*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

U 2025. godini obilježeno je 75 godina od potpisivanja EKLJP-a, jednog od najvažnijih dokumenata za zaštitu ljudskih prava i sloboda u Europi. Istovremeno se Europa suočava s ozbiljnim izazovima u provedbi presuda ESLJP-a, pri čemu gotovo polovica presuda donesenih u posljednjih deset godina nije u potpunosti izvršena. To negativno utječe na  vladavinu prava i dovodi u pitanje dugoročnu stabilnost konvencijskog sustava zaštite ljudskih prava. Stoga je, osobito radi sprječavanja novih povreda, važan kontinuirani dijalog najviših nacionalnih sudova i ESLJP-a.

Pučka pravobraniteljica i Kuća ljudskih prava su u prosincu 2025. organizirali konferenciju posvećenu 75. obljetnici EKLJP-a, u sklopu koje je održan okrugli stol o radu ESLJP-a i utjecaju njegove prakse na nacionalno pravo te izvršenje presuda ESLJP-a, uz sudjelovanje domaćih i međunarodnih stručnjakinja.

U lipnju 2025. godine Upravni odbor za ljudska prava Vijeća Europe (CDDH) objavio je Izvješće o prvim učincima Protokola br. 16 uz Konvenciju, koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2018. godine, a kojim najviši sudovi države stranke mogu zatražiti od ESLJP-a savjetodavno mišljenje o načelnim pitanjima koja se odnose na tumačenje ili primjenu prava i sloboda iz Konvencije ili Protokola. Prema Izvješću, Protokol br. 16 je ratificiralo više od polovice država članica VE, dok ih 22, uključujući i RH, to još nije učinilo.

U svibnju 2025. godine devet država članica VE uputilo je otvoreno pismo u kojem su izrazile zabrinutost zbog, prema njihovu stajalištu, preširoke interpretativne prakse ESLJP-a u području migracija. Inicijativi su se pridružile i brojne druge države, uključujući i RH, te se 27 država članica suglasilo oko zajedničke izjave u prosincu 2025. političkom deklaracijom koju se namjerava usvojiti u svibnju 2026. godine.

Na sastanku Odbora ministara VE u lipnju 2025. razmatrano je izvršenje presude M.H. i dr. protiv RH (15670/18), koja je pod pojačanim nadzorom. Izvršenje presude prethodno je razmatrano 2023. godine, od kada su domaća tijela poduzela više općih mjera za sprječavanje povrede čl. 3. (zabrana mučenja) koje je OMVE ocijenio učinkovitima, i u kojem dijelu je zatvorio nadzor nad izvršenjem. OMVE je također zatvorio nadzor nad izvršenjem dijela presude u vezi povrede čl. 34. (povreda prava na podnošenje zahtjeva ESLJP-u), dok je izvršenje presude u odnosu na ostale utvrđene povrede i dalje pod pojačanim nadzorom. Uredu zastupnika RH pred ESLJP smo dostavili mišljenje na Nacrt Akcijskog plana za izvršenje presude M.H. i dr. (15670/18), u kojem smo predložili opće mjere radi sprječavanja budućih povreda čl. 3. (zabrana mučenja), čl. 5. (pravo na slobodu i sigurnost) i čl. 4. Protokola 4 (zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca).

U rujnu 2025. u RH je boravila delegacija Odjela za izvršenje presuda ESLJP-a VE i resora za migracije i izbjeglice VE radi razmatranja otvorenih pitanja izvršenja presuda M.H. i dr. i Statileo grupe, te uvida u prakse nadležnih tijela u sektoru migracija. Delegacija se sastala s predstavnicima državnih tijela, sudbene vlasti i pravobraniteljskih institucija.

