* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz pravo na zdravlje pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Zdravstvena zaštita
• Zdravstveno osiguranje
• Liste čekanja
• Onkološki pacijenti
• Palijativna skrb
• Diskriminacija
• Sustav zdravstvene zaštite
• Suradnja

Pravo na zdravlje čine međusobno povezani elementi: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvaliteta. Osiguranje adekvatne zdravstvene zaštite obveza je države koja, između ostalog, proizlazi iz čl. 12. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je ratificirala i RH. U ožujku 2025. godine UN-ov Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava u Zaključnim je komentarima, u vezi ostvarivanja prava na zdravlje, preporučio RH da, između ostalog, poduzme sve potrebne mjere kako bi ublažila manjak medicinskih sestara i liječnika; da poveća obuhvat zdravstvenog osiguranja; da poveća financiranje osnovnih zdravstvenih usluga u regijama i područjima s ograničenim pristupom te da revidira zakonodavni okvir o ostvarivanju, produljenju i prestanku obveznog zdravstvenog osiguranja za nezaposlene osobe. Dodatno je preporučio da priziv savjesti zdravstvenog osoblja ne predstavlja prepreku ostvarivanju zdravstvenih usluga, o čemu više pišemo u poglavlju o vjeri.

U ovom poglavlju pišemo o problemima s kojim se građani susreću u ostvarivanju zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, a posebnu pažnju posvećujemo onkološkim pacijentima i palijativnoj skrbi.

U 2025. godini građani su se najučestalije prituživali pučkoj pravobraniteljici upravo zbog kršenja prava na zdravlje. Pritužbe su podnošene zbog nezadovoljstva kvalitetom liječenja, nemogućnosti dobivanja informacija o zdravstvenom stanju, zbog ponašanja i komunikacije djelatnika, nedostupnosti liječnika, nepravovremenog liječenja, dugih lista čekanja za pretrage, izdavanja nalaza, organizacije rada zdravstvenih ustanova pri naručivanju pacijenata, primanja terapija u čekaonicama, problema pri promjeni obiteljskog liječnika, problema s nadoknadom troškova putovanja, kao i gubitka obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Zdravstvena zaštita

Prema Pregledu zdravlja i zdravstvene zaštite zemalja EU 2025. godine, 67% građana RH smatra svoje zdravlje dobrim ili vrlo dobrim, što je neznatno ispod prosjeka EU, koji iznosi 68%. Međutim, RH ima drugi po redu najveći disparitet u percepciji zdravlja uvjetovan socioekonomskim statusom na razini EU-a: 84% najbogatijih građana osjeća se zdravo, dok to isto tvrdi samo 43% onih u najnižoj dohodovnoj skupini.

Stopa smrtnosti od uzroka koji se mogu liječiti iznosi 133 na 100.000 stanovnika, što je gotovo 50% više od prosjeka EU, koji iznosi 90 na 100.000. Glavni uzročnici su kardiovaskularne bolesti (37% preuranjenih smrti) i rak debelog crijeva (18%). RH je u 2025. godini utrošilo oko 7,1% BDP-a na zdravstvo, što je i dalje ispod prosjeka EU-a (oko 10%), ali s primjetnim trendom rasta usmjerenog na primarnu zdravstvenu zaštitu.

I dalje je prisutna razlika u dostupnosti zdravstvene zaštite između gradova i ruralnih područja i otoka. Primjerice, dok se u velikim gradovima digitalizacija (e-uputnice, e-naručivanje) više-manje uspješno provodi, u izoliranim područjima suočavaju se s ozbiljnim poteškoćama poput ukidanja područnih ambulanti i nedostatka liječnika obiteljske medicine.

Poseban je problem osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite stanovnicima otoka, osobito manjih i udaljenijih kod kojih je zahtjevno rješavanje pitanja transporta u hitnim situacijama, posebno tijekom loših vremenskih uvjeta. O ovom je pitanju u 2025. godini održana tematska sjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora.

U slučaju medijski popraćene smrti mladića s Lastova pritužila nam se udruga Val Lastovo. Ispitni postupak je u tijeku, a za sada smo zaprimili stručno mišljenje HLK prema kojemu nije bilo stručnih pogrešaka u liječenju. HLK je mišljenje donijela temeljem prikupljene dokumentacije zdravstvene inspekcije MZ-a, koja prema zaprimljenim podacima nije utvrđivala elemente eventualne odgovornosti sustava za smrt mladića, pa smo zatražili dodatne podatke o hitnim intervencijama i transportu pacijenata na otocima, no nismo ih zaprimili ni nakon ponovljenog traženja.

Prisutan je i problem dugog čekanja na dijagnostičke postupke, primjerice MR i CT, što prisiljava građane na korištenje privatnih usluga, čime se izravno ugrožava načelo jednakosti, jer siromašniji građani ostaju bez pravovremene skrbi. Sustav palijativne skrbi se i dalje suočava s nedostatkom stacionarnih kapaciteta za palijativne bolesnike, pri čemu teret skrbi često neopravdano pada isključivo na obitelj. O svemu ovome pišemo više kasnije.

Prema podacima HKMS-a i HLK-a sustav se u 2025. godini i dalje suočavao s manjkom oko 4.000 medicinskih sestara i gotovo 300 obiteljskih liječnika, a značajno nedostaje i pedijatara i ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Podaci HZZO-a ukazuju da nedostaje 179 timova obiteljske medicine, 67 zdravstvene zaštite predškolske djece, 57 zdravstvene zaštite žena i 184 dentalne zdravstvene zaštite. Istovremeno, postupci priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija su dugotrajni.

U kontekstu dostupnosti liječnika, najčešće su se pritužbe odnosile na učestale promjene liječnika, zbog čega pacijente u pravilu ne prima isti liječnik, kao i da liječnici na zamjeni često samoinicijativno mijenjaju radno vrijeme u kratkom roku, o čemu pacijenti doznaju tek dolaskom u ordinaciju, najčešće u smjeni u kojoj liječnik tog dana ne radi.

HZZO objašnjava da je institut tzv. „timova bez nositelja“ u početku bio primijenjen isključivo u djelatnosti zdravstvene zaštite žena, no da je zbog nedostatka liječnika posljednjih godina proširen i na druga područja, uključujući opću/obiteljsku medicinu i zdravstvenu zaštitu predškolske djece. Tzv. „tim bez nositelja“ se uspostavlja kod iznenadnog prestanka rada liječnika, dok se ponekad ugovara i s liječnikom umirovljenikom ili liječnikom stranim državljaninom s privremenom dozvolom za rad. U potonjim slučajevima liječnik je kontinuirano prisutan u ordinaciji, za razliku od tzv. „pravog“ tima bez nositelja, u kojem se liječnici izmjenjuju.

„U našoj ambulanti se doktori mijenjaju jako često (njih 58 do sada), a nerijetko smo i u situaciji (poput današnje) da nemamo liječnika fizički uopće. I tako već 2 tjedna. …čekala sam cijelo popodne da uđem u kancelariju jer su domaći pacijenti imali prednost, bez obzira što su došli poslije mene.“

Primjerice, postupali smo po pritužbi zbog nedostatka liječnika obiteljske medicine u Domu zdravlja u Biogradu na Moru, u kojem je HZZO kontrolom utvrdio da je liječnica zaposlena na pola radnog vremena, dok za preostala četiri sata nije bila osigurana zamjena. Zaprimili smo i pritužbe u vezi s organizacijom rada jedne ordinacije opće/obiteljske medicine Doma zdravlja Koprivničko-križevačke županije. Pritužitelji su ukazivali na učestalu izmjenu liječnika na zamjeni te na netočan raspored rada ordinacije, koji se često mijenjao bez prethodnog obavještavanja pacijenata. Upućivani su na zamjenske ordinacije u okolnim mjestima, u kojima se nerijetko prioritet davao pacijentima s prebivalištem ili boravištem na tom području.

„…dok se kod nas izmjenjuju razni doktori na zamjeni. Na vratima se objavljuju rasporedi koji su lažni i ne vrijede – mijenjaju se iz dana u dan bez ikakve obavijesti pacijentima. Pacijenti se oslanjaju na taj raspored, fotografiraju ga, a onda lutaju po tuđim ambulantama jer se sve promijeni u zadnji čas.

Zaprimljene pritužbe građana i provedeni ispitni postupci ukazuju da institut tzv. „timova bez nositelja“, uveden zbog nedostatka liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u praksi ne osigurava dostupnost skrbi u skladu s potrebama građana.

Razvidno je da je potrebno raditi na dugoročnim rješenjima glede povećanja broja liječnika, uzimajući u obzir ne samo trenutne brojke nego i projekcije o manjku liječnika i medicinskih sestara. Pozitivno je stoga da je, kako MZ navodi, u planu specijalističko usavršavanje većeg broja liječnika. Predviđa se da će prve specijalizacije biti dovršene u razdoblju od 2026. do 2029. godine, no ne precizira se na koja će se područja zdravstvene zaštite odnositi. MZ ističe i poduzete mjere radi unaprjeđenja materijalnog položaja liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i suradnju s JLP(R)S-ima u provedbi mjera za privlačenje i zadržavanje liječnika. U Nacrtu Odluke o donošenju Nacionalnog plana specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika za razdoblje od 2025. do 2029. godine bilo je predviđeno 470 specijalizacija za obiteljsku medicinu, no ravnatelji pojedinih domova zdravlja, kao i KOHOM, smatrali su da je to nedostatno, tako da je usvojenim Nacionalnim planom u konačnici predviđeno 600 mjesta.

Zaprimili smo čak pet pritužbi na OB Zadar na specifične probleme ukazale i na jedan zajednički problem, a to je neadekvatna komunikacija s pacijentima i nepostupanje po podnesenim prigovorima. U jednom od tih predmeta utvrdili smo povredu prava na zdravlje jer pacijentici zbog nejasnih i nedorečenih internih procedura nije bio osiguran prijevoz u drugu zdravstvenu ustanovu u kojoj je bilo moguće provesti potrebno liječenje. OB Zadar smo upozorili da je pacijentici bila uskraćena zdravstvena usluga standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, što je propisano čl. 26. st. 1. t. 3. ZZZ-a. Budući da je već po istom proveden unutarnji nadzor bolnice, da je postupala zdravstvena inspekcija MZ-a u kojoj je bio i imenovani stručnjak, kao i HLK, no nisu bile poduzete radnje prema bolnici, slučaj dovodi u pitanje učinkovitost postojećih mehanizama prituživanja u zdravstvu.

