* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz starije osobe pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Socijalna sigurnost starijih osoba
• Mirovinsko osiguranje
• Poteškoće u ostvarivanju prava na mirovinsko osiguranje
• Domovi za starije i nemoćne
• Alzheimerova bolest i druge demencije
• Nasilje nad starijim osobama
• Ugovori o uzdržavanju

Socijalna sigurnost starijih osoba

Prema posljednjoj dostupnoj Procjeni stanovništva za 2024. godinu, osobe starije od  65 godina činile su 23,19% ukupnog stanovništva RH. Najveći udio stanovništva u toj dobi zabilježen je u Šibensko-kninskoj županiji (28,5%), potom Primorsko-goranskoj (26,6%), Ličko-senjskoj i Sisačko-moslavačkoj (po 25,8%) te Karlovačkoj županiji (25,5%), dok je najmanji udio zabilježen u Gradu Zagrebu (20,8%).

Iako je stopa rizika od siromaštva u 2025. godini pala, ona je nastavila rasti za osobe starije od 65 godina i iznosila je 39,4%, pri čemu za žene 42,4 %. Za starije osobe u jednočlanom kućanstvu, koje su kontinuirano u najvećem riziku od siromaštva od svih društvenih skupina, iznosila je čak 64,4%.

Zbog toga smo u Izvješću za 2024. godini preporučili MRMSOSP-u da osmisli i provede mjere radi zaustavljanja njegova daljnjeg rasta. MRMSOSPM u Izvješću o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice za 2024. godinu navodi da je donijelo Zakon o inkluzivnom dodatku, kojim se osigurava novčana naknada OSI, jer prema podacima iz informacijskog sustava socijalne skrbi 91.114 osoba korisnika inkluzivnog dodatka čine osobe starije od 65 godina. No, ukazujemo da svrha ovog Zakona nije usmjerena na smanjenje siromaštva, posebno ne siromaštva starijih osoba, već na ublažavanje različitih prepreka koje OSI onemogućuju puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

Dodatno, MRMSOSPM ukazalo je da je u 2025. godini povećana osnovica za izračun ZMN na 160 eura, kao i da se kontinuirano radi i na povećanju mirovina, uvođenju i proširenju nacionalne naknade za starije osobe bez mirovine, razvoju i dostupnosti socijalnih usluga u zajednici, kao i podršci za svakodnevni život. Također navode da će novi Akcijski planovi za provedbu Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, kao i Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga, za razdoblje 2021.–2027., posebnu pažnju posvetiti ranjivim skupinama, uključujući starije osobe.

U odnosu na povećanje osnovice za ZMN, ukazujemo da su izmjenama ZoSS-a starije osobe u potpunosti izostavljene, budući da nije bio predviđen rast ZMN za ovu skupinu. U javnom savjetovanju ukazali smo na ranjivost starijih osoba i njihovu izloženost riziku od siromaštva. Posljedično, stariji samac i nakon izmjena ZSS-a prima 208 eura, što je višestruko manje od praga rizika od siromaštva koji je u 2025. godini iznosio 753 eura.

Veliki faktor siromaštva starijih su niske mirovine, a o čemu pišemo u posebnom poglavlju o mirovinskom osiguranju. Većina umirovljenika teško podnosi rast troškova života, osobito ubrzani rast cijena hrane. 2025. godine donesen je novi Zakon o mirovinskom osiguranju kojim se, između ostaloga, izmijenila i formula za usklađivanje mirovina, na način da se osigurava povoljniji omjer rasta potrošačkih cijena prosječne bruto plaće (85:15), što je ujedno bila i jedna od preporuka iz Izvješća za 2023. godinu.

U 2025. godini mirovine su usklađivane kroz dva redovna usklađenja od 3,03% i 6,48%. Međutim, unatoč tim izmjenama, mirovine su u prosjeku su i dalje ostale niske, a umirovljenici se teško nose s rastom cijena hrane i troškova života. Uveden je i godišnji dodatak na mirovinu, koji ovisi o godinama staža, no njegov iznos u praksi ostaje ograničen te je, primjerice, za 35 godina staža iznosio 210 eura, što je manje od iznosa prosječne najniže mirovine.

U travnju 2025. godine Vlada RH je jednokratno isplatila 50 eura umirovljenicima, neovisno o visini mirovine, te svim korisnicima nacionalne naknade za starije, čime je bilo obuhvaćeno 1.246.092 osoba.