Kao članovi Stručnog savjeta Ureda zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava u 2025. godini smo dali mišljenja na nacrte akcijskih planova u postupku izvršenja tri presude ESLJP-a protiv Hrvatske:

• na Nacrt Akcijskog plana za izvršenje presude Statileo grupa i dr. (12027/10) nad kojom je okončan nadzor izvršenja u prosincu, o čemu više pišemo u poglavlju o pravu na adekvatno stanovanje;
• na Nacrt Akcijskog plana za presudu V. (47909/19), koja se nalazi u postupku izvršenja, a odnosi se na povredu prava na život zbog neodgovarajućeg postupanja policije i medicinskog osoblja prema osobi s duševnim smetnjama, o čemu više pišemo u poglavlju o zaštiti osoba s duševnim smetnjama;
• na Nacrt Akcijskog plana za izvršenje presude u predmetu Petrović i dr. (32514/22, 33284/22, 15910/23), u kojem je ESLJP utvrdio povredu čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) jer u RH ne postoji mehanizam temeljem kojega bi roditelji saznali sudbinu svoje djece, za koju im je nedugo po rođenju rečeno da su preminula. ESLJP je naložio uspostavu posebnog mehanizma individualne pravne zaštite, po mogućnosti donošenjem lex specialis, u roku od godine dana od konačnosti presude, odnosno do 30. lipnja 2026. godine.

Postupanje Europskog suda za ljudska prava po zahtjevima protiv RH

Iz podataka ESLJP-a za 2025. godinu proizlazi da je ukupno 759 zahtjeva protiv RH raspoređeno sudskom odjelu na pregled i odlučivanje, što je za 13,55% manje nego u 2024. godine, čime se nastavlja trend smanjenja zahtjeva raspoređenih sudskom odjelu.

Na dan 31. prosinca 2025. pred ESLJP-om je u postupku rješavanja bilo ukupno 456 zahtjeva protiv RH, što je za 10% manje u odnosu na isto razdoblje 2024. godine.

Od ukupnog broja zahtjeva protiv RH o kojima je ESLJP odlučivao u 2025. godini, 794 ih je proglašeno nedopuštenima ili su izbrisani s liste predmeta, u 13 je odlučeno presudom te su donesene dvije odluke o prihvaćanju jednostrane izjave Vlade RH o priznanju povreda (unilateralne deklaracije) iz čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje) i to u predmetima Marković (29935/23) te Stečajna masa iza KOMPA d.o.o. u stečaju (17021/24), koje se odnose na prigovore radi dugotrajnosti sudskih postupaka.

U skladu s Pravilom 39. Poslovnika, ESLJP može odrediti privremenu mjeru protiv tužene države u slučajevima izloženosti podnositelja zahtjeva stvarnom riziku teške i nepopravljive štete. U 2025. godini ESLJP je u odnosu na RH odlučivao o pet zahtjeva za određivanjem privremene mjere, od kojih je četiri odbijeno i to u slučajevima obveze izručenja podnositelja nakon odbijanja zahtjeva za azil. ESLJP je nakon višegodišnjeg trenda odbijanja zahtjeva za određivanjem privremenih mjera u odnosu na RH, donio privremenu mjeru u predmetu Radeka te naložio odgodu ovrhe iseljenja iz nekretnine po zahtjevu ovršenika radi razmatranja povrede prava na dom, zajamčenog čl. 8. Konvencije. Međutim, početkom veljače 2026. godine ESLJP je ukinuo navedenu privremenu mjeru i proglasio preuranjenima podnositeljeve prigovore o povredi prava na pošteno suđenje (čl. 6.), prava na poštivanje osobnog i obiteljskog života (čl. 8.) i prava na mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju), jer te prigovore razmatra Ustavni sud RH u postupku koji je u tijeku. Podnositeljev prigovor radi povrede čl. 3. (zabrana mučenja) ESLJP je proglasio nedopuštenim.

Presude protiv RH u 2025. godini

Od ukupno 13 presuda koje je ESLJP u 2025. godini donio protiv RH, u jednoj nije utvrđena povreda (čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju – zaštita vlasništva).

Od utvrđenih povreda najviše (pet) ih se odnosi na povredu čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), čime se nastavlja trend najvećeg broja utvrđenih povreda prava iz ovog članka. Dvije su povrede Protokola 1. čl. 1 (zaštita vlasništva) i čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) te po jedna povreda čl. 3. (zabrana mučenja), čl. 2. (pravo na život), čl. 5. (pravo na slobodu i sigurnost), čl. 10. (sloboda izražavanja) i čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek).

Povrede koje ESLJP utvrđuje u svojim presudama mogu biti procesne ili materijalne. Procesne povrede odnose se na povrede konvencijskih prava do kojih dolazi tijekom postupka odlučivanja, pri čemu one same po sebi ne utječu na konačan ishod postupka. Nasuprot tome, kod materijalnih povreda upravo je ishod postupka u suprotnosti s Konvencijom ili Protokolima pa je za njihovo otklanjanje nužno donošenje drugačije odluke.

U nastavku dajemo kratki pregled sadržaja presuda koje je ESLJP donio 2025. u odnosu na RH, a u kojima je utvrđena povreda EKLJP-a ili Protokola uz Konvenciju:

U predmetu Merćep (47880/20) ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje) zbog pretjeranog formalizma suda odbacivanjem tužbe zbog nepravovremene prijave potraživanja u predstečajnom postupku. Naime, tijekom postupka za naknadu štete, kojeg je podnositelj pokrenuo protiv medijske kuće, otvoren je postupak predstečajne nagodbe u kojem su vjerovnici pozvani na prijavu tražbina. Podnositelj je to propustio učiniti te je Sud odbacio njegovu tužbu za naknadu štete. ESLJP je istaknuo da je svrha postupka predstečajne nagodbe reguliranje nespornih potraživanja, a ne rješavanje svih potencijalnih obveza između vjerovnika i dužnika. U rujnu 2025. godine OMVE je zatvorio nadzor nad izvršenjem ove presude. Prije toga je Ustavni sud uskladio svoju sudsku praksu sa standardima ESLJP-a vezano za ostvarivanje prava na pristup sudu, a Pravosudna akademija je provela radionice za suce i sudske savjetnike na temu čl. 6. Konvencije.

U predmetu Jelinić-Starćević (3942/24) ESLJP je utvrdio djelomičnu povredu čl. 6. Konvencije zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, a preostali dio zahtjeva u odnosu na isti članak je odbacio kao nedopušten. Podnositeljica je podnijela prigovor zbog duljine kaznenog postupka koji je protiv nje vođen zbog dva kaznena djela klevete. ESLJP je utvrdio da je postupak u dijelu u kojem je podnositeljica oslobođena optužbi trajao sedam godina i devet mjeseci na dvije razine nadležnosti, iako za to nisu postojali objektivni razlozi, dok je proglasio nedopuštenim dio zahtjeva koji se odnosio na nastupanje zastare kaznenog progona. Ujedno je  utvrdio da je dio postupka koji se odnosio na naknadu troškova trajao dvije godine i šest mjeseci na dvije razine nadležnosti, što se ne smatra prekomjernim te je konstatirao da je Ustavni sud utvrdio povredu prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku, radi čega je i taj dio zahtjeva proglasio nedopuštenim.

U predmetu Gašparini (5605/21) ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije u odnosu na pravo na pristup sudu, kao dijelu prava na pošteno suđenje. Podnositelju zahtjeva, kao članu lovačkog društva, u disciplinskom postupku izrečena je mjera zabrane lova svih vrsta divljači u trajanju od dvije godine. Općinski sud se proglasio nenadležnim i odbacio tužbu, Županijski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje, a Ustavni sud je odbio podnositeljevu ustavnu tužbu. Podnositelj je pred ESLJP-om istaknuo da mu je onemogućen pristup sudu radi osporavanja disciplinske mjere. Iako je ESLJP naveo da sudski nadzor može biti potpuno isključen za neke manje povrede statuta udruge ili unutarnjih propisa društva te da je ograničenje sudskog nadzora načelno opravdano radi poštivanja prava na autonomiju djelovanja udruga, u konkretnom slučaju je utvrdio da potpuna isključenost sudske zaštite nije bila proporcionalna.

U predmetu Tadić (31038/20) ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. st. 1. (pravo na pristup sudu) jer mu je postupanjem domaćih sudova onemogućeno osporavanje iznosa pravične naknade koja mu je dodijeljena za obvezni prijenos dionica. Naime, podnositelj je bio manjinski dioničar dioničkog društva te je pred domaćim sudovima bezuspješno pokušao osporiti iznos naknade koja mu je dodijeljena za prijenos dionica većinskom dioničaru.

U predmetu Stojević (39852/20) ESLJP je utvrdio povredu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita vlasništva), te je istaknuo da oduzimanje gotovine koja nije prijavljena prilikom prelaska granice predstavlja miješanje u pravo vlasništva te sankcija mora biti razmjerna težini povrede zbog koje je izrečena, a ne težini moguće povrede koja nije utvrđena. U listopadu 2025. godine OMVE je zatvorio nadzor nad izvršenjem ove presude temeljem poduzetih mjera u sličnim predmetima protiv RH, i to: Gabrić (9702/04), Boljević (43492/11), Tilocca (40559/12), Imeri (77668/14) te Pascale (69278/16). Poduzete su opće mjere izvršenja izmjenama Zakona o deviznom poslovanju te usklađenjem prakse Ustavnog suda s Konvencijom.

U predmetu Štengl (1742/21) ESLJP je ocijenio neosnovanim prigovor podnositeljice u postupku naknade štete radi nesavjesnog liječenja temeljem čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog života) te je utvrdio osnovanim dio prigovora o prekomjernom trajanju parničnog postupka podnositeljice temeljem čl. 6. st. 1. (pravo na suđenje u razumnom roku), koji je na tri razine nadležnosti trajao sedam godina i tri mjeseca.

U predmetu Petrović i dr. (32514/22, 33284/22, 15910/23) ESLJP je utvrdio povredu čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog života) u odnosu na navode podnositeljica zahtjeva da su njihove bebe otete iz rodilišta i dane na nezakonito posvajanje. Podnositeljice zahtjeva rodile su između 1986. i 1994. godine u bolnicama u Vukovaru i Slavonskom Brodu te su nakon poroda imale kontakt s novorođenčadi sve dok ih zdravstveni djelatnici nisu obavijestili da su se bebe razboljele i preminule, neke u bolnicama u Novom Sadu, Vukovaru i Slavonskom Brodu. Sumnjajući u istinitost tih tvrdnji, podnositeljice su prigovorile da im država i dalje uskraćuje informacije o stvarnoj sudbini njihove djece. Postupak izvršenja ove presude nalazi se pod pojačanim nadzorom OMVE-a.

U predmetu Gospočić (18827/21) ESLJP je utvrdio povredu čl. 10. Konvencije (sloboda izražavanja) jer je podnositeljica zahtjeva osuđena za kazneno djelo teškog sramoćenja zbog izjava kojima je susjede optužila za kriminal, korupciju i podmićivanje lokalnih dužnosnika. ESLJP je utvrdio da domaći sudovi nisu proveli test razmjernosti između prava na slobodu izražavanja i prava na čast i ugled, već su se ograničili na ocjenu da su izjave mogle štetiti ugledu podnositeljičinih susjeda. Također, podnositeljici je uskraćeno pravo na dokazivanje istinitosti njenih izjava jer su sudovi zaključili da se radi o izjavama iz privatnog i obiteljskog života susjeda, bez odgovarajućeg obrazloženja. ESLJP je naglasio i da domaći sudovi nisu uzeli u obzir kontekst u kojem su izjave izrečene, niti su procijenili proporcionalnost kaznenog postupka u odnosu na blaže mjere, primjerice provedbu parničnog postupka.

U predmetu Radelić (12432/22) ESLJP je utvrdio povredu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita vlasništva) tijesnom većinom (četiri glasa za i tri protiv), a presudi su priložena izdvojena mišljenja trojice sudaca. Podnositelj zahtjeva je osuđen radi počinjenja kaznenog djela u gospodarskom poslovanju koje je počinio kao vlasnik i direktor trgovačkog društva, za što mu je uz uvjetnu kaznu zatvora naloženo i oduzimanje imovinske koristi. Iako Kazneni zakon na sadrži izričitu odredbu za takve situacije, domaći sudovi su oduzimanje imovinske koristi obrazložili analognom primjenom Zakona o trgovačkim društvima. ESLJP je istaknuo da oduzimanje imovinske koristi predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva te da nije bilo zakonito. Naglasio je da je imovinska korist ostvarena u korist trgovačkog društva, a ne podnositelja osobno te da Kazneni zakon ne propisuje mogućnost oduzimanja imovinske koristi od počinitelja ako je ona stečena u korist druge osobe. U izdvojenom mišljenju trojice sudaca navedeno je da su odredbe Zakona o trgovačkim društvima bile dovoljno jasne i predvidive jer da član uprave društva koji je grubo povrijedio dužnost urednog i savjesnog gospodarenja odgovara za štetu vjerovnicima tog društva. Stoga je podnositelju mogla biti poznata protupravnost njegovog djela i nastale posljedice.

U predmetu Y.K. (38776/21) ESLJP je utvrdio povredu procesnog aspekta čl. 3. (zabrana mučenja)  i čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek). Podnositelj zahtjeva, turski državljanin kurdskog podrijetla, tvrdio je da su nadležna domaća tijela zanemarila njegovu namjeru da zatraži međunarodnu zaštitu u RH te mu nisu osigurala učinkovita pravna sredstva za osporavanje rješenja o protjerivanju i povratku koji bi odgodio njihov učinak. Također, ukazivao je da mu je bio ograničen pristup odvjetniku. ESLJP je utvrdio da su hrvatska tijela udaljila podnositelja bez omogućavanja pristupa postupku međunarodne zaštite te da njegov odlazak iz RH nije bio dobrovoljan. O ovoj presudi detaljnije pišemo u poglavlju o migracijama.

U predmetu Mamuzić i dr. (53358/21) ESLJP je utvrdio povredu procesnog aspekta čl. 2. (pravo na život) radi neučinkovite istrage ubojstva majke podnositelja zahtjeva tijekom ratnih zbivanja 1991. godine. ESLJP je zaključio da domaće vlasti nisu poduzele potrebne istražne radnje unatoč postojanju svjedoka i indicija o mogućim počiniteljima te da je istraga od 2010. godine bila neaktivna.

U predmetu Radobuljac (38785/18) ESLJP nije utvrdio povredu čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita vlasništva) radi odbijanja domaćih javnih tijela da prebiju podnositeljev porezni dug s njegovim potraživanjem prema državi. Naime, podnositelj je odvjetnik koji je imao porezni dug prema državi te je zatražio prijeboj s potraživanjem koje je imao prema državi s osnove zastupanja po službenoj dužnosti. Porezna uprava je odbila njegov zahtjev za prijebojem, izrekla mu je kaznu radi neplaćanja poreza te je porezni dug naplatila u ovršnom postupku, a naknadno mu podmirila dugovanje za zastupanje. ESLJP je ocijenio da je miješanje u imovinska prava bilo zakonito te da država nije prekoračila svoje široko polje procjene.

ESLJP je u odnosu na RH u 2025. godini donio ukupno 15 odluka o nedopuštenosti, u predmetima: Picig i dr. (25866/21) – čl. 2. (pravo na život), Bušić (50632/21) – čl. 5. st. 1. (pravo na slobodu), Arula i Bjedov (16440/21) – čl. 12. (pravo na brak), čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), čl. 14. (zabrana diskriminacije) te čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita vlasništva), M.G. i L.G (31652/21) – čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek) i čl. 14. (zabrana diskriminacije), Radočaj (22092/21) – čl. 3. (zabrana mučenja), M.H. (37199/21) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), Bankruptcy Estate of CM-Expert (20811/20) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), Ćalušić (20791/19) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), Gospočić (46881/21) – čl. 10. (sloboda izražavanja), Topalović (45909/20) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), Ivković (50372/20) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje)  i čl. 1. Protokola br. 1 (zaštita vlasništva), Blagojević (25906/20) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), Elcomat d.o.o. (18510/22) – čl. 6. (pravo na pošteno suđenje) i čl. 1. Protokola br. 1 (zaštita vlasništva), Pavušek Rakarić (21371/22) – čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), Uljhazi (49817/19) – čl. 1. Protokola br. 1 (zaštita vlasništva).

ESLJP je u lipnju objavio odluku u predmetima Kalember i dr. (319/19), kojom je zahtjeve radi moguće povrede čl. 6. (pravo na pošteno suđenje) i čl. 1. Protokola br. 1 (zaštita vlasništva) izbrisao s liste predmeta jer su posljedice mogućih povreda Konvencije i Protokola u međuvremenu ispravljene. Podnositelji su pokrenuli parnične postupke protiv države radi naknade štete, tvrdeći da su članove njihovih obitelji usmrtili pripadnici Hrvatske vojske. Njihovi tužbeni zahtjevi su odbijeni, uz nalog da nadoknade državi troškove postupka, što su pred ESLJP-om osporavali kao povredu prava na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva. Dana 28. prosinca 2023. godine Vlada RH donijela je Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka i drugih tražbina dosuđenih RH u određenim postupcima, temeljem koje je izvršen povrat plaćenih troškova prvom i drugom podnositelju, dok je protiv trećeg povučen prijedlog za ovrhu.

Izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava

Odbor ministara VE je u 2025. godini u odnosu na RH okončao nadzor nad izvršenjem 23 predmeta, od čega je 17 presuda.

U odnosu na povredu čl. 6. (pravo na pošteno suđenje) zatvoren je nadzor nad izvršenjem presuda Baljak i dr. (41295/19), Juričić (646/17), Jelčić Stepinac (16087/18), Hyett Perger Cvitanović (57743/19), Tadić (31038/20) i Merćep (47880/20). Nadzor je zatvoren i nad presudama Cetinja (6959/17) – čl. 7. (načelo „nema kazne bez zakona“), Ćehić (14043/19) – čl. 3. (zabrana mučenja) te Miklić (42613/19) – čl. 5. (pravo na slobodu).

Nadzor je okončan i nad izvršenjem presuda u kojima je utvrđena povreda čl. 1. Protokola 1 (zaštita vlasništva) u predmetima Stojević (39852/20) i  Statileo (12027/10), koja čini grupu s još šest istovrsnih presuda: Mirošević-Anzulović (25815/14), Bego i dr. (35444/12), Gošović (37006/13), Skelin Hrvoj i Đuričić (23414/15+), Arambašin (48981/17+) i Hegediš (41306/18). Navedena grupa presuda zatvorena je temeljem zakonodavnih mjera, odnosno donošenja Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH U-I-3242/2018 i dr. (NN 36/24), kojim se ukida institut zaštićenog najma.

Odbor ministara VE je također zatvorio nadzor nad šest odluka ESLJP o prijateljskom rješenju: Andrijanić i dr. (12947/22), Patalen i Skorić (1638/24+), Rudnički (35027/23), Markulin Ivančić i dr. (7128/21), Travančić i Tešija (37137/21) te Ćalušić (20791/19).

Kako proizlazi iz podataka koje nam je dostavio Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava, RH je na kraju 2025. u izvršenju pred OMVE-om imala 67 predmeta (62 presude i pet prijateljskih rješenja), od čega ih je 36 klasificirano kao vodeći (što znači da je povreda utvrđena prvi puta), 23 kao ponavljajući (istovrsna povreda je već utvrđena u ranijim presudama ESLJP u odnosu na RH), a za tri presude se još čeka klasifikacija OMVE-a.

U izvješću „Justice Delayed and Justice Denied: Non-Implementation of European Courts’ Judgments and the Rule of Law” za 2025. godinu, kojeg je objavila Europska mreža za provedbu presuda (EIN), RH je svrstana u četvrtu kategoriju („umjereno“) od ukupno sedam kategorija. U rangiranju se, između ostalih, koriste indikatori prosječnog izvršenja presuda, koje je u RH tri godine i tri mjeseca (prosjek na razini EU je pet godina i četiri mjeseca), te postotak od 32% vodećih presuda koje čekaju na izvršenje u posljednjih deset godina.

RH je u 2025. godini na ime pravičnih naknada dosuđenih od strane ESLJP po presudama i odlukama isplatila 330.214,35 eura, koje je dužna isplatiti podnositeljima u roku od tri mjeseca od dana konačnosti presude, odnosno tri mjeseca od dana objave odluke ESLJP-a.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju, Pravosuđe, Pravo na adekvatno stanovanje, Branitelji ljudskih prava, Izražavanje u javnom prostoru, Policijski sustav, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav i Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.