Nažalost, OB Zadar nije jedina bolnica na koju su se pacijenti prituživali zbog neadekvatne komunikacije i nepostupanja po podnesenim prigovorima. Primijetili smo da zdravstvene ustanove rijetko ispunjavaju svoju zakonsku obvezu da bez odgađanja postupe po prigovoru i obavijeste podnositelja o poduzetom u roku od osam dana.

Pri tome, zaštita prava pacijenata, odnosno prava na zdravstvenu zaštitu odvojena je u dva zakona: Zakon o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) i Zakon o zaštiti prava pacijenata (ZZPP). ZZZ štiti pravo na kvalitetu, dostupnost, pravovremenost i kontinuiranost zdravstvenih usluga, sveobuhvatnost zdravstvene zaštite te osigurava etično postupanje zdravstvenih djelatnika. Tijela kojima se građani mogu obratiti su ravnatelj zdravstvene ustanove, MZ (zdravstvena inspekcija) i nadležna zdravstvena komora. S druge strane, ZZPP jamči svakom pacijentu pravo na obaviještenost o zdravstvenom stanju, liječenju, mogućim rizicima i prednostima preporučenih pregleda i zahvata, pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji, povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju, privatnost prilikom pregleda i drugo. Tijela koja bi, temeljem ZZPP-a, trebala osiguravati zaštitu tih prava su županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata.

Građani se pritužbama obraćaju i županijskim povjerenstvima za zaštitu prava pacijenata. Iako su osnovana kao most između pacijenata i zdravstvenog sustava, rad povjerenstava u praksi nailazi na značajne izazove. Prepoznajući raskorak između potreba pacijenata i zakonskih mogućnosti samih povjerenstava, inicirali smo sastanak sa svim županijskim povjerenstvima u RH. Cilj ovog susreta bio je definiranje ključnih problema i pronalaženje načina za osnaživanje njihove uloge. Povjerenstva su ukazala na potrebu izmjena zakonodavnog okvira, na velika očekivanja građana od njihova rada unatoč relativno skromnim ovlastima, visoke cijene zdravstvenih usluga u privatnim zdravstvenim ustanovama, podnošenje pritužbe druge osobe u ime pacijenta koji ne želi postupanje povjerenstva i drugo. Stoga su pojedina povjerenstva u više navrata zatražila tumačenje i pomoć Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata MZ-a, kao nacionalnog povjerenstva, koja nikada nisu dobili. Ukazivali su i na općenito otežanu suradnju s MZ-om.

Pritužbe koje smo zaprimali su se odnosile i na način komunikacije između pacijenata i zdravstvenog osoblja, odnosno na izostanak ili nedostatno informiranje pacijenata, neljubaznu i neprimjerenu komunikaciju, odbijanje razgovora ili pojašnjenja te na konflikte između pacijenata i zdravstvenog osoblja, o čemu govore i podaci Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba.

Pravo na informiranost je važno za odluku o liječenju te se može smatrati dijelom prava na zdravlje kako ga definira UN-ov Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava. Pravo na obaviještenost iz ZZPP-a stavlja obvezu osiguravanja potpune obaviještenosti na zdravstvenog djelatnika, pa je stoga važno osigurati im vrijeme i potrebne vještine kako bi sve potrebne informacije mogli dati pacijentima. Naime, i zbog ishoda liječenja, iznimno je važno da pacijenti razumiju što sljedeće moraju učiniti, u kojem roku i što za to moraju prikupiti, kako pacijenti ne bi bili prepušteni sami sebi u snalaženju između različitih odjela i bolnica. Dodatno, s obzirom da je zdravstveni sustav kompleksan i često nije razumljiv za pacijente, iznimno je važno da i zdravstvene ustanove i MZ, na lako razumljiv i vidljiv način, osiguraju informacije koje tiču načina funkcioniranja i stanja sustava i protokolima postupanja.

Čitajući pritužbe teško se oteti dojmu da, umjesto da sustav vodi pacijenta, pacijenti se, nerijetko s teškim dijagnozama, moraju sami snalaziti, tražiti termine i mjesta gdje pretrage mogu obaviti kao i „loviti“ zdravstveno osoblje kako bi dobili više informacija o svom zdravstvenom stanju, što je u takvom zdravstvenom stanju izrazito zahtjevno i teško. Upravo ove informacije su relevantne za donošenje odluke o liječenju te utječu na povjerenje pacijenata u sustav.

U odnosu na neprimjerenu komunikaciju zdravstvenog osoblja, županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata, zdravstvene ustanove i zdravstvene komore dijele mišljenje da je često teško utvrditi neprimjerenost komunikacije jer se radi o „riječi pacijenta protiv riječi liječnika“, no prema navodima HLK-a u 2025. godini veći je broj slučajeva u kojima pacijent uz pritužbu prilaže i očitovanje svjedoka, kao i broj nezakonitih audio i video zapisa koje su snimili pacijenti. Hrvatska komora primalja navodi da u postupku utvrđivanja neprimjerene komunikacije zdravstvene ustanove u pravilu štite zdravstvene radnike, što otežava nepristranu ocjenu navoda iz pritužbi. Premda je komunikacija čest razlog obraćanja građana pučkoj pravobraniteljici, bolnice navode da redovito organiziraju edukacije za zaposlenike o komunikaciji s pacijentima, a MZ nam je samoinicijativno poslalo presliku dopisa u kojem zdravstvenim ustanovama ukazuje da je u svakodnevnoj praksi potrebno primjenjivati ZZPP, etičke kodekse te ostale propise kojima je regulirano profesionalno ponašanje i kvalitetna komunikacija prema pacijentima i njihovoj pratnji. Pri tome, važno je istaknuti da se ipak radi o manjem broju zdravstvenog osoblja, koje kroz cijeli sustav medicinskog obrazovanja treba educirati o ranjivosti i emotivnim potrebama pacijenata.

Iako u velikom broju slučajeva nije moguće formalno utvrditi povredu, količina i sadržaj zaprimljenih pritužbi upućuju na postojanje sustavnih problema vezanih uz nedostatnu komunikaciju, koja u praksi otežava ostvarivanje prava pacijenata na pravodobnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu. I HZZO navodi da su organizacija rada i način komunikacije prepušteni ugovornim partnerima te da su mogućnosti nadzora ograničene, što u praksi može otežati učinkovitu zaštitu prava pacijenata.

Zdravstveno osiguranje

„Nisam se u roku od 3 mj javio te su mi rekli da nakon 3 mj automatski su mene odjavili. (…) Smatram da se tu ne radi u jednakopravnost nego diskriminaciji. Smatram ako je netko bolestan i u lošem psihičkom stanju da se može dogoditi da se ne Prijavi svaka 3 mj jer ima druga problema. Smatram da se krše moja ljudska prava.“

„Kćeri je prestao studentski status (…) i tada se prijavila zbog zdravstvenog osiguranja u HZZO (…). Danas je slučajno našla taj dokument o prijavi i vidjela da se do 8. siječnja trebala opet javiti. Odmah je otišla tamo i saznala da je izbrisana jer je zakasnila. I da treba mjesečno plaćati 100€ (…) Ali molim da mi netko objasni kako sada osoba, koja već dugo traži posao (naravno bezuspješno) može dalje. Novaca nema jer je bez posla, moja i očeva penzija nisu dovoljne ni za normalan život.“

U 2025. godini su se nastavili negativni učinci obveze osobnog periodičnog pristupanja HZZO-u nezaposlenih osoba koje nisu prijavljene u evidenciju HZZ-a, radi zadržavanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Prema podacima HZZO-a s kraja 2025. godine, oko 127.000 osoba je u obvezi osobnog pristupanja, a 10.308 građana je u 2025. godini izgubilo zdravstveno osiguranje jer nisu pristupili HZZO-u u roku. Zbog ove obveze pučka pravobraniteljica je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti još 2023. godine, no Ustavni sud još nije donio odluku.

U međuvremenu su izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (ZOZO-a) 2025. godine uvedene iznimke kojima se dijelom uvažavaju primjedbe pučke pravobraniteljice te obvezu osobnog pristupanja više nemaju osobe za vrijeme korištenja rodiljnih i roditeljskih potpora, osobe s trećim i četvrtim stupnjem invaliditeta, samohrani roditelji djece do sedme godine života, osobe koje skrbe za teško bolesnog člana obitelji, učenici i studenti koji su u postupku ponovnog upisa školovanja te osobe koje zbog svog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti pristupiti, pod uvjetom da o tome obavijeste HZZO. Ovo je pozitivna promjena, no pučka pravobraniteljica je u javnom savjetovanju pri uvođenju ovih izmjena ZOZO-a ponovno predlagala da se obveza u potpunosti ukine, jer velik broj osoba kontinuirano ostaje bez obveznog zdravstvenog osiguranja, a uvedene iznimke pak mogu dovesti do arbitrarnog postupanja jer se ne propisuje kako se dokazuje nemogućnost osobnog pristupanja HZZO-u, niti tko o tome odlučuje, a pitanje je i hoće li osigurane osobe znati da mogu biti izuzete. Dodatan problem je što su mnogi građani već ostali bez obveznog zdravstvenog osiguranja i neće ga moći ponovno steći na teret državnog proračuna, iako su nezaposleni i nemaju sredstava za plaćanje mjesečnog doprinosa koji je u 2025. godini u najnižem iznosu bio 112 eura.

I dalje su nam se javljali građani koji su izgubili zdravstveno osiguranje, a iz mnogih pritužbi proizlazi da je ova obveza negativno utjecala na najranjivije članove društva koji nikada nisu napuštali RH, primjerice dugotrajno nezaposlene ili one s psihičkim poteškoćama bez službene dijagnoze. Tako nam se javio otac nezaposlenog sina starije dobi sa psihičkim poteškoćama, koji je još 2023. godine izgubio zdravstveno osiguranje jer nije bio svjestan obveze. Zbog zdravstvenog stanja se ne može uključiti u tržište rada i tako steći zdravstveno osiguranje, a ne može se osigurati ni kao osoba bez sredstava za uzdržavanje jer živi s ocem koji prima mirovinu, iako je ona jedva dostatna za podmirenje osnovnih troškova života i nije dostatna za plaćanje mjesečnog doprinosa za zdravstveno osiguranje sina. Ponovno nam se javilo i nekoliko majki koje su izgubile zdravstveno osiguranje te posljedično i rodiljne i roditeljske potpore.

Uz preporuku ukidanja obveze osobnog pristupanja, pučka pravobraniteljica je dodatno predložila i ukidanje roka od 30 dana za prijavu HZZO-u radi stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju za nezaposlene osobe, čime bi se onima koji su i dalje nezaposleni, a zbog propuštanje rokova su ostali bez zdravstvenog osiguranja, omogućilo njegovo ponovno stjecanje. No, preporuke nisu prihvaćene.

U vezi nemogućnosti ostvarivanja zdravstvenog osiguranja za građane koji su ga izgubili, a imaju niska primanja ili ih uopće nemaju, niti u 2025. godini nije donesen pravilnik za ostvarivanja osiguranja po čl. 15. ZOZO-a. MRMSOSP se očitovalo kako nije donesen jer je radna skupina za izradu pravilnika smatrala da navedena odredba ne bi trebala propisivati utvrđivanje nesposobnosti za samostalan život i rad te je MZ-u predložena izmjena, no ona nije uvrštena u izmjene ZOZO-a 2025. godine. U međuvremenu, jedinice područne samouprave postupaju neujednačeno, što negativno utječe na prava građana pa ponavljamo preporuku MRMSOSP-u da donese pravilnik te izda naputak da se kod rješavanja po čl. 15. ZOZO-a primjenjuju kriteriji propisani tim člankom.

„(…) nakon predaje putnog naloga u HZZO Sisak stiže Rješenje da nema pravo na troškove putovanja (…). Odgovor da je udaljenost manja od 50 km HZZO vezuje za udaljenost od table (…) do table gdje počinje grad Zagreb. Iako svi znamo da od table Zagreb do autobusnog kolodvora pa onda još tramvajem do KBC (…) pa opet lokalni autobus iznosi minimalno 5 km, kao i do svakog bolničkog centra. Znači tu je još i trošak tramvajske karte jer mi nismo stanovnici grada Zagreba što isto nije uključeno u cijenu troška prijevoza. Pisali smo Žalbe na Rješenje HZZO Sisak, zatim se žalili Direkciji HZZO u Zagrebu koji je dao isti odgovor tu famoznu kilometražu (…).“

U javnom savjetovanju dali smo i niz drugih preporuka za bolju zaštitu prava građana i unaprjeđenje standarda u obveznom zdravstvenom osiguranju. Predložili smo osiguravanje na teret proračuna za umirovljenike s malim inozemnim mirovinama, omogućavanje zdravstvenog osiguranja za beskućnike, mogućnost korištenja bolovanja za skrb o širem krugu članova obitelji, primjerice za skrb za roditelje, smanjenje udaljenosti za priznavanje naknade za prijevoz na 30 kilometara umjesto sadašnjih 50, osiguravanja hrvatskih studenata koji su prijavili privremeni odlazak zbog školovanja u EU, omogućavanje isplata naknada nasljednicima i nakon smrti osigurane osobe, no nažalost ništa od navedenog nije prihvaćeno.

Pozitivno je što su izmjenama ZOZO-a povećani najniži i najviši iznos naknade za bolovanje na teret HZZO-a, što je bilo i najavljivano u medijima. No kako je usvajanje odgađano te su izmjene stupile na snagu tek 1. kolovoza 2025. godine, obraćali su nam se građani koji su ih očekivali ranije. Dodatno, mnogi građani su stekli dojam da će se iznosi naknada povećati svima kojima je bolovanje trenutno pokriveno iz sredstava HZZO-a, neovisno o njihovim prethodnim primanjima.

Prihvaćen je naš prijedlog o izmjeni načina izračuna udaljenosti za priznavanje naknade za troškove prijevoza na liječenje, kao i izračuna iznosa te naknade. Ona se prije računala od željezničkog ili autobusnog kolodvora, odnosno stanice u mjestu iz kojeg je osoba putovala do mjesta na koje je bila upućena na liječenje, a sada se računa kao najkraća relacija cestovnog prometa od adrese prebivališta/boravišta osigurane osobe do adrese pružatelja zdravstvene zaštite. Visina naknade ne utvrđuje se više temeljem cijene karte javnog prijevoza već kao 0,025% proračunske osnovice po kilometru. Učinak ovih izmjena svakako treba pratiti jer smo prema zaprimljenim pritužbama uočili da su za neke građane one značile povećanje naknade. No, zaprimili smo i nekoliko pritužbi u kojima se navodi da su pritužitelji izgubili naknadu koju su po ranijim „pravilima“ ostvarivali jer kod utvrđivanja relacije HZZO najkraćim putom ne smatra redovan cestovni, već šumski put i temeljem toga procjenjuje da je udaljenost manja od 50 km. I sam HAK ističe da njihova karta predstavlja procjenu stvarne prometne okoline, dostatnu za osnovno snalaženje u prometu, ali nije namijenjena za izradu preciznih izmjera udaljenosti. Slijedom navedenog, odstupanja u izračunu udaljenosti mogu postojati i u praksi postoje te je njihova karta, kao i druge slične internetske karte, bila i ostala prvenstveno namijenjena kao dodatni informativni alat vozačima u prometu. Dodatno, prema javno dostupnim podacima HZZO nije s HAK-om koordinirao njezino korištenje za službene izračune, niti su bili definirani ikakvi protokoli za podršku tim procesima. U vezi toga su u tijeku upravni postupci, koje ćemo nastaviti pratiti. Svakako bi i HZZO trebao pratiti učinke ovih izmjena.

Pozitivno je da priznavanje prava na naknadu više nije vezano uz javni prijevoz što znači i da se više ne primjenjuju odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema kojima osoba nije mogla ostvariti pravo na ovu naknadu ako je bila oslobođena plaćanja troškova javnog prijevoza. Zbog navedene odredbe i Pilot projekta Vlade RH o besplatnom prijevozu željeznicom za umirovljenike i osobe starije od 65 godina, nisu se priznavala prava na naknadu troškova prijevoza na liječenje ovim osobama. Na to smo odmah reagirali smatrajući da se radi o diskriminaciji na temelju dobi i tražili izmjenu Pravilnika. Iako to nije učinjeno, dobro je da je izmjenama ZOZO-a problem riješen.

Nastavili smo postupati po pritužbi umirovljenice koja je zbog Pilot projekta Vlade RH primila manju naknadu za troškove prijevoza u ustanovu u kojoj se godinama liječila. Kako je tada prvi puta po njezinom zahtjevu bio proveden upravni postupak, ispostavilo se da joj, osim dijela naknade koju nije mogla dobiti zbog Pilot projekta Vlade RH, HZZO godinama nije isplaćivao niti naknadu za relaciju na kojoj nema javnog prijevoza. Rješenjem joj je tada priznato pravo i na taj dio naknade za par putovanja, no kako se radilo o višegodišnjim odlascima na liječenje koji nisu bili ispravno obračunavani, HZZO-u smo preporučili da preispitaju sve putne naloge unatrag tri godine te je pritužiteljici potom priznat iznos za spornu relaciju za svo to razdoblje.

Zaprimili smo i veći broj pritužbi zbog duljine trajanja postupaka po zahtjevima za naknadom troškova prijevoza, a u slučajevima u kojima je bio prekoračen rok iz ZUP-a upozoravali smo HZZO. Također, nekoliko nas je pritužitelja izvijestilo da im je odbijena naknada za prijevoz na liječenje u ustanovu u kojoj se godinama liječe i redovito su dobivali naknadu. Nekima je nakon žalbi HZZO odobrio naknadu, a neki su postupci još u tijeku.

Pitanje priznavanja naknada iz obveznog zdravstvenog osiguranja nasljednicima, nakon smrti osigurane osobe, započeli smo pratiti nakon zaprimanja pritužbe 2024. godine. S tim u svezi, HZZO je zauzeo stav, koji su potvrdile i neke presude, da je za priznavanje naknade nasljednicima ključno da je zahtjev, kako bi predstavljao dospjelu naknadu, predan prije smrti osiguranika. No, konkretna je pritužba pokazala da je to nije uvijek moguće, jer je osiguranik preminuo na dan kada je prvi puta mogao podnijeti zahtjev. Zbog toga smo predložili doradu ZOZO-a, no MZ je najavilo da će ova problematika biti razmotrena pri slijedećim izmjenama ZOZO-a.

Na žalost, u odnosu na preporuku Vladi RH, da žurno osigura provedbu ZOZO-a u suglasnosti s propisima EU kako bi studenti zadržali obvezno zdravstveno osiguranje u RH kada redovno studiraju u drugim državama EU, neovisno o prijavi privremenog odlaska izvan RH, ni ZOZO niti praksa HZZO-a nisu se izmijenili u vezi odjave iz zdravstvenog osiguranja hrvatskih državljana koji su prijavili privremeni odlazak radi školovanja u drugim članicama EU. S obzirom da smo se preporukama već obraćali i Vladi RH te dodatno predložili izmjenu ZOZO-a prema kojoj bi studenti i učenici zadržali zdravstveno osiguranje u RH, ali koja nije prihvaćena, krajem godine obratili smo se Europskoj ombudsmanki, koja je uputila pitanje EK radi li se o kršenju prava EU-a.

Iz očitovanja EK (koje smo zaprimili u veljači 2026. godine), proizlazi da praksa HZZO-a kojom se osiguranici automatski odjavljuju iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog prijave privremenog odlaska nije u skladu s pravilima koordinacije sustava socijalne sigurnosti EU. Posebno su istaknute Smjernice EK o pravu na slobodno kretanje građana EU-a i članova njihovih obitelji kojima se navodi da osobe koje se samo privremeno presele u drugu državu članicu, primjerice radi studiranja, i dalje imaju uobičajeni boravak u državi članici podrijetla te ostaju obuhvaćene njezinim sustavom socijalne sigurnosti (toč. 11.3. Smjernica), uz pravo na potrebnu zdravstvenu zaštitu u državi studija na temelju Europske kartice zdravstvenog osiguranja (toč 5.2.2. Smjernica). Dakle, za studente se prijava privremenog odlaska nije smjela automatski povezivati s odjavom iz sustava obveznog zdravstvenog osiguranja, dok za druge osiguranike odluka nije mogla biti donesena bez procjene svih relevantnih okolnosti prema čl. 11. Uredbe (EZ) br. 987/2009.

Zaprimili smo i Mišljenje Vlade RH na predmetnu preporuku iz kojeg proizlazi da se smatra kako je postojeća praksa u skladu s pravilima koordinacije sustava socijalne sigurnosti EU te se može zaključiti da za redovite studente zapravo nije nikada postojala obveza prijave privremenog odlaska iz RH prema Zakonu o prebivalištu. No, takav pristup u praksi nije bio jasno komuniciran, osobito ne studentima u trenutku podnošenja prijave privremenog odlaska iz RH zbog redovnog studija u državi članici EU.

Ostaje stoga nejasno na koji će način i hoće li HZZO retroaktivno ponovno regulirati status iz obveznog zdravstvenog osiguranja studentima i ostalim osiguranicima koji su zbog automatizirane odjave izgubili taj status te kako će im se naknaditi troškovi koji su im nastali zbog opisane prakse HZZO-a. Stoga je i dalje potrebno da se žurno osigura provedba ZOZO-a na način koji je u skladu s pravilima koordinacije sustava socijalne sigurnosti EU te se ukine praksa automatskog ukidanja statusa osiguranika zbog prijave privremenog odlaska iz Republike Hrvatske, kao i da se točno informira studente o njihovim pravima.

Pritužitelji su nam se obraćali i zbog dugotrajnosti postupanja HZZO-a ili mogućih pogrešaka u njegovu sustavu, a u nekoliko je slučajeva, nakon provedene kontrole, utvrđeno da su pritužbe bile osnovane te da je došlo do otežanog ostvarivanja prava osiguranika na zdravstvenu zaštitu. Tako nam se u svibnju 2025. godine pritužila osoba koja je navela da je izabrana obiteljska liječnica još u prosincu 2024. godine podnijela zahtjev za utvrđivanje i priznavanje ozljede na radu, o kojemu još nije bilo odlučeno. Rješenje je doneseno nakon našeg upita u lipnju 2025. godine, uz pojašnjenje da osiguranik ostvaruje prava u vezi ozljede od dana podnošenja zahtjeva.

Obratila nam se pritužiteljica, trudnica, koja se, nakon izbora ginekologa na portalu e-Građani, nije uspjela naručiti na pregled te joj je rečeno da „njihova ambulanta pacijente ne prima preko usluge e-Građani, već da se potrebno osobno doći upisati“. Kontrolom HZZO-a je utvrđeno da nije bilo opravdanog razloga za neprihvaćanje, da je uskraćeno pravo na slobodan izbor liječnika primarne zdravstvene zaštite i uskraćena zdravstvena zaštita iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ugovornom liječniku je izrečena opomena te novčana kazna. Pritužiteljicu smo obavijestili o rezultatima ispitnog postupka te smo ju, s obzirom da nužne preglede u trudnoći morala obavljati privatno, uputili na mogućnost podnošenja zahtjeva za naknadu troškova.

Zaprimili smo i anonimnu pritužbu na postupanje liječnice opće/obiteljske medicine radi kršenja prava pacijenata. Iako je liječnica navela da se ne može očitovati na anonimnu pritužbu, dom zdravlja ju je upozorio na obvezu poštivanja radnog vremena i profesionalnog obavljanja poslova doktora medicine, sukladno načelima struke.

„Nakon povratka s godišnjeg odmora (tijekom kojeg nije imala zamjenu), u čekaonici je bilo mnogo ljudi koji su čekali pomoć i recepte. Liječnica je izašla iz ordinacije i izderala se na pacijente da će početi raditi tek kad svi ušute, te zatim otišla na kavu i nije se vratila gotovo sat vremena. Redovito dolazi kasno, uzima produljene pauze za vrijeme radnog vremena. Već sam dva puta uputio/la anonimne prijave Ministarstvu zdravstva, HZZO-u i Hrvatskoj liječničkoj komori, no bez ikakvog odgovora, a sudeći po ponašanju liječnice – ni bez ikakvih posljedica.”

Obratio nam se i suprug pacijentice koja je tijekom boravka u susjednoj državi doživjela puknuće aneurizme, operaciju te dva moždana udara. Naveo je da je nailazio na brojne poteškoće već pri organizaciji povratka supruge u RH, a potom i u postupku ostvarivanja prava na stacionarnu medicinsku rehabilitaciju. Unatoč opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, zahtjev za rehabilitaciju je prvotno bio odbijen, a svako odgađanje rehabilitacije za nju je bilo rizično. Iako je uložio žalbu i dobio informaciju da će biti usvojena, imajući u vidu trajanje drugostupanjskog postupka i rokove za donošenje odluke, bio je primoran sam supruzi osigurati potrebnu rehabilitaciju. U konkretnom slučaju pravodobna rehabilitacija je bila ključna za očuvanje moždanih funkcija do tada zdrave osobe.  Ova pritužba ukazuje na važnost sagledavanja učinaka dugotrajnih postupaka u situacijama u kojima je pravodobno ostvarivanje prava ključno za oporavak pacijenata.

Liste čekanja

Već godinama ukazujemo na problem dugotrajnih listi čekanja i neusklađenost podataka o dostupnim terminima. I 2025. godine smo zaprimili velik broj pritužbi građana zbog dugotrajnog čekanja na specijalističke preglede i dijagnostičke postupke, ali i zbog nepodudarnosti informacija o slobodnim terminima.

„Molila bih vas da mi odgovorite što znači ovaj termin, koja je svrha ove narudžbe; da čovjek umre, da trpi bolove 2 godine ili da plaća privatniku, a cijeli radni vijek (pa i u mirovini) plaća doprinos za zdravstvo. Ovo je zaista tužno i sramotno, ponižavajuće. Takvo naručivanje nema nikakvog smisla.“

„Plaćam zdravstveno osiguranje od prvog dana zaposlenja 1976. godine do kraja rada i sada u mirovini. U posljednjih nekoliko mjeseci imam jake bolove u glavi. Do sada nije jasno ustanovljen razlog te sam dobio preporuku od neurologa (također kod kojeg sam bio privatno jer redovito nisam mogao čekati) za MR glave. Odmah sam uputio upit na osnovu e uputnice na Vinogradsku i dobio termin u 3 mjesecu 2027. godine. To je sramotno. Skoro dvije godine. Do tada vjerojatno mogu umrijeti pet puta ako se radi o ozbiljnoj bolesti.“

 U vezi preporuke MZ da poduzima daljnje konkretne mjere s ciljem smanjenja lista čekanja, MZ nas je obavijestilo da u suradnji s HZZO-om provodi niz mjera usmjerenih na skraćivanje listi čekanja, uključujući dodatno ugovaranje dijagnostičkih postupaka za koje se čeka duže od 270 dana, onkološke uputnice, onemogućivanje višestrukog naručivanja po istoj e-Uputnici za isti postupak te mjere za ujednačavanje iskorištenosti dijagnostičke opreme. Pacijente se obavještava o mogućnosti ranijeg termina, a kontinuiranim analizama se identificiraju nelogičnosti u podacima o listama čekanja, o čemu se obavještavaju zdravstvene ustanove. Osnovana je i radna skupina za praćenje i nadzor listi čekanja, koja redovito komunicira s bolničkim ustanovama.

Uz pozdravljanje svih najava koje se poduzimaju, ipak podsjećamo da nije obrazloženo na temelju kojih kriterija je utvrđen prag od 270 dana kao pokazatelj predugog čekanja, što otežava procjenu njegove opravdanosti i učinka u praksi. Naime, i OECD-ov Pregled zdravlja i zdravstvene zaštite zemalja 2025. godine ističe da za Hrvatsku u pogledu vremena i lista čekanja nisu dostupni nikakvi podaci za usporedbu s drugim zemljama te da je nejasno koliko su inicijative koje MZ provodi da bi se smanjile liste čekanja bile uspješne jer nema sveobuhvatnih javno dostupnih podataka o listama čekanja za pojedinačne postupke i zdravstvena stanja. Stoga je važno razumjeti kako je MZ uvelo ovaj indikator i kako ono utječe na ishode liječenja pacijenata.

„Pišem ovaj mail zbog očite neusklađenosti između sustava HZZO i pojedinih bolničkih sustava, odnosno eventualne potencijalne zlouporabe navodnih slobodnih termina za određene pretrage. Već nekoliko dana redovito pratim CEZIH listu čekanja za pretragu MR lumbosakralne kralježnice. Svaki put kad sam vidjela na toj listi jedan od navodno dostupnih termina, reagirala sam pravovremeno i odmah kontaktirala navedene zdravstvene ustanove kako bih jedan od istih rezervirala. Tu počinju problemi. Kontaktirala sam, ovim redoslijedom navedene ustanove: KB Dubrava, KBC Rebro, KB Sveti Duh, KB Merkur, KBC Sestre Milosrdnice, a za koje sve u sustavu stoji da dostupnih termina za navedene pretrage ima. KB Dubrava odgovara da je 1. slobodan termin za navedenu pretragu travanj 2026., KBC Rebro odgovara istu stvar, prvi termin travanj 2026. KB Sveti Duh mi potvrdi narudžbu za prvi slobodan termin krajem siječnja 2026.god koji je prema njihovoj tvrdnji prvi slijedeći iako lista CEZIH navodi da termina ima i ranije. KB Merkur nije još odgovorio na upit (ali opravdano, upit njima je tek danas poslan, treba vidjeti što će oni odgovoriti). KBC Sestre Milosrdnice ne samo da ažurira termine na CEZIH listi, nego imaju i svoju vlastitu listu čekanja koju redovito ažuriraju a na kojoj stoji da ima nekoliko termina u 10.mjesecu ove godine. Oni na mail odgovaraju da me mogu naručiti za OŽUJAK 2027. Poslala sam još i email upite za naručivanje na istu pretragu KBC Rijeka i općoj bolnici u Puli (oni nisu još odgovorili ali opravdano jer je prerano, treba vidjeti njihov odgovor koji očekujem kroz nekoliko radnih dana). Ovo je apsolutno neprihvatljivo, ovo je dovođenje ljudi u zabludu, ovo je laganje i igranje s ljudskim zdravljem. U prilogu šaljem nekoliko screenshotova koji potkrijepljuju moje tvrdnje.“ (travanj 2025. godine)

U odnosu na duljinu čekanja za pojedine specijalističke preglede, MZ navodi da je dana 9. siječnja 2026. godine najdulje razdoblje čekanja bilo za UZV dojke (227 dana), dok se od prvih pregleda najdulje prosječno čeka pregled ortodonta (331 dan).

U pritužbama se ukazuje na to da slobodni termini navedeni na internetskoj stranici e-Liste čekanja (https://liste.cezih.hr/) nisu zaista dostupni u praksi. Tako građani navode da se u sustavu prikazuju slobodni termini za pojedini pregled ili postupak, no pri izravnom upitu zdravstvenoj ustanovi doznaju da ti termini nisu dostupni, što izaziva zbunjenost, nesigurnost i smanjuje povjerenje građana u točnost dostupnih informacija.

Povodom zaprimljenih pritužbi zatražili smo očitovanja HZZO-a, MZ-a i zdravstvenih ustanova. Iz dostavljenih odgovora proizlazi da dugotrajno čekanje i neusklađenost podataka imaju više međusobno povezanih uzroka.

HZZO pojašnjava da ima uvid u podatke o prvim slobodnim terminima i narudžbama u sustavu, no ističe da zbog migracije podataka u Centar dijeljenih usluga ne raspolaže svim informacijama potrebnima za izradu detaljnih izvješća o prosječnom vremenu čekanja. MZ navodi da se podaci u sustavu e-Liste čekanja/e-Naručivanje ažuriraju svaka dva sata na temelju informacija zdravstvenih ustanova, koje su ujedno odgovorne za točnost unesenih podataka. Kao jedan od najčešćih razloga neusklađenosti podataka zdravstvene ustanove su navele da se na stranici e-Liste čekanja kao prvi slobodni prikazuju termini predviđeni za e-Naručivanje putem liječnika primarne zdravstvene zaštite, a koji u tom trenutku nisu dostupni za izravno naručivanje pacijenata.

Stoga smo odlučili kontaktirati same zdravstvene ustanove i od njih prikupiti iskustva korištenja sustava e-Liste čekanja/e-Naručivanje zdravstvenih ustanova. Odgovorilo nam je 33 od 38 ustanova. Dvadeset ih je navelo da zaprimaju pritužbe zbog duljine čekanja i/ili neusklađenosti podataka o slobodnim terminima. Šest ih je navelo da imaju poteškoće pri unosu podataka u sustav, dok je većina istaknula da, iako uglavnom mogu unositi podatke bez većih poteškoća, uočavaju razlike između stvarnog stanja i podataka na stranici e-Liste čekanja. Devetnaest ih je iznijelo konkretne prijedloge za unaprjeđenje sustava i točniji prikaz dostupnih termina.

Među poteškoćama u primjeni sustava e-Liste čekanja/e-Naručivanje same zdravstvene ustanove najčešće ističu neusklađenost lokalnih bolničkih informacijskih sustava sa sustavom e-Liste čekanja, zbog čega prikazani slobodni termini ne odražavaju uvijek stvarno stanje u trenutku kada se pacijent pokušava naručiti. Upozoravaju i na tehnička ograničenja u načinu upisa i prikaza termina, osobito kod magnetske rezonance, gdje se prikaz termina ne podudara uvijek s internom organizacijom rada pojedinih ustanova (primjerice, kada se određene vrste pretraga na istom uređaju obavljaju samo određenim danima u tjednu). Većina ustanova smatra da bi automatsko ažuriranje podataka umjesto postojećeg modela sinkronizacije svaka dva sata, prelazak na online rezervaciju termina te elektroničko vođenje listi čekanja kroz jedinstveni sustav smanjili razlike između prikazanih i stvarno dostupnih termina. Ističe se i potreba za jasnijom diferencijacijom vrsta pregleda i postupaka putem odgovarajućih indikatora ili šifri (prvi pregled, kontrolni pregled ili dijagnostička obrada).

Zdravstvene ustanove dodatno ukazuju na kadrovska ograničenja, nedostatan broj zaposlenika uključenih u postupke naručivanja i ažuriranja podataka te neučinkovitu komunikaciju s liječnicima primarne zdravstvene zaštite. Upozoravaju i na pogrešno izdavanje uputnica, pogrešno naručivanje pacijenata te značajan broj propuštenih termina zbog nepojavljivanja pacijenata bez prethodne odjave, pri čemu je jedna ustanova procijenila da tako propadne i do 30% termina.

Poseban izazov predstavljaju organizacijska pitanja. Zdravstvene ustanove ističu potrebu bolje organizacije izvanbolničke zdravstvene zaštite, uključujući obradu pacijenata unutar sustava primarne zdravstvene zaštite izvan redovnog radnog vremena, primjerice kroz uvođenje dežurstava, osobito tijekom vikenda, blagdana i neradnih dana. Upozoravaju i na regionalnu opterećenost zdravstvenih kapaciteta, osobito u Slavoniji i južnoj Dalmaciji, gdje se veći dio pacijenata naručuje u najveće bolničke centre, iako bi se dio pregleda mogao obaviti u drugim ustanovama ili domovima zdravlja.

Uvažavajući napore i mjere koje MZ već poduzima, iskustva zdravstvenih ustanova i pritužbe građana pokazuju da i dalje postoje značajni izazovi u osiguravanju točnog i ažurnog prikaza dostupnih termina na internetskoj stranici e-Liste čekanja. S obzirom na aktivnu ulogu MZ-a u upravljanju listama čekanja, smatramo da je nužno da ono preuzme snažniju koordinacijsku ulogu kako bi sustavno rješavalo uočene poteškoće, u suradnji sa zdravstvenim ustanovama, domovima zdravlja i informatičkim stručnjacima, a s ciljem da građani imaju točne informacije.

Digitalnim naručivanjem su posebno pogođeni pacijenti kod kojih je pravodobnost dijagnostike i liječenja ključna. Međutim, važno je voditi računa i o učinku na osobe koje se ne koriste digitalnim alatima i ovise o telefonskoj ili osobnoj komunikaciji. Sustav koji se u velikoj mjeri oslanja na digitalne kanale, bez jasno osmišljenih i lako dostupnih alternativnih načina informiranja i naručivanja, dodatno otežava ostvarivanje prava ovim pacijentima, često starijim i slabijeg imovnog stanja.

Pučka pravobraniteljica je u prijašnjim izvješćima ukazivala na potrebu boljeg informiranja građana o mogućnosti podnošenja prigovora zbog lista čekanja, uključujući i bolju vidljivost za to namijenjene e-mail adrese (liste@miz.hr) te uvođenje telefonskog kontakta.

Stoga je pozitivno uvođenje Bijelog telefona za e-Naručivanje kao novog kontaktnog broja za potrebe e-Liste čekanja i upite prema Ministarstvu zdravstva (tel.: 0800 7229). Informacija o e-mail adresi za prigovore na liste čekanja (liste@miz.hr) dostupna je na mrežnoj stranici MZ-a, dok se podatak o Bijelom telefonu za e-Naručivanje može pronaći na stranicama MZ-a i HZZO-a.

Međutim, ukazujemo da na stranici e-Liste čekanja (https://liste.cezih.hr/), koju građani najčešće koriste za provjeru dostupnih termina, i dalje nije osigurana jasna i vidljiva dostupnost tih informacija. Na toj stranici nije naveden niti jedan kontakt putem kojeg građani mogu postaviti upit ili podnijeti prigovor vezan uz liste čekanja. Uz to, bilo bi poželjno građanima komunicirati postojanje ovih mogućnosti i putem drugih kanala, primjerice televizije, radija,  ili tiskanih medija.

Onkološki pacijenti

U ovom dijelu pišemo o onkološkim pacijentima kao posebno ranjivoj skupini. Dodatno, prema podacima iz Europskog informacijskog sustava o raku za 2024. godinu, RH je druga zemlja po incidenciji raka te treća po smrtnosti u EU. Stope preživljavanja raka kroz petogodišnje razdoblje niže su od EU prosjeka u svim dobnim skupinama. Prema podacima HZJZ-a, radi se o drugom po redu uzroku smrtnosti.

U Akcijskom planu za 2025. godinu za provedbu strateškog dokumenta za borbu protiv raka navodi se da na visoku stopu nepovoljnih ishoda liječenja raka utječu okolišni faktori, ali i kasnija dijagnostika, slabije dostupna kvalitetna onkološka skrb i nedostatak radioterapijske i druge opreme, a što pokazuju i pritužbe pučkoj pravobraniteljici.

Pritužbe u 2025. godini su se ponajviše odnosile na nedostupnost pravovremenih termina za dijagnostiku, liječenje i kontrolne preglede, ali i na neprimjereno komuniciranje dijagnoze raka bez davanja jasnih informacija o opcijama i ishodima liječenja, na okolnost da pacijenti nemaju dodijeljenog jednog onkologa koji bi pratio njihovo stanje, poteškoće oko reguliranja bolovanja, održavanje fizioterapije bez uvažavanja privatnosti te nepriznavanje troškova prijevoza za liječenje u drugom gradu.

„Živim sam, stanje mi se drastično pogoršalo i uz stalne kemoterapije i dodatne terapije sam se tjelesno prepolovio i kao muškarac sada imam cca 50kg. Invaliditet mi je 100% , hrvatski sam ratni invalid i branitelj u 1.gard.brigadi Tigrova. Da ne dužim; Predao sam Putni nalog za trošak prijevoza na kraju 2024. godine kojeg su mi u (…) odbili pa sam odmah i pravovremeno uložio žalbu. Navodno je sve to išlo u Zagreb u pravnu službu HZZO-a. Do danas ODGOVOR NISAM DOBIO!“

U 2025. godini smo zaprimili i nekoliko pritužbi onkoloških pacijenata hrvatskih branitelja koji nisu mogli ostvariti pravo na naknadu troškova prijevoza, odnosno HZZO je dugotrajno postupao po njihovim zahtjevima ili im je odbio naknadu navodeći da su se mogli liječiti u bližem mjestu, iako im je bilo preporučeno liječiti se u drugom mjestu ili se tamo liječe godinama, zbog čega smo upozoravali HZZO.

Prema podacima iz Europskog informacijskog sustava o raku, najveća incidencija raka kod žena u RH je za rak dojke. Istovremeno, prema Listi čekanja početkom 2026. godine prvi slobodan termin za UZV dojke u nekim je dijelovima RH tek za osam mjeseci, a u trećini županija ova pretraga uopće nije dostupna. Prema očitovanju MZ-a upravo je UZV dojke pretraga na koju se najdulje čeka, prosječno 227 dana.

Sve bolnice koje su nam dostavile podatke potvrdile su da imaju onkološke koordinatore čijim imenovanjem je trebalo omogućiti brže i efikasnije naručivanje onkoloških i onkološki suspektnih pacijenata. Bolnice navode da imaju posebne termine koje ovim pacijentima mogu rezervirati samo doktori opće prakse, neke bolnice omogućuju brže naručivanje i unutar samih ustanova, a u jednoj je bolnici onkološki koordinator član svih bolničkih multidisciplinarnih timova za liječenje raka, što je osobito dobra praksa.

No, poteškoća i dalje ima pa tako udruga Nismo same navodi slučaj pacijentice koju u jednoj bolnici nisu htjeli naručiti s onkološkom uputnicom, tvrdeći kako hitne uputnice ne postoje. Dodatan problem je i dugo čekanje očitanja nalaza pretraga.

„Kad sam početkom svibnja uvidjela da meni ta zdravstvena usluga neće biti pružena u roku od 6 mj i nakon što mi je onkologinja na Klinici za tumore gdje se liječim rekla da je pitanje zašto me ne zovu za radioterapiju pitanje za ministra, a ne za nju, uviđam da se čekanjem dovodim u stanje ugroze za zdravlje i recidiva bolesti te sama tražim rješenje. (…) Trebam li se ja osjećati krivom što moje liječenje nije gotovo i što ga nisam dobila u preporučenom roku? Zašto cijenu kaosa u zdravstvenom sustavu plaćam ja, svojim zdravljem i novcima?“

U odnosu na preporuku MZ da se svim onkološki suspektnim pacijentima osigura dijagnostika u najkraćem mogućem roku, a pacijentima s dijagnozom raka pravovremeni operativni zahvati, terapije i kontrolni pregledi/pretrage, MZ navodi da je kroz postojeće informacijske sustave omogućeno naručivanje na brzu obradu onkoloških i onkološko suspektnih pacijenata te da se provodi niz aktivnosti: omogućeno je naručivanje iz ordinacija primarne zdravstvene zaštite temeljem C1 vrste uputnice, napravljeno je proširenje šifrarnika „Prioritizacijski Kriterij Naručivanja“ za dva kriterija „O“ – onkološki pacijent i „OS“ – onkološki suspektan pacijent, uveden je parametar e-narudžbe „O“ – narudžba za onkološkog pacijenta i „OS“ – narudžba za onkološki suspektnog pacijenta te tri nova podatka koja omogućuju razlikovanje narudžbe za onkološkog ili onkološki suspektnog pacijenta. Navode da je u tijeku postupak javne nabave za uvođenje podatkovno-relacijskog sustava pravila, koji bi trebao omogućiti sustavno prikupljanje, analizu i praćenje relevantnih događaja unutar zdravstvenih ustanova u realnom vremenu.

No, i u 2025. godini smo nastavili postupati po pritužbama pacijenata na duga čekanja. Tako nam se obratila onkološka pacijentica koja je dobila termin za kontrolni UZV dojke za više od devet mjeseci. U sudskom joj je postupku priznat ukupan trošak UZV-a koji je obavila privatno kako ne bi morala čekati, no HZZO se žalio na presudu. Zbog neosiguravanja pravovremene zdravstvene zaštite upozorili smo MZ te dodatno zatražili informaciju prati li se posebno ostvarivanje zdravstvene zaštite za onkološke pacijente/ice i učinci uvođenja onkoloških uputnica. No, odgovor nismo dobili od 2024. godine, niti nakon više požurnica.

Postupamo i po pritužbi supruge onkološkog pacijenta koja navodi da njezin suprug u dva navrata nije primio propisanu terapiju, najprije zbog čekanja administrativnog odobrenja, a potom zbog duga bolnice. Nakon prekida terapije došlo je do pogoršanja njegova zdravstvenog stanja. Zatražili smo očitovanje MZ-a i HZZO-a o osiguranju kontinuirane terapije za onkološke bolesnike u takvim situacijama, kao i podatke o broju pacijenata kojima je tijekom 2025. godine terapija bila uskraćena ili prekinuta iz sličnih razloga, ukoliko takvi podaci postoje.

Na duge liste čekanja za UZV dojke ukazuje i udruga Nismo same, koja opisuje slučaj onkološke pacijentice koja je nakon redovne mamografije u prosincu 2025. godine i upućivanja na hitni ultrazvuk dojki, dobila termin u srpnju 2028. godine. Porazan primjer neuvažavanja prioritetnosti onkoloških pacijenata je slučaj pacijentice s glioblastomom koja je nakon dvije operacije i zakazanog neurološkog pregleda za koji joj je bio potreban MR nalaz, termin za ovu pretragu dobila za deset mjeseci. Pravovremeni termin dobila je tek nakon obraćanja supruga ravnatelju bolnice i pučkoj pravobraniteljici.

Čest problem je nedostupnost pravovremene radioterapije, ali i postupanje HZZO-a nakon što pacijenti, snalazeći se sami, uspiju dobiti pravovremeni termin u bolnici izvan mjesta svog stanovanja. Udruga Nismo same navodi kako u zagrebačkim bolnicama na ljeto nije radila većina linearnih akceleratora te da HZZO nije priznavao troškove prijevoza na zračenje u druge gradove. S istim problemom javilo nam se nekoliko pacijentica iz drugih dijelova RH, među njima i pritužiteljica koja je po preporuci onkologa išla na radioterapiju u grad koji je jedini imao potrebne tehničke uvjete za njezinu terapiju. No HZZO je smatrao da se mogla liječiti u mjestu bližem svom prebivalištu te joj je sugerirano da nema svrhe žaliti se na takvu odluku. HZZO-u smo predložili da njenu pritužbu smatra pravovremenom žalbom, nakon čega joj je priznat trošak prijevoza. Osim toga, nekoliko puta smo upozorili HZZO zbog dugotrajnog postupanja po zahtjevima onkoloških pacijenata za naknadu troškova prijevoza.

„Kvarovi na aparatima – stalni kvarovi MRI i aparata za zračenje. Kvarovi na MRI dovode do pomicanja onkoloških pregleda za mjesec ili dva što je kod onkoloških pacijenata nedopustivo zbog brzih promjena dijagnoza. Nalazi MRI, UZVa, CTa se čekaju 2 i više tjedana. Određeno mi je bilo 25 zračenja, što je 5 tjedana terapije. No zbog stalnih kvarova aparata to se produžilo na skoro 3 mjeseca. Da li je netko izračunao koliko je to više bolovanja na teret proračuna?“

Obratila nam se i pritužiteljica koja nije mogla dobiti termin za zračenje unutar preporučenog razdoblja te se predbilježila za radioterapiju u drugom gradu, no liječnik opće prakse joj nije htio izdati putni nalog. Druga pritužiteljica je upozorila na stalne kvarove aparata zbog kojih se produljuje vrijeme terapije (a time i trošak bolovanja), kao i pritužiteljica čija radioterapija je odgađana u očekivanju da će u rad biti pušten novi linearni akcelerator zbog čega je proteklo optimalno vrijeme za početak zračenja.

U KBC-u Osijek je do sredine 2025. godine postojao samo jedan linearni akcelerator, koji je pokrivao potrebe svih pacijenata s područja Slavonije. MZ nas je izvijestilo o nabavi 21 linearnog akceleratora za cijelu RH, od kojih je dio pušten u rad 2024., a dio 2025. godine, što je svakako pozitivno. Njima su zamijenjeni vrlo stari uređaji te je povećan njihov broj, a radioterapija je sada dostupna i u Zadru, u kojem je ranije nije bilo. No i dalje nije dostupna na području cijele RH, što nam je ukazala pritužiteljica iz Dubrovnika, pa neki pacijenti i dalje moraju putovati na liječenje.

Iako bi onkološka skrb trebala biti sveobuhvatna, udruga Nismo same ukazuje da nedostaje psihološka pomoć pacijentima pa primjerice na Klinici za onkologiju KBC-a Zagreb radi jedna psihologinja, dok Klinika za tumore KBC-a Sestre milosrdnice nema psihologa.

Kao i pacijenti s drugim dijagnozama, onkološki pacijenti se često moraju sami informirati o mogućnostima liječenja te pravima koja imaju u zdravstvenom i drugim sustavima. Još 2024. godine smo od MZ-a tražili očitovanje o informiranju onkoloških pacijenata o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i planira li se pokrenuti mrežnu stranicu s informacijama bitnima za onkološke pacijente i pravima koja mogu ostvariti (primjerice popis ustanova na kojima se može obaviti radioterapija s prvim slobodnim terminima, popis odobrenih lijekova za liječenje raka, prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja koja imaju onkološki pacijenti te prava iz sustava socijalne skrbi i dr.), no odgovor još nismo dobili. Pri tome, mnogi pacijenti suočeni sa mogućom, a osobito potvrđenom teškom dijagnozom, traže podatke online, no iznimna je važnost provjerenih točnih informacija i to informacija relevantnih za zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi u RH i ostvarivanje prava u njima.

I 2025. godine postupali smo po pritužbi onkološke pacijentice upućene na zahvat koji je moguće obaviti samo u Specijalnoj bolnici Radiochirurgia, koja ima ugovor s HZZO-om. No zahvat je morala platiti jer je ugovorena kvota bila iscrpljena. Nakon što joj je HZZO odbio zahtjev za povrat troškova, uložila je žalbu i obratila se pučkoj pravobraniteljici. HZZO smo upozorili zbog dugotrajnog postupanja i zatražili očitovanje o razlozima naplate usluge, unatoč povećanju kvote. Potom je HZZO pritužiteljici odobrio povrat. Sredstva su, nakon našeg postupanja, vraćena i drugom pritužitelju koji je bio u istoj situaciji, o čemu smo pisali u Izvješću za 2024. godinu.

Palijativna skrb

„Moja majka boluje od karcinoma gušterače sa metastazama na bubrezima, jetri, plućima i mozgu zbog kojeg je slijepa i nepokretna. U dogovoru sa doktorom opće prakse dogovorena je kućna njega te su je drugi dan posjetila 2 doktora sa palijative, to je bio prvi ujedno i zadnji puta da su došli. Nakon 4 dana upala je u hipoglikemiju jer joj nitko sa terapije nije uklonio 32 jedinice inzulina usprkos nalazima da joj gušterača i jetra otkazuju. Da nisam pravovremeno zvao 194, umrla bi od nemara a ne karcinoma… nastupila je apsolutna nepokretnost, nesanica, bolovi, razdražljivost i druge fizičke i psihičke komplikacije. Zvao sam palijativnu jedinicu sa upitom dal može koji doktor doći i pregledati je, po potrebi dat lijekove koji meni nisu dostupni te sam im dao do znanja da je sad već i nepokretna pa bi trebala pelene koje ne posjedujem ni ne mogu nabaviti jer kako je slaba pada sa kreveta i ne mogu si priuštiti izbivat iz stana u potrazi za istim. Odgovor koji sam dobio je bio “Šta si ja umišljam ih zvat u 13h?! Radimo do 15h i nitko vam neće doći”. Na moje žaljenje kako već danima slabo ili uopće ne spava od bolova a sukladno ni ja, i da mi je potrebna pomoć ili savjet jer sam sam, na izmaku snaga i ne znam što ni kako napravit su mi agresivno odbrusili “A šta bi vi da vam mi radimo?!”.“

Sustav palijativne skrbi i dalje se suočava s dubokim strukturnim problemima koji otežavaju omogućavanje što kvalitetnijeg života (do samog kraja), sa što manje boli i patnje, uz maksimalno očuvanje ljudskog dostojanstva najtežim bolesnicima. Dok njihov broj raste, u sustavu kronično nedostaje resursa.

RH i dalje nema važeći Nacionalni program za razvoj palijativne skrbi, odnosno jasno strateško usmjerenje i standardizirane protokole. Premda je Nacionalni program trebao biti donesen do kraja 2025. godine, MZ navodi da će biti donesen u I. tromjesečju 2026. godine. No kako prijedlog Nacionalnog programa još nije u javnom savjetovanju, ponavljamo raniju preporuku.

Prema podacima MZ-a palijativnu skrb godišnje treba između 26.000 i 46.000 bolesnika, a ostvaruje ju manje od polovice osoba koji ju trebaju. Pri tome na ostvarivanje skrbi od strane bolesnika ujedno znači različite posljedice i za dodatne desetke tisuća njima bliskih osoba koji o njima brinu, pokušavajući im osigurati skrb, brigu i što manju patnju. Iako je broj palijativnih postelja Mrežom javne zdravstvene službe povećan na 782, u bolnicama ih je manje jer velik dio postelja još nije ugovoren s HZZO-om. Tako primjerice prema podacima HZZO-a KBC Osijek, OB Slavonski Brod, OŽB Pakrac, OŽB Požega, NMB Vukovar, OB Vinkovci, KBC Rijeka, KBC Sestre milosrdnice, KB Dubrava, KB Merkur, KDB Zagreb, KB Sveti Duh, OB Koprivnica, SB Krapinske Toplice i PB Lopača nemaju ugovorenu nijednu palijativnu postelju premda ih Mreža javne zdravstvene službe predviđa. S druge strane, pojedine bolnice koje imaju ugovorene sve postelje nisu zadovoljne trenutnim kapacitetima s obzirom na potrebe pacijenata, poput SBPP „Sveti Rafael“ Strmac, pa palijativni pacijenti ostaju zbrinuti na akutnim posteljama/odjelima uz nepalijativne. Dodatno, cijene koje HZZO plaća zdravstvenim ustanovama za palijativne krevete ne pokrivaju stvarne troškove njege pa bolnice ne šire kapacitete. Isto tako, nema ugovorene palijativne skrbi koja bi bila dostupna 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, zbog čega hitna medicinska pomoć zamjenjuje palijativu, a na hitnim bolničkim prijemima završavaju terminalni bolesnici u krizi, što dovodi do kolapsa tih odjela i dodatne patnje pacijenata.

Dodatni problem se javlja kod otpusta palijativnih pacijenata, naročito onih kompleksnih, sa sondama, kateterima, stomama, respiratorima, pacijentima u vigilnim komama te dementnima. Ukoliko im nije unaprijed osiguran drugi trajni smještaj, pojedine bolnice imaju dobro razrađen sustav njihovog otpuštanja u za njih specijaliziranu zdravstvenu ustanovu ili pri tome surađuju sa sustavom socijalne skrbi, poput OB Koprivnica, OB Sisak ili OB Bjelovar. U nekim bolnicama postoje povjerenstva za planiranje otpusta, a u pojedinima otpust provodi bolnička jedinica za kvalitetu. Pri tome je negdje učinkovita suradnja sa sustavom socijalne skrbi, dok je drugdje nedostatna zbog nesuradljivosti područnih ureda HZSR-a koji smatraju da je isključivo obitelj dužna osigurati smještaj. Isto tako, neke bolnice pak ne sudjeluju u koordinaciji/organizaciji smještaja jer smatraju da je smještaj zadaća obitelji. Različito postupanje bolnica dovodi do neujednačenosti u pružanju palijativne skrbi, što naglašavaju i KBC Sestre milosrdnice i udruga La Verna. Radi osiguranja dostojanstva svih pacijenata i njihove kontinuirane skrbi važno je osigurati kvalitetan standardiziran postupak.

U mišljenju Hrvatskog društva za liječenje boli HLZ-a navodi se da ne postoji ujednačena edukacija iz medicine boli, kao ni uža specijalizacija iz tog područja, zbog čega su palijativni bolesnici u nekim ambulantama uskraćeni za liječenje po najnovijim smjernicama. Ovo je društvo MZ-u u više navrata podnijelo zahtjev za odobrenje uže specijalizacije iz medicine boli, koji još nije odobren. MZ je odgovorilo da je u izradi novi Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine te da se razmatra uvođenje nove uže specijalizacije iz medicine boli. Međutim, Nacionalni plan specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika 2025.-2029. godine ne predviđa novu užu specijalizaciju iz medicine boli. S obzirom da je ovaj Nacionalni plan temelj za donošenje godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika, MZ-u preporučujemo da ga revidira i ovu specijalizaciju uvrsti u popis potrebnih specijalizacija 2025. do 2029. godine.

Iako nova Mreža javne zdravstvene službe predviđa povećanje kapaciteta na ukupno 73 mobilna tima, prema podacima MZ-a sustav primarne zdravstvene zaštite se trenutno oslanja na 63 ugovorena koordinatora i 46 mobilna palijativna tima. Razlog tome je nedostatak licenciranog medicinskog kadra, odnosno liječnika i medicinskih sestara sa završenom edukacijom iz palijativne medicine.

Na poziv udruge Krugovi sudjelovali smo na okruglom stolu „Hitno djelovanje za dostojanstvenu starost i palijativnu skrb“, u sklopu kojeg su identificirani nedostaci postojećeg sustava skrbi: neadekvatna komunikacija prema korisnicima i njihovim obiteljima, nedostatak strukturiranog planiranja i pružanja kontinuirane podrške pacijentima, otežano ostvarivanje prava na zdravstvenu njegu u kući, nedostatna suradnja sustava zdravstva i socijalne skrbi, niska razina timske kohezije unutar samih ustanova, nedostatna edukacija stručnog kadra te kronični deficit stacionarnih kapaciteta.

Udruga Nismo same navodi da palijativna skrb nije jednako dostupna na području RH, da nisu jasno definirani standardi kvalitete i da se ova skrb i dalje uglavnom doživljava kao karitativna djelatnost, a ne kao dio medicine i zdravstvene zaštite na svim razinama. Udruga La Verna ukazuje na problem organizacije sanitetskog prijevoza jer ponekad pacijenti i njihove pratnje čekaju sanitet na hodnicima bolnica i do 12 sati, a u ruralnim krajevima prijevoz traje i više sati u vrlo neudobnim vozilima. Navode da se potreba razvoja hospicijske skrbi ne prepoznaje, kao i da u zdravstvenim i socijalnim politikama uspostava i dostupnost hospicija ne zauzima odgovarajuće mjesto.

Diskriminacija

Visina prihoda, razina obrazovanja, boja kože, dob ali i mjesto prebivališta (iako posljednje nije osnova ZSD) utječu i na dostupnost zdravstvene zaštite, mogućnost, a ponekad i na uspješnost liječenja. Prema pregledu zdravlja i zdravstvene zaštite zemalja 2025. godine u RH je, kao i u drugim zemljama, vjerojatnije da će osobe s nižim stupnjem obrazovanja biti izložene većem zdravstvenom riziku od onih s višom razinom obrazovanja. U ruralnim područjima i na otocima nedostaje liječnika i medicinskih sestara, a udaljenost zdravstvenih ustanova u ruralnim područjima u RH je veća od prosjeka EU i iznosi 21,8 km.

Iako MZ navodi da je na depriviranim područjima, poput otoka i slabo naseljenih područja, moguće financiranje liječničkog tima i s manjim brojem osiguranika od standardnog, a navodi i mobilne ambulante i ljekarne, nije dostavilo podatke o njihovom broju, područjima na kojima su dostupni i broju građana koji se njima koriste.

U Zaključnim razmatranjima UN-ova Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava, Romi su prepoznati kao jedna od skupina nedovoljno obuhvaćena obveznim zdravstvenim osiguranjem, njihov opći zdravstveni status je nerazmjerno lošiji u odnosu na opću populaciju, a pristup zdravstvenim uslugama ograničen, između ostaloga i zbog izoliranosti romskih naselja.

Tijekom 2025. godine je završen ispitni postupak po pritužbi zbog mogućih propusta u liječenju korisnice Prihvatilišta za beskućnike u Zagrebu, o kojoj smo pisali i u Izvješću za 2024. godinu. Ovaj slučaj nepismene starije Romkinje, beskućnice, koja je nakon moždanog udara otežano komunicirala, otvorio je pitanje moguće intersekcijske diskriminacije, uloge i načina provedbe zdravstveno-inspekcijskog nadzora, uloge HLK-a u provedbi tog nadzora i učinkovitog puta zaštite prava na zdravstvenu zaštitu.

Iako smo u Izvješću za 2024. godinu MZ-u preporučili da, radi prepoznavanja potreba najranjivijih skupina, za zdravstvene djelatnike organiziraju edukacije o suzbijanju diskriminacije, iz očitovanja zdravstvenih ustanova nije razvidno da su takve edukacije i održane. Prema očitovanju MZ-a tijekom 2025. godine je održana samo jedna edukacija za studente šeste godine Medicinskog fakulteta u Zagrebu i jedna za polaznike studija sestrinstva i to o primjerenom kontaktu s osobama s invaliditetom. Stoga ponavljamo preporuku. Naime, iznimno je važno da zdravstveni sustav prepozna potrebe ranjivih osoba i izazove s kojima se suočavaju u ostvarivanju prava na zdravlje.

MZ je navelo da je tijekom 2025. godine zaprimilo pet pritužbi zbog diskriminacije u sustavu zdravstva te da je, vezano uz njih, zatražilo očitovanja nadležnih zdravstvenih ustanova i uputilo preporuke radi poboljšanja sustava te pojašnjenja podnositeljima pritužbi.

Nakon ukidanja pripravništva i obveze polaganja stručnog ispita izmjenama ZZZ-a, upitna je svrha licenciranja/odobravanja za samostalan rad od strane nadležnih komora, a što je preduvjet za ulazak na tržište rada.

