*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

 

---

 

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Priuštivo stanovanje
• Stanovanje u nekretninama u javnom vlasništvu
• Izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo i odluke Ustavnog suda RH
• Socijalno stanovanje
• Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava
• Energetsko siromaštvo
• Pravo na vodu i vodne usluge
• Stambeno zbrinjavanje

 

I ove godine u okviru poglavlja o pravu na adekvatno stanovanje obrađuju se pitanja stanovanja odnosno problemi dostupnosti adekvatnog i cjenovno priuštivog stanovanja, stanovanja u nekretninama u javnom vlasništvu, zaštićenog najma u privatnim objektima, socijalnog stanovanja, zbrinjavanja na potpomognutim područjima, energetskog siromaštva i prava na vodu.

 

Priuštivo stanovanje

Iako stanovanje nije u izravnoj nadležnosti EU, tijekom 2025. godine države članice prepoznale su nedostupnost adekvatnog stanovanja kao problem koji se pojavljuje diljem EU. Cijene nekretnina u EU porasle su u prosjeku i do 60% od 2015. godine, pri čemu su u nekim državama porasti veći od 200%, a cijene najma i troškovi energije također su nastavili rasti. Istovremeno, kako prihodi kućanstava nisu pratili ovaj rast, mnogi se suočavaju s poteškoćama u podmirivanju troškova stanovanja. Upravo zato EK je nedavno predstavila Europski plan za priuštivo stanovanje, koji obuhvaća povećanje stambene ponude, poticanje ulaganja i reformi, rješavanje problema kratkoročnog najma u područjima pod stambenim pritiskom te potporu najpogođenijima.

U RH i dalje nedostaje cjenovno priuštivog stanovanja za građane korisnike socijalnih naknada te one s nižim i srednjim prihodima (umirovljenicima ili radnicima s minimalnom plaćom), kojima je posebno teško stambeno se zbrinuti u turističkim mjestima. Većina građana i dalje želi vlastitu nekretninu, a po podacima Eurostata, u RH čak 91% stanovnika živi u stanu ili kući u svom vlasništvu (dok ih je primjerice u Danskoj svega 39%). Vlasništvo se razmatra kao investicija, često i kao razuman izbor kada se cijena najma izjednači s ratom kredita. Utjecaji potresa iz 2020. godine, energetska kriza, rat u Ukrajini, inflacija i manjak radne snage u graditeljstvu, kao i turistički najam i dalje utječu na dostupnost i cijene stambenog prostora koje rastu, što pokazuju i podaci Eurostata. Dodatno, banke su od srpnja 2025. godine postrožile uvjete kreditiranja, a zaduživanje često dovodi do novih problema poput ovrha i dodatnih dugova. I život u ilegalno sagrađenim ili energetski siromašnim objektima ukazuje na krizu stanovanja. Istodobno, po Popisu stanovništva iz 2021. godine u RH je prazno 595.280 stanova.

Po podacima DZS-a cijene stambenih objekata u drugom tromjesečju u odnosu na prvo tromjesečje 2025. godine u prosjeku su više za 4,4%, a u odnosu na drugo tromjesečje 2024. godine za 13,2%. Podatke o prosječnim cijenama kupnje izradio je Ekonomski institut u Zagrebu za sve JLS, prema kojima je kvadratni metar u Splitu 3.462,1 eura, u centru Zagreba 3.052, a u Petrinji 991 euro. Cijene stanova iz Programa POS-a tijekom 2025. godine kretale su se od minimalno 898,01 eura/m² do 1.686,76 eura/m², te je prosječna cijena stana iznosila 1.337,41 eura/m².

Rastu i cijene najma u cijeloj EU. Najviše medijalne najamnine u 2025. godini bilježe Zagreb i Split s 12,7 odnosno 12,2 eura po m², pa je mjesečna najamnina za stan od 60 m² oko 760 eura u Zagrebu i oko 730 eura u Splitu. U odnosu na 2024. godinu najamnine su u Zagrebu narasle za 12,7%, a u Splitu za 13,1%.

Najam u privatnim stanovima često nije formalno reguliran što je rizično za obje strane. Najmoprimci ne mogu prijaviti prebivalište na adresi stanovanja i ostvariti različita prava u JLS-ovima u kojima žive. Najmodavci se boje nemogućnosti povrata posjeda i štete, a upitna im je i efikasnost sudske zaštite vlasništva i posjeda. I najmodavci i najmoprimci moraju imati čvrst pravni okvir zaštite, a trebalo bi propisati i da su sudski postupci oko najma i stanovanja žurni i da ih rješavaju suci/odjeli specijalizirani za ovu temu. Stoga preporučamo MPUGDI žurnu pripremu novog Zakona o najmu kojim će se jasno regulirati odnos najma, ali i propisati žurnost sporova vezanih uz stanovanje. S obzirom na brojne nove teme i propise iz područja stanovanja preporučamo MPUGDI i Pravosudnoj akademiji da organiziraju dodatnu edukaciju sudaca o temi stanovanja.

Preporuka 74. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da pripremi novi Zakon o najmu kojim će se jasno regulirati odnos najma, ali i propisati žurnost sporova vezanih uz stanovanje Preporuka 75. Pravosudnoj akademiji, da provede edukacije sudaca i sudskih savjetnika o zakonodavnim izmjenama u području stanovanja Preporuka 76. (ponovljena) Jedinicama lokalne samouprave, da pri davanju stanova u najam u svom vlasništvu omoguće dokazivanje činjenice stanovanja odnosno prebivanja na svom području svim dokaznim sredstvima, a ne samo ispravama MUP-a

Stanova za najam u vlasništvu JLS-a, koji su cjenovno priuštiviji i sigurniji zbog formalizirane ugovorne obveze, nema dovoljno za sve zainteresirane ili nisu pogodni za stanovanje. U Izvješću za 2024. preporučili smo JLS-ima da pri davanju stanova u najam u svom vlasništvu omoguće dokazivanje činjenice stanovanja odnosno prebivanja na svom području svim dokaznim sredstvima, a ne samo ispravama MUP-a, upravo imajući u vidu brojne situacije u kojima građani faktično žive i rade u nekom gradu, stanujući pri tome u privatnom stanu u najmu „na crno“. U tom kontekstu, iz Grada Osijeka navode kako planiraju izmjene Odluke o davanju gradskih stanova u najam kojom će omogućiti dokazivanje stanovanja odnosno prebivanja i drugim dokaznim sredstvima, a što ćemo pratiti kao primjer dobre prakse. Iz Grada Rijeke navode da se godine prebivanja dokazuju potvrdom MUP-a odnosno dokumentacijom nadležnog tijela, poput potvrde o pohađanju škole. No, budući da većina gradova (poput Zagreba, Gospića, Trilja, Šibenika…) i dalje traži isključivo ispravu MUP-a, preporuku ponavljamo.

Što se tiče državnih stanova, do kraja 2025. godine MPUGDI ih je u svom portfelju imalo 7.705, a s njih 7.409 upravljaju Državne nekretnine d.o.o. Od 7.409 stanova, praznih je 1.720 i većina je neuvjetnih. Pretežiti dio praznih stanova kojima upravljaju Državne nekretnine namijenjeni su provođenju Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini Statileo i Odluke Ustavnog suda RH U-I-3242/2028 i dr., realizaciji priuštivog stanovanja sukladno Nacionalnom planu stambene politike do 2030. godine te privremenom smještaju stradalnika potresa.

U 1.187 stanova su bespravni korisnici. Lani je njih 53 podnijelo zahtjev za otkup, od čega su četiri zahtjeva proslijeđena drugim nadležnim tijelima na rješavanje, od dva su podnositelji odustali, u 29 slučajeva zahtjev je podnesen izvan roka. Iz Državnih nekretnina navode kako ne vode zasebnu evidenciju zahtjeva za legalizaciju statusa sklapanjem ugovora o najmu, već ako korisnik podnese zahtjev za promjenu statusa te isti zahtjev potkrijepi pravno relevantnom dokumentacijom (pri čemu ne specificiraju o kojoj se točno dokumentaciji radi) status korisnika se mijenja i korisnik prelazi u odgovarajuću kategoriju korištenja. O potrebi ograničene legalizacije bespravnih socijalno depriviranih korisnika javnih stanova ukazivali smo u prethodnim izvješćima, a i tijekom ove godine nastavili smo postupati po takvim pritužbama.

Područje stanovanja povezano je s demografijom, navikama stanovništva, pravnom, kulturnom i ekonomskom situacijom te migracijama, klimatskim i drugim izazovima kojima se treba prilagođavati.

Tako je turizam važan izvor prihoda, posebice u nekim dijelovima Hrvatske, no ujedno je sve jasnije da je intenzivni turizam i izvor različitih problema za lokalno stanovništvo te da je u kontekstu stanovanja potrebno naći dobar balans između rasta turizma i dostupnosti stanovanja za lokalno stanovništvo. Na ovu temu već godinama ukazuju stanovnici brojnih europskih gradova turističkih središta, ali sve više i gradovi u Hrvatskoj.

Udruga gradova navodi kako je korelacija između intenzivnog razvoja turizma i pada priuštivosti stanovanja postala jedan od najozbiljnijih sistemskih problema lokalne samouprave. Ukazuju na apartmanizaciju stambenih zona i smanjenja ponude za dugoročni najam te posljedični rast cijena najma. U povijesnim jezgrama gradova nestaju trgovine mješovitom robom, vrtići i zanatske radnje, a otvaraju se isključivo ugostiteljski objekti i suvenirnice, što život lokalnog stanovništva čini nepraktičnim i preskupim. Strani i domaći investitori kupuju nekretnine isključivo radi ostvarivanja prihoda od turizma, čime se cijena kvadrata nekretnina podiže iznad mogućnosti lokalnog stanovništva. Udruga ukazuje kako su gradovi svjesni problema pa su počeli provoditi ili predlagati niz mjera. Tako gradovi poput Dubrovnika i Splita nastoje u novim prostornim planovima uvesti zoniranje i strogo odvajanje stambenih od turističkih zona, pri čemu se u određenim stambenim zgradama u potpunosti zabranjuje otvaranje novih apartmana.

Svakako je važno da u rješavanju stambene krize sudjeluju sve razine vlasti, vodeći računa o održivom iskorištavanju prostora, uvažavajući stavove stručnjaka različitih profila, koristeći iskustva drugih gradova i država. S obzirom na svoje specifičnosti, lokalne zajednice moraju imati utjecaja na oblikovanje prostora.

Područje stanovanja tijekom 2025. godine bilo je u fokusu javnih politika na svim razinama vlasti u RH. UN-ov Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava u ožujku 2025. godine preporučio je RH da ubrza donošenje Zakona o priuštivom stanovanju; da preispita zakonodavstvo o oporezivanju nekretnina s ciljem povećanja ponude stambenih jedinica za prodaju i dugoročni najam; da preispita zakonodavni i administrativni okvir radi ubrzavanja postupka izdavanja građevinskih dozvola i dozvola za obnovu; da dâ prioritet financiranju izgradnje novih i priuštivih stambenih jedinica, uključujući socijalno stanovanje, te obnovi i modernizaciji neadekvatnih stambenih jedinica; te da razmotri uvođenje mjera usmjerenih na privatno, komercijalno kreditiranje radi kontrole najamnina te jačanje nadzornih i provedbenih mehanizama kako bi se spriječilo iskorištavanje od strane najmodavaca i smanjio rizik od beskućništva, uključujući i za radnike migrante.

2025. godine je donesen Nacionalni plan stambene politike RH do 2030. godine, prvi strateški dokument koji adresira probleme stanovanja i o kojem smo detaljno pisali u Izvješću za 2024. godinu. Na snagu su stupili i: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima te Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, u čijem je donošenju mišljenjima danim tijekom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te na saborskim odborima sudjelovala i pučka pravobraniteljica. Ovi su propisi izazvali različite reakcije, posebno u vezi kratkoročnog najma i poreza na nekretnine koje ne služe stanovanju, te se još očekuje odluka Ustavnog suda RH o njihovoj ustavnosti. Udruga SMOI – malih iznajmljivača ukazuje kako se ponašanje nekih suvlasnika u stambenim zgradama koji ne žele dati suglasnost za kratkoročno iznajmljivanje može objasniti samo kao zavist, te da se radi o ograničavanju vlasništva koje negira stečene kategorizacije objekata. Građanska inicijativa Stanari zajedno pak ukazuje na probleme u apartmanima u stambenim zgradama, čiji gosti stanarima stvaraju niz problema u svakodnevnom životu, posebno tijekom ljetne sezone.

I tijekom 2025. godine sudjelovali smo u javnim savjetovanjima vezanim uz propise u području stanovanja: Izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na području od posebne skrbi, Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, Programa priuštivog najma, Programa ugradnje dizala i uređaja za olakšan pristup za slabo pokretne osobe u postojeće zgrade, Zakona o priuštivom najmu i dr. Uvaženi su prijedlozi  pučke pravobraniteljice u vezi otkupa stanova u vlasništvu ustanova od strane njihovih dugogodišnjih stanara, reguliranja zabrane otuđenja nekretnina kupljenih po povlaštenim cijenama ili prijedloga da se u dohodak za ostvarivanje različitih prava oko stambenog zbrinjavanja ne uračunavaju naknade iz Zakona o socijalnoj skrbi i dr.

Iznimno veliku pažnju javnosti izazvalo je donošenje Zakona o prostorom uređenju, Zakona o gradnji i Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Stručnjaci su na Okruglom stolu “Zakon o prostornom uređenju“ ukazivali na netransparentnost postupka i kvalitetu metodologije izrade propisa, ističući da proces participacije mora biti stvaran, a ne formalan, te da Zakon koji uređuje prostor mora biti rezultat širokog stručnog konsenzus jer prostorne odluke koje se donose danas određuju kvalitetu života budućim generacijama. Ukazivali su kako se priuštivo stanovanje treba provoditi unutar postojećih građevinskih područja, moguće i na brownfieldima odnosno napuštenim i neiskorištenim zemljištima i infrastrukturi  uz kontrolu dugoročne priuštivosti. Bit priuštivog stanovanja je društveno uklapanje u zajednicu, socijalizacija i korištenje postojeće javne i društvene infrastrukture, pripadnost kvartu, a ne geto na rubu grada. Stručnjaci ističu da bi pet godina od stupanja na snagu Zakona o prostornom uređenju trebalo provesti javnu i stručno neovisnu evaluaciju njegovih učinaka na prostorni razvoj, urbanističku kvalitetu, zaštitu okoliša, stambenu dostupnost i razinu participacije građana. Evaluacija mora biti metodološki utemeljena, transparentna i provoditi se izvan političkog utjecaja, kako bi se dobila stvarna slika potiče li Zakon održiv, kvalitetan i pravedan razvoj prostora. Rezultati evaluacije trebaju biti javno dostupni, uz jasne preporuke potrebnih izmjena, dopuna ili korekcija zakonodavnog okvira.

Još pri donošenju ovog paketa zakona najavljeni su postupci ocjene ustavnosti, a što su gradovi poput Zagreba, Varaždina i Cresa i učinili. Iz Grada Zagreba primjerice spornim smatraju mogućnosti nalaganja izmjena prostornih planova i obustave njihove primjene od strane središnjeg tijela, uvođenje krutih i univerzalnih rokova za izradu planova i komunalno opremanje prostora neovisno o kapacitetima i financijskim mogućnostima pojedine JLP(R)S te posljedično prebacivanje samoupravne nadležnosti na privatne investitore, pokretanje i vođenje urbane komasacije bez suglasnosti JLP(R)S, priuštivo stanovanje bez sudjelovanja i suglasnosti JLP(R)S, sankcioniranje jedinica zbog nepostupanja po upravnim nalozima u području planskog odlučivanja te prestanak važenja prostornih planova po sili zakona. Navodi se da takva kombinacija mjera ima za posljedicu transformaciju prostornog planiranja iz područja samoupravne razvojne politike u područje pojačane upravne kontrole, u kojem JLP(R)S zadržavaju formalnu nadležnost donošenja planova, ali uz bitno sužen prostor stvarnog odlučivanja.

Gradovi sve više osmišljavaju različite mjere vezane uz stanovanje. Neki, poput Gospića i Varaždina, su uključeni u POS gradnju, dok Dubrovnik ima vlastiti model politike rješavanja stambenog pitanja “Dubrovačka stanogradnja”, koji uključuje dodjelu stanova u dugoročni najam, dodjelu nepovratnih financijskih sredstava u iznosu od 30.000 eura za kupnju prve nekretnine, dodjelu parcele za gradnju tipskih kuća i druge. Iz Opatije navode da istražuju najpovoljnije oblike stambene izgradnje, Rijeka je objavila, a u Zagrebu se tek očekuje natječaj za dodjelu priuštivih stanova. U Križevcima planiraju prenamjenu prostora u priuštive stanove za mlade obitelji, a najavljuju i umanjenje plaćanja komunalnog doprinosa za gradnju i komunalne naknade za kupnju postojećeg objekta mladim obiteljima. Pula je započela provedbu pilot projekta osnivanja stambene zadruge, koja bi svojim sredstvima izgradila stambenu zgradu s 32 stambene jedinice na zemljištu u gradskom vlasništvu.

