pristupaju osobe kojima nije dostupan internet ili računalo s određenim programima te koje nemaju potrebno informatičko znanje.

Pozdravljamo osnivanje kontakt centra MPUDT-a za pružanje podrške građanima pri korištenju elektroničkih usluga javne uprave, koji upite zaprima i telefonom. Čak 59.990 upita u 2025. godini, od toga 37.1% upravo o problemima s vjerodajnicama, odnosno pristupom sustavu e-Građani, ukazuje na potrebu građana za sustavnom podrškom. Pozitivan primjer je projekt Postanite e-Građani uz pomoć knjižničara koji od 2016. godine provode Knjižnice Grada Zagreba. Provodi se u sedam knjižnica, a građanima je, osim edukacije koju pružaju knjižničari, osigurano i računalo povezano na Internet s pisačem i čitačem pametnih kartica. Udruge pružateljice BPP-a također izvještavaju o podršci koju pružaju slabije digitalno pismenim te građanima slabijeg imovnog stanja u pisanju životopisa na računalu, pretraživanju elektroničkih oglasa za poslove te ispisu dokumentacije.

S obzirom da su prema Izvješću o stanju digitalnog desetljeća za Hrvatsku 2025. godine, ruralna područja i otoci zbog infrastrukturnih izazova i dalje po pokrivenosti mrežama vrlo visokog kapaciteta znatno ispod prosjeka EU-a, kao i da petina građana živi u riziku od siromaštva, preporučamo MPUDT-u da u suradnji s JLS-ovima koje pripadaju u I. do IV. skupinu razvijenosti omogući građanima besplatno korištenje sigurnog računala povezanog na Internet uz podršku djelatnika radi pristupa sustavu e-Građani.

O posebno teškom položaju beskućnika kao skupine građana koji se susreću sa sustavnom diskriminacijom temeljem imovnog stanja te društvenog položaja, a često i u kombinaciji s drugim diskriminacijskim osnovama, detaljnije pišemo u posebnom potpoglavlju. Dugogodišnje nedonošenje novog ZPPJRM-a, pri čemu je na snazi zakon prvotno donesen još 1977. godine, utječe i na njihov položaj. Naime, prema podacima i presudama prekršajnih sudova djela odavanja skitnji, prosjačenja te spavanja na javnom mjestu procesuiraju se te se osobama u ionako teškoj situaciji izriču kazne zatvora, a ponekad i novčane kazne. O počinjenom djelu prosjačenja dovoljno govore iznosi oduzete imovinske koristi, primjerice od tri eura ili 27 eura. U presudama se obično konstatira da je počinitelj u izrazito lošem socioekonomskom položaju, bez prihoda ili beskućnik, te se često izriče i zaštitna mjera udaljenja s područja na kojem je djelo počinjeno u kratkom roku, pri čemu se ne  vodi računa kako se osoba bez doma i bez ikakvih sredstava može snaći na nekoj drugoj lokaciji. Kao institucija članica međuresorne radne skupine 2024. godine smo predložili dekriminalizaciju beskućništva i siromaštva u skladu s preporukama posebnog izvjestitelja UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava te posebnog izvjestitelja UN-a o primjerenom stanovanju, pa vezano i za ovu materiju preporučamo Vladi RH da žurno predloži donošenje novog ZPPJRM-a, a s obzirom na druge razloge za donošenje novog zakona preporuka se daje u poglavlju o izražavanju u javnom prostoru.

Analizom podataka zaprimljenih u posljednje dvije godine od sveučilišta utvrdili smo da mnogi fakulteti odnosno studijski programi unutar različitih javnih sveučilišta kao uvjet upisa, pored ispita državne mature, postavljaju naplatno testiranje određenih znanja i vještina. Stoga smo Izvješću za 2024. godinu MZOM-u preporučili da u naredni Plan mjera za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja uvrsti oslobođenje plaćanja spomenutih troškova za socioekonomski ugrožene kandidate. Iz MZOM-a navode kako je trenutno u izradi studija za vrednovanje Plana za prethodno razdoblje kao temelj za izradu novog dokumenta. Ne ulazeći u odluku visokih učilišta da propišu testiranje znanja i vještina ukoliko one nisu obuhvaćene sadržajem državne mature, smatramo da za socioekonomski ugrožene kandidate treba predvidjeti mogućnost oslobođenja od plaćanja cijene testiranja djelomično ili u cijelosti. Stoga pozdravljamo spremnost MZOM-a da navedenu mjeru uvrsti u naredni Plan, a s obzirom na stav da se kod ove teme radi o autonomiji sveučilišta i drugih vrsta visokih učilišta.

Šestu godinu zaredom ponavljamo preporuku povodom pritužbe žene koja je u 33. tjednu trudnoće rodila mrtvo dijete u zdravstvenoj ustanovi udaljenoj više od 50 kilometara od svog prebivališta i mjesta sahrane djeteta, no zbog pravne praznine u propisima nije mogla ishoditi naknadu troškova prijevoza tijela između dvije spomenute lokacije. MZ načelno od početka podržava spomenutu preporuku, no ni nakon višekratnih požurnica, medijskih istupa pučke pravobraniteljice, sastanka s predstavnicima MZ-a te HZZO-a, mišljenja tijekom izmjene relevantnih propisa te predlaganja konkretnih načina provedbe, preporuka i dalje nije provedena. Ovo smatramo sramotnim, posebice uzimajući u obzir da je riječ o osobama u višestruko teškim životnim okolnostima te da se bez velikih izdataka, uz samo malo volje i suradnje, može iznaći rješenje, uključujući sukladno prijedlozima koje smo iznosili kroz godine. Ističemo kako se ne bi radilo o značajnom financijskom izdatku iz državnog proračuna, jer je u posljednjih deset godina stopa mrtvorođene djece kontinuirano niska te se radi o manje od 150 slučajeva godišnje. U posljednjem očitovanju MZ i HZZO su naveli da prepoznaju važnost i osjetljivost ovog pitanja, kao i okolnost da ono nije riješeno važećim zakonskim i podzakonskim propisima, a MZ i da se obvezuje pokrenuti stručne konzultacije i razmotriti najbolje moguće modele rješenja. S obzirom na protek vremena te teške okolnosti u kojima se nađu roditelji mrtvorođene djece, MZ i HZZO pozivamo da žurno pristupe stručnim konzultacijama u cilju pronalaska adekvatnog rješenja kako bi se roditeljima mrtvorođenog djeteta koji podnesu zahtjev nadoknadili troškovi prijevoza tijela od zdravstvene ustanove u kojoj je dijete rođeno do mjesta prebivališta ili sahrane djeteta.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravo na zdravlje, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Pravo na adekvatno stanovanje, Prava hrvatskih branitelja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Pravosuđe, Sudska praksa u predmetima vezanima uz diskriminaciju i Obilasci domova za starije: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.