Zaključno, podaci o riziku od siromaštva Državnog zavoda za statistiku za 2025. godinu ponovno potvrđuju kontinuirani rast rizika od siromaštva za starije osobe, iz godine u godinu, što jasno upućuje na nedostatnu učinkovitost dosad poduzetih mjera. Naime, većina postojećih mjera, poput povećanja mirovine, uvođenja godišnjeg dodatka na mirovinu ili jednokratnu isplatu primjenjuju se na sve umirovljenike, a ne ciljano na one najranjivije. Stoga je za zaustavljanje negativnog trenda rasta siromaštva starijih važno osmisliti konkretne, pažljivo ciljane mjere usmjerene upravo na najugroženije starije osobe, na što je ukazalo i Povjerenstvo za fiskalnu politiku.

Nakon izmjena Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe značajno je porastao broj njenih korisnika, pa je u prosincu 2025. godine naknadu primilo 19.161 korisnika, najviše u Osječko-baranjskoj (1.920), Splitsko-dalmatinskoj županiji (1.869), Gradu Zagrebu (1.537) te u Brodsko-posavskoj županiji (1.434). Dodatno je porastao udio žena u broju korisnika pa tako sada čine četiri petine (80,25%) svih korisnika nacionalne naknade. Dodatno, 6.822 korisnika primili su nacionalnu naknadu za starije putem pošte.

Prema podacima HZMO-a, 2025. godine je podneseno 5.780 zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe, od čega je 51.92% pozitivno riješeno. Najčešći razlozi odbijanja zahtjeva odnose se na prekoračenje dohodovnog cenzusa, neispunjavanje propisanih godina života (65 godina života) te činjenica da je podnositelj zahtjeva korisnik zajamčene minimalne naknade.

Iznos nacionalne naknade za starije osobe u 2025. godini iznosilo je 154,40 eura, što predstavlja povećanje od 3% u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, takvo povećanje ne prati rast troškova života i inflacije, zbog čega je navedeni iznos i dalje nedovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba, osobito imajući u vidu da je niži i od već ionako niskog iznosa ZMN-a za starije samce.

Iako korisnici nacionalne naknade ostvaruju i određena dodatna prava, poput statusa osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju te mogu ostvariti pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, podaci pokazuju da je naknadu za ugroženog kupca energenta koristio relativno malo broj korisnika (4.834 na kraju 2025. godine). Time se dodatno potvrđuje ograničen doseg postojećih mjera u ublažavanju rizika od siromaštva.

Iz zaprimljenih pritužbi proizlazi i niz prepreka u pristupu pravima, uključujuću nedovoljnu informiranost starijih osoba, otežan pristup nadležnim tijelima zbog zdravstvenih razloga i otežane pokretljivosti, kao i poteškoće u komunikaciji s nadležnim službama. Poseban problem predstavlja i dugotrajnost postupaka, osobito pri ostvarivanju prava na inkluzivni dodatak.

Podaci o korištenju ZMN-a također ukazuju na stagnaciju, budući da je prema podacima MRMSOSP u 2025. godini to pravo koristilo 6.257 osoba starijih od 65 godina, što je gotovo identično podacima za 2024. godinu. Istodobno je zabilježen značajan pad broja isplaćenih jednokratnih naknada.

Stoga upozoravamo da problem siromaštva starijih – kako umirovljenika, tako i korisnika prava u sustavu socijalne skrbi te korisnika nacionalne naknade – zahtjeva dodatne analize te dugoročne i sustavne, ciljane mjere usmjerene na zaštitu standarda starijih osoba.

Mirovinsko osiguranje

U 2025. godini donesen je novi Zakon o mirovinskom osiguranju (ZMO-a/25), koji je većim dijelom stupio na snagu 1. srpnja 2025. godine, dok su neke odredbe ZMO-a/25 stupile na snagu 1. siječnja 2026. godine. Pučka pravobraniteljica se uključila u donošenje ZMO-a/25 kroz postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, kao i rad nadležnog odbora Hrvatskog sabora.

ZMO-om/25 je predviđen rast mirovina, što dakako cijenimo pozitivnim, s obzirom da 39,4% starijih od 65 godina živi u riziku od siromaštva, pri čemu 42,4% žena starijih od 65, dok je postotak rizika od siromaštva čak 64,4% za osobe starije dobi koje žive same.

Pri tome je promijenjen važeći model usklađivanja mirovina prema kojem se stopa usklađivanja mirovina utvrđuje kao zbroj stope promjene indeksa potrošačkih cijena i indeksa rasta plaća u prethodnom polugodištu u odnosu na polugodište koje prethodi, u omjeru 85%:15%, ovisno što je povoljnije, a što je bila i preporuka pučke pravobraniteljice. Kao novi institut uveden je godišnji dodatak, čija isplata je osigurana svima koji mirovinu ostvare do donošenja Odluke Vlade RH o vrijednosti godišnjeg dodatka za jednu godinu mirovinskoga staža za 2025. godinu, neovisno o visini mirovinskih primanja, pri čemu se visina dodatka na mirovinu veže uz pune godine mirovinskog staža.