U izvješćima za 2022. i 2023. godinu preporučili smo da se poreznom politikom motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni najam. Početkom 2025. godine uveden je porez na nekretnine i novi način oporezivanja privatnih iznajmljivača pa kod turističkog najma raste paušalni porez koji ovisi o turističkoj razvijenosti JLS-a, što bi najmodavce trebalo motivirati na dugoročni najam. Porez na nekretnine zamijenio je porez na kuće za odmor, a prihodi se raspodjeljuju između JLS i JP(R)S. Plaćaju ga pravne i fizičke osobe, a na preporuku pučke pravobraniteljice i RH za nekretnine koje se ne koriste. Odluku o visini poreza donosi JLS u iznosu od 0,60 do 8 eura/m² godišnje. Porezna uprava objavila je podatke o broju gradova i općina koje su uvele veću stopu poreza na nekretnine u odnosu na porez na kuće za odmor, što je vidljivo u grafikonu.

Pojedini gradovi poput Umaga ili Vrbovca, koji su uveli porez, nisu primijetili povećanje broja stanova za dugotrajni najam već ukazuju da bi trebalo poduzeti dodatne nacionalne mjere u svrhu povećanja prihoda građana (smanjivanje državnih poreza i doprinosa, povećanje osobnog odbitka i sl.). Iz Poreča ukazuju kako se teško može očekivati da se poreznom politikom promijeni namjena stanova u turističkom mjestu, dok iz Gospića navode kako postoje indicije o porastu dugoročnog najma. Slavonski Brod navodi da je prerano za zaključke.

Na dostupnost dugoročnog najma JLS-i mogu utjecati i visinom paušalnog poreza na dohodak od djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu. Napokon,  glede učinaka porezne reforme na dostupnost stanova trebalo bi pričekati detaljnu analizu Ministarstva financija, koje za to ima rok od tri godine od stupanja na snagu ZID Zakona o lokalnim porezima.

APN je do kraja 2025. godine zaprimio 3.560 zahtjeva za povrat poreza za kupnju ili gradnju prve stambene nekretnine mladima do 45 godina. Obrađeno je 3.135 zahtjeva, 2.340 je odobreno, a 155 odbijeno zbog previsoke cijene i prekoračenja praga od 50% iznad prosječne objavljene cijene. Ostali razlozi odbijanja zahtjeva odnosili su se na ugovore potpisane prije 1. siječnja 2025. godine, stariju životnu dob od zakonom propisane, posjedovanje drugih nekretnina ili višestruko podnošenje zahtjeva unutar istog kućanstva. Ukupna vrijednost odobrenih potpora iznosi 17.951.044 eura, prosječan iznos potpore je 14.609 eura za PDV i 3.475 eura za porez na promet nekretnina. Najviše odobrenih zahtjeva je iz Zagreba (1.057), a najmanje iz Ličko-senjske županije (11), pri čemu ovi podaci posredno govore o demografiji i regionalnoj razvijenosti.

Pri donošenju ZID Zakona o društveno poticanoj stanogradnji vezano uz predmetnu potporu ukazali smo kako potrebu za rješavanjem stambenog pitanja i kupnje prve nekretnine imaju i stariji od 45 godina, pri čemu predmetni Zakon nije usmjeren isključivo na mlade. Isto predlažemo jer mnogi od njih iz različitih, najčešće ekonomskih razloga, nisu ranije bili u poziciji stjecati ili graditi prvu stambenu jedinicu, a pri čemu se na građane starije od 45 godina dugoročno računa na različitim područjima društvenog djelovanja. Iako prijedlog nije usvojen u sklopu donošenja izmjena ovog zakona, smatramo da bi ipak trebalo osmisliti neke mogućnosti potpore, a pri čemu i propisati kriterije, i za osobe starije od 45 godina, a vezano za stjecanje ili gradnju prve stambene jedinice.

U 2025. godini otpočeo je postupak donošenja Zakona o priuštivom stanovanju, kod kojeg iznos najma odnosno rate kredita stana pripadne vrijednosne površine uvećan za prosječne režijske troškove i prosječne troškove održavanja ne prelazi 30% neto prihoda uže obitelji u JLS u kojoj se nekretnina nalazi. Predviđa se i da županije postaju nositelji gradnje priuštivih stambenih jedinica te se uvodi obveza izrade Programa priuštivog stanovanja za JLS i županije. U zgradama koje će se graditi za priuštivo stanovanje, 50% stanova mora biti za najam, a 50% za prodaju na troškovnoj osnovi da se izbjegne socijalna segregacija stanovnika. Mlađima od 45 godina omogućuje se gradnja ili rekonstrukcija jednoobiteljskih kuća u gradskim, prigradskim i ruralnim naseljima, predlažu se i mjere aktivacije praznih stanova, donošenje novog Pravilnika o kvaliteti novih stanova za priuštivo stanovanje te se omogućuje djelovanje neprofitnih stambenih zadruga.

Pučka pravobraniteljica pozdravila je donošenje ovog Zakona jer se radi o propisu kojim bi se trebao riješiti velik dio stambenih potreba. No ni Zakon o priuštivom stanovanju niti Nacionalni plan ne bave se socijalnim stanovanjem odnosno stanovanjem najsiromašnijih. Kao što smo višekratno naglašavali, donošenje strategije u području stanovanja bila bi prilika da se područje stanovanja za sve ranjive skupine dugoročno, sustavno i višesektorski planira i uredi. Socijalno stanovanje je u nadležnosti resora socijalne skrbi, ali se i ono provodi u JLP(R)S ili u državnim nekretninama i traži međusektorsku suradnju. Za razliku od hrvatskog modela, Europski plan priuštivog stanovanja posebnu pozornost pridaje i rješavanju problema beskućnika i drugih ranjivih skupina, što opet govori u prilog nužnosti međuresornog djelovanja. O socijalnom stanovanju više u posebnom potpoglavlju.

Jedna od primjedbi vezanih uz budući Zakon o priuštivom stanovanju tiče se potencijalnih problema oko i nakon prodaje priuštivih stanova. Predlaže se gradnja i prodaja stanova po cijeni nižoj od tržišne, no iz različitih se razloga i s različitim argumentima postavlja pitanje je li dugoročno održivo primarno poticati gradnju i prodaju stanova.

Preporuka 77. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da na mrežnoj stranici objavi  informacije o pričuvi i posljedicama neplaćanja

Iako su razumljivi razlozi radi kojih građani preferiraju stambeno zbrinjavanje u svom vlasništvu, ukazujemo kako godinama zaprimamo pritužbe na obvezu plaćanja pričuve i održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade. I iz MPUGDI navode kako su zaprimili upite oko povećanja iznosa pričuve iz Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. Problem je što dio suvlasnika i 30 godina od stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te godinu od Zakona o upravljanju i održavanju zgrada smatra da treba održavati samo svoj stan, ali ne i zajedničke dijelove zgrade pa ne plaća pričuvu, dok ju dio zbog imovnog stanja nije u mogućnosti podmirivati redovito (posebno ako je zgrada opterećena kreditima). Neplaćanje pričuve, osim što utječe na stanje objekta, dovodi i do ovršnih postupaka koji u konačnici mogu završiti razvrgnućem suvlasničke zajednice i iseljenjima odnosno gubitkom doma. Mogućnost prodaje stana i preseljenje drugdje gdje je pričuva niža, u kuću ili u stan u najmu jest rješenje problema visoke pričuve, no realno na to će se odlučiti tek mali broj suvlasnika. Istodobno i u ekstremnim situacijama pričuva može biti i sredstvo pomoću kojeg se suvlasnici pokušavaju „riješiti“ neželjenog, na što nam uglavnom ukazuju umirovljenici. S druge strane, zgrade se moraju održavati, jer u suprotnom predstavljaju opasnost za ljude i imovinu. Postoji zakonska mogućnost reguliranja pričuve sudskim putem i vezano uz imovno stanje, no za ovu opciju mnogi ne znaju pa ju ni ne koriste, nema ni sudske statistike o tome, a ni MPUGDI ne prikuplja ove podatke jer nema zakonsku obvezu. Na suvlasničke obveze potencijalni kupci moraju biti na vrijeme i na primjereni način upozoreni. Stoga preporučamo MPUGDI da na web stranicama objavi detaljne informacije o pričuvi, odnosno da pojasni građanima njezinu važnost, a posebno posljedice neplaćanja.

S obzirom na konstantan rast troškova života, posebno energenata, te obvezu suvlasnika i imajući u vidu imovno stanje građana koje ove situacije najviše pogađaju, ukazivali smo kako bi priuštivo stanovanje trebalo biti prvenstveno usmjereno na najam, a tek onda na prodaju. Kada se u obzir uzmu iskustva gradova poput Beča, prilika je da se i u RH ovaj oblik stanovanja više afirmira, pogotovo ako i kada se izmjeni Zakon o najmu.

Posebnu pozornost javnosti su izazvale mjere aktivacije praznih nekretnina iz Programa priuštivog najma kojima je u siječnju 2026. godine otvoren prvi javni poziv vlasnicima da svoje stanove stave u funkciju priuštivog najma. Vlasnici praznih nekretnina s kojima će APN sklopiti ugovor dobit će naknadu koja odgovara medijalnoj cijeni najma stambene nekretnine i to na način da će 60% iznosa cjelokupnog ugovornog razdoblja dobiti na početku, a ostalih 40% nakon polovice isteka ugovora.

Osim što smo sudjelovali u postupcima donošenja brojnih propisa na nacionalnoj i lokalnoj razini, postupali smo i po pritužbama građana koji se žale na (ne)dostupnost stanova, na susjede i upravitelje u vezi pričuve i poštivanja kućnog reda, na dugotrajnost postupanja javnopravnih tijela pri prodaji stanova, pri čemu mnogi ukazuju na sustavne probleme. Zaprimili smo i nekoliko upita vezanih uz postavljanje klimatizacijskih uređaja.

 

Stanovanje u nekretninama u javnom vlasništvu

Javila nam se pritužiteljica koja je s kćeri do potresa 2020. godine živjela u Zagrebu u prostoru/sobi u vlasništvu RH od 11 m² bez sanitarnog čvora i kuhinje, ali bez pravne osnove. Navodi kako je u sobu uselila 1989. godine kao podstanarka, da je kuća gorjela u dva navrata, pri čemu su ostale bez svega. Higijenu je, s tada malodobnom kćeri, obavljala na zajedničkom hodniku i na hladnoći, ali ističe da je to bio njihov jedini dom jer si drugi, zbog niskih prihoda, nisu mogle priuštiti. Radi se o samohranoj majci, koja je sada u mirovini, kćer radi i prima minimalnu plaću u trgovačkom društvu koje je upravo promijenilo vlasnika i neizvjesne je budućnosti, a iako zbog oštećenja u potresu ne žive u navedenom stanu, uredno plaćaju naknadu Državnim nekretninama. Pritužiteljica je na listi za gradski stan, sobu u državnom vlasništvu i dalje ne koristi, ali ju plaća, kao i sobu u privremenom smještaju u kojem sa kćerkom živi. Uputili smo ju da se javi APN-u na poziv u okviru Programa priuštivog najma.

Ova situacija ponovo otvara pitanja ne samo dostupnosti priuštivog najma već i legalizacije dugogodišnjih socijalno depriviranih stanara u javnim stanovima, u kojima žive dugi niz godina bez pravne osnove, ali uredno podmiruju troškove. Mnogi gradovi, poput Šibenika i Poreča, ne predviđaju legalizaciju, dok RH postavlja restriktivne uvjete. S druge strane Imotski planira legalizaciju, a ona je moguća i u Rijeci pod određenim uvjetima.

Nije sporno da se javnim vlasništvom mora upravljati transparentno, zakonito i pažnjom dobrog gospodarstvenika, no istovremeno treba biti svjestan pojedinačnih situacija u kojima dio građana ne može riješiti svoj problem na tržištu, ali ni u okviru socijalnog stanovanja, pa im je u tim situacijama potrebna pomoć javne vlasti. Imajući u vidu kako JLS u svom djelokrugu imaju poslove od lokalnog značaja, koje uključuju i stanovanje, te da je RH socijalna država, trebalo bi se po unaprijed propisanim i javno dostupnim kriterijima baziranima na imovnom stanju i stvarnoj mogućnosti uzdržavanja, zapošljavanja i ostvarivanja prihoda, ponuditi tim stanarima izravna rješenja njihove stambene situacije. Kao primjer da je moguće zakonsko uređenje koje uvažava postojeće stanje može poslužiti važeći propis i praksa na koju ukazuju iz MHB-a, a vezana je uz Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, da se pri rješavanju stambenog statusa, odnosno otkupa, ne radi podjela na one stradalnike iz Domovinskog rata koji koriste stan JLS s ili bez pravne osnove ako se utvrdi pravo na zbrinjavanje.

Godinama ukazujemo na problem otkupa stanova u vlasništvu javnih ustanova, konkretno školskog stana u Belom Manastiru njegovoj dugogodišnjoj stanarki, učiteljici u toj školi, koja je u međuvremenu otišla u mirovinu. Tijekom godina se uočilo i kako zaposlenici drugih ustanova ne mogu pod povoljnijim uvjetima otkupiti stanove u kojima žive desetljećima, kao što su to mogli drugi stanari odnosno nositelji stanarskih prava diljem RH devedesetih godina. Na različitim se razinama propitivalo postoji li pravna osnova za prodaju tih stanova, pod kojim uvjetima i cijenama bi se prodavali, a vodili su se i pojedinačni sudski postupci. Pučka pravobraniteljica i DORH su još 2012. godine ukazali da škole kao ustanove mogu donositi odluke o raspolaganju stanovima u svom vlasništvu uz prethodnu suglasnost osnivača. Taj je stav potvrdilo i tadašnje Ministarstvo obrazovanja 2014. godine, a potom i tadašnji Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje 2021. godine, ali do prodaje nije dolazilo pa smo u Izvješću za 2024. godinu preporučili Vladi RH, da u suradnji s osnivačima ustanova te ustanovama na području Osječko-baranjske županije sudjeluje u kreiranju kriterija i uvjeta prodaje predmetnih stanova najmoprimcima koji u njima borave. Preporuka je prihvaćena te je Izmjenama i dopunama ZSZPP dugogodišnjim stanarima omogućen otkup stanova u vlasništvu JLP(R)S ili javnih ustanova po cijeni koja se utvrđuje sukladno tom Zakonu. Na prijedlog pučke pravobraniteljice propisano je i da svi oni koji ne podnesu zahtjev za otkup ili ne ostvare otkup stambene jedinice zadržavaju pravo korištenja stambene jedinice na temelju ugovora o najmu na neodređeno vrijeme i uz plaćanje zaštićene najamnine.

Postupali smo i po pritužbi na ograničavanja prava vlasništva. Pritužiteljica je kupila stan od RH sukladno Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH  i isplatila ga u cijelosti. Starije je životne dobi, narušenog zdravlja i postalo joj je izuzetno teško živjeti samoj pa želi prodati stan i odseliti sinu u inozemstvo, ali joj je zahtjev za prijevremeno brisanje zabilježbe odbijen. Mjera zabrane otuđenja je nužna radi sprečavanja zlouporabe stjecanja nekretnina pod uvjetima povoljnijim od tržišnih. No unatoč tome, pučka pravobraniteljica smatra kako bi trebalo zauzeti fleksibilniji pristup koji bi, umjesto isključivo vremenskih rokova zabrane raspolaganja, omogućio razmatranje različitih pojedinačnih stvarnih životnih situacija, pogotovo kada zbog dobi i/ili zdravstvenog stanja ili nastanka ili progresije invaliditeta, povećanja obitelji rođenjem ili usvajanjem djece ili nekog drugog opravdanog razloga, stanovanje u određenom objektu više ne zadovoljava stambene ili neke druge egzistencijalne potrebe vlasnika, a što se može promatrati i kao neizravna diskriminacija. Slijedom toga je pučka pravobraniteljica uputila preporuku za izmjenu Odluke i propisivanje mogućnosti davanja suglasnosti za brisanje zabilježbe zabrane otuđenja iz opravdanih razloga, koji se mogu i navesti, a čije će se postojanje utvrđivati u svakom pojedinačnom slučaju, razmatrajući i uvažavajući realne životne okolnosti. Na ovaj bi način bilo moguće zadržati zabranu otuđenja i paziti na ispunjenje njene svrhe, a istovremeno bi se omogućilo uvažavanje iznimnih realnih životnih situacija. Predmetna Odluka još nije izmijenjena, ali su preporuke oko formuliranja zabrane otuđenja prihvaćene u Izmjenama i dopunama ZSZPP-a. Inače iz MPUGDI navode da je jedan od prioriteta upravljanja državnim stanovima i prodaja po predmetnoj Odluci te da ostaje riješiti još 1.535 predmeta.

I dalje zaprimamo pritužbe na dugotrajnost postupanja prodaje državnih stanova za što su od prosinca 2023. godine i stupanja na snagu Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH umjesto MPUGDI nadležne Državne nekretnine d.o.o. Građani se pritužuju da je prijenos predmeta i ponovno traženje dokumentacije radi provjeravanja činjenica dovelo do novih zastoja, no nakon postupanja pučke pravobraniteljice u nekim je predmetima došlo do pomaka i njihova dovršetka. S druge strane, iz MPUGDI navode kako je zbog decentralizacije došlo do značajnog poboljšanja i efikasnosti upravljanja te da je tako omogućeno bolje usmjeravanje kapaciteta na druge obveze Ministarstva. No, postoje i situacije u kojima građani trpe materijalnu štetu zbog dugotrajnosti postupanja. Tako smo zaprimili  pritužbu na natječaj za kupnju državnog stana u Rijeci stambenim kreditom banke. Zbog dugotrajne procedure potpisivanja ugovora u MPUGDI-u pritužitelji su banci morali platiti kamate u visini od 1.797 eura. Uputili su molbu za pomoć MPUGDI-u, koja je odbijena uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku već o vršenju vlasničkih prava, da postupak potpisivanja izlaznih akata prolazi više razina i često uključuje i dodatne radnje vanjskih dionika poput javnih bilježnika, pa nije moguće predvidjeti stvarno vrijeme potpisivanja. Pučka pravobraniteljica se obratila upravnoj inspekciji koja je MPUGDI-u uputila upozorenje za nepostupanje, uz istodobni navod kako nije nadležna provoditi postupak za naknadu štete, što nije ni sporno. Iz inspekcije navode i da su stranke mogle tražiti izuzeće službene osobe, kao i da čelnik tijela može pokrenuti postupak protiv službenika zbog propusta u radu. No, ovako se sva odgovornost prebacila na stranke, pri čemu se ne radi o njihovoj neaktivnosti ili propustima već o organizaciji postupanja i funkcioniranja državne uprave.

Preporuka 78. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da izradi analizu primjene propisa i internih procedura vezano za raspolaganja nekretninama u vlasništvu u slučajevima dugotrajnog postupanja

Stoga je pučka pravobraniteljica pri donošenju Uredbe o postupcima koji prethode sklapanju pravnih poslova raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH u svrhu prodaje, razvrgnuća suvlasničke zajednice, davanja u zakup ili najam, zamjene te o postupcima u vezi sa stjecanjem nekretnina i drugih stvarnih prava u korist RH, ukazivala na potrebu propisivanja rokova u raspolaganju državnim vlasništvom, pogotovo tamo gdje se radi o postupanjima MPUGDI-a, odnosno Državnih nekretnina. Preporuka nije prihvaćena uz obrazloženje kako nije moguće odrediti jednoznačan rok koji će biti primjenjiv u svakom pojedinom slučaju. Pritužiteljima ostaje mogućnost podnošenja tužbe redovnom sudu zbog naknade štete, a u trenutku pripreme ovog Izvješća nismo imali informaciju je li pokrenut neki stegovni postupak ili postupak u kojem bi se unaprijedilo postupanje. Ovakve situacije, osim što su prouzročile konkretnu materijalnu štetu mladim ljudima, dodatno utječu na negativnu percepciju građana o javnoj upravi kao birokratiziranom sustavu koji nije spreman preuzeti odgovornost kada nastupi šteta. Stoga preporučamo MPUGDI analizu propisa i prakse raspolaganja stvari u vlasništvu RH u pogledu rokova postupanja, kao i prenošenje ovlasti potpisivanja unutar tijela.

 

Izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo i odluke Ustavnog suda RH

„Poštovana pravobraniteljice
javljam se, i u ime svoje majke i svoje osobno, vezano uz naš status zaštićenih najmoprimaca.
Upoznati smo sa zakonom, odabrali smo opciju čekanja da nam država osigura drugi stan u kojem ćemo plaćati najamninu ili ga pokušati otkupiti. No, kako se u zakonu nigdje ne navode rokovi, ne znamo koliko moramo čekati da se to dogodi.No, nije problem čekati, čekamo već 35 godina da se problem riješi, pa smo navikli. Problem je živjeti ovdje gdje živimo. Naime, kuća u kojoj se nalazi stan u kojem živimo je u potpunom rasulu. Stara je najmanje 150 godina, od čega posljednjih šezdesetak na održavanje nije ulagano ništa. Govorim o zgradi, mi smo u stan ulagali koliko je moguće ulagati u dio kuće u raspadu. Ukoliko vas zanima kako je to moguće i kako to izgleda, dobro ste došli, mi smo isto u … Sarkastično ću reći da pri ulasku u stan ne morate zatvarati kišobran, jer će te pokisnuti i unutra, no… to nije šala.
I neka kaciga za glavu bi dobrodošla, svako malo otpadne nešto sa stropa. Ni to nije šala.
Gumene čizme kao zaštita od električnog udara su preporučene. Ni tu se ne šalimo.
Radi se o tome, da mi sad već skoro godinu dana plaćamo najamninu za stan koji prokišnjava, električne instalacije su iskričave, kućanski aparati pregorjevavaju. To što sve izgleda kao da će nam se srušiti svakog trena na glavu je peta ili šesta briga, a glodavace koji se osjećaju kao kod kuće još nismo rangirali. Sami ne možemo ništa od toga popraviti, jer stanje stana je vezano uz stanje zgrade čiji vlasnici nismo, a nema ni informacije hoćemo li tu boraviti još mjesec, godinu, ili će biti napeta borba izmežu biologije i statike, to jest hoćemo li problem državi riješiti tako da umremo prirodnim putem ili od posljedica urušavanja… Oprostite ako mi je ton presarkastičan. nije iz zle volje. Jednostavno, morao sam nekako doći do pitanja: znate li vi što nam je činiti?“

Tijekom 2024. godine stupio je na snagu Zakon o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke USRH U-I-3242/2018 i dr., kojim bi se kroz pet mjera trebali riješiti odnosi zaštićenih najmoprimaca s vlasnicima privatnih stanova u kojima žive: 1. mjera je  nagodba stranaka o visini i trajanju najma na neodređeno vrijeme; 2. mjera je isplata zaštićenog najmoprimca po etalonskoj vrijednosti stana; 3. mjera je preseljenje zaštićenog najmoprimca u državni stan s minimalnom najamninom i mogućnost otkupa po povoljnim uvjetima; 4. mjera je zamjena stanova između vlasnika i RH uz mogućnost otkupa po povoljnim uvjetima; te 5. mjera je kupnja stana od RH i mogućnost otkupa po povoljnijim uvjetima. Tri su faze provedbe. U prvoj, koja je završila 31. listopada 2024. godine, ustrojen je Registar stanova u privatnom vlasništvu. U drugoj,  koja je također završila 31. prosinca 2024. godine, donesen je Program mjera, a u trećoj, koja je otpočela 1. siječnja 2025. godine, operativno se provode mjere, prestaje odnos zaštićenog najma i uspostavlja se novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma (no radi lakšeg razumijevanja i dalje koristimo termin zaštićeni najmoprimac/najam). Početno je u Registar uneseno 1.349 stanova, a do 31. prosinca 2025. godine njihov broj se smanjio na 1.072. U njima živi ukupno 2.014 osoba (osim zaštićenih najmoprimaca i članovi kućanstva) i u vlasništvu su 2.851 vlasnika. Od 1.349 zaštićenih najmoprimaca 870 su stariji od 65 godina, 14 je osoba s invaliditetom, a 18 lošeg imovnog stanja. Devet zaštićenih najmoprimaca je u međuvremenu preminulo.

U pet je predmeta odabrana prva programska mjera, u 337 druga, u 700 treća, a u po 30 predmeta četvrta i peta. U 84 predmeta zaštićeni najmoprimac nije dostavio obrazac o odabiru mjere, u 71 obje stranke nisu dostavile obrasce, a u 136 još treba utvrditi pravu volju stranaka. Do veljače 2026. godine po drugoj programskoj mjeri riješeno je 286 predmeta i isplaćeno je cca 24.500.000,00 eura te se za 2026. godinu planira provesti još 51 predmet, po trećoj pet, a ostala su 1.072 neriješena predmeta. Dva zaštićena najmoprimca izrazila su želju za preseljenjem u dom za starije te je u tijeku pronalazak slobodnih mjesta.

Za subvencioniranje prosječne najamnine koju RH plaća vlasniku stana u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac tijekom provedbe Programa mjera 2025. godine je utrošeno 4.300.000,00, a u 2026. godini se očekuje 5.000.000,00 eura. Naime, od 1. siječnja 2025. godine pa sve dok se zaštićeni najmoprimac ne iseli ili se stan ne otkupi/zamjeni, zaštićeni najmoprimac i RH plaćaju svaki po 50% prosječne najamnine. Iznimno ako 50% iznosa prosječne najamnine prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, RH plaća dodatnih 25% najamnine.

Zakon propisuje mogućnost podnošenja upravne tužbe protiv rješenja MPUGDI-a. Na Upravnom sudu u Zagrebu zaprimljeno ih je 46, u Rijeci 35, u Splitu četiri, dok u Osijeku nije bilo tužbi. Visoki upravni sud zaprimio je šest žalbi na prvostupanjske sudske odluke, tri su odbijene, a ostale su u radu. Nemamo podatak o prosječnom trajanju sporova niti o meritumu konkretnih odluka.

Ustavni sud RH je u nekoliko postupaka odlučivao o ustavnosti Zakona odbivši odnosno odbacivši sve prijedloge.

Pučka pravobraniteljica je pratila provedbu Zakona i Programa i postupala po pritužbama koje su pretežito podnosili zaštićeni najmoprimci. Održan je i sastanak s predstavnicima udruga zaštićenih najmoprimaca, potom i s MPUGDI, a pravobraniteljica je sudjelovala i na okruglom stolu o ovoj temi u Hrvatskom saboru.

Zaštićeni najmoprimci nezadovoljni su pravnim okvirom, zabrinuti su oko realizacije treće mjere i rokova, kao i raspoloživosti i uvjetnosti državnih stanova u koje trebaju preseliti. Ukazuju da visina isplaćenih sredstava po drugoj mjeri nije dovoljna za kupnju nekretnine, posebno u gradovima poput Splita, a pritužuju se i na visinu prosječne najamnine smatrajući da ju u cijelosti treba platiti država. Zaprimili smo i pritužbu vlasnika na postupak izdavanja rješenja o prijelaznoj najamnini, kao i pritužbu u vezi postupanja i informiranja u kojoj je pritužitelj istodobno i vlasnik i zaštićeni najmoprimac na dva različita stana. Obje skupine nezadovoljstvo izražavaju i u medijima pa se tako primjerice iznosilo kako su zaštićeni najmoprimci uznemireni zbog problema s dokumentacijom i izgradnjom zgrade u Dubrovniku u koju bi trebali useliti, ali i da se Udruga vlasnika Protectus obratila Odboru ministara VE zbog postupanja MPUGDI-a te da vlasnici neće stupiti u posjed stanova do ožujka 2026. godine. Odbor ministara VE je 3. prosinca 2025. godine razmatrao izvršenje presuda grupe Statileo ocijenivši sve poduzete mjere izvršenja učinkovitima te je konsenzusom zatvorio nadzor nad izvršenjem presuda. Prema Ustavnom sudu RH, sam model useljenja u državne stanove ustavnopravno nije sporan, ali dio sudaca ukazuje da u Zakonu nema jamstava da će treća mjera biti u potpunosti provedena u razumnom roku. Broj raspoloživih stanova varira po JLS-ima, a MPUGDI navodi da se obnavljaju postojeći i planira gradnja novih stanova te dodaje da se zbog subjektivnih okolnosti, poput smrti ili iseljenja mimo mjera, ne može sa sigurnošću utvrditi koliko će ukupno stanova trebati za treću mjeru.

Podaci pokazuju da je u cca 51% predmeta izabrana treća programska mjera te je razvidno da će za osiguranje potrebnog broja stanova trebati vremena. Do kraja 2025. godine uređeno je 12 državnih stanova, 303 se uređuju, a MPUGDI procjenjuje da će ih 2026. godine urediti još 250. Stanovi se nalaze na području cijele RH, a najviše ih je na području Zagreba, Rijeke i Osijeka. Izgradnja zgrade u zagrebačkom naselju Blato sa 152 stana je početnoj fazi radova. Izgradnja zgrade u Splitu s 58 stanova trebala bi biti dovršena u lipnju i useljena u kolovozu/rujnu 2026. U Dubrovniku je u tijeku kupnja zemljišta i izdavanje građevinske dozvole za 70 stanova.

S obzirom da se veliki dio stanova gradi ili tek treba graditi ili urediti, a rokovi iseljenja, koji ovise o zaprimanju dokumentacije u pojedinačnom slučaju, se bliže, pučka pravobraniteljica je u prosincu 2025. godine pozvala MPUGDI na žurno razmatranje modela bržeg i efikasnijeg rješavanja problema i preveniranja situacije u kojoj bi se dio zaštićenih najmoprimaca koji su izabrali treću mjeru našao bez stana, predloživši rješenja koja uključuju i izmjene propisa.

U vrijeme pisanja ovog Izvješća čekamo očitovanje MPUGDI-a o prijedlozima i preporukama upućenima u prosincu 2025. godine. Iz MPUGDI-a navode da im je najveći problem obnova i izgradnja novog stambenog fonda i dugotrajni postupci javne nabave, procedure JLS-a, kao i činjenica da brojni stanovi kojima upravljaju Državne nekretnine d.o.o. nisu podobni za obnovu i prenamjenu jer su tavanski ili podrumski, premale kvadrature ili nisu riješeni imovinskopravni odnosi.

Stoga smatramo kako bi jedna od mogućih opcija rješavanja stambenog pitanja zaštićenih najmoprimaca bila potaknuti promjenu izbora s 3. mjere  „preseljenje u državni stan“ na 2. mjeru i isplatu zaštićenog najmoprimca, propisivanjem povoljnijih uvjeta nego što su trenutno propisani. Naime, trebalo bi povisiti iznos isplate, jer tržišne cijene i dalje rastu, odnosno pravo na isplatu trebalo bi se utvrđivati prema prosječnoj cijeni m² u JLS iz koje je zaštićeni najmoprimac, a ne etalonskoj cijeni, kako je sada propisano. Naime, po Zakonu pravo na isplatu neoporezivog novčanog iznosa u okviru druge mjere utvrđuje se na temelju etalonske cijene građenja po m², pomnoženoj s maksimalnom kvadraturom odgovarajućeg stana na koju zaštićeni najmoprimac i članovi njegovog kućanstva imaju pravo, a ako se stan na kojem postoji teret zaštićenog najma nalazi u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji ili u JLS koja graniči s morskom obalom, konačan iznos se uvećava množenjem s koeficijentom geografske lokacije koji iznosi 1,2. Na internetskoj stranici MPUGDI-a se spominju iznosi isplate od cca 55.887,50 do 67.065,00 eura i dodatnih 13.150,00 do 15.780,00 eura za svakog člana kućanstva, ovisno o lokaciji.

S druge strane, osnovicu za izračun najvišeg iznosa potpore za stjecanje ili gradnju stambene nekretnine za potrebe vlastitog stanovanja (tzv. mjera povrata poreza za mlade) po Zakonu o društveno poticanoj stanogradnji nije etalonska cijena nego je prosječna cijena m² stana u JLS u kojoj se nekretnina stječe ili gradi, a koja se određuje po podatku MPUGDI-a objavljenog 4. lipnja 2025. godine. Prethodno je Ekonomski institut Zagreb kao podlogu izračuna izradio „Studiju o prosječnim ostvarenim kupoprodajnim cijenama za starogradnju i novogradnju u 2024. godini“. Etalonska cijena po kojoj se računa isplata u okviru druge mjere je određena 25. srpnja 2025. godine te iznosi 1.315,00 eura po m². Prosječna cijena m² stana o kojoj govori Ekonomski institut varira i ovisi o tržištu. Tako u Splitu tržišna cijena višestruko premašuje etalonsku i po podacima MPUGDI-a iznosi 3.462,08 eura/m dok je u Bilju 959,3 eura (oba mjesta imaju stanove sa zaštićenim najmoprimcima) pa smo preporučili da osnova izračuna isplate budu podaci o ostvarenim kupoprodajnim cijenama, a etalonska cijena samo ondje gdje je viša od kupoprodajne.

Zaštićenim najmoprimcima koji su već isplaćeni moglo bi se priznati pravo na isplatu razlike, primjerice u obrocima. Poseban motiv za prelazak na drugu mjeru bila bi i isplata iznosa prije iseljenja, što smo predlagali pri donošenju Zakona, jer ukoliko je smisao odredbe pomoći zaštićenim najmoprimcima da sredstvima riješe stambeno pitanje, ona su potrebna prije iseljenja, posebno jer su banke postrožile uvjete kreditiranja.

Preporuka 79. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da predloži izmjene Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP-a u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda, kojima bi se povećao iznos isplate u drugoj mjeri temeljem prosječne kupoprodajne cijene m² u jedinici lokalne samouprave i propisala isplata sredstava prije iseljenja te priznala razlika onima koji su već primili isplatu

Preporučamo MPUGDI-u da predloži izmjene Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP-a u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH U-I-3242/2018 i dr., kojima bi se povećao iznos isplate u drugoj mjeri propisivanjem obračuna temeljem prosječne kupoprodajne cijene m² u JLS iz koje je zaštićeni najmoprimac umjesto obračuna temeljem etalonske cijene građenja, i propisala isplata sredstava prije iseljenja, kao i priznala razlika onima koji su već primili isplatu.

Kao što je već navedeno, 870 zaštićenih najmoprimaca su stariji od 65 godina, 14 ih je s invaliditetom, a 18 lošeg imovnog stanja. Upravo zbog ovih karakteristika i želje za sigurnošću mnogi su se odlučili na preseljenje u državne stanove, ali zbog opisane situacije sa državnim stanovima vjerojatno je i da će se mnogi morati seliti nekoliko puta, prvo u stan na tržištu, a tek potom u državni koji im po mjeri pripada. Upravo zbog ove ranjivosti MPUGDI-u smo ukazali da je nužna suradnja s HZSR-om kako bi se stanke upoznale s pravima iz sustava socijalne skrbi te ih na vrijeme počele koristiti.

Nadalje, pozitivno je što je Zakonom propisano da RH subvencionira zaštićenom najmoprimcu najamninu za stan na tržištu sve do ispunjenja obveze davanja odgovarajućeg državnog stana u najam. No tu je nekoliko mogućih problema. Naime, nakon poplave u Gunji ili potresa u SMŽ dio građana se zbog dobi, zdravstvenog ili imovnog stanja nije snašao na tržištu nekretnina. Trebali su konkretnu pomoć pri potrazi za stanom za najam, sklapanju ugovora i slično, no često ju nisu dobili pa su ostali živjeti u oštećenim objektima. Ostanak zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima nakon isteka rokova iseljenja, neovisno o razlogu, kažnjivo je ponašanje koje se novčano sankcionira te slijedi ovrha, pa je potrebno uložiti dodatne napore za prevenirati da se najranjiviji nađu u ovoj situaciji. U medijima se ukazuje i da su najmoprimci žrtve prijevara lažnih vlasnika stanova u kojima su ostajali bez značajnih iznosa pologa i stanova.

Preporuka 80. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da žurno u suradnji s Hrvatskim zavodom za socijalnu skrb te udrugama razmotri načine kojima bi se osobama u ranjivom položaju pomoglo u pronalasku zamjenskog stana dok čekaju realizaciju treće mjere Preporuka 81. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da omogući da se odgovarajućim stanom smatra i stan u drugoj županiji uz zadovoljavanje ostalih uvjeta i izričiti pristanak zaštićenog najmoprimca

Pri donošenju Zakona predlagali smo propisivanje obveze MPUGDI-a ili pružateljima besplatne pravne pomoći aktivnog pomaganja ranjivim skupinama zaštićenih najmoprimaca u pronalasku stana kojeg bi država subvencionirala. Predlagali smo i da u tim situacijama država bude stranka ugovora u ime i za račun zaštićenog najmoprimca, uz njegovu suglasnost u vezi stana, kako bi se izbjeglo potencijalno otkazivanje ugovora od strane najmodavca, primjerice radi isplativijeg turističkog najma. Prijedlog tada nije prihvaćen pa smo ponovo preporučili MPUGDI-u da razmotri načine na koje bi se pripadnicima ranjivih skupina pomoglo u pronalaženju zamjenskog stana. Predložili smo i da se, za vrijeme čekanja državnog stana, osim preseljenja u stanove na tržištu, propiše mogućnost ostanka u posjedu privatnog stana u kojem žive, uz izričitu pisanu suglasnost vlasnika i sklapanje nagodbe/ugovora o najmu na određeno vrijeme do iseljenja u državni stan i uz plaćanje slobodno ugovorene najamnine koju će država subvencionirati. Preporučamo MPUGDI-u da žurno u suradnji s Hrvatskim zavodom za socijalu skrbi te zainteresiranim udrugama razmotri načine kojima bi se osobama u ranjivom položaju pomoglo u pronalasku zamjenskog stana dok čekaju realizaciju treće mjere iz Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH U-I-3242/2018 i dr.

Nadalje, po važećoj definiciji odgovarajući državni stan za useljenje zaštićenog najmoprimca je u istoj JLS. S obzirom na dostupnost stanova predložili smo da se propiše da se odgovarajućim stanom smatra i stan u drugoj županiji uz zadovoljavanje ostalih uvjeta, ukoliko na njega zaštićeni najmoprimac izrijekom pristane. Pri tome bi prednost u odabiru stanova i dalje imali zaštićeni najmoprimci s prijavljenim kontinuiranim prebivalištem u JLS. Kako nemamo povratnu informaciju preporučamo MPUGDI-u da omogući da se odgovarajućim stanom smatra i stan u drugoj županiji uz zadovoljavanje ostalih uvjeta i izričiti pristanak zaštićenog najmoprimca.

MPUGDI-u smo preporučili i uspostavu žurne suradnje s JLS-ima, pogotovo velikim gradovima, kako bi zajednički procijenili mogućnost izvanredne, izravne dodjele gradskih stanova za najam zaštićenim najmoprimcima koji čekaju državni stan, imajući u vidu da je njihovo zbrinjavanje bila i zakonska obveza gradova, i to sredstvima od prodaje stanova po Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

Preporuka 82. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da osigura ažurnu komunikaciju sa strankama vezano uz pitanja zaštićenog najma Preporuka 83. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da na službenoj mrežnoj stranici iskaže statističke podatke o iskazanim i izvršenim mjerama temeljem dobi i spola

Imajući u vidu broj neriješenih predmeta te prigovore na nedostatak informacija predložili smo MPUGDI-u da razmotri reorganizaciju rada i/ili uvede nove/dodatne službenike za rješavanje ovih složenih predmeta. I iz MPUGDI-a ukazuju kako otežano komuniciraju sa strankama, koje su zbog dugotrajnosti situacije u kojoj su se našli ne svojom krivnjom, izgubili povjerenje u institucije. Navode i da se susreću s očekivanjima koja nije moguće ispuniti, poput gradnje novih zgrada u centru Zagreba ili unutar Dubrovačkih zidina.

Nakon potresa građani su se pučkoj pravobraniteljici u velikoj mjeri prituživali na nedostatak informacija, a takvi su se prigovori smanjili nakon što im se omogućilo izravno komuniciranje sa službenicima, stoga smatramo da ova iskustva treba primijeniti i u ovom slučaju. Trebalo bi razmotriti na koji način strankama omogućiti osobni, a ne samo telefonski kontakt sa službenicima. S obzirom da nisu sve stranke članice udruga, a kako vjerojatno ni udruge ne raspolažu svim informacijama o rješavanju pitanja zaštićenog najma, potrebno je na web stranici MPUGDI-a objavljivati više ažuriranih informacija o pravima i obvezama i procedurama koje slijede. Preporučamo MPUGDI-u reorganizaciju rada uvođenjem novih/dodatnih službenika za rješavanje pitanja zaštićenog najma te poduzimanje mjera radi osigura ažurnu komunikaciju sa strankama vezano uz pitanja zaštićenog najma.

Preporučamo MPUGDI-u da na službenoj web stranici iskažu statističke podatke o ranjivim skupinama, preferiranim i izvršenim mjerama, kako bi zainteresirana javnost, udruge, druge pravobraniteljske institucije i dr. analizom podataka mogli pridonijeti procesu, pravodobno reagirati i dodatno modificirati mjere.

I tijekom 2025. godine zaprimali smo pritužbe vezane uz sanaciju i stambeno zbrinjavanje nakon klizišta. Očitovanja MPUGDI-a bismo zaprimali tek nakon nekoliko požurnica pa bi uz inače dobru suradnju u tom dijelu trebalo unaprijediti postupanje. Po javnom pozivu za stambeno zbrinjavanje iz ožujka 2024. godine zaprimljeno je 46 prijava: 34 s područja Krapinsko-zagorske, šest Sisačko-moslavačke, tri Varaždinske, dvije Bjelovarsko-bilogorske i jedna s područja Vukovarsko-srijemske županije. Prema navodima MPUGDI-a njihovo rješavanje očekuje se u 2026. godini. Što se tiče preporuke pučke pravobraniteljice da se izmjenama Programa ublažavanja posljedica klizišta stradalnicima omogući  dokazivanje činjenice faktičnog najma i drugim dokaznim sredstvima,  MPUGDI navodi da do sada nije uočen problem, ali da će intervenirati i mijenjati propis ako za to bude potrebe.

 

Socijalno stanovanje

„Živim kao podstanar zadnjih 3,5 godine i najmodavac je stan odlučio prodati te ću uskoro morati izaći iz njega. …Živim sa malom plaćom jer sam na dugotrajnom bolovanju zbog bolesti. …Sami znate da su se najamnine podigle u nebo. Stan sam našao prije recesije te je cijena znatno manja. Volio bi ako mi možete pomoći i naći gradski stan gdje bi mogao živjeti da ne završim na cesti. Zima je te ne bi volio da moram biti na cesti. …Placu koju dobivam iznisi samo 210 eura sto nije dostojno za zivot. …Znam da je dugotrajan proces za najam gradskog stana, ali lijepo vas molim da mi pomognete. Ne znam kome da se više obratim…“

Najranjiviji i najsiromašniji članovi društva i dalje se suočavaju s kontinuiranim rastom najamnina, posebice u većim gradovima i na obali, sve većim troškovima života, povećanim rizikom od siromaštva, što sve dovodi i do većeg rizika od beskućništva. Iz obraćanja građana razvidan je pri tome nedostatak socijalnog smještaja lokalnih jedinica. Najčešće nam se obraćaju obitelji ili jednoroditeljske obitelji s maloljetnom djecom sa zamolbama za pomoć u pronalasku smještaja kada im prijeti beskućništvo, primjerice nakon razvoda braka ili kod narušenih obiteljskih odnosa, otkazivanja najma privatnog stana za koji nisu imali ugovor o najmu i sl.

Uvodno spomenuti Europski plan za priuštivo stanovanje osim mladih prepoznaje i skupine s niskim prihodima kao one koje su posebno pogođene stambenom krizom. Kao osobe u  nepovoljnom položaju se navode  i starije osobe s niskim mirovinama, samohrani roditelji te obitelji s djecom izloženom riziku od siromaštva, LGBTIQ+ osobe, žrtve rodno uvjetovanog nasilja, Romi i druge marginalizirane manjine, migranti te druge skupine izložene riziku isključenosti ili diskriminacije, koje se suočavaju s posebnim izazovima u pristupu stanovanju. Dodatno, osobe s invaliditetom suočavaju se s ograničenom dostupnošću pristupačnog stanovanja, što povećava rizik od institucionalizacije. Podstanari se suočavaju sa sve većim rizicima stambene nesigurnosti zbog rasta najamnina i, u nekim državama članicama, nedostatne pravne ili socijalne pomoći kada je ona potrebna. Stoga je Europski plan usmjeren na rješavanje beskućništva i pružanje potpore najmoprimcima i kućanstvima u ranjivom položaju. Prepoznaje da je osiguravanje većeg broja socijalnih stanova ključno za napredak prema dugoročnom zaustavljanju socijalne isključenosti i izbjegavanju nesigurne stambene situacije te suzbijanju beskućništva. Pri tome, podsjećamo kako je pristup socijalnom stanovanju i pomoći beskućnicima jedno od 20 načela Europskog stupa socijalnih prava.

Preporuka 84. (ponovljena) Vladi Republike Hrvatske, da usvoji Strategiju o socijalnom stanovanju u RH

Već smo ukazali da je prilikom donošenja strateških i drugih propisa iz područja stanovanja propuštena prilika adresirati i problem stambenog zbrinjavanja najugroženijih članova društva, čija se prava rješavaju različitim propisima, pa stoga ponavljamo preporuku o potrebi donošenja Strategije o socijalnom stanovanju.

Tijekom  2025. godini pučka pravobraniteljica provela je istraživanje “Prakse priznavanja naknade za troškove stanovanja u RH i diskriminacija temeljem etničke pripadnosti” o uvjetima i praksi gradova u postupcima odobravanja naknade za troškove stanovanja najsiromašnijim građanima, koja je prema ZSS-u namijenjena podmirivanju najamnine, komunalne naknade, troškova grijanja, vodnih usluga te troškova vezanih uz povećanje energetske učinkovitosti zgrade.

Naime, radom na pritužbama uočili smo da ovu itekako važnu naknadu za doprinos zadovoljenju osnovnih životnih potreba ne ostvaruju, a katkad formalno niti ne mogu ostvariti, mnogi korisnici ZMN-a, iako se sukladno ZSS-u ona priznaje svim ovim korisnicima. Razlog tome je zasigurno neznanje korisnika, a dodatno i što ju, za razliku od ZMN-a, ne priznaje HZSR već JLS.

Istraživanje je pokazalo da ju u nekim JLS-ima korisnici ZMN-a ne mogu ostvariti jer kod priznavanja naknade ili odobravanja troškova moraju predočiti dokaze koje mogu pribaviti samo ako žive u „reguliranom stanovanju“ i ako imaju sklopljen ugovor s najmodavcem ovjeren kod javnog bilježnika, ako računi glase na njihovo ime, ako imaju prebivalište na adresi na koju se odnose računi i slično. Nažalost, mnogi građani, pa tako i korisnici ZMN-a, žive bez ugovora o najmu i bez prebivališta na adresi stanovanja ili u nelegaliziranih objektima bez vlastitih priključaka, zbog čega nemaju dokaz troškova stanovanja na vlastito ime. Stoga smo u istraživanju analizirali uvjete za priznavanje naknade i podmirivanje troškova, broj korisnika koji ju ostvaruju i njihov udio u ukupnom broju korisnika ZMN-a.

Istraživanje je obuhvatilo samo gradove a u budućnosti bi trebalo istraživati i praksu općina. Odazvalo mu se 89% gradova, od kojih dva ne priznaju naknadu kako je definirana ZSS-om (jedan ju ne priznaje uopće, dok jedan priznaje samo ogrjev). Analiza pokazuje i da za priznavanje naknade gradovi uvode različite dodatne uvjete (npr. trajanje prebivanja u gradu) pored onih određenih ZSS-om, neki podrazumijevaju angažman samih korisnika dok neki naknadu priznaju po službenoj dužnosti, priznaju ju na različita razdoblja i različite troškove te ju priznaju u različitim iznosima, zbog čega dolazi do nejednakosti između korisnika ZMN-a ovisno u kojem gradu žive.

Kako je riječ o nacionalnoj naknadi, bilo bi potrebno da ju sve JLS priznaju jednako, pri čemu ne bi trebalo doći do smanjivanja razine prava tamo gdje ju priznaju u iznosima većima od 30% ZMN-a. Nadalje, u gradovima koji naknadu priznaju temeljem podataka HZSR-a o korisnicima ZMN-a, broj korisnika koji ju ostvaruju očekivano je veći pa bi takvu praksu trebale usvojiti sve JLS kako korisnici ne bi bili zakinuti za ovo pravo zbog neinformiranosti.

Nadalje, podaci su pokazali da korisnici ZMN-a ostvaruju ovu naknadu u manjem broju u gradovima koji traže dokaze “reguliranog stanovanja” u usporedbi s gradovima koji ne traže takve dokaze, odnosno da tako postavljeni uvjeti zaista imaju negativan učinak na ostvarivanje naknade za troškove stanovanja pa ih je potrebno definirati tako da ne isključuju one korisnike koji žive u “nereguliranom stanovanju”.

Dodatno, u Istraživanju smo pitali  gradove i uključuju li trošak pričuve u troškove stanovanja. 13 gradova navelo je da u svojim aktima priznaju pričuvu kao trošak, a šest ih priznaje kao dio naknade troškove stanovanja. Neki ju priznaju ako je povećanje povezano s energetskom učinkovitošću zgrade. Nadalje, 47 gradova je navelo kako ju ne uračunavaju u naknadu jer se radi o trošku kojeg trebaju podmirivati vlasnici, dok iz odgovora 48 gradova nije bilo moguće zaključiti o njihovom postupanju. Iako nije sporno tko bi i pod kojim uvjetima trebao plaćati pričuvu, smatramo kako bi trebalo uvažavati različite životne okolnosti.

Preporuka 85. Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da izda naputak jedinicama lokalne samouprave da izmjene akte o socijalnoj skrbi kako bi opći uvjet za priznavanje naknade za troškove stanovanja bio samo status korisnika zajamčene minimalne naknade Preporuka 86. Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da pri idućim izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi izradi prijedlog kojim će se: propisati obvezu priznavanja naknade troškova stanovanja po službenoj dužnosti; propisati obvezu Hrvatskog zavoda za socijalni rad da dostavlja mjesečno jedinicama lokalne samouprave podatke o korisnicima zajamčene minimalne naknade za ovu svrhu; definirati razdoblje priznavanja ove naknade; povećati minimalni iznos naknade za troškove stanovanja sukladno dobroj praksi nekih jedinica lokalne samouprave

Iako je prema ZSS-u obveza velikih gradova i gradova sjedišta županija da potiču i osiguravaju zbrinjavanje korisnika ZMN-a i u socijalne stanove, odnosno da u kriznim situacijama zbrinjavanju obitelji s mlt. djecom u socijalni stan ili „na drugi način“ kako ne bi došlo do njihovog razdvajanja, to ne čine svi jer nemaju stambeni fond ili financijska sredstva za ovu namjenu. Dodatno, neki gradovi navode da nisu zaprimali ovakve zahtjeve, a neki da ovu obvezu ispunjavanju isplaćivanjem naknade za troškove stanovanja.

Grad Zagreb je u siječnju 2025. godine donio novu Odluku o najmu stanova. Pučka pravobraniteljica je pri njenom donošenju ukazivala na negativne posljedice pretjeranog formalizma kada se pri utvrđivanju uvjeta za dodjelu gradskih stanova godine prebivanja u Zagrebu mogu dokazati samo uvjerenjem MUP-a. Protiv Odluke podnesen je zahtjev za ocjenu zakonitosti Visokom upravnom sudu u Zagrebu koji je u rješavanju. Tijekom 2025. godine raspisan je natječaj za najam stanova na temelju socioekonomskog statusa, o čemu je pučka pravobraniteljica obavijestila pritužitelje koji su joj se obraćali sa zamolbom za pomoć. Nakon što je objavljen Prijedlog liste reda prvenstva za davanje stanova u najam, AZOP je uputio opomenu Gradu i zabranio javnu objavu osobnih podataka u tom dokumentu o čemu više pišemo u poglavlju o pravu na privatnost.

Grad Dubrovnik navodi da je 2025. godine u gradske stanove smjestio ukupno 25 korisnika, od čega pet korisnika ZMN-a temeljem Liste prvenstva socijalno ugroženih osoba. Grad Pazin je u pet gradskih stanova smjestio šest korisnika, od toga četiri korisnika ZMN-a te dva beskućnika. Grad Virovitica je osigurao smještaj za 17 korisnika ZMN-a u gradske stanove, Vinkovci su pokrili trošak najamnine za 11 samaca/obitelji korisnika ZMN-a smještenih u gradske stanove. Šibenik je dodijelio dva gradska stana u najam na ograničeno vrijeme, jedan samohranoj majci s troje mlt. djece nakon iznenadne smrti supruga. Poreč je naveo da je na preporuku HZSR-a u gradski stan smjestio samohranu majku s devetero djece koji su korisnici ZMN-a. Poreč plaća najam stana u privatnom vlasništvu do pet godina, a po potrebi i duže. U 2025. godini je ova pomoć osigurana za četiri kućanstva korisnika ZMN-a i dvije jednoroditeljske obitelji s mlt. djecom.

ZSS-om je propisano da će županije u skladu sa svojim mogućnostima, ukoliko gradovi ne mogu osigurati sredstva za socijalno stanovanje, financijski ih podržati, no prema informacijama kojima raspolažemo one to uglavnom ne čine.

Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH omogućava raspolaganje ovim nekretninama bez naknade u korist JLP(R)S kada je to opravdano i obrazloženo, između ostaloga, i socijalnom dobrobiti građana. No da bi to zaživjelo u praksi potrebna je suradnja države i JLP(R)S-a. Izdvajamo primjer suradnje MPUGDI-ja i Grada Karlovca, koji nema socijalnih stanova za smještaj svih potrebitih, dok u gradu ima dosta praznih stanova u državnom vlasništvu. Još 2023. godine radi smještaja obitelji azilanata iz Sirije, MPUGDI je prenijelo na Grad šest stanova. Obitelji su i dalje u stanovima te su uspješno integrirane. Ovakvu praksu bi trebalo primjenjivati i za sve ostale ranjive skupine. No u 2025. godini MPUGDI nije darovalo ili ustupilo na raspolaganje nekretnine u vlasništvu RH JLP(R)S-ima.

 

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava

I tijekom 2025. godine postupali smo po pritužbama na obnovu nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa 2020. godine. Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije iz 2023. godine ukinuta je potreba ishođenja brojne dokumentacije, uvedene su institucionalne promjene i ubrzalo se pojedinačno postupanje. Obnova javnih zgrada uglavnom je zadovoljavajuća, ali pritužbe koje zaprimamo ukazuju na probleme s kojima su još uvijek suočeni oni koji čekaju obnovu privatnih kuća.

Građani se pritužuju na dugotrajnost rješavanja predmeta, na dugotrajnost i transparentnost postupaka javne nabave, a sve više i na kvalitetu radova i materijala, probleme s izvođačima, kao  i kontrolu radova. I dalje su mnogi u kontejnerima u dvorištima oštećenih kuća ili u razrušenim objektima te se nadaju obnovi i bilo kakvoj pomoći države. Na problem neriješenih imovinsko pravnih odnosa ukazuju i iz MPUGDI-a, zbog čega je upitno hoće li stradalnici, a pogotovo oni starije životne dobi, uopće dočekati obnovu, odnosno hoće li mlađi odseliti. Dio stradalnika nije podnio zahtjev za obnovu u roku misleći da su to učinili statičari pri prvim pregledima te se sada zbog prekluzivnog roka nalaze u teškoj situaciji.

Problemi su i dalje nedostupnost vode u udaljenim naseljima SMŽ-a, siromaštvo (u hrani, higijenskim potrepštinama i odjeći), nedostupnost medicinskih i ortopedskih pomagala, kao i usamljenost samačkih domaćinstava. Pri tome, HCK ukazuje i da zbog dugotrajnog stresa dio stanovnika postaje ravnodušan na teške okolnosti u kojima žive pa raste potreba za kontinuiranim oblicima pomoći.

Iz MPUGDI-a navode da je više faktora koji utječu na uspješnost obnove, od postupaka javne nabave do raspoložive građevinske operative. U obnovi privatne imovine trenutačno su angažirane 83 građevinske tvrtke, no potrebe su veće.

„…Prebacuju odgovornost jedni na druge, a vrijeme ide nama se zdravstveno stanje samo pogorsava svim clanovima mog kucanstva MAJKA i BAKA 95 god… Izrazito su bezobrazni u komunikaciji i cak su meni zabranili telefonski da ih zovem na jedan od brojeva, i nepravedno ocijenjuju nas predmet jer nam tvrde da nije samostalan objekt nego dio konstrukcijske cjeline sto nije istina jer kuca na broju … je od nase rodbine i nedavno je prodana… I kako bi netko mogao to kupit ako je konstrukcijska cjelina a bez da nas pita na… Ima puno nedorecenih, nelogicnih stvari nedoumica u svemu tome za sto netreba biti pravnik da nesto logicno povezes, a odgovora od onih koji bi to trebali radit nema… Zato lijepo Vas molim da nam pomognete jer nas je strah i zivimo u konstantnom stresu za nasu sudbinu…“  „Postovana zadnji nas poziv (zvala majka) prema Ministarstvu graditeljstva sluzbenik koji vodi nas predmet, je bio horor… Dobili smo odgovor:Gospođo pa vidite da imamo posla oko Vjesnika i kazu zovite krajem 2 mjeseca… I tako zavrsi svaki pokusaj dobivanja informacija o nasoj kuci, tjedni prolaze, mjeseci,godine a oni hladni i bez imalo impatije nam serviraju lazi i odugovlacenje agonije…

Ja cu tjerat pravdu na sve moguce nacine, a najvise zbog moje 😭😭BAKE😭😭 (od majke mama) koja je umrla u podstanarskom stanu 8.10.2025😭😭😭😭… Nije sirota dozivjela da se vrati u kucu koju je krvavo gradila zajedno sa DEDOM, i da bi nas nakon svega toga sluzbenici njihovi tako sikanirali, ponizavali e pa nece makar i na SUD ZA LJUDSKA PRAVA isao…“

Prema rezultatima istraživanja objavljenima u studiji „Postpotresna obnova zagrebačkih naselja Markuševec i Čučerje”, većina stanovnika odlučila se za samoobnovu samo djelomično se oslanjajući na pomoć Grada Zagreba i MPUGDI-a. Manji dio, prvenstveno oni čije su kuće srušene, odlučio se za konstruktivnu obnovu MPUGDI-a. Položaj stanovnika koji su živjeli u privremenom smještaju, u kontejnerima ili u dijelu svoje kuće koju su ad hoc obnavljali je posebno težak, a u Istraživanju se ukazuje i na probleme u komunikaciji s nadležnim tijelima. Mnogi još čekaju obnovu ili rušenje kuće, a izgrađeno je premalo zamjenskih kuća. Nedovoljna je i kontrola provedbe. Zbog toga su se mnogi, pogotovo mlađi i s djecom, odselili iz naselja i obnovu prepustili starijim članovima obitelji ili su ju ostavili za dalju budućnost. Mnogi su nezadovoljni tipskim kućama te ističu da su se odluke donosile bez uključivanja ljudi koji žive s posljedicama potresa. Glasovi građana rijetko su se čuli osim kroz pritužbe i kroz medije. Na to je ukazivala i pučka pravobraniteljica MPUGDI-u i Gradu Zagrebu postupajući u pojedinačnim predmetnima, u ranijim godišnjim izvješćima i pri donošenju propisa iz ovog područja.

„Postovani, postovana

obracam vam se iz razloga jer sam prijavio status od potresa, te je procjena izvrsena 22/11/2020.

nakon toga zaprimio sam samo 2 maila od grada Zagreba vezano uz tu temu u ozujku 2021. Svaka daljnja komunikacija s gradskim uredima je bila uzaludna. Kako nisam primio nikakve dokumente niti informacija o daljnjim postupcima nikakve daljnje korake nisam  mogao poduzeti. Tek sam krajem veljace 2025 uspio ostvariti kontakt te sam nakon gotovo mjesec dana uspio doci do gospodina koji mi je poslao procjenu stete, do tada je nisam nikada dobio. imao sam samo broj za koji nitko nije znao sto je. Kako sam u meduvremenu bio i na ministarstvu, U Republike Austrije i Kneza Mislava 2 receno mi je da isti kod njih ne postoje da je vrijeme prijava i procjene steta proslo. u prilogu dokumentacija koju posjedujem.

Molim vas za savjet sto i kako dalje postupiti…“

Preporuka 87. (ponovljena) Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da izradi analizu potreba za eventualnim otvaranjem novog roka za podnošenje zahtjeva za obnovu Preporuka 88. Vladi Republike Hrvatske, da s mrežne stranice https://potresinfo.gov.hr/ ukloni nevažeće obavijesti i/ili dokumente

 I dalje nam se javljaju građani koji do 31. prosinca 2023. godine, ponajviše zbog neznanja i nesnalaženja u procedurama, nisu podnijeli zahtjev za obnovu. Na ovaj smo problem ukazali u izvješćima za 2023. i 2024. godinu te pri donošenju Programa mjera obnove zgrada oštećenih u potresu, a i većina JLS-a pogođenih potresom ukazuju na potrebu produljenja roka. Iako se ovaj problem spominje i u Izvješću Vlade RH o učincima provedbe Zakona o obnovi za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine, MPUGDI navodi da se neće propisivati dodatni rok jer su vlasnici imali dovoljno vremena za podnošenje zahtjeva, da su obavijesti bile objavljivane u medijima, na javnim tribinama te na mrežnoj stranici MPUGDI-a.

Jasno je da je bilo potrebno postaviti rokove i da su ih se građani trebali držati. No, ova je nesreća zadesila ljude, koji se nisu snašli i iz različitih okolnosti nisu na vrijeme podnijeli zahtjev. Dio njih se zbog starije dobi ili jer nemaju signala ne služi Internetom, a oni koji žive u udaljenim naseljima poput Sočanice, Donjeg Klasnića ili Kozaperovice teško mogu doći do urbanog središta ukoliko nemaju osobni automobil. Stoga ponavljamo preporuku MPUGDI-u da izradi analizu koja će uvažiti mišljenja s terena i pritužbe građana za potrebom otvaranja dodatnog roka za podnošenje zahtjeva za obnovu.

Dodatno, jedan od pritužitelja je ukazao kako se na web stranici Stožera civilne zaštite https://potresinfo.gov.hr/ i dalje nalazi dokument u kojem su navedeni različiti rokovi podnošenja zahtjeva za obnovu na području SMŽ-a, pri čemu neki još nisu istekli što dodatno može dovesti u zabludu pa Vladi RH preporučamo uklanjanje predmetnih poveznica ili njihovo označavanje nevažećima.

Prema podacima MPUGDI-a podneseno je 39.431 zahtjeva za obnovu za sva pogođena područja, za 24.817 lokacija. Doneseno je 32.909 akata, za 21.299 lokacija. Iz Upravnog suda u Zagrebu navode da je protiv rješenja MPUGDI-a do kraja 2025. godine zaprimljeno 76 tužbi vezanih uz konstrukcijsku obnovu, novčanu pomoć, privremeno stambeno zbrinjavanje te financiranje najamnine. Donesene su 32 odluke, od kojih su dvije reformacijske, a postupci prosječno traju 330 dana.

Na potresima pogođenim područjima do 30. prosinca 2025. godine završeno je 14.254 postupaka obnove, od kojih se 13.459 odnosi na privatne zgrade i kuće, a 795 na zgrade javne namjene i infrastrukture. Izgrađene su 494 obiteljske kuće, i to na području pogođenim zagrebačkim potresom 45, a petrinjskim 449, dok je 207 kuća u izgradnji. Isplaćeno je 80 novčanih pomoći za kupnju stana/kuće umjesto gradnje zamjenske kuće. Obnovom su obuhvaćene 74 zdravstvene ustanove, 156 škola i vrtića, 27 fakulteta, 293 zgrade kulturne baštine, 600 kilometara prometnica i 77 mostova i drugih projekata komunalne i energetske infrastrukture. Useljeno je 45 zgrada, od kojih 17 u Sisku, osam u Petrinji, osam u Glini, četiri u Topuskom, dvije u Gvozdu i po jedna u Kutini, Dvoru, Jasenovcu, Lekeniku i Novskoj. Planira se i povećanje stambenog fonda u SMŽ i gradnja 59 novih zgrada s 1.024 stana. Na obnovu javne i privatne imovine sveukupno je utrošeno 4,23 milijarde eura, od čega 2,46 milijardi na području obuhvaćenom zagrebačkim potresom i 1,77 milijardi na području petrinjskog potresa. U proračunu za 2026. godinu osigurano je 1,02 milijarde eura za obnovu.

Još u Izvješću za 2021. godinu preporučili smo MPUGDI-u da jasno postavi i komunicira rokove i obuhvate obnove obiteljskih kuća i višestambenih zgrada, a u Izvješću za 2024. godinu da ubrza organiziranu obnovu vodeći pri tome računa o stradalnicima koji su u kontejnerima, odnosno privremenom smještaju na teret proračuna, kao i o pripadnicima ranjivih skupina, poput primatelja ZMN-a, osoba s invaliditetom, starijih osoba te hrvatskih branitelja. Predlagali smo i povećanje broja službenika koji rade na ovim predmetima, odnosno reorganizaciju poslovanja uz analiziranje podataka obnove i oštećenih objekata radi otvaranja novog roka obnove. U Izvješću o učincima provedbe Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine se navodi kako je MPUGDI radi kontinuiranog planiranja i praćenja cjelokupne dinamike obnove pristupilo izradi Plana obnove da bi se proces dodatno strukturirao. Obrada svih zahtjeva za koje nije donesen akt o obnovi planira se do kraja 2029. godine. Procjenjuje se i da bi uklanjanje i gradnja zamjenskih obiteljskih kuća trebalo biti okončano u prvoj polovini 2027., a zgrada do kraja 2030. godine. Jedan od ključnih faktora koji utječe na završetak obnove u planiranom roku, uspješno je provođenje postupaka nabave, odnosno zainteresiranost i kapacitet građevinske operative.

Od listopada 2021. godine i stupanja na snagu čl. 113.a Zakona o DIRH-u o uklanjanju uništene zgrade oštećene potresom, poplavom, klizištem ili drugim izvanrednim događajem, čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama ili stabilnosti tla na okolnom zemljištu bez suglasnosti vlasnika/suvlasnika pa do kraja 2025. godine doneseno je 518 rješenja. Po toj su osnovi uklonjene 544 zgrade, najviše u Sisku i Petrinji, a temeljem Odluka stožera CZ uklonjeno je dodatnih 105 građevina. I dalje se obavljaju nadzori i donose rješenja na inicijativu JLS-a i Grada Zagreba. Šest je sudskih sporova u vezi uklanjanja po toj odredbi, spor oko uklanjanja zgrade u Petrinjskoj ulici u Zagrebu je pravomoćno dovršen u korist DIRH-a, a ostali koji se tiču naknade štete su u tijeku (za uklanjanje garaže u Petrinji te stambenih zgrada u Majskim Poljanama, Hrvatskoj Kostajnici i Zagrebu).

Postupali smo po pritužbi u vezi uklanjanja uništene kuće u Majskim Poljanama. Pritužitelj je osporavao činjeničnu i pravnu osnovu uklanjanja i dostavu rješenja, a žalio se i na komunikaciju s DIRH-om i MPUGDI-om. DIRH je na temelju rješenja iz prosinca 2022. godine, donesenog po čl. 113.a, u ožujku 2023. godine uklonio potresom uništenu kuću jer su vizualnim pregledom uočena značajna oštećenja vanjskih nosivih zidova s djelomičnim urušavanjem, koja su upućivala da zgrada ne ispunjava temeljne zahtjeve mehaničke otpornosti i stabilnosti u mjeri da dijelovi neposredno prijete sigurnosti ljudi i prometa. Iz dokumentacije proizlazi da je DIRH proveo postupak, rješenje oglasio na oglasnoj ploči te da je kuća uklonjena o trošku Državnog proračuna. O rješenju DIRH-a obaviješteno je MPUGDI. Pritužitelj je 2021. godine podnio zahtjev za uklanjanjem kuće te potom i zahtjev za gradnju zamjenske kuće, a u siječnju 2023. godine zahtjev za popravak konstrukcije u organiziranoj obnovi. Zahtjevi za uklanjanje i gradnju su odbijeni jer je stanovao u Zagrebu, a ne u predmetnoj kući, dok je postupak za konstrukcijsku obnovu obustavljen jer je kuća u međuvremenu uklonjena pa se nije imalo što obnavljati. Pritužitelj nije osporavao rješenje DIRH-a o uklanjanju jer ga nije bio osobno zaprimio i rok mu je protekao pa se obratio državnom odvjetništvu zahtjevom za mirnim rješavanjem spora. ODO je u potpunosti odbilo njegov zahtjev, a o eventualnom sudskom postupku nemamo informacija.

Odredba 113.a unesena je u Zakon 2021. godine nakon katastrofalnih potresa, uz obrazloženje da je zbog potrebe usklađivanja s posebnim propisima o obnovi i postupanjima u izvanrednim događajima uzrokovanim potresima, poplavama, klizištima i dr., nužno ojačati ovlasti građevinske inspekcije. Na potresom pogođenim područjima veliki dio zgrada je uništen pa ih je potrebno hitno ukloniti, jer njihovo zadržavanje u prostoru prijeti neposrednoj sigurnosti i zdravlju ljudi i drugim zgradama na okolnom zemljištu, a ishođenje suglasnosti vlasnika odugovlačilo bi postupak i bilo prerizično za živote građana.

Preporuka 89. Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, da osobnom dostavom obavještava stranke o uklanjanju nekretnina sukladno članku 113. a Zakona o državnom inspektoratu

Rješenje o uklanjanju dostavlja se oglašavanjem na oglasnu ploču čime postaje izvršno i može se osporavati pred upravnim sudom. Urednost dostave na oglasnoj ploči je pravna presumpcija i uvedena je zbog potrebe žurne reakcije u izvanrednim okolnostima. Ovakav način dostave odgovara zahtjevima javnog interesa, ali je istodobno iznimno izazovan za vlasnike jer je vjerojatno da ih većina nije upoznata s ovom procedurom. Ako za nju i znaju, a nemaju mogućnosti učestalo fizički provjeravati oglasnu ploču ili pratiti obavijesti na internetskim stranicama DIRH-a, za postupanje građevinske inspekcije neće ni znati do uklanjanja zgrade, zbog čega neće na vrijeme uložiti pravni lijek i biti u mogućnosti osporavati utvrđenje inspekcije. Zbog toga smo pri izmjeni Zakona o obnovi, koji ima gotovo pa identičnu odredbu o uklanjanju, u listopadu 2021. godine ukazali da bi, radi pravne sigurnosti kad god je to moguće rješenje ipak trebalo dostaviti osobno vlasniku, no prijedlog nije prihvaćen. S obzirom na vrijeme proteklo od potresa te da su najviše ugrožavajuće nekretnine već uklonjene, preporučamo DIRH-u da obavještava stranke o uklanjanju sukladno članku 113.a te osobnom dostavom.

Na područjima oba potresa nalazilo se 2.419 mobilnih stambenih jedinica/kontejnera sa 6.258 korisnika odnosno 2.400 obitelji. Iz MPUGDI-a navode da se svi zahtjevi korisnika mobilnih stambenih jedinica prioritetno rješavaju te se u najkraćem mogućem roku uvode u projektiranje i radove. Kontejnerska naselja su zatvorena, a stradalnici su preseljeni u obnovljene kuće ili primjereniji smještaj. Na oba pogođena područja uz oštećene kuće su i dalje raspoređena 1.245 kontejnera, no korisnici njih 178 nisu podnijeli zahtjev za obnovu, dok su preostali zahtjevi u različitim fazama provedbe. I dalje velik dio korisnika ne želi napustiti svoja dvorišta jer imaju njive, voćnjake i vrtove koje obrađuju ili brinu o domaćim životinjama.

Život na potresom pogođenim područjima SMŽ-a za neke je stanovnike iznimno težak, jer se osim  života u nesigurnim objektima susreću i s drugim egzistencijalnim izazovima. Svakodnevica im se svodi na život u siromaštvu u izoliranim, infrastrukturno nepovezanim područjima, često ne znaju ili ne mogu ostvariti svoja prava. Tako postupamo po pritužbi/molbi za pomoć mladića iz zaselka kod Dvora, koji s bolesnim ocem i bratom živi u doista teškim uvjetima. Kuća im je oštećena u potresu, no pravo na obnovu nisu ostvarili jer nisu dokazali da je podnositelj zahtjeva za to ovlaštena osoba. Kuća koja se urušava, bez vode, kupaonice i internetskog signala, nema status zgrade u obnovi pa obitelj ne ostvaruje ni pravo na privremeno stambeno zbrinjavanje. Iz dopisa MPUGDI-a nije jasno je li rješenje već dostavljeno pritužiteljima koji bi protiv njega, ukoliko rok nije istekao, mogli pokrenuti upravni spor. No vrlo je vjerojatno da to neće učiniti jer nemaju adekvatnu pravnu pomoć. Nije jasno ni je li MPUGDI inzistiralo na dostavi isprava poput ugovora, posjedovnog lista, provođenju nekog postupka i slično, ili je, što Zakon o obnovi omogućuje, pritužitelje pozvalo na dostavu ovjerene izjave o vlasništvu i posjedu s dva svjedoka, a što su možda i mogli pribaviti. Adekvatno stanovnje je osnovna ljudska potreba i pravo pa pučka pravobraniteljica nastavlja postupati u predmetu, tim više jer u trenutku pripreme ovog Izvješća nismo zaprimili očitovanja JLS i HZSR-a o pritužiteljevoj situaciji.

Preporuka 90. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da izradi prijedlog Izmjene i dopune Odluke o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresima, koja će biti usklađena s cijenama najma na tržištu

Do 30. lipnja 2025. sufinanciranjem najamnine zbrinuto je  2.748 osoba, za što je isplaćeno 18,96 milijuna eura. Prema Izmjenama i dopunama Odluke o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresima iz 2023. godine, najamnina se financira maksimalno do 9,30 eura po m2. No kako su tržišne cijene porasle na prosječno 12,7 eura po m2,  o čemu više pišemo u poglavlju o stanovanju, preporučamo MPUGDI-u da žurno pripremi Izmjene i dopune Odluke o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresima, koje bi bile usklađene s cijenama najma na tržištu.

Hostel Arena demobiliziran je 31. prosinca 2023. godine, kada je iseljen i najveći dio stradalnika, a prema podacima iz veljače 2025. godine u njemu je još sedam stradalnika potresa, od kojih većina u statusu gosta i sami plaćaju smještaj. No dvije korisnice starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja su zbog neplaćanja režija u rujnu 2025. godine pozvane da se isele pa su se za pomoć obratile pučkoj pravobraniteljici koja je, imajući u vidu njihovu situaciju, Hostelu i Gradu Zagrebu preporučila produljenje roka iseljenja. Naime, jedna je iskazala želju za povratkom u državni stan u kojem je najmoprimka, a zgrada je u organiziranoj nekonstrukcijskoj obnovi, dok je druga bila navela da želi u dom za starije ili gradski stan. Rok iseljenja je produljen, a iz Grada navode i da im je ponuđen krizni smještaj ili ostanak u Hostelu uz plaćanje smještaja. U trenutku pripreme ovog Izvješća stradalnice su još u Hostelu, no nemamo službene podatke o eventualnom pokretanju sudskih postupaka iseljenja. U njima bi od suda mogle tražiti zaštitu prava na dom, što bi sud morao razmotriti. Naime, osim što u sobama žive dulje vrijeme, treba imati u vidu da u njih nisu nasilno ušle već su useljene kao stradalnice potresa kada je MPUGDI mobiliziralo Hostel. Pučka pravobraniteljica je još u lipnju 2021. godine MPUGDI-u i Gradu Zagrebu ukazala na potrebu formaliziranja statusa stradalnika u Hostelu izdavanjem akta s rokom zbrinjavanja i mogućnošću ulaganja pravog lijeka, no koliko nam je poznato isti nisu nikada doneseni, ni dostavljeni strankama.

„Poštovani, samo da javim da smo uspjeli za vodu, danas su počeli kopati i dobit ćemo besplatne priključke, hvala vam na velikom trudu koji smo skupa pridonijeli da se napravi vodovod, pozdrav iz Petrinje…“

Pristup zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju je i dalje problem u nekim dijelovima SMŽ koji ni prije potresa nisu imali pristup vodnim građevinama, već su se stanovnici opskrbljivali vodom iz bunara ili lokalnih vodovoda. Problem je što je veliki broj bunara nakon potresa presušio ili voda u njima nije sigurna za piće, dok lokalne vodovode koji nisu preuzeti u sustav javne odvodnje održavaju sami korisnici prema svojim financijskim mogućnostima pa često nisu ispravni. Stanovnici se snalaze na različite načine, najčešće sami dovoze vodu iz prirodnih izvora, od susjeda ili im je dovoze vatrogasci, no postavlja se pitanje zdravstvene ispravnosti ove vode. Posebno zahtjevno je onima koji drže stoku ili su na nepristupačnom terenu. HCK je 2025. godine asanirao 449 bunara pa je 1.092 korisnika tako dobilo vodu, no analize su pokazale da se takva voda može koristiti samo kao tehnička jer nije zdravstveno ispravna za ljudsku potrošnju. Mogućnost korištenja bunarske vode značajno smanjuje režijske troškove ionako siromašnog stanovništva pa HCK nastavlja s Programom asanacije bunara i u 2026. godini.

Preporuka 91. (ponovljena) Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskim vodama, javnim isporučiteljima vodnih usluga i jedinicama lokalne samouprave, da uloži dodatne napore u osiguravanju dostave vode potrebitim građanima

Hrvatske vode su u 2024. i 2025. godini financirale izradu projektne dokumentacije za spajanje lokalnih vodovoda na području Sunje te proširenje mreže javne vodoopskrbe u Kutini, Dvoru i Gvozdu, kao i izradu dokumentacije za planove smanjenja gubitka vode petrinjskog i sisačkog vodovoda, a iz MZOZT-a navode da su u planu i drugi projekti na ovom području, primjerice za Lekenik, Hrastovicu, Topusko i dr.  O važnosti vode više pišemo u potpoglavlju o pravu na vodu.

S obzirom na značenje vode za život i zdravlje ponavljamo preporuku Vladi RH, Hrvatskim vodama, nadležnim JIVU-ima i JLS-ima, da ulože dodatne napore u iznalaženju mogućnosti sufinanciranja dostave zdravstveno ispravne vode za ljudsku potrošnju potrebitim građanima, posebno ranjivim skupinama, te da nastave raditi na izgradnji i poboljšanju javnog sustava vodoopskrbe i odvodnje na potresima pogođenim područjima.

Nastavlja se i otpis potraživanja i naknade za električnu i toplinsku energiju, za RTV pristojbu i cestarinu na autocesti A11 Zagreb – Sisak, a omogućen je i besplatan prijevoz vlakom na toj relaciji do kraja lipnja 2026. godine. Primijetili smo da građani koji nam dolaze na razgovor u Ured, a iz SMŽ-a su, koriste besplatne usluge prijevoza.

 

Energetsko siromaštvo

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o energetskoj učinkovitosti, koji je usvojen 2025. godine,  transponirana je Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955, čime je prvi put u pravni okvir RH uvedena službena definicija energetskog siromaštva. Važnost definiranja energetskog siromaštva kao polazišne točke u adresiranju ovog problema s kojim se prema podacima Eurostata susreće najmanje 9,2% ukupnog stanovništva EU, isticali smo u brojnim izvješćima.

Sukladno novoj zakonskoj definiciji koja se primjenjuje od početka 2026. godine energetsko siromaštvo znači da „kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama, pri čemu se takvim uslugama osiguravaju osnovne razine i pristojan životni i zdravstveni standard, uključujući odgovarajuće grijanje, toplu vodu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim nacionalnim socijalnim politikama i ostalim relevantnim nacionalnim politikama, što je uzrokovano kombinacijom čimbenika, uključujući cjenovnu nepristupačnost, nedovoljan raspoloživ dohodak, visoke izdatke za energiju, loša energetska svojstva zgrada i lošu energetsku učinkovitost doma“. Građani u riziku od energetskog siromaštva su osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugroženi kupci energenata, osobe u kućanstvima s niskim prihodima te osobe koje žive u socijalnom stanovanju.

Kod energetskog se siromaštva radi o kompleksnom fenomenu uzrokovanom kombinacijom niza faktora poput niskih prihoda kućanstva, visokih rashoda za energiju te niske energetske učinkovitosti u kućanstvu, stoga njegovo rješavanje zahtijeva multisektorski pristup. Važno je i sudjelovanje JLP(R)S-ova kao onih najbližih građanima. Energetskim siromaštvom posebno su pogođene ranjive skupine građana poput starijih osoba, posebno žena starijih od 65 godina, osoba s invaliditetom, nezaposlenih, a u posebno su teškom položaju osobe koje žive u ruralnim i udaljenim sredinama u izdvojenim obiteljskim kućama te im je nedostupna energetska infrastruktura.

Zgrade su jedan od najvećih potrošača finalne energije te prema posljednjim dostupnim podacima Instituta Hrvoje Požar čini 42% ukupne potrošnje energije, a procijenjeno je da čak 37% stambenog fonda čine zgrade s energetski najlošijim svojstvima, uz ogradu da je stvarno stanje vjerojatno i lošije, budući da trenutno samo 9% novijih, ali i energetski učinkovitijih zgrada podliježe obvezi izrade energetskog certifikata. Zakonom o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, usvojenim u 2025. godini, u pravni sustav RH transponirana je Direktiva (EU) 2024/1275 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. travnja 2024. godine o energetskim svojstvima zgrada, a cilj mu je uspostavljanje zgrada s nultom emisijom do 2050. godine. Zakon predviđa usvajanje Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada te donošenje Nacionalnog plana obnove zgrada do 2050. godine.

Klimatske promjene dodatno pogoršavaju egzistencijalnu situaciju građana koji moraju birati između troškova adekvatnog hlađenja stambenog prostora ljeti i grijanja zimi i primjerice onih za hranu. Prilikom energetske obnove stambenih objekata, ali i zelene tranzicije općenito, važno je voditi računa o njenom utjecaju na građane u lošem socioekonomskom položaju. Stoga je temeljem Uredbe (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. godine osnovan Socijalni fond za klimatsku politiku. Sredstva iz spomenutog fonda dodjeljuju se državama članicama financiranjem mjera i ulaganja navedenih u njihovim nacionalnim planovima. Socijalni plan za klimatsku politiku RH 2026.-2032. bio je u javnom savjetovanju u prosincu 2025. godine te smo MZOZT-u dostavili mišljenje i prijedloge. Radi se o prvom sveobuhvatnom dokumentu takve vrste kojem je cilj ublažiti socijalne posljedice zelene tranzicije, zaštititi ranjive skupine, poticati zapošljavanje u zelenim sektorima i podržati regionalnu koheziju u skladu s europskim i međunarodnim obvezama RH.

Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije predložili smo određena poboljšanja kod informiranja energetski siromašnih građana, povećanja obuhvata potpunog financiranja energetske obnove ranjivim kućanstvima, prikupljanje podataka i izradu analize o životnim uvjetima i socioekonomskim karakteristikama energetski siromašnih građana, pojednostavljivanje sustava prijave ranjivih kućanstava na javne pozive i adekvatnu tehničku i pravnu podršku prijaviteljima, kao i mogućnost uključivanja određenih marginaliziranih skupina poput pripadnika romske nacionalne manjine u ciljane skupine, pri čemu o uvjetima stanovanja Roma više pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

Preporuka 92. Vladi Republike Hrvatske, da uspostavi jedinstvenu kontakt točku na nacionalnoj razini putem koje bi građani mogli dobiti informacije o pravima, mjerama i postupcima vezanim uz energetsko siromaštvo Preporuka 93. (ponovljena) Vladi Republike Hrvatske, da poveća iznos naknade za ugroženog kupca energenata (NUKE)

Dodatno, kriteriji prihvatljivosti programa energetske učinkovitosti prvenstveno se odnose na tehničke aspekte zgrada, a ne na potrebe i različite situacije potencijalnih prijavitelja. U praksi su informacije o programima i postupcima prijave često složene i uglavnom dostupne samo putem interneta, što može isključiti osobe s nižim digitalnim vještinama, znanjem ili prihodima, pa je potrebno osigurati i njima lako dostupne informacije.

Sufinanciranje ili predujam obnove od strane korisnika može biti izazovno za osobe s niskim i srednjim prihodima. Upravo zato Agencija EU za temeljna prava ukazuje da EU i njezine države članice trebaju, u okviru svojih nadležnosti, osigurati da osobe koje žive u stambenim objektima loših energetskih svojstava i nemaju dovoljno sredstava za provedbu obnove mogu ravnopravno koristiti programe i fondove za energetsku obnovu i povećanje energetske učinkovitosti.

U rujnu 2025. usvojen je i 9. paket mjera Vlade RH za zaštitu standarda građana i konkurentnosti gospodarstva od rasta cijena, vrijedan ukupno 175 milijuna eura. Vlada RH je navela da ovim Paketom kreće u postupno otpuštanje mjera zbog “prije svega stabilizacije cijena energenata na tržištu“, ali i da će „i dalje cijene prosječnih računa biti niže nego što bi bile bez Vladinih subvencija“. Tako je donesena i Odluka o izmjenama Odluke o subvencioniranju dijela krajnje cijene opskrbe plinom za krajnje kupce kategorije kućanstvo kojom se subvencioniranje dijela krajnje cijene produžuje do 31. ožujka 2026. godine, također u smanjenom iznosu. Kako ističe HERA, primjenom ove Odluke, uz korekciju pojedinih tarifnih elemenata, prosječan porast krajnje cijene plina za kupce kategorije kućanstvo od 1. listopada 2025. iznosi 9,5%, odnosno 4 eura mjesečno.

Od ukupnog iznosa 9. paketa mjera, 51 milijun eura predviđen je za naknadu za ugroženog kupca energenata – NUKE (troškove električne, plinske i toplinske energije), a uključuje 117 tisuća osoba sa statusom ugroženog kupca energenata za razdoblje od 1. studenoga 2025. do 31. ožujka 2026. godine. Ovime su obuhvaćeni korisnici ZMN-a, korisnici prve, druge i treće razine inkluzivnog dodatka, korisnici nacionalne naknade za starije te novčane naknade za nezaposlene branitelje i civilne stradalnike Domovinskog rata. Ovim Paketom mjesečna naknada se nije povećavala te iznosi najviše 70 eura. Iako je ovo itekako važna pomoć za ugrožene kupce energenata, nažalost, ovaj iznos mnogima nije dostatan za podmirenje stvarnih troškova energije, posebice u zimskim mjesecima.

Prema podacima HEP Elektre, 2025. godine privremeno je obustavljena isporuka električne energije zbog duga na 14.512 mjernih mjesta, što ukazuje na daljnji pad s obzirom da je 2024. godine privremeno obustavljena na 17.691 mjerna mjesta, 2023. godine na 19.000 mjesta, a 2022. na 22.000 mjernih mjesta. HEP Elektra na svojim internetskim stranicama nudi informacije o ispunjavanju ugovornih obveza radi sprječavanja obustave isporuke, o načinima podnošenja prigovora, ali i mogućnostima odgode plaćanja ili obročne otplate  za ugrožene kupce.

Gradska plinara Zagreb-Opskrba u svrhu suzbijanja energetskog siromaštva navodi i olakšavanje položaja građana u energetskoj krizi. Korisnicima NUKE ne obustavlja se isporuka plina čak ni kod evidentiranog dugovanja, ali ni ostalim korisnicima, već postoji mogućnost obročne otplate, sporazuma i sudskih nagodbi prema otplatnom planu u mjesečnim ratama.

Međimurje-plin tijekom 2025. godine nije obustavljalo isporuke plina, posebice ne za ugrožene kupce.

Preporuka 94. (ponovljena) Jedinicama područne (regionalne) samouprave, da donesu sveobuhvatne dokumente s analizom stanja i mjerama za suzbijanje energetskog siromaštva na svome području

Većina županija ne prati pojavnost energetskog siromaštva, a nisu izradile ni sveobuhvatni dokument s analizom stanja i mjerama za suzbijanje energetskog siromaštva na svome području, što je bila preporuka iz Izvješća za 2024. godinu, koju ponavljamo.

U praksi se ovom problemu pristupa parcijalno, isplatama jednokratnih naknada za podmirenje povećanih troškova energije. Dodatno, iako više županija navodi da su donijele i da provode mjere iz akcijskih planova energetske učinkovitosti, ovi planovi se ne odnose na ugrožena kućanstva već na postizanje energetskih ušteda u zgradama javne namjene. Na razini gradova energetskom se siromaštvu pristupa u okviru prava koja ionako proizlaze iz sustava socijalne skrbi, poput podmirivanja naknade za troškove stanovanja i plaćanje režijskih troškova, dok neki nude sufinanciranje energetske obnove višestambenih zgrada i obiteljskih kuća, a manji broj gradova provodi i edukacije te građanima pruža informacije relevantne za energetsku obnovu.

Kao primjere dobre prakse među županijama ističemo Koprivničko-križevačku koja planira u novi Akcijski plan energetske učinkovitosti uvrstiti i analizu energetskog siromaštva i konkretne mjere za njegovo suzbijanje. Međimurska županija je, provodeći projekt Dizajn i provedba regionalnih javnih inicijativa za pravednu energetsku tranziciju održive energetske unije Srednje i Istočne Europe, izradila Regionalni energetski i klimatski akcijski plan za Međimursku županiju, prvi dokument na regionalnoj razini koji objedinjeno pristupa izazovima pravedne energetske tranzicije, energetske sigurnosti i energetskog siromaštva. Provodi i projekt I-PRODER u cilju oblikovanja realnih polazišnih osnova za djelovanje kroz prikupljanje podataka s terena, analizu stanja u općinama i regijama i prepoznavanje energetski siromašnih kućanstava ili onih u riziku od energetskog siromaštva. Istarska županija putem Istarske regionalne energetske agencije (IRENA) trenutno provodi čak četiri projekta koja se tiču energetskog siromaštva, a tijekom 2025. godine instalirane su dvije sunčane elektrane na zgradu Samačkog hotela u Labinu koji se koristi za socijalno stanovanje, budući da objekt za grijanje i hlađenje koristi električnu energiju.

Grad Vrbovec u Akcijskom planu energetski i klimatski održivog razvoja (SECAP) ima posebno poglavlje posvećeno energetskom siromaštvu, u kojem se prepoznaje povezanost socijalne ranjivosti i energetske neučinkovitosti stambenog fonda. Dokument predviđa mjere usmjerene na povećanje energetske učinkovitosti kućanstava, informiranje građana te korištenje nacionalnih i europskih izvora financiranja u cilju smanjenja troškova energije za ranjive skupine. Tako je kao jedna od mjera predviđen Info-centar za pomoć energetski siromašnima i osobama u riziku od energetskog siromaštva. Ova mjera predviđa uspostavu trajnog sustava savjetovanja i informiranja energetski siromašnih o mogućnostima poboljšanja energetske učinkovitosti, primjene obnovljivih izvora energije te dostupnim mehanizmima financiranja. Predviđeno je i njihovo jačanje energetske pismenosti te poticanje na sudjelovanje u različitim oblicima energetskih zajednica.

Grad Daruvar u svom SECAP-u također ima zasebno poglavlje posvećeno energetskom siromaštvu, u kojem se detaljnije obrazlaže koncept energetskog siromaštva u lokalnom kontekstu. Naglasak je stavljen na starije osobe i kućanstva s nižim primanjima, uz planiranje mjera energetske obnove, savjetovanja građana i povezivanja socijalnih i energetskih politika na lokalnoj razini. Predviđeno je i sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća za energetski siromašna kućanstva, kao i mjera energetske obnove stambenih zgrada.²

Grad Zaprešić u Akcijskom planu energetski i klimatski održivog razvoja navodi da su izrađene i mjere za suzbijanje energetskog siromaštva, osobito poticanjem energetske učinkovitosti stambenih zgrada, informiranjem građana o mogućnostima sufinanciranja te smanjenjem troškova energije za kućanstva u riziku od energetskog siromaštva. Tako je kao jedna od mjera predviđena zamjena kućanskih uređaja po sistemu „staro za novo“.

Navedeni primjeri upućuju da pojedine JLS, strateškim planiranjem u području klime i energije, prepoznaju energetsko siromaštvo kao relevantan društveni problem. No, učinak predviđenih mjera na stvarno smanjenje energetskog siromaštva tek je potrebno sustavno pratiti i vrednovati.

Preporuka 95. Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, da u sklopu predstojećeg javnog poziva predvidi povrat troškova izdavanja uporabne dozvole građanima koji je ishode radi prijave za energetsku obnovu

FZOEU je tijekom 2025. godine objavio javni poziv za iskaz interesa građanima iz ranjivih skupina radi prikupljanja informacija u svrhu provedbe Javnog poziva za financiranje energetske obnove obiteljskih kuća građana u riziku od energetskog siromaštva, koji će biti objavljen 2026. godine. Djelatnici Istarske regionalne energetske agencije ukazali su da je jedna od potrebnih dokumenata i uporabna dozvola, a trošak ishođenja uporabne dozvole je 80 ili 110 eura, ovisno o godini gradnje objekta, što je građanima u energetskom siromaštvu slabog imovnog stanja značajan financijski izdatak. Zbog odvraćajućeg učinka takvog troška na osobe u ranjivim kućanstvima kojima se energetska obnova financira u punom iznosu, preporučamo FZOEU-u da u sklopu predstojećeg javnog poziva predvidi povrat troškova izdavanja uporabne dozvole građanima koji je ishode radi prijave za energetsku obnovu.

 

Pravo na vodu i vodne usluge

Zdravstveno ispravna voda ključan je preduvjet očuvanja zdravlja, ostvarivanja dostojanstvenog života i uživanja drugih prava, uključujući na higijenu, sigurnu pripremu hrane i prevenciju bolesti. Pristup (zdravstvenoj ispravnoj) vodi često se uzima ‘zdravo za gotovo’, ali i pretpostavlja da pristup zdravstveno ispravnoj vodi imaju svi, a tek suočeni sa nedostupnošću vode shvaćamo koliko nam je ona važna. Osobe bez pouzdanog pristupa zdravstveno ispravnoj vodi se suočavaju sa značajnim rizicima za zdravlje i narušavanjem kvalitete života. Stoga su čista voda i sanitarni uvjeti jedan od ciljeva održivog razvoja UN-a, čiji je posebni cilj broj 6 osigurati pristup pitkoj vodi za sve, održivo upravljati vodama te osigurati higijenske uvjete za sve.

„Obraćamo Vam se u vezi problema s opskrbom vodom na području mjesta Škare i Podum. Na navedenim područjima živi manji broj građana koji su ograničeni u svom životu te također ima nekoliko poljoprivrednih gospodarstava koje također jedva funkcioniraju. Na navedenom području nema razvijene vodovodne mreže. Od dana 1.9.2025 godine došlo je do zabrane korištenja vode koji su građani navedenih mjesta imali na hidrantu na odlagalištu otpada u mjestu Podum kao jedinom mjestu gdje su imali pitku vodu. Znači na ODLAGALIŠTE OTPADA SU STANOVNICI DOLAZILI PO VODU ZA PIĆE. Građani su se obraćali gradu Otočcu i pisali peticiju, obraćali se poduzeću Ličke vode i njihovoj ispostavi u Otočcu koji su im ponudili da dolaze po vodu u Otočac na hidrant što je u potpunosti neprihvatljivo iz više razloga a prvenstveno što u tim mjestima živi starija populacija. Također obraćali su se Županiji Ličko senjskoj također bez ikakvog odgovora. Pošto do današnjeg dana nije pronađen način na koji će se pokušati riješiti problem a nitko niti ne pokušava riješiti problem ovim putem se obraćamo svima iz maila da napokon nađu volju i želju za rješavanje problema pošto je žalosno da u 21. stoljeću građani već duže od četiri mjeseca nemaju pitku vodu. Uz problem sa vodom na pojedinim mjestima nema asfalta i ako ima u lošem je stanju. Pošto je po medijskim izjava svima cilj da opstaju ruralna sela molimo vas da poduzmete nešto po navedenim problemima a ne samo da se naslikavate i lažno obećavate. Pošto do sad jedinice lokalne i regionalne uprave nisu ništa poduzele ovim putem molimo ostale institucije da se angažiraju i pokušaju naći rješenje pošto je žalosno da nemar od pojedinaca utječe na život građana.“   

U Ustavu RH  su zaštita okoliša i prirodnih bogatstava osobito zaštićene vrijednosti,  pri čemu Hrvatski sabor odlučuje o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i načinu njegovog korištenja, što se tumači i kao okvir za zaštitu prava na vodu.

Pravo na vodu i vodne usluge uređeno je i različitim zakonima, uključujući Zakon o vodama, Zakon o vodnim uslugama, Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva, Zakon o vodi za ljudsku potrošnju, Zakon o zaštiti okoliša. Ovaj složeni pravni okvir, zajedno s međunarodnim obavezama, uspostavlja institucionalne temelje za dostupnost, kvalitetu i održivost vodoopskrbe i sanitarnih usluga.

Prema podacima HZJZ-a, Izvještaj o vodi za ljudsku potrošnju za 2025. godinu je u trenutku izrade ovog Izvješća bio u izradi te će, sukladno zakonskim rokovima, biti objavljen u lipnju 2026. godine. U okviru državnog monitoringa vode za ljudsku potrošnju iz javne distribucijske mreže, koji koordinira HZJZ, u javnim distribucijskim sustavima uzorkovana su 8.023 uzorka u monitoringu parametara skupine „A“ te 860 uzoraka u monitoringu parametara skupine „B“. Ukupno je u javnoj distribucijskoj mreži bilo 229 nesukladnih uzoraka, odnosno 2,6%.

„Poštovani, podnosimo pritužbu vezano za izgradnju vodovodne mreže u selu Kunić, općina Plaški. Brojni su problemi u selu no ovo nam se čini kao najvažnije. Imamo i problem sa zagađenošću izvora vode. Prilažemo svu dokumentaciju vezano za izgradnju vodovodne mreže. EU dodjeljuje sredstva za izgradnju no Općina Plaški je dužna napraviti za izgradnju. No, nikako to ne čini. Već godinama“

U slučaju utvrđene nesukladnosti, isporučitelji su obvezni ograničiti isporuku vode, obavijestiti Stručno povjerenstvo i sanitarnu inspekciju najkasnije u roku od 24 sata, obavijestiti potrošače prema procjeni rizika, istražiti uzroke odstupanja te provesti hitne mjere radi uklanjanja zdravstvene neispravnosti. Kao najčešći uzroci mikrobioloških nesukladnosti navode se kvarovi i oštećenja na mreži te onečišćenja internih instalacija, pri čemu se ističe da su zabilježena mikrobiološka onečišćenja bila kratkotrajna i uklonjena ispiranjem i dezinfekcijom.

Tijekom 2025. godine nastavili smo zaprimati pritužbe građana zbog prekida u opskrbi vodom, osobito tijekom sušnih razdoblja, kao i zbog nedostatka ili potpunog izostanka vodoopskrbne mreže u pojedinim ruralnim naseljima. Zabilježene su i pritužbe zbog obustave isporuke vode zbog neplaćanja računa, kao i zbog neosiguravanja minimalnih količina zdravstveno ispravne vode kod prekida usluge.

Od Vijeća za vodne usluge zatražili smo podatke o rasponu cijena vodnih usluga u 2025. godini i informacije o mjeri u kojoj su na cijene utjecala kretanja na tržištu energenata i povećanje materijalnih troškova isporučitelja, inflacija, kao i gubici vode, podatke o postupcima nadzora zakonitosti odluka o cijeni vodnih usluga, poštivanju odredbi o socijalnoj cijeni vodnih usluga. Zatražili smo i podatke o omjeru visine cijene vodnih usluga i neto raspoloživog dohotka stanovnika na razini županija i Grada Zagreba, kao i podatke o trendovima u sektoru vodnih usluga. No Vijeće za vodne usluge nas je uputilo na Izvješće o stanju u sektoru vodnih usluga i radu Vijeća za vodne usluge za 2023. godinu, te nas je informiralo da je u pripremi takvo Izvješće za 2024.

Tijekom 2025. godine su pojedini javni isporučitelji vodnih usluga objavili izmjene cjenika, primjerice na području Vodovoda Hrvatsko primorje d.o.o. Zabilježen je rast cijena u pojedinim uslužnim područjima, dok za nacionalnu razinu ne postoje objedinjeni i usporedivi podaci.

Na ostvarivanje prava na vodu i vodne usluge sve snažnije utječu i klimatske promjene, ponajprije kroz porast učestalosti i intenziteta suša te sve češću pojavnost ekstremnih oborina i poplava. RH je među klimatski ranjivijim državama te se suočava s duljim sušnim razdobljima i intenzivnijim oborinama, uz povećanu potražnju za vodom, osobito u sektorima poljoprivrede i turizma. U sušnim razdobljima smanjuje se dotok u izvorišta, dok istodobno raste potrošnja vode, što povećava rizik od redukcija i prekida isporuke, osobito u područjima s visokim gubicima u mreži. Istodobno, epizode ekstremnih oborina povećavaju rizike od oštećenja infrastrukture i pogoršanja kvalitete sirove vode, što je potvrđeno pojavom bujičnih i urbanih poplava u više županija. Ovi trendovi upućuju na potrebu jačanja otpornosti sustava vodnih usluga, smanjenja gubitaka vode i prilagodbe planiranja vodnih usluga sve nestabilnijim klimatskim uvjetima.

Tako nam se pritužio stanovnik otoka Paga koji navodi da se za vrijeme kiše oborinske vode sakupljaju na prometnici i nekontrolirano razlijevaju po privatnim površinama, tj. dvorištima i vrtovima sa donje strane ceste, uništavajući privatnu imovinu, nanoseći razni otpad te da se tako ugrožava zdravlje stanara i uzrokuje materijalna šteta.

Nakon donošenja Zakona o vodnim uslugama 2019. i Uredbe o uslužnim područjima 2021. godine, u RH se provodi reforma vodnog sektora koja ima za cilj smanjenje broja isporučitelja i integraciju sustava, jačanje kapaciteta vodovodnih poduzeća, povećanje učinkovitosti i dostupnosti vodnih usluga.

Prema javno dostupnim informacijama, u sektoru vodnih usluga nastavljeni su procesi reforme usmjereni na integraciju i jačanje kapaciteta isporučitelja vodnih usluga, s ciljem unaprjeđenja dostupnosti i učinkovitosti sustava. Reforma je, prema posljednjim dostupnim podacima, provedena u potpunosti ili djelomično na većini od 41 planiranog uslužnog područja.

Prema podacima javnih isporučitelja vodnih usluga, udio neprihodovane vode (koja se izgubi u sustavu prije nego što dođe do korisnika ili se naplati) u javnim vodoopskrbnim sustavima RH posljednjih godina iznosi oko 50%, a prema podacima za prvih devet mjeseci 2025. godine taj je udio ostao na približno isti. Pri tome se naglašava da na razini EU još ne postoji standardizirana metodologija obračuna, dok se u RH koristi metoda razlike ispumpanih i fakturiranih količina vode, zbog čega neprihodovana voda ne predstavlja u cijelosti stvarne fizičke gubitke. Uočeni su nešto veći gubici kod isporučitelja kod kojih su u tijeku veliki infrastrukturni projekti aglomeracija, dok se kao pozitivan trend navodi zaustavljanje dugogodišnjeg rasta gubitaka vode.

Provedba Programa smanjenja gubitaka u sustavima javne vodoopskrbe navodi se kao u potpunosti realizirana, uz utrošenih 2.101.519,06 eura iz izvornih sredstava Hrvatskih voda. Dodatno, u okviru izrade 41-og pojedinačnog akcijskog plana po uslužnim područjima realizirano je 570.000 eura, uz jednak iznos sufinanciranja javnih isporučitelja, dok se navodi da je u Program ukupno uloženo 3.804.399 eura.

U pogledu priključenosti stanovništva, navodi se da se na sustave javne vodoopskrbe ne može priključiti 172.171 stanovnik (oko 4% populacije), dok je na sustave javne odvodnje priključeno oko 59% stanovništva, a preostali koriste individualna rješenja. Navedeni podaci odnose se na stanje priključenosti 2022. godine, a prikupljeni su 2024. u okviru izvještavanja prema Direktivi o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Sljedeće noveliranje podataka očekuje se u prvoj polovici 2026. godine.

