*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Zaštita prava građana u policijskom postupanju
• Obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM-a)
• Statusna prava

Pučka pravobraniteljica temeljem ombudsmanskog mandata te onog nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, sukladno ovlastima propisanim Zakonom o pučkom pravobranitelju, postupa po pritužbama i u predmetima koje smo pokrenuli na vlastitu inicijativu. Temeljem mandata iz Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, preventivno obilazi mjesta gdje se nalaze osobe kojima je ograničena sloboda kretanja odnosno policijske postaje i pritvorske jedinice. U prvom dijelu je prikazan rad po predmetima, a u drugom uvid stečen kroz preventivne obilaske.

Zaštita prava građana u policijskom postupanju

Tijekom 2025. godine smo postupali na temelju podnesenih pritužbi i po vlastitoj inicijativi, zbog propusta u obavljanju policijskih poslova, neprofesionalnog i neetičnog ponašanja policijskih službenika prema građanima, kao i prekoračenja u primjeni policijskih ovlasti pri korištenju tjelesne snage u slučajevima oduzimanja slobode.

Pri obavljanju svih policijskih poslova nužna je razmjernost između primijenjenih ovlasti i postizanja svrhe uz najmanje zadiranje u slobode i prava građana. U predmetu u vezi uporabe sredstava prisile prema dvjema građankama tijekom jednog javnog događaja, iz analize pristiglog očitovanja i uvida u javno objavljenu snimku, utvrđeno je da nije postojala razmjernost. Postupanje je započelo zahtijevanjem uvida u osobne isprave, a rezultiralo uporabom sredstava prisile (tjelesna snaga i sredstva za vezivanje), privođenjem osobe te sudskim postupkom, a situacija je mogla biti riješena provjerom identiteta osobe temeljem iskaza druge osobe čiji je identitet već provjeren (čl. 31. st. 2. ZPPO-a).

Policijski službenici nisu se pridržavali propisane taktike i metodike u policijskom postupanju, što je suprotno čl. 5. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (ZPPO) kojim je propisano da policijski službenik pri postupanju ima i vidu razmjer između ovlasti koju primjenjuje i svrhe obavljanja policijskog posla, kao i da primijeni ovlast kojom se najmanje zadire u slobode i prava čovjeka, a postiže se svrha obavljanja policijskog posla. Čl. 14. st. 2. ZPPO-a propisano je da je policijski službenik dužan poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode čovjeka.

Policijska službenica je tijekom postupanja zatražila pomoć, no pri tome nije naznačila da je moguće da je jedna od osoba prema kojima se postupa osoba s duševnim smetnjama. Slijedom toga su se sredstva prisile koristila prema osobi prema kojoj se koriste samo iznimno. Pri tome je nakon svladavanja otpora i vezivanja jedna osoba privedena s „lisicama“ na rukama u policijsku postaju pješice, pri čemu je prilikom dovođenja ili privođenja potrebno poštivati dostojanstvo, ugled i čast svake osobe. Imajući u vidu odluku ESLJP (M. i M. protiv Hrvatske broj 10161/13 iz 2015.) u kojoj se navodi da je postupanje ponižavajuće ako uzrokuje strah, patnju i podređenost, ako ponižava ili umanjuje vrijednost pojedinca, preporučili smo da se pri privođenju osoba prema kojima su bila uporabljena sredstva prisile koristi službeno vozilo ili poduzmu dodatne mjere kako bi se zaštitilo njihovo dostojanstvo. Upozorili smo da su policijski službenici pri uporabi tjelesne snage i oduzimanju slobode dužni poštivati dostojanstvo osobe prema kojoj se postupa, jer se u slučaju pogreške radi o povredi ustavnih prava građana. Preporučili smo i da policijski službenici sredstva prisile primjenjuju samo u mjeri nužnoj za ostvarivanje svrhe postupanja. O uporabi sredstava prisile prema osobama s duševnim smetnjama detaljnije se piše u poglavlju o osobama s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja.

Opis i video snimka navedenog slučaja, koju je snimio građanin, bili su objavljeni u medijima, što je bilo od pomoći u analizi i utvrđivanju okolnosti. Zbog moguće korisne uloge snimki policijskog postupanja, u Izvješću za 2024. godine smo pozdravili najavu projekta nabave i uporabe tzv. body kamera, koje bi omogućile naknadni uvid u policijsko postupanje i smanjile rizik od kršenja prava građana i olakšale vođenje postupaka protiv službenika koji neprofesionalno postupaju, ali i  zaštitile policijske službenike od neosnovanih pritužbi i smanjile rizik od napada na policijske službenike. U medijima je objavljeno da  je natječaj za nabavu kamera poništen, pri čemu nam nije poznato je li se od projekta (bilo trajno ili privremeno) odustalo.

O pitanju zaprimanja kaznene prijave od građana i prosljeđivanja državnom odvjetništvu pisali smo u izvješćima za 2023. i 2024. godinu, a pritužbe građana u vezi s time zaprimali smo i u 2025. godini.

Naime, građani se često kada žele prijaviti kazneno djelo obraćaju policiji. Isto je uvjetovano i nizom praktičnih razloga, kako se navodi i na mrežnim stranicama MUP-a kada se daju informacije građanima vezano za prijavu kaznenog djela, gdje se, između ostalog, navodi: „Policija je dostupna u svakom trenutku, a njeni službenici su stalno na terenu i mogu najbrže reagirati na obavijest o počinjenom kaznenom djelu. Kada građanin sazna za neko zlo ili je žrtva zla, a ono je posljedica kaznenog djela, najjednostavnije je o tome obavijestiti policiju.“

Policijske poslove obavlja i policijske ovlasti policija primjenjuje prema odredbama ZPPO. Istovremeno, ZKP u čl. 205. u st. 1. propisuje da se kaznena prijava podnosi nadležnom državnom odvjetniku, a u st. 4. se propisuje da ako je prijava podnesena policiji, da će je primiti i odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. Pri tome je važno pitanje je li riječ o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti,  a kvalifikacija kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti u nadležnosti je državnog odvjetništva.

Stoga smo ranije, vezano za pritužbe građana da ih se pri pokušaju podnošenja kaznene prijave u policiji obeshrabrivalo na način da im se ukazivalo da nije riječ o kaznenim djelima koja se progone po službenoj dužnosti ili kaznenim djelima uopće, ukazivali da smatramo potrebnim da se policija prije ocjene radi li se o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti te o opravdanosti kaznene prijave prethodno konzultira s državnim odvjetnikom i isto evidentira.

Pri tome su građani koji se obraćaju policiji ponekad dojma da su pred policijom podnijeli kaznenu prijavu no isto nije smatrano kaznenom prijavom, a o čemu nemaju povratnu informaciju. O prijavljenim događajima i o svojem postupanju policija u takvim slučajevima izvještava nadležno državno odvjetništvo posebnim izvješćem, a ne podnosi kaznenu prijavu. Državno odvjetništvo takav predmet može zatvoriti bilješkom, bez donošenja rješenja o odbačaju. Stoga se događa da podnositelji nisu obavješteni ni o postupanju policije, ni o ishodu rješavanja državnog odvjetnika, čime izostaju saznanja o odluci povodom prijave te mogućnost prijavitelja za njeno preispitivanje, preuzimanjem kaznenog progona.

U 2025. godini nam se građanin pritužio na neprofesionalno, nasilno i nezakonito postupanje policijskog službenika pri podnošenju prijave zbog prijetnji koje je zaprimio. Prema navodima građanina, policijski službenik je odbio zaprimiti prijavu, iako je on to uporno tražio. Vidno uzrujan i neprijateljski raspoložen, policijski službenik ga je odveo u prostoriju za ispitivanje, fizički nasrnuo na njega i bacio ga sa stolice na pod, zbog čega se, iako nije zadobio vidljive ozljede, građanin osjećao uznemireno, poniženo i traumatizirano. U očitovanju PU se navodi da kaznena prijava nije zaprimljena odmah po dolasku građanina, već tek nakon drugih policijskih radnji. Iz dodatnog očitovanja PU proizlazi da je ustrojstvenim jedinicama dostavila pisanu uputu o obvezi policijskog službenika na prethodnu konzultaciju s državnim odvjetnikom ukoliko ocijeni da nije počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i da podnošenje prijave nije opravdano, kao i na obvezu uzimanja prijave na zapisnik na izričit zahtjev podnositelja.

Ocjena je li prijavljeno djelo doista kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ne pripada policijskom službeniku, već državnom odvjetniku koji, kada to nije slučaj, donosi rješenje o odbačaju kaznene prijave na temelju čl. 206. st. 1. t. 1. ZKP-a. Stoga preporučamo MUP-u i Ravnateljstvu policije da se svim ustrojstvenim jedinicama dostavi pisana uputa da se policija u dvojbi radi li se o kaznenom djelu koje se progoni po službenoj dužnosti te o opravdanosti podnošenja kaznene prijave prethodno konzultira s državnim odvjetnikom i isto evidentira.

U istom predmetu, u vezi navoda o fizičkom nasrtaju, PU je izvršila uvid u snimke video nadzora, no njime nije obuhvaćena prostorija u kojoj se navodno zbio događaj pa nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi istinitost navoda iz pritužbe. Iz očitovanja PU proizlazi da će po nastupu prostornih, organizacijskih i drugih uvjeta, za potrebe kriminalističke policije osigurati posebnu prostoriju s video nadzorom za zaprimanje prijava i obavljanje kriminalističkog istraživanja.

Iako nije riječ o zaštiti prava građana u policijskom postupanju, ovim putem ukazujemo i na važnost zaštite policijskih službenika i službenica u slučajevima kada su oni izloženi napadima i nasilju. Da bi policija mogla raditi svoj posao u održanju reda i sigurnosti, potrebno je poštovanje prema ulozi policijskih službenika kao službenih osoba. U okviru obavljanja policijskog posla, policijski službenici bivaju suočeni sa cijelim nizom različitih incidenata, nasilnih događa u koje ili glede kojih trebaju intervenirati, pa i napadima na same policijske službenike. Tijekom izvještajnog razdoblja, u javnosti je izvještavano o slučaju napada na policijsku službenicu, koju je u lipnju 2025. godine, na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, fizički napao strani državljanin. Djelo je kvalificirano kao kazneno djelo iz čl. 314. KZ-a – Prisila prema službenoj osobi, za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina (u ožujku 2026. donesena je nepravomoćna presuda kojom mu je izrečena uvjetna kazna zatvora od 1 godine s rokom kušnje od 5 godina i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 3 godine, koja je izazvala reakcije u javnosti; a doneseno je i rješenje o protjerivanju kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u i naloženo prisilno udaljenje).

Obavljanje poslova NPM-a

Sukladno ovlastima, u cilju sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, NPM je 2025. godine obišao policijske postaje PU zagrebačke u Velikoj Gorici, Dugom Selu, Vrbovcu, Svetom Ivanu Zelini, Sesvetama, Dubravi te IV. PP Zagreb. Suradnja s policijskim službenicima pri obilascima je bila zadovoljavajuća, nije bilo ograničenja u pogledu provođenja mandata te nam je bio omogućen uvid u podatke i evidencije koje se vode u pisanom ili elektroničkom obliku. Tijekom obilazaka pregledani su uvjeti smještaja, vozila za prijevoz te je izvršen uvid u službene evidencije. Nakon obilazaka upućeno je 13 upozorenja i devet preporuka.

Uvjeti smještaja

Tijekom obilazaka utvrđeno je da dvije policijske postaje nemaju prostorije za smještaj OLS dok u pet policijskih postaja uvjete u prostorijama treba uskladiti sa Standardima prostorija u kojima borave osobe kojima je oduzeta sloboda kretanja MUP-a (Standardi). Niti u jednoj postaji nisu u potpunosti video-nadzorom obuhvaćene sve prostorije kojima se kreću OLS. Ukazali smo na potrebu uvođenja video nadzora ili njegovu nadogradnju u svim prostorijama kojima se kreću ili u kojima se mogu nalaziti OLS (osim sanitarnog čvora), a kao dodatnu mjeru zaštite protiv njihova eventualnog zlostavljanja, a ujedno i zaštitu policijskih službenika od neutemeljenih navoda o fizičkom ili psihičkom zlostavljanju ili neljudskom postupanju. Smatramo da je uvođenje i/ili nadogradnja video nadzora jedan od prioriteta.

U većini policijskih postaja prostorije za smještaj OLS imaju dnevno i umjetno svjetlo, ventilaciju i grijanje. No i nadalje nailazimo na prostorije bez izravno dostupne pitke vode, poput u PP Sesvete, pa OLS ovise o policijskim službenicima, što je suprotno Standardima. Isto tako, u nekim prostorijama je ležaj s drvenim postoljem, iako Standardi ne predviđaju drveni ležaj.

Uzimajući u obzir navedeno, potrebno je osigurati uvjete za smještaj u prostorijama za OLS sukladno međunarodnim i domaćim standardima.

Transportna vozila

Tijekom obilazaka utvrđeno je da dio policijskih postaja nema transportna vozila ili da postojeća vozila nisu tehnički ispravna. Jednako tako, dijelovi vozila namijenjeni OLS nisu opremljeni rukohvatima i sigurnosnim pojasevima, kojima bi se rizik nastanka ozljeda pri prijevozu sveo na najmanju moguću mjeru, što bi bilo u skladu sa CPT standardima.

Prava osoba lišenih slobode

Tijekom obilazaka smo provjeravali poštivanje prava uhićenih i pritvorenih osoba, s posebnim naglaskom na vrijeme trajanja lišenja slobode, kao i tko je u kojem trenutku bio odgovoran za OLS, imajući u vidu da se radi o postupanju koje u slučaju pogreške može predstavljati povredu ustavnih prava građana. Jednako tako, pristup proceduralnim jamstvima u prvim satima policijskog lišavanja slobode od izuzetne je važnosti jer osigurava pravično suđenje u skladu s čl. 6. EKLJP, a istovremeno je i učinkovit način sprječavanja mučenja i drugih oblika nasilja. Stoga smo provjeravali da li su OLS bile upoznate  s razlozima uhićenja, sa svim svojim pravima, kao i da li su o tome informirani na jeziku koji razumiju.

Uvidom u predmete utvrđeno je da se uhićenike upoznaje s razlozima uhićenja i njihovim pravima, uključujući i pravo na branitelja. Međutim, u slučajevima OLS stranih državljana, u pojedinim predmetima na obrascima nedostaju potpisi tumača. U nekim je predmetima dokumentacija na hrvatskom jeziku, no ne i obrasci na jeziku koji govori ili poznaje OLS (Izvješće o uhićenju, Pouka o pravima). Izostanak (potpisa) tumača te nedostatak obrazaca na jezicima koje OLS razumiju izaziva sumnju u osigurano prevođenje tijekom uhićenja.

OLS se u slučaju potrebe osigurava liječnička pomoć, što je zabilježeno u dokumentaciji. Policijske postaje navode da imaju dobru suradnju s Hitnom medicinskom pomoći (HMP), no zabrinjava navod oko naplaćivanja dolaska HMP policijskim postajama, što može utjecati na odluku policijskih službenika da ne pozovu HMP.

U pojedinim postajama u dokumentaciji predmeta nije bilo vidljivo tko je obavio pretragu uhićenih žena. Čl. 76. st. 1. ZPPO-a propisano je da pretragu obavlja osoba istoga spola pa smo, kako bi se otklonila sumnja tko ju je obavio, preporučili da se o pretrazi OLS napravi službena bilješka iz koje će biti vidljivo koji policijski službenici su obavili pretragu.

Tijekom obilazaka uočeno je da neke policijske postaje OLS prevoze u Jedinicu za zadržavanje i prepratu PU zagrebačke. Međutim, to nije bilo evidentirano u dokumentaciji, a samo u nekim predmetima smo naišli na kratke, rukom pisane zabilješke da je osoba preuzeta radi prijevoza i predaje ovoj Jedinici PU zagrebačke. Prijevoz OLS trebao bi biti popraćen i odgovarajućom dokumentacijom kako bi se sa sigurnošću znalo gdje se i u kojem trenutku nalazila OLS te tko je za nju bio odgovoran. Stoga smo preporučili da se na razini Ravnateljstva policije formira obrazac iz kojeg bi bilo vidljivo tko je preuzeo OLS, koliko je prijevoz trajao, te tko je, komu i kada predao OLS.

Statusna prava

Prebivalište

Po Zakonu o prebivalištu, prebivalište je mjesto i adresa u RH na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. U RH prebivalište je uvjet za ostvarivanje brojnih prava građana, primjerice obveznog zdravstvenog osiguranja ili naknada u sustavu socijalne skrbi, a o čemu više pišemo u poglavljima o pravu na adekvatno stanovanje i pravu na zdravlje.

Glavni problemi u vezi s prebivalištem najčešće proizlaze iz neusklađenosti stvarne adrese stanovanja s onom u službenim evidencijama, što može dovesti do ozbiljnih pravnih i financijskih posljedica. Naime, s problemima su suočeni građani koji faktično prebivaju na nekom mjestu i adresi, no iz različitih razloga ondje nemaju prijavljeno prebivalište odnosno ono nije evidentirano u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu MUP-a. MUP im stoga ne može izdati uvjerenje o prebivalištu, a upravo ono brojna tijela traže kao dokaz ostvarivanja uvjeta propisanih za ostvarivanje različitih prava. Stoga kontinuirano ukazujemo da bi tijelo koje provodi postupak u kojem je činjenica prebivališta odnosno stvarnog življenja u određenom mjestu pretpostavka za stjecanje nekog prava trebalo to utvrditi ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne samo zahtijevati uvjerenje MUP-a o prebivalištu.

Posebice su česti problemi podstanara kada im stanodavac ne daje suglasnost za prijavu prebivališta ili boravišta na adresi stanodavca, pa nisu u mogućnosti prijaviti prebivalište na adresi na kojoj faktično žive. Problem na koji također ukazujemo su i studenti koji redovno studiraju u drugim državama EU te su sukladno Zakonu o prebivalištu prijavili privremeni odlazak, a posljedično izgubili obvezno zdravstveno osiguranje (jer je ZOZO-om propisan gubitak obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju privremenog odlaska iz RH).

Državljanstvo

Trajanje postupaka stjecanja hrvatskog državljanstva i nadalje je čest razlog prituživanja građana. Unatoč tome da trajanje svakog pojedinog postupka ovisi o kompletiranosti dokumentacije priložene zahtjevu, sudjelovanju stranke u postupku i drugim okolnostima, postoje slučajevi u kojima se konačni akt ne donosi niti duže vrijeme nakon kompletiranja dokumentacije. Također, u nekim slučajevima je velik protek vremena od podnošenja zahtjeva do pozivanja stranke da dopuni zahtjev/dokumentaciju.

Tako je građanin koji je krajem 2018. godine podnio zahtjev za stjecanje državljanstva po osnovi pripadnosti hrvatskom narodu, pozvan da dopuni zahtjev tek u studenom 2019. godine. Nakon dopune zahtjeva pet godina nije bilo nikakvih aktivnosti u postupku, već je nakon njegove požurnice tek krajem 2024. godine pozvan da zahtjev upotpuni novim uvjerenjem o neosuđivanosti, jer prethodno više nije važilo. Odluka o zahtjevu je donesena šest mjeseci od dopune, odnosno više od šest godina od podnošenja zahtjeva.

Slično je bilo i u slučajevima više građana koji su istovjetne zahtjeve za stjecanje državljanstva podnijeli 2022. i 2023. godine. Pozvani su da dopune dokumentaciju tek nakon šest mjeseci do dvije godine, a rješenja su im upućena tek našeg upita MUP-u o statusu predmeta, šest mjeseci pa do godinu i pol od kada su dopunili dokumentaciju.

Tijekom 2024. godine zaprimljeno je više od 9.000 zahtjeva za stjecanje, prestanak i utvrđivanje hrvatskog državljanstva, a u 2025. godini je broj zahtjeva bio još veći (do kraja 11. mjeseca 2025. godine ih je zaprimljeno 30% više nego u istom razdoblju prethodne godine). Vlada RH je u Mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu navela da MUP ulaže napore, između ostaloga i zapošljavanjem novih djelatnika, kako bi se zahtjevi svih stranaka što brže riješili. Navedene aktivnosti bi trebale pridonijeti ažurnijem vođenju postupaka primitka i utvrđivanja državljanstva, no pritužbe građana zbog dugotrajnosti ukazuju da na učinke poduzetih aktivnosti još treba čekati.

Stranka koja smatra da se upravni postupak ne vodi sukladno ZUP-u može koristiti odgovarajući pravni lijek. Konkretno, čl. 101. st. 3. ZUP-a propisano je stranka ima pravo pokrenuti upravni spor ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi joj ga. No izgledno je da se brojni podnositelji zahtjeva za državljanstvo koji ne žive u RH neće upuštati u sudske sporove, koji pri tome iziskuju i značajne novčane izdatke, a isto ne vodi niti rješenju sustavnog problema glede dugotrajnosti postupanja za sve koji čekaju. S obzirom na podatke o broju zahtjeva i njihovom povećavanju te dugotrajnosti postupaka izvjesno je da je potrebno poduzimanje dodatnih napora, uključujući zapošljavanje potrebnog broja djelatnika na ovim poslovima.

Boravak stranaca

Zaprimali smo pritužbe zbog dugotrajnosti postupaka odobravanja stalnog ili privremenog boravka, koje je dijelom uzrokovano traženjem nadopune dokumentacije nakon značajnog proteka vremena od podnošenja zahtjeva.

Tako je građanin podnio zahtjev za odobrenje stalnog boravka temeljem braka s hrvatskom državljankom u rujnu 2024. godine te je potom obavio informativni razgovor u nadležnoj policijskoj postaji. Potvrdu o predaji niti informacije o statusu postupka nije dobio više od osam mjeseci. Nakon upita o stanju predmeta obaviješteni smo da je od podnositelja zahtjeva zatražena nadopuna u lipnju 2025. godine, osam mjeseci od pokretanja postupka, bez objašnjenja zašto se to nije ranije zatražilo.

U  jednoj od pritužbi u vezi odobravanja dozvole za boravak i rad, strani državljanin je naveo da više od sedam mjeseci od podnošenja zahtjeva za produžavanje boravka postupak nije okončan te da nema informaciju o statusu predmeta. Njegov zahtjev je uredno zaprimljen, uz prethodno pozitivno mišljenje HZZ-a, nije kažnjavan i sve svoje obveze je uredno podmirio. Situaciju u kojoj se našao opisuje kao začarani krug jer nije mogao raditi bez dozvole za boravak i rad pa mjesecima nije imao prihode za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Dozvola za boravak i rad uručena mu je nakon našeg upita o stanju predmeta, osam mjeseci od podnošenja zahtjeva.

Stranoj državljanki hrvatskog podrijetla poziv za nadopunu dokumentacije upućen je pet mjeseci od podnošenja zahtjeva, dok joj je privremeni boravak iz humanitarnih razloga kao pripadnici hrvatskog naroda odobren dva mjeseca nakon dopune zahtjeva, odnosno sedam mjeseci od početka postupka.

U Mišljenju Vlade RH na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu istaknuta je važnost ažurnog rješavanja zahtjeva osoba koje žive u RH na odobrenom stalnom boravku. Njihove je zahtjeve moguće žurno riješiti ako su kompletirani i ako policijska postaja/uprava raspolaže potrebnim izvješćima drugih tijela, za čije je prikupljanje potrebno određeno vrijeme nakon što stranka podnese zahtjev. Ažurno treba postupati i kod odobravanja privremenog boravka osoba kojima je taj status ranije već bio odobren, a na temelju kojega mogu raditi. Dugotrajno vođenje postupaka ugrožava njihovu egzistenciju jer do okončanja postupka žive bez prihoda. Čl. 62. st. 1. Zakona o strancima propisana je obveza podnošenja zahtjeva za produljenje privremenog boravka najkasnije 60 dana prije isteka važećeg odobrenja, upravo stoga kako bi voditelj postupka imao dovoljno vremena odlučiti o zahtjevu ili potrebi njegove nadopune.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravo na rad, Prava starijih osoba, Prava nacionalnih manjina, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Zločini iz mržnje, Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju, Postupanje Europskog suda za ljudska prava, Izražavanje u javnom prostoru, Branitelji ljudskih prava, Zaštita prijavitelja nepravilnosti i Pravo na javno okupljanje.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.