Tijekom savjetovanja smo predlagali da se penalizacija korisnika prijevremene starosne mirovine ukine u trenutku stjecanja uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu ili na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, ali taj prijedlog nije usvojen, nego je prestanak penalizacije ZMO-om/25 propisan nakon navršenih 70 godina života.

Prihvaćen je međutim naš prijedlog da se ZMO-om/25 omogući i korisnicima mirovine u visini najniže mirovine iz čl. 49. st. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji rad do polovice punog radnog vremena i zadržavanje prava na isplatu (pune) mirovine, što nije bilo moguće ZMO-om/13.

Međutim, usprkos ovim promjenama mirovine su i dalje nedostatne za dostojanstven život velikog broja umirovljenika. Naime, prema podacima HZMO-a o mirovinama za studeni isplaćenih u prosincu 2025. godine, prosječna starosna mirovina (bez međunarodnih ugovora) iznosila je 696,21 eura, a ukoliko se uračunaju i one isplaćene temeljem međunarodnih ugovora iznos je još niži te iznosi svega 602,32 eura.

Ističemo kako je u prosincu 2025. godine čak 278.993 ili 22,7% ukupnog broja umirovljenika (bez međunarodnih ugovora) primilo najnižu mirovinu u prosječnom iznosu od 449,53 eura, dok ih ju je sa međunarodnim ugovorima primilo 328.821 ili 26,7% umirovljenika, i to u prosječnom iznosu od svega 407,56 eura (prosječna najniža mirovina izračunata je kao prosjek najniže starosne mirovine, najniže invalidske mirovine i najniže obiteljske mirovine). Navedeni iznosi najniže mirovine daleko su ispod praga siromaštva, koji je u izvještajnoj 2025. godini za jednočlano kućanstvo iznosio 617,25 eura.

Iako je pozitivno uvođenje godišnjeg dodatka na mirovinu, on je prema Odluci Vlade RH iz listopada 2025. godine o vrijednosti godišnjeg dodatka za jednu godinu mirovinskog staža za tu godinu određen u iznosu od svega 6,00 eura. Tako primjerice godišnji dodatak na mirovinu za 35 godina mirovinskog staža iznosi 210,00 eura, što je manje od iznosa prosječne najniže mirovine.

Dodatno, podaci analitičkog servisa Datapulse, temeljeni na podacima za 2023. godinu, koji uspoređuju prosječnu godišnju mirovinu i procijenjenu potrošnju starijih osoba, pokazuju da u većini EU država prosječna mirovina ne uspijeva pokriti tipične troškove života umirovljenika, a RH se po tom omjeru nalazi na samom dnu.

S početkom 2024. godine stupile su na snagu izmjene i dopune više zakona: Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, Zakona o mirovinskim osiguravajućim društvima te Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Ova tzv. mini mirovinska reforma provedena je radi jačanja obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (2. mirovinski stup). Važnije promjene u vezi 2. mirovinskog stupa su: povećanje iznosa isplate jednokratnog iznosa kapitaliziranih sredstava s 15% na do 20%; izjednačavanje dodatka na mirovine u oba mirovinska stupa u visini od 27% (do tada je u 2. mirovinskom stupu dodatak iznosio 20,25%); ukidanje ulazne mjesečne naknade koja se plaćala za svaku mjesečnu uplatu u 2. mirovinski stup; smanjenje iznosa godišnje naknade za upravljanje na ukupnu svotu kapitalizirane štednje, što će rezultirati smanjenim oporezivanjem kapitalizirane štednje građana; mogućnost prebacivanja građana iz jedne u drugu kategoriju mirovinskog fonda tijekom cijele godine, a ne samo jednom godišnje; kao i širu mogućnost ulaganja mirovinskih fondova radi ostvarivanja većih prinosa građanima, što je doprinijelo povećanju broja korisnika mirovine iz oba mirovinska stupa u 2025. godini.

Na neadekvatnost mirovine upozoravale su i udruge. Tako Sindikat umirovljenika Hrvatske, koji je uključen u rad Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, ukazuje na potrebu hitnog uvođenja varijabilnog modela usklađivanja mirovina, odnosno da se usklađuju u 100%-tnom iznosu prema povoljnijem indeksu rasta plaća ili cijena, s dodatnim socijalnim elementom – indeks od 120% na mirovine do 500 eura, a 110% na mirovine od 500 do 800 eura. Dodatno, SUH ukazuje na potrebu povećanja osobnog odbitka na mirovine do 1.500 eura, proširenje prava od 12 mjeseci dodanog staža po rođenom/posvojenom djetetu na sve umirovljene žene, bez obzira kada su ostvarile pravo na mirovinu, potrebu ukidanja smanjenja polaznog faktora za izračun mirovine (penalizacija mirovine) zbog odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu s napunjenih 65 godina, kao i potrebu zakonskog reguliranja visine godišnjeg dodatka koji bi iznosio 80% iznosa aktualne vrijednosti mirovine te se isplaćivao dva puta godišnje (u srpnju i prosincu).