Niti u 2025. godini nije riješen problem prvostupnika fizioterapije kojima nadležna HKF izdavanje licence za rad uvjetuje ponovnim odrađivanjem pripravništva i polaganjem stručnog ispita, što su već jednom odradili kao fizioterapeutski tehničari. MZ je kao nadzorno tijelo samo počelo izdavati odobrenja za samostalan rad i krajem prosinca 2025. godine izdalo 129 rješenja. U 96 predmeta je HKF protiv rješenja MZ-a pokrenula 168 upravnih sporova o izdavanju odobrenja za rad provstupnicima fizioterapije i protiv rješenja o poništenju rješenja HKF o odbijanju zahtjeva za licencu, a 41 navedena tužba je odbačena.

Tijekom prijašnjih godina zaprimili smo i nekoliko pritužbi kojima se ukazuje na restriktivne uvjete za dobrovoljno darivanje krvi u RH stranaca na stalnom boravku u RH i osoba druge seksualne orijentacije. Još u rujnu 2023. godine nas je MZ obavijestilo da je na osnovi stručnih mišljenja pripremljen pravilnik kojim će se omogućiti darivanje krvi stranim državljanima ukoliko godinu dana kontinuirano borave u RH te da će biti brzo usvojen. No kako Pravilnik o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke još nije upućen u javno savjetovanje, a zbog uvjeta za darivanje krvi i dalje zaprimamo pritužbe, ponavljamo preporuku da ga se što prije donese.

Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ ukazuje na probleme u osiguravanju smještaja pri otpustu pacijenata s dijagnozom HIV bolesti, odnosno da trenutno ne postoje raspoloživi udomiteljski kapaciteti za smještaj niti institucionalni kapaciteti za prihvat ovih osoba, što se povezuje i s nedovoljnom informiranošću sustava socijalne skrbi o medicinskim aspektima HIV bolesti, načinima prijenosa i stvarnim rizicima. U takvim okolnostima 2025. godine nije realiziran niti jedan smještaj pacijenata s dijagnozom HIV bolesti.

Sustav zdravstvene zaštite

Pri izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) u 2025. godini smo dali preporuke za poboljšanje sustava u dva važna segmenta – u vezi reguliranja zapreka za zapošljavanje i rad u zdravstvu te obavljanja pripravničkog staža.

Pozitivno je što su sada pokretanje kaznenog postupka ili pravomoćna osuda za kaznena djela protiv spolne slobode (Glava XVI. KZ-a) te kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (Glava XVII. KZ-a) sada zapreke u svim zdravstvenim djelatnostima za obavljanje privatne prakse u ordinaciji te za primanje u radni odnos zdravstvenih radnika. Uvedena je i obveza poslodavca da radnika koji neposredno pruža zdravstvenu zaštitu ili sudjeluje u dijagnostičkim i terapijskim postupcima, a protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak za navedena kaznena djela, udalji s posla, odnosno da mu otkaže ugovor o radu ukoliko bude pravomoćno osuđen.

Ove izmjene nisu posve sukladne našim preporukama, s obzirom da smo još 2024. godine, kao i u javnom savjetovanju, naveli da opseg kaznenih djela koja su zapreka za zapošljavanje i rad treba biti mnogo širi, kao što je to propisano u usporedivim sustavima socijalne skrbi i obrazovanja. U javnosti je pitanje koja su sve kaznena djela propisana kao zapreke, otvorilo zapošljavanje bivšeg ministra zdravstva u sustavu javnog zdravstva iako je optužen za počinjenje kaznenih djela na štetu proračuna u tom sustavu. Iako je zaposlen nakon izmjena i dopuna ZZZ-a, neki mediji i dio javnosti pogrešno su interpretirali da je ZZZ tako izmijenjen kako bi se njemu pogodovalo. Suprotno tome, izmjenama su pooštreni uvjeti. Međutim, i dalje su preuski te preporučamo proširiti opseg kaznenih djela koja su zapreka za rad i zapošljavanje u sustavu zdravstva.

Dodatno, izmjenama ZZZ-a je ukinuta obveza pripravništva i polaganja stručnog ispita za određene skupine zdravstvenih radnika, pa se oni mogu odmah po završetku školovanja uključivati na tržište rada. Kako je propisano, za oslobađanje od obveze pripravništva i polaganja stručnog ispita ključna je godina upisa škole/studija, a ne godina završetka, zbog čega se na osobe koje su u istoj godini završile školovanje primjenjuju različita pravila. Osobe od kojih je jedna upisala fakultet 2019., a druga 2022. godine, a obje su ga završile 2025. godine u istoj obrazovnoj ustanovi, po istom programu i s istim brojem sati praktične nastave i stekle istu kvalifikaciju, po završetku školovanja imaju različite uvjete za ulazak na tržište rada. Zbog toga smo zaprimili veliki broj pritužbi. Nejasno je  tko će i kako osigurati dovoljan broj pripravničkih mjesta za one koji i dalje imaju tu obvezu. MZ ne raspolaže podacima o broju osoba koje moraju odraditi pripravnički staž i u kojim zanimanjima, no tijekom 2025. godine osigurana su sredstva za 853 pripravnička mjesta. Navedeni je broj određen u skladu s iskazanim potrebama zdravstvenih ustanova i dostupnih financijskih sredstava.

Da bi zdravstveni sustav mogao pružiti potrebne usluge građanima, važno je ulagati u zaposlenike. Međutim, zaposlenici ukazuju da su uvjeti nedovoljno dobri. Prema podacima HLK manjak zdravstvenog kadra, njihovo administrativno opterećenje, nemogućnost pronalaženja zamjena za bolovanje ili godišnji odmor, rad izvan radnog vremena, izloženost verbalnom nasilju i drugo odražavaju se na funkcioniranje zdravstvenog sustava i radnu svakodnevicu.

HLK ukazuje da je sindrom izgaranja (burnout) prisutan kod 46% liječnika obiteljske medicine, 43% pedijatara te 32% ginekologa, što posljedično dovodi do pada kvalitete zdravstvene usluge, njene dostupnosti i pravovremenosti.

„Problem je što me vaši zaposlenici tjeraju da idem privatno. Pa doktor koji mi je operirao koljeno mi je rekao da bolje da idem kod njega privatno to operirati, ali nisam htio. A čovjek radi u državnoj bolnici… Najviše zato vam pišem i apeliram ne mogu ljudi raditi privatno i u državnoj ustanovi. Pa to nije normalno niti bi trebalo biti legalno.“

Vezano uz preporuku MZ, da prati i redovito priprema analizu utjecaja rada liječnika koji rade i izvan sustava javnog zdravstva na ostvarivanje prava pacijenata, MZ nas je obavijestilo da dostupni podaci potvrđuju da takav način rada može imati višestruke posljedice na ostvarivanje prava pacijenata. S jedne strane, dodatni angažman liječnika u privatnom sektoru pridonosi većoj dostupnosti usluga i kraćem vremenu čekanja za dio populacije. Istodobno, na ovaj način se ugrožava načelo jednakosti jer pacijenti koji koriste isključivo javne usluge, koji su slabijeg imovnog stanja, ostaju bez pravovremene skrbi.

Navode kako je jedan od načina reguliranja ovog pitanja i izrada novog Pravilnika o dopunskom radu liječnika u Hrvatskoj kojim bi se jasno odredili kriteriji izdavanja dopusnice za dopunski rad. No, tijekom 2025. godine nije donesen Pravilnik, već je MZ donijelo upute o izdavanju odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca i reviziju postojećih odobrenja, u vezi dvostrukog rada liječnika, no one nisu javno dostupne.

Prema javno objavljenim informacijama, ključni kriterij za odobrenje dodatnog rada liječnika jest duljina liste čekanja za pojedini zdravstveni postupak u pojedinoj zdravstvenoj ustanovi, što i dalje ne pokazuje radni angažman i učinak rada pojedinog liječnika na radnom mjestu u sustavu javnog zdravstva.

Prema očitovanjima bolnica, osobni angažman liječnika na radnom mjestu nema nikakvog utjecaja na mogućnost ostvarivanja prava na dopunski rad, a liječnici koji su zaposleni u manjim bolnicama kojima gravitira i manji broj pacijenata navedenim su kriterijima stavljeni u povoljniji položaj.

Suradnja

S obzirom na brojne pritužbe u području zdravstva te na učestali izostanak (pravovremenih) očitovanja Ministarstva zdravstva, u svibnju 2025. godine održali smo sastanak na kojemu je dogovorena potreba bolje suradnje. Iako smo potom zaprimili neka očitovanja, u mnogim predmetima, nažalost, i dalje nema ili nema potpunih odgovora. U nekima nam je  samo proslijeđen odgovor drugog tijela bez ocjene MZ-a, a u nekima MZ otklanja svoju odgovornost.

Primjerice, u predmetu u kojemu smo MZ, kao tijelo koje prema ZOZO-u provodi kontrolu,  obavijestili da je HZZO odgovorio da neće provesti preporuku o potrebi boljeg informiranja građana o usluzi njege u kući, MZ je naš dopis proslijedilo HZZO-u, koji je potom dostavio sličan odgovor kao ranije. U drugom slučaju u kojemu je preporučeno uvođenje alternative za dijagnostički postupak koji se u nekim bolnicama provodi bez mogućnosti opće anestezije, MZ je navelo da ne može dati jedinstvenu preporuku za provođenje ove pretrage, što nije niti bila preporuka. U trećem slučaju u kojemu smo preporučili da se osigura pravovremeno očitanje MR nalaza, MZ je navelo da je za poteškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite nadležan ravnatelj bolnice, no konkretnog ravnatelja nije uputilo da otkloni poteškoće, iako je RH od početka 2024. godine osnivač svih općih bolnica. U slučaju izostanka odgovora uprave bolnice na pritužbu supruga onkološke pacijentice, što je prekršaj sukladno ZZZ-u, MZ nije iskoristilo svoje ovlasti niti dostavilo vlastito mišljenje već nam je proslijedilo odgovor bolnice u kojemu se, ukratko, navodi da imaju puno organizacijskih jedinica pa se komunikacija odvija usmeno, uključujući i konkretni slučaj, iako je pritužitelj pisano prigovorio upravo zbog neadekvatne usmene komunikacije.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Radna prava stranih radnika, Prava starijih osoba, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Siromaštvo i ljudska prava, Prava hrvatskih branitelja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Sloboda vjeroispovijedi i diskriminacija temeljem vjere, Pravo na privatnost, Umjetna inteligencija, Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.