Preporuka 96. Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, da u suradnji s Vijećem za vodne usluge, Hrvatskim vodama te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, osigura smanjenje gubitaka vode

Na temelju dostupnih podataka i zaprimljenih pritužbi može se zaključiti da su u 2025. godini i dalje značajne razlike u ostvarivanju prava na vodu između urbanih i ruralnih područja, osobito u naseljima u kojima javna vodoopskrbna mreža nije razvijena ili je pristup vodi ograničen. Istodobno, rezultati državnog monitoringa ukazuju da se zdravstvena ispravnost vode u javnim distribucijskim sustavima prati sustavno, uz zabilježene nesukladnosti koje se uklanjaju korektivnim mjerama. Međutim, učestale pritužbe građana zbog prekida opskrbe, osobito u sušnim razdobljima, te slučajevi obustave isporuke zbog neplaćanja računa ukazuju da se u praksi i dalje pojavljuju situacije koje ozbiljno ograničavaju svakodnevni život pogođenih kućanstava.

U pogledu učinkovitosti sustava, visoki udio neprihodovane vode i dalje je jedan od ključnih strukturnih izazova, koji dodatno povećava ranjivost sustava u uvjetima klimatskih promjena. Reforma vodnog sektora nastavlja se provoditi, no u trenutku izrade ovog Izvješća nije moguće s pouzdanošću potvrditi da je potpuno dovršena, kao ni da je provedba standarda ujednačena na svim uslužnim područjima. Klimatske promjene pritom se sve jasnije potvrđuju kao faktor koji povećava rizike za kontinuitet, dostupnost i otpornost vodnih usluga te zahtijeva dugoročniji i integriran pristup planiranju.

 

Stambeno zbrinjavanje

„Poštovana, obraćam Vam se  rad zaštite svojih prava i prava moje obitelji. Imam pravomoćno rješenje o darovanju građevinskog materijala za stambeno zbrinjavanje, no projektanti su mi uskratili pravo na preuzimanje materijala. Kuću smo kupili prije devet godina. Kuća je bila starija građevina, ide u obliku ključa, jer je uz nju stara kuća predviđena za rušenje. Do sada je bila obnovljena samo krovna konstrukcija. Sama kuća se sastoji od dvije velike sobe, kupaonice, kuhinje te trijema koji smo zatvorili. Od jedne velike sobe napravili smo dnevni boravak i blagovaonicu, a drugu smo pregradili rigipsom kako bi djeca imala dvije male sobe. Međutim, iz temelja kuće prodire vlaga, jer nema nikakvu hidroizolaciju. Stambeni prostor je premalen i neadekvatan za život nas šestoro, a vlaga dodatno ugrožava zdravlje djece. Molim da hitno reagirate i zaštitite naše pravo iz pravomoćnog rješenja, jer uskraćivanjem građevinskog materijala onemogućava se osnovna svrha stambenog zbrinjavanja i ugrožava zdravlje djece.“ 

U ovom poglavlju donosimo pregled normativnih aktivnosti vezanih za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima te izazova s kojima se  suočavaju bivši nositelji stanarskog prava i žrtve obiteljskog nasilja, kao i preostali nezbrinuti korisnici regionalnog programa stambenog zbrinjavanja.

2025. godine izmijenjen je Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Pozdravili smo prepoznavanje potrebe za uvođenjem novog modela stambenog zbrinjavanja, pojednostavljenja postupanja i rješavanja o pravima, a sve s ciljem lakše primjene Zakona u praksi. Uveden je i novi model stambenog zbrinjavanja otkupom neuseljivog stana u državnom vlasništvu, što će, vjerujemo, pridonijeti dinamici rješavanja stambenog zbrinjavanja osoba koje se više godina nalaze na listama prvenstva. Precizirani su uvjeti za stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji te je brisan imovinski cenzus kao uvjet ostvarivanja toga prava.

 

Izazovi pri ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje

Dugotrajnost ostvarivanja prava je godinama jedan od najvećih problema u području stambenog zbrinjavanja. Iako se u Izvješću ULJPPNM-a o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice navodi da su u tijeku radovi koji će učiniti upotrebljivim 219 stambenih jedinica do II. kvartala 2026. godine, još uvijek je velika razlika između broja prijava i broja raspoloživih stambenih jedinica te je nedostatan iznos sredstava osiguranih u Državnom proračunu za ove potrebe. Stoga ne čudi što su se i nama i udrugama, poput PGP-a Sisak, stranke uglavnom obraćale zbog dugotrajnosti ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje.

Preporuka 97. (ponovljena) Vladi Republike Hrvatske, da osigura dodatna sredstva i stambene jedinice za korisnike koji se zbrinjavaju kroz liste prvenstva temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima

Zbog toga ponavljamo raniju preporuku Vladi RH da osigura dodatna sredstva i stambene jedinice za korisnike koji se zbrinjavaju kroz liste prvenstva temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

Navedeno se odnosi na sve modele stambenog zbrinjavanja iz čl. 7. ZSZPP-a, no situacija je ipak nešto bolja kod modela stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak postojeće obiteljske kuće u vlasništvu korisnika ili izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu korisnika (model D), kroz koji se stambeno zbrinulo najviše podnositelja prijave. Međutim, da bi podnositelj po ovome modelu mogao ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje, uvjet je da je vlasnik građevinskog zemljišta, što većina nije.

„Poštovana, molim Vas ako biste mi mogli istražiti i dostaviti objašnjenje zašto sam 2024. godine bez ikakve obavijesti skinuta s liste za stambeno zbrinjavanje po programu B u Hrvatskoj Kostajnici te mi je ove godine usmeno dano objašnjenje da je razlog što se nisam „dovoljno interesirala“ za smještaj, što nije istina, a i ne shvaćam kakav je to razlog. Skidanje s liste za stambeno zbrinjavanje je opravdano kad se osoba stambeno zbrine. Zahtjev za listu sam predala 2018. godine, a na listi sam bila 2021., 2022. i 2023. godine, a Sisačko-moslavačka županija me 2024. godine skinula s liste bez obavijesti.“

Tijekom 2025. godine pojavio se problem brisanja s liste prvenstva podnositelja prijave za stambeno zbrinjavanje, ako tri godine nisu poduzimali nikakve radnje radi ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje (primjerice postavili upit, dostavili nove dokaze u vezi s bodovanjem prijave i sl.), a što je propisano odredbom čl. 16. st. 7. ZSZPP-a koja je na snazi od srpnja 2023. godine. Iako ZSZPP-om nije propisana obveza da se podnositelje prijave za stambeno zbrinjavanje prije skidanja s liste prvenstva na to upozori, to je bila novina u Zakonu o kojoj mnogi nisu imali saznanja.

Tako se pritužiteljica od 2021. do 2024. godine nalazila na listi prvenstva za stambeno zbrinjavanje po modelu darovanja neuseljive obiteljske kuće u državnom vlasništvu te darovanja građevinskog materijala za obnovu na području Sisačko-moslavačke županije (model B). Tijekom 2024. godine je, bez prethodne obavijesti, skinuta s liste prvenstva, jer se prema stajalištu Sisačko-moslavačke županije nije o svom predmetu „dovoljno interesirala“. MPUGDI je utvrdilo da je Županija propustila obavijestiti pritužiteljicu o brisanju s liste prvenstva po modelu B. Iako je pritužiteljica mogla podnijeti primjedbu na novoobjavljenu listu prvenstva, to nije učinila. No, MPUGDI je istovremeno i navelo da je na podnositeljima da se informiraju o prijavi, dostave nove dokaze za bodovanje iste i sl., te da njihova pasivnost može dovesti do brisanja s liste prvenstva.

Preporuka 98. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da izradi naputak kojim će obvezati nadležna prvostupanjska tijela da podnositelje prijave za stambeno zbrinjavanje, uvrštene na liste prvenstva, na vrijeme upoznaju s mogućnošću skidanja s liste prema čl. 16. st. 7. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima

No kako je je izvjesno kako će se ovaj problem pojavljivati i u drugim županijama, te da korisnici koji su se već godinama nalazili na Listama i kod kojih nije bilo promjena te se sukladno prijašnjim zakonskim odredbama nisu morali poduzimati radnje, preporučujemo MPUGDI-u da izradi naputak kojim će obvezati nadležna prvostupanjska tijela da podnositelje prijave za stambeno zbrinjavanje, uvrštene na liste prvenstva, na vrijeme upoznaju s mogućnošću skidanja s liste prema čl. 16. st. 7. ZSZPP-a.

Tijekom 2025. godine nastavljeno je sa sklapanjem međuresornih sporazuma koji bi trebali doprinijeti smanjenju razlike između broja prijava za stambeno zbrinjavanje te broja osiguranih stambenih jedinica, kao i privlačenju deficitarnih kadrova u pojedine lokalne sredine. Pozitivno je da je, kako MPUGDI navodi, u 2025. godini sklopljeno 13 ovakvih sporazuma, znatno više nego 2024. godine, kada ih je sklopljeno pet. Tako su sklopljeni sporazumi s gradovima Novskom, Grubišnim Poljem, Ilokom, Vinkovcima, Pakracem i Lipikom te s općinama Okučani, Cetingrad, Vrhovine, Davor, Plitvička Jezera, Gradište i Lovinac.

Značajno se smanjio broj nezbrinutih korisnika Regionalnog stambenog zbrinjavanja koji su uvršteni u Nacionalni program stambenog zbrinjavanja. Naime, tijekom 2025. godine stambeno je zbrinuto 12 korisnika, dok ih je preostalih sedam uvršteno u plan stambenog zbrinjavanja te će se njihovi predmeti prioritetno rješavati po osiguranju odgovarajućih stambenih jedinica.

 

Stambeno zbrinjavanje posebnih skupina korisnika

Bivši nositelji stanarskog prava

I dalje su neriješeni problemi bivših nositelja stanarskog prava kojima je pravomoćnim i izvršnim rješenjima priznato pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području (najčešće) primorskih županija, koja nisu provedena. Prema podacima MPUGDI-u, još uvijek nisu dodijeljeni stambeni objekti po 487 ovakvih pravomoćnih i izvršnih rješenja, isto kao i  prethodne 2024. godine. Pri tome MPUGDI navodi da se 273 korisnika ne odaziva pozivu za preuzimanje dodijeljene stambene jedinice ili je s njima otežan kontakt.

ZID-om ZSZPP-om/25 se propisuje mogućnost da bivši nositelji stanarskog prava ostvare pravo na isplatu umjesto da i dalje čekaju na izvršenje rješenja o davanju u najam stana u državnom vlasništvu. Predložili smo da se isplata veže uz etalonsku cijenu građenja u vrijeme donošenja novoga rješenja o isplati umjesto isplate prema etalonskoj cijeni građenja u vrijeme donošenja rješenja o priznavanju prava na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, što je prihvaćeno.

Dodatni problem bivših nositelja stanarskog prava je dugotrajnost postupaka po zahtjevima za otkup stanova, pri čemu su se postupci ponekad dovršavali tek nakon što smo zatražili očitovanja o razlozima dugotrajnosti postupanja.

„Poštovana pučka pravobraniteljice, molim za iznimno žurno postupanje budući mi je Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za stambeno zbrinjavanje (dalje u tekstu: Ministarstvo), dopisom od …, a koji sam zaprimila …, dostavilo pisani otkaz ugovora o najmu stana s rokom za iseljenje od 30 dana, a koju obavijest dostavljam u prilog ovoga dopisa. Napominjem da od 2011. g. kada sam podnijela zahtjev za otkup stana, Ministarstvo do danas nije donijelo ni jednu odluku protiv koje bi mogla podnijeti pravni lijek, nego se sva komunikacija s Ministarstvom svodi na obične dopise bez mogućnosti podnošenja prigovora ili pravnog lijeka.

Povrijeđeno mi je pravo na dom, ponižena sam i smatram da je postupanje službenika Ministarstva diskriminatorno, neprofesionalno, nemarno, protivno važećim propisima u području stambenog zbrinjavanja, kao i protivno propisima koji uređuju službeničke odnose i postupanje državnih službenika. Koji su dužni poslove svog radnog mjesta obavljati savjesno, stručno i na vrijeme, u skladu s načelima državne službe i Etičkim kodeksom državnih službenika.“

Više osoba nam se pritužilo da su ih, nakon podnošenja zahtjeva za otkup stambenih jedinica na kojima su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje, službenici MPUGDI-a često obilazili radi provjere korištenja stambenih jedinica. Iako je nesporno da MPUGDI ima pravo provoditi kontrole korištenja stambenih jedinica kojima upravlja u ime RH, neki korisnici, mahom bivši nositelji stanarskih prava, navode da ih se kontrolira prečesto, a napose nakon podnošenja zahtjeva za otkup stana, što im stvara nelagodu te im ograničava slobodu kretanja.

Tijekom 2025. godine smo postupali po pritužbi bivše nositeljice stanarskog prava koja je još 2011. godine podnijela zahtjev za kupnju državnog stana, u kojemu je zajedno sa kćerkom bila u najmu od 2009. godine. Prema njezinim navodima, nadležno tijelo je po zahtjevu za otkup prvi puta postupalo tek nakon četiri godine, kada je od nje zatražilo dostavu dokumentacije prema tada važećoj Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH, što je dostavila. Potom se po zahtjevu ništa nije događalo, a 2021. godine je nakon smrti majke naslijedila staru i u potresu oštećenu kuću u Petrinji u kojoj je živjela do useljenja u predmetni stan, a kojeg je u vrijeme podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanja bila vlasnica 1/4, o čemu je SDUOSZ bio obavješten. S obzirom da je od zahtjeva za otkup stana proteklo 12 godina, 2023. godine se obratila MPUGDI-u s požurnicom. Potom je proveden terenski očevid kuće pri čemu je ista samo izvana fotografirana. MPUGDI je nacrt ugovora o kupoprodaji poslalo Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, koje je u negativnom mišljenju navelo da je pritužiteljica vlasnica useljivog i dovoljno velikog stambenog objekta za nju i kćer. Posljedično je MPUGDI u siječnju 2025. godine raskinulo ugovor o najmu stana te je pritužiteljici naloženo iseljenje u roku od 30 dana. Izjavila je prigovor čelniku tijela o kojem nije odlučeno, a ODO Sisak je pokrenulo sudski postupak za iseljenje. Iz navedenog se vidi da je došla u lošiju poziciju, u kojoj sada nije u mogućnosti otkupiti stan u kojem živi od 2009. godine, upravo zbog dugotrajnog postupanja MPUGDI-a. Pri tome ističemo i da je krajem 2025. godine stupio na snagu ZID ZSZZP/25, kojim je omogućeno da korisnici stambenog zbrinjavanja s kojima je raskinut ugovor o najmu stana, jer su u tijeku korištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu naslijedili stambenu jedinicu, mogu po tržišnim uvjetima otkupiti stambeni objekt na kojem su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje.

 

Žrtve nasilja u obitelji

Udruga SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava ukazala nam je na problem pri produljenju stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja u obitelji smještenih u stambenim objektima u privatnom vlasništvu, zbog čega je žrtva nasilja u obitelji uz podršku udruge SOS-Rijeka pokrenula upravni spor. Naime, SOS Rijeka navodi da im se obratila pritužiteljica koja je s maloljetnom djecom bila stambeno zbrinuta u privatni stan te je nakon omogućavanja produljenja zbrinjavanja izmjenama ZSZPP-a 2023. godine, podnijela zahtjev za produljenje za dodatne dvije godine. Nadležni upravni odjel županije donio je pozitivno rješenje, no MPUGDI ga je poništilo ističući da se pravo može produžiti samo osobama u državnim stanovima te da u vrijeme ostvarenja prava na stambeno zbrinjavanje ZSZPP nije predviđao mogućnost produljenja. Gledajući poziciju žrtava obiteljskog nasilja, u nepovoljnijem položaju su one žrtve koje su stambeno zbrinute u stambenim jedinicama u privatnom vlasništvu, pri čemu nisu imale mogućnost izbora hoće li biti smještene u privatnu nekretninu, već ih je u nju uputilo MPUGDI, na temelju istovjetnih rješenja kao i one smještene u državne stanove.

Preporuka 99. Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, da predloži izmjenu Uredbe o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje kojom bi se valorizirao i status žrtve nasilja u obitelji na temelju nepravomoćne presude u kaznenom ili prekršajnom postupku

Izmjenom ZSZPP-a/25 brisan je imovinski cenzus kao uvjet za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje žrtava nasilja u obitelji. Ujedno je omogućeno da se to pravo, osim na temelju pravomoćne presude iz kaznenog ili prekršajnog postupka, može ostvariti i na temelju nepravomoćne presude. No, u praksi probleme stvara dugotrajnost sudskih postupaka. S obzirom da sudski postupak može trajati, a nerijetko i traje dulje od četiri godine, privremeno stambeno zbrinjavanje žrtava obiteljskog nasilja na temelju nepravomoćne presude u kaznenom ili prekršajnom postupku trebalo bi trajati dulje od maksimalnih četiri godine (2 + 2 godine), odnosno sve do pravomoćnog okončanja sudskog postupka. Dodatno su žrtve stambeno zbrinute na temelju nepravomoćne presude u nepovoljnijoj poziciji od onih smještenih na temelju pravomoćne presude, jer se prema čl. 4. alineji 11. Uredbe o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje, u redovnom postupku stambenog zbrinjavanja kroz liste prvenstva jedino na temelju pravomoćne presude može ostvariti 120 bodova na osnovu statusa žrtve nasilja u obitelji.

---

 

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na zdravlje, Radna prava stranih radnika, Prava starijih osoba, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Siromaštvo i ljudska prava, Graditeljstvo, Imovinskopravni odnosi, Prava hrvatskih branitelja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Pravo na javno okupljanje, Pravo na privatnost i Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.