Poteškoće u ostvarivanju prava na mirovinsko osiguranje

„Obraćam Vam se vezano u dugotrajnost postupanja HZMO-a… oko priznavanja prava na dio inozemne mirovine iz… Naime, prvi puta sam podnio zahtjev u… 2022. g., međutim do proljeća prošle godine nitko mi se nije povratno javio te sam osobno ponovo otišao u…, gdje su mi rekli da je moj zahtjev „negdje zagubljen“  te da podnesem novi. Novi zahtjev sam podnio… 2024. i do današnjeg dana nisam dobio rješenje o priznavanju prava. Krajem rujna sam ponovo osobno otišao u …da vidim u kojoj je fazi rješavanje te su konačno nakon mog dolaska poslali zahtjev u… Kako sam početkom studenoga bio u…, osobno sam provjerio stanje te su mi potvrdili da su zahtjev zaprimili dana…, ali bez medicinske i ostale dokumentacije te su odmah… odgovorili HZMO-u i tražili dopunu dokumentacije, međutim od tada opet nikakvo rješenje nisam dobio. Ovim putem Vas molim za žurnu pomoć u rješavanju ove situacije, budući sam onkološki bolesnik te zbog narušenog zdravstvenog stanja nemam niti snage niti vremena hodati od šaltera do šaltera, od vrata do vrata da bi ostvario svoje pravo koje mi po zakonu pripada.“

Prema podacima HZMO-a, 2025. godine 78% zahtjeva riješeno je u roku od 60 dana, dok su preostali riješeni izvan tog roka, a postupci za priznavanje prava na tuzemnu mirovinu prosječno su trajali 48,7 dana. To ukazuje na ubrzanje ovih postupka, s obzirom da je 2024. godine 63% zahtjeva riješeno u roku od 60 dana.

Opravdavajući dulje trajanje dijela postupaka, HZMO navodi da se u sklopu postupka kompletiraju podaci, izračunava mirovina, donosi rješenje o pravu i isplati mirovine, a ako je osiguranik navršio i mirovinski staž u inozemstvu, vodi se postupak primjenom uredbi EU za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i/ili međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Također se ističe da se u korespodenciji s inozemnim nositeljima osiguranja, uz poslove pravne pomoći inozemnim nositeljima, u HZMO-u obrađuju zahtjevi, odnosno popunjavaju propisane međudržavne tiskanice, kompletira medicinska dokumentacija, potvrđuje navršeni mirovinski staž te pribavljaju druge relevantne činjenice.

U posljednjem kvartalu 2025. godine u najopterećenijoj ustrojstvenoj jedinici HZMO-a se prekovremeno radilo kako bi se osiguralo donošenje pravodobnijeg rješenja o prvom priznavanju prava na mirovinu i isplati predujma te rješenja o određivanju pripadajuće svote mirovine. Provedeno je i delegiranje u ustrojstvene jedinice s manjim opterećenjem.

Uvažavajući navedeno, ipak navodimo da je čl. 101. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije 60 dana od podnošenja zahtjeva.

Naime, tijekom 2025. godine najviše su nam se obraćali tzv. novi umirovljenici o čijim je zahtjevima doneseno rješenje nakon proteka roka od 60 dana. Pri tome, doneseno rješenje nije i rješenje s konačno obračunatim pripadajućim iznosom mirovine, već je određena akontacija ili predujam isplate mirovine u iznosu koji, prema navodima umirovljenika, nije dostatan za svakodnevne potrebe ili se njime tek uz velika odricanja može pokriti mjesec. Posebno je problematično ako zbog dugotrajnosti postupka osoba ostane i bez zdravstvenog osiguranja na temelju statusa osiguranika, a nije ga još ostvarila na temelju statusa umirovljenika. S tim u vezi HZMO navodi da nije nadležan za prijavu i odjavu na zdravstveno osiguranje, već je to u nadležnosti HZZO-a. Na temelju Sporazuma o sadržaju i načinu dostave podataka o statusu osiguranika u mirovinskom osiguranju iz 2013. godine povezani su sustavi HZMO-a i HZZO-a. O korisnicima kojima se prvi puta priznaje pravo na mirovinu koja se isplaćuje u RH, HZMO elektroničkom razmjenom podataka obavještava HZZO. Ukoliko rješenje o priznavanju prava na mirovinu nije doneseno u roku od 30 dana od prestanka osiguranja, podnositelj zahtjeva se može prijaviti HZZO-u radi reguliranja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, čime se teret reguliranja ovog statusa prebacuje na korisnika mirovine umjesto da se riješi po službenoