*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Globalna zbivanja i tijekom 2025. godine obilježena su jačanjem relativizacije ljudskih prava i udarima na vladavinu prava, ratovima, nasilnim sukobima i pojačanom društvenom polarizacijom, rezultirala su značajnim izazovima za sustave zaštite i promicanja ljudskih prava. Ovakvi trendovi utjecali su i na uvjete za djelovanje branitelja ljudskih prava – pojedinaca i skupina te neovisnih institucija koji djeluju na promicanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda, suzbijanju diskriminacije te jačanju demokratskih vrijednosti i vladavine prava.

Tako je CIVICUS Monitor, participativni projekt koji od 2017. godine bilježi uvjete za djelovanje civilnoga društva u dimenzijama slobode udruživanja, slobode izražavanja i prava na mirno okupljanje u 198 država i teritorija širom svijeta, 2025. godine u odnosu na prethodnu zabilježio promjene u njih osamnaest, od čega je u petnaest pogoršan i sužen prostor za civilno djelovanje. U 2025. godini su zabilježene povrede prave i sloboda u područjima koja se prate, najčešće lišavanja slobode branitelja ljudskih prava i novinara, napadi na novinare, prekomjerne uporabe sile, kao i prekidanja prosvjeda.

Duboku zabrinutost ovakvim pojavama izrazilo je i Vijeće za ljudska prava UN-a, usvojivši u srpnju 2025. godine Rezoluciju o prostoru za djelovanje civilnog društva, ponovno snažno naglasivši ključnu ulogu civilnoga društva u promicanju i zaštiti ljudskih prava, prevenciji njihovih kršenja, promicanju vladavine prava, dobrog upravljanja i prevencije sukoba, i pozivajući države, na kojima je glavna odgovornost za zaštitu ljudskih prava, da osiguraju sigurno i poticajno okružje za djelovanje civilnog društva u fizičkim i online prostorima, uključujući i zaštitu od napada, prijetnji, kampanja blaćenja i stigmatizacije, uklanjanje prepreka sudjelovanju u odlučivanju, te predvidljivo i stabilno financiranje.

Karakterizirajući trenutnu situaciju kao alarmantan trend i krizu s kojim se u Europi suočavaju branitelji ljudskih prava, poziv državama članicama da poštuju svoje obveze i štite branitelje ljudskih prava i civilno društvo uputio je i Povjerenik za ljudska prava VE Michael O’Flaherty.

Na zabrinjavajuće trendove u EU upozorila je i Agencija za temeljna prava EU (FRA), pozvavši države članice da se suzdrže od mjera kojima se ograničava sloboda izražavanja i okupljanja, sudjelovanje u donošenju odluka i civilno djelovanje i da bez odgode istraže i sankcioniraju napade na branitelje ljudskih prava, naglasivši kako “zaštita civilnog društva i poštivanje temeljnih prava nisu opcionalni, već su osnova pravnih temelja i vrijednosti EU.”

Na prepreke s kojima se branitelji ljudskih prava suočavaju u svome djelovanju u proteklih su nekoliko godina upozoravale i državama preporuke upućivale sve ključne institucije EU – Parlament, Komisija i Vijeće. U studenome 2025. godine EK je usvojila nove dokumente: Europski demokratski štit i dugo očekivanu EU strategiju za civilno društvo. I dok prvi od ovih dokumenata, između ostaloga, predviđa ažuriranje Komisijine Preporuke o sigurnosti novinara i jačanje djelovanja u smjeru provedbe postojećeg EU okvira za suzbijanje SLAPP-a, Strategijom za civilno društvo je planirano jačanje uključivanja civilnoga društva u procese odlučivanja na EU razini te sistematizacija postojećih mehanizama za njihovu zaštitu i jačanje financiranja. Od država se očekuje da sukladno ranijim preporukama Komisije jačaju sudjelovanje OCD-a u odlučivanju, uspostave poticajno okružje za djelovanje civilnoga društva, komplementiraju Unijino financiranje aktivnosti civilnoga društva nacionalnim sredstvima, ali i da usvoje nacionalne strategije za razvoj civilnog društva.

Vezano uz posljednje, RH nema nacionalni strateški dokument za stvaranje povoljnog okružja za djelovanje civilnog društva od 2016. godine, a unatoč ponavljajućoj preporuci pučke pravobraniteljice, činjenici da EK u svojim izvješćima o vladavini prava ovaj problem prepoznaje još od 2022. godine, naporima civilnog društva, te činjenici da je radna skupina za njegovu izradu nekoliko puta uspostavljana, a nacrt dokumenta nekoliko puta raspisivan, do njegova usvajanja nije došlo niti tijekom 2025. godine, što reflektira nedostatak svijesti o važnosti civilnog društva i njegove uloge u podržavanju i razvoju demokracije, ljudskih prava i vladavine prava.

Kako bi udruge mogle dugoročnije planirati svoj rad, zadržati kontinuitet pružanja usluga, koje su u velikoj mjeri usmjerene prema korisnicima u ranjivom položaju, ali i zadržati kvalitetnu radnu snagu i održati kvalitetu djelovanja, nužno im je osigurati stabilno, višegodišnje, programsko financiranje. Za jačanje njihovih kapaciteta, pa time i kvalitete i kontinuiteta u radu, važne su institucionalne podrške. Primjer dobre prakse je model trogodišnjeg financiranja organizacija koje pružaju usluge besplatne pravne pomoći uveden 2023. godine. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva također raspisuje natječaj za dodjelu institucionalnih potpora OCD-ima, no iznosi nisu značajno rasli.

No, u RH kronično nedostaje potpore za aktivnosti udruga koje se bave promicanjem i zaštitom ljudskih prava i suzbijanjem diskriminacije te koje provode zagovaračke i watchdog aktivnost. Te udruge godinama iskazuju potrebu za proširenjem modela programskoga financiranja i institucionalnih potpora. Ukazuju i na potrebu da se natječaji raspisuju u terminima kad su najavljeni, a ne sa zakašnjenjima, te na potrebu smanjenja administrativnog opterećenja. Tako je primjerice ULJPPNM osigurao institucionalno i programsko financiranje udruga nacionalnih manjina temeljem Operativnih programa nacionalnih manjina, ali iako već godinama najavljuje objavu natječaja za udruge koje se bave diskriminacijom u okviru ESF+-a, kasni u provedbi pa ni početkom 2026. godine nije raspisan.

U pripremi ovog Izvješća proveli smo anketu, prema čijim rezultatima udruge kao najznačajnije probleme u području financiranja prepoznaju nepredvidivost i diskontinuitet izvora financiranja, veliko administrativno opterećenje u provedbi projekata, ali i nepostojanje natječaja koji bi odgovarali programskim ciljevima organizacije i potrebama na terenu. Nešto manje od polovice anketiranih udruga izgubilo je tijekom protekle dvije godine značajan dio zaposlenih zbog nedostatka financijskih sredstava. Pritom udruge igraju važnu ulogu u pružanju usluga, primjerice onih socijalnih, dok su one koje se bave watchdog i zagovaračkim aktivnostima bitan dionik u sustavu zaštite i promicanja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava. Pritom i jedne i druge omogućavaju uvid u stanje ljudskih prava na terenu i glas daju upravo onima najisključenijima.

Niz međunarodnih instrumenata, uključujući i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, uspostavlja i uređuje pravo javnosti na sudjelovanje u odlučivanju. Sudjelovanje raznovrsnih dionika, pa tako i udruga, omogućava da se javne politike i propisi donose uzimajući u obzir iskustva s terena, uključujući skupina u ranjivom položaju, kojima upravo ove organizacije često “daju glas”, čime se doprinosi kvalitetnijem normiranju. Unatoč tome, udruge niz godina svoje mogućnosti sudjelovanja u javnome odlučivanju ocjenjuju više formalnim negoli suštinskim i bez ozbiljnog integriranja njihovih doprinosa u javne politike i propise. Na ovaj problem ukazujemo u poglavlju o pravu na dobro upravljanje.

Nakon promjena u sustavu e-savjetovanja uvedenih sredinom 2024. godine, niz se udruga prituživao na poteškoće u sudjelovanju u javnim savjetovanjima, a podaci Ureda za zakonodavstvo pokazivali su značajno smanjenje broja udruga i njihovih komentara u navedenoj godini u odnosu na nekoliko prethodnih. Prema preliminarnim podacima za 2025. godinu, ove su brojke ponovno porasle, ali je, primjerice, broj udruga koje su u javnim savjetovanjima tokom godine sudjelovale i dalje manji nego prije izmjena sustava.

Tijekom 2025. godine bilježimo pojave defamiranja i pokušaja delegitimizacije udruga aktivnih u području ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije iz dijela javnopolitičkih krugova i dijela medija i putem društvenih mreža. Tako je udruga koja se bavi rodnom ravnopravnošću bila metom napada dezinformacijama, uključujući i pojedinih saborskih zastupnika, nakon predstavljanja materijala namijenjenih seksualnoj edukaciji mladih.

I tokom 2025. godine braniteljima ljudskih prava su upućivane uvrede i prijetnje, kojima su kao i ranije najizloženiji bili aktivni u promicanju i zaštiti prava LGBTIQ+ osoba, nacionalnih, etničkih i vjerskih manjina, žena i migranata, ali i okolišni branitelji ljudskih prava te oni aktivni u području demokracije. Tako su, primjerice, anonimne prijetnje upućene aktivistu Zoranu Pusiću i odvjetnici Lini Budak.

U Izvješću za 2024. godinu izvijestili smo o zaposlenicima udruge koja se bavi tranzicijskom pravdom i suočavanjem s prošlošću, koji su zaprimili niz prijetećih poruka. O prijavljenim događajima i o svojem postupanju policija je izvijestila nadležno državno odvjetništvo posebnim izvješćem. Državno odvjetništvo predmet je zatvorilo bilješkom, bez donošenja rješenja o odbačaju. Posljedično, podnositeljice nakon obraćanja policiji nisu bile obavještene ni o postupanju policije ni o ishodu rješavanja državnog odvjetnika, čime su izostala saznanja o odluci povodom prijave te mogućnost prijavitelja za njeno preispitivanje. Iako izvještavanje nije zakonska obveza, takvo postupanje rezultira nedostatkom povjerenja prema institucijama, a građani, uključujući i branitelje ljudskih prava nisu informirani da mogu tražiti informacije od nadležnih tijela. Pri tome, UN-ova Deklaracija o braniteljima ljudskih prava predviđa da su države odgovorne za zaštitu branitelja ljudskih prava, uključujući i zaštitu od nasilja, prijetnji ili odmazde zbog njihova rada na ljudskim pravima.

I prijašnjih godina smo ukazivali kako građani kaznena djela u većini slučajeva prijavljuju policiji, a policijski službenici mogu najbrže reagirati na obavijest o počinjenom kaznenom djelu, a ista je situacija i s braniteljima ljudskih prava. Međutim, ponekad policijski službenici ne smatraju da postoji sumnja u počinjenje kaznenog djela (koje se progoni po službenoj dužnosti), kao i da nema potrebe za konzultacijom s državnim odvjetništvom, o čemu više pišemo o poglavlju o policijskom postupanju.

Vezano za poziciju branitelja ljudskih prava važno je spomenuti nedavnu presudu ESLJP-a u predmetu Ilareva i drugi protiv Bugarske br. 24729/17, u kojoj je Sud po prvi puta primijenio koncept diskriminacije temeljem povezanosti na branitelje ljudskih prava koji su bili izloženi govoru mržnje putem interneta zbog svog rada. Ovom presudom Sud je utvrdio povredu proceduralnih odredbi EKLJP-a, budući da su nadležna tijela propustila uzeti u obzir da su aktivisti bili meta napada zbog svoga zalaganja za prava određenih, diskriminiranih društvenih skupina, a propustili su i provesti učinkovitu istragu, uključujući pribavljanje osobnih podataka vlasnika profila na društvenoj mreži Facebook i podataka o vlasniku web stranice putem njene IP adrese.

Vezano uz govor mržnje EU Akt o digitalnim uslugama stupio (DSA) je stupio na snagu te se izravno primjenjuje u svim državama članicama od 17. veljače 2024. godine. U travnju 2025. godine donesen je i Zakon o provedbi Akta o digitalnim uslugama, o čemu više pišemo u poglavlju o slobodi izražavanja u javnom prostoru.

Kao i ranijih godina, okolišne udruge izvještavaju o teškoćama u ostvarenju prava prema Aarhuškoj konvenciji, odnosno pristupu informacijama, kvalitetnom sudjelovanju u okolišnim postupcima i pristupu pravosuđu, ali i smanjenju broja dostupnih natječaja na EU i nacionalnoj razini usmjerenih na zaštitu okoliša i prirode. Vezano uz potonje, zaseban natječaj za institucionalne podrške stabilizaciji i/ili razvoju udruga za zaštitu okoliša, prirode i ekološke održivosti po prvi put je uvršten u natječaje koje raspisuje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u 2024. godini, no 2025. godine nažalost nije ponovljen.

SLAPP tužbe su još jedan problem s kojim se susreću udruge aktivne u području zaštite okoliša pa je tako jedna već osam godina tuženik u paralelnim postupcima, kaznenom i građanskom, zbog svoga aktivističkog djelovanja. U ovome kontekstu važna će biti primjena Direktive Europskog Parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka, odnosno Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, čije se usvajanje očekuje, a o čemu više također pišemo u poglavlju o slobodi izražavanju u javnom prostoru. Ipak, valja napomenuti kako se ovi propisi odnose isključivo na građanske postupke pa će nužno biti osmisliti modalitete zaštite od ovakvog tipa tužbi u kaznenim i drugim postupcima.

2025. godine uhićeni su te su nepravomoćno oslobođeni krivnje aktivistkinje i aktivisti koji su prosvjedovali zbog događaja u Gazi i neslaganja s vanjskom politikom pred zgradom MVEP-a, a uhićen je te nepravomoćno osuđen prorektor za znanost Sveučilišta u Rijeci zbog nošenja palestinske zastave na Noćnome maršu povodom Dana žena u Rijeci, kao i aktivistkinje i aktivist koji su prekinuli vojni mimohod povodom tridesete obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja održanom u srpnju 2025. godine u Zagrebu.

Pritom, osobito su zabrinjavajući navodi prosvjednika pred MVEP-om o uvjetima u policijskim prostorijama za zadržavanje, da ih je petnaest držano u dva kaveza dimenzija cca 2x2m² više od sedam sati. U lipnju 2025. godine nenajavljeno smo obišli prostorije za osobe lišene slobode u I. policijskoj postaji Zagreb i Pritvorskoj jedinici PU zagrebačke (Oranice) i pritom neposrednim uvidom utvrdili kako se u prvospomenutoj nalaze dva prostora za osobe lišene slobode koji su u obliku „kaveza“, veličine cca 2,5x2m, bez zasebnog sanitarnog čvora i neposredne mogućnosti korištenja pitke vode, a u svakome se nalazi klupa s naslonom, fiksirana za pod prostorije, na koju može sjesti do tri osobe. Na poseban upit razmještaju li uhićenike, kada ih je više, u druge policijske postaje, načelnik je odgovorio da ih razmještaju kada su njihove prostorije popunjene, no na upit kada smatraju da su prostorije popunjene odgovorio je da ovisi o osobama (odnosno sigurnosnoj procjeni i njihovom ponašanju).

Dodatno, aktivistima koji su prekinuli vojni mimohod neki promatrači mimohoda su upućivali pogrdne riječi te poticali na nasilje. Prema očitovanju MUP-a, kriminalističko istraživanje i dalje je, pola godine nakon spornoga događaja, u tijeku. Trima od četvero aktivista koji su mimohod nenasilno prekinuli nepravomoćnom su prvostupanjskom presudom izrečene novčane kazne od 3.000 eura za prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Sud je ocijenio da ponašanje aktivista nije imalo obilježje prosvjeda u smislu ZJO-u jer prema obrazloženju jer „nisu imali jasnu poruku“ te „cilj njihovog postupanja prosječnoj osobi nije bio razumljiv“.

Zaprimili smo i pritužbu skupine udruga koje su prije pandemije COVID-19 bile aktivne u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu i Kutini, kada im je, s obrazloženjem potrebe zaštite osoblja i korisnika, pristup oduzet te, unatoč našim preporukama, još nije vraćen u pretpandemijskom opsegu, o čemu opširnije pišemo u poglavlju o tražiteljima međunarodne zaštite i iregularnim migrantima.

Uz OCD-e, novinare, zviždače i druge pojedince i skupine koji aktivno rade na promicanju i zaštiti ljudskih prava, braniteljima ljudskih prava smatraju se i neovisne nacionalne institucije za ljudska prava, poput ombudsmana, neovisnih institucija za zaštitu i promicanje ljudskih prava (NHRI) i tijela za jednakost, a što je sve institucija pučke pravobraniteljice.

Negativni trendovi vezani uz sužavanje prostora za djelovanje branitelja ljudskih prava tokom protekle godine odražavali su se i na ove institucije pa se, prema Izvješću o vladavini prava u EU za 2025. godinu Europske mreže nacionalnih institucija za promicanje i zaštitu ljudskih prava, jedan od četiri NHRI-ja u EU suočavao s prijetnjama, zastrašivanjem ili napadima.

Negativni trendovi u kontekstu neovisnih institucija bili su tokom protekle godine prisutni i na nacionalnoj razini. Primjer su odgode plenarnih rasprava u Hrvatskome saboru o izvješćima pučke pravobraniteljice, pa je tako Izvješće za 2022. godinu na plenarnu raspravu čekalo gotovo dvije godine – od srpnja 2023. do lipnja 2025. godine. Dodatno, još nisu raspravljena izvješća za 2023. i 2024. godinu. Ova je praksa nedopustiva i prema instituciji pučke pravobraniteljice kao opunomoćenici Hrvatskoga sabora, ali i prema građanima koji se zbog povreda svojih prava instituciji obraćaju.

Napadi na pučku pravobraniteljicu i instituciju pojačali su se nakon javnog priopćenja pučke pravobraniteljice nakon velikog koncerta u srpnju 2025. godine u Zagrebu, u kojem je pučka pravobraniteljica ukazala na nedopuštene oblike izražavanja u javnome prostoru i upozorila na nedostatak i važnost javne osude istoga. Uključili su omalovažavajuću javnu izjavu predsjednika Vlade RH, a vezano za isto priopćenje jedna desna oporbena stranka najavila je pokretanje postupka za razrješenje pučke pravobraniteljice u Hrvatskom saboru. Podnesena je i kaznena prijava protiv pučke pravobraniteljice zbog počinjenja kaznenog djela u istom javnom priopćenju. Tijekom 2025. godine pučka pravobraniteljica bila je izložena oštrim kritikama pojedinih saborskih zastupnika na raspravama u Hrvatskom saboru, a neki su i objavama na društvenim mrežama potaknuli daljnje objave koje su sadržavale uvrede i zastrašivanje čelnice institucije, a čime su ujedno poticali i širenje nepovjerenja građana u cijelu instituciju.

Podsjećamo da je institucija pučkog pravobranitelja ustavna kategorija i neovisna institucija, pri čemu Ustav RH izrijekom navodi „Pučki pravobranitelj samostalan je i neovisan u svom radu.“. Neovisne institucije su neovisne upravo zato da mogu (neovisno) ukazivati na probleme, a njihova neovisnost je dio sustava kontrola i provjera, odnosno sastavni dio vladavine prava. Standardi za rad neovisnih institucija – Pariška načela za neovisne institucije za ljudska prava, Venecijanska načela VE za ombudsmanske institucije, Fakultativni protokol uz UN-ovu Konvenciju protiv mučenja (OPCAT), UN rezolucije o ombudsmanskim institucijama te Direktive za standarde za tijela za jednakost EU, a što je sve institucija pučke pravobraniteljice, traže rad neovisnih institucija bez pritisaka i napada.

Upravo trendovi regresije u područjima demokracije i vladavine prava motivirali su Venecijansku komisiju VE da, deset godina od njihove posljednje inačice, usvoji nova mjerila za ocjenjivanje stanja vladavine prava. Među njima se sada po prvi puta kao izdvojeno i zasebno mjerilo nalazi i tzv. sustav kontrola i provjera, u koji se izrijekom ubrajaju i ombudsmanske i neovisne institucije za ljudska prava, ali i civilno društvo. Venecijanska komisija pritom obrazlaže kako su upravo trendovi regresije naglasili važnost učinkovitih sustava kontrola i ravnoteža, kao i važnost institucija neovisnih od većinske vlasti, poput ustavnih sudova, ombudsmana i ostalih neovisnih institucija, ističući kako funkcionalan sustav kontrola i ravnoteža, dio kojega nisu samo institucije već i robustan i adekvatno zaštićen civilni prostor (koji uz nevladine organizacije uključuje i akademsku zajednicu i medije), ne samo da ne podriva učinkovitost državnih institucija već je osnažuje.

Podsjećamo i da na EU razini nedavno usvojene Direktive o standardima tijela za jednakost uključuju pravno obvezujuće odredbe o neovisnosti ovih institucija koje je potrebno prenijeti u hrvatski pravni poredak. U Izvješću za 2024. godinu dana je preporuka oko transponiranja Direktiva, u suradnji s tijelima za jednakost, a što je potrebno učiniti do 19. lipnja 2026. godine.  Do predaje ovog Izvješća osnovana je jedino radna skupina za izmjenu ZRS-a. Ova RS će uz prenošenje obveza koje proizlaze iz EU Direktive o transparentnosti plaća imati za cilj i transponiranje navedenih direktiva o tijelima za jednakost, no samo u odnosu na pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova kao instituciju uspostavljenu ZRS-om. Međutim, u RH je uspostavljena institucionalna arhitektura koja poznaje više tijela za jednakost te više zakona istovremeno uređuju postupanje i uvjete za rad ovih tijela pri suzbijanju diskriminacije. Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije u RH, pučka pravobraniteljica je pozvala nadležna ministarstva (MPUDT i MRMSOSP), kao i ULJPPNM i posebne pravobranitelje na zajednički sastanak radi razmatranja obveze transponiranja ovih Direktiva. No, kako predloženi zajednički sastanak nije održan, a približava se rok za transponiranje, preporuku ponavljamo.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na rad, Postupanje Europskog suda za ljudska prava, Izražavanje u javnom prostoru, Pravo na javno okupljanje, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Policijski sustav, Pravosuđe i Suradnja i javno djelovanje u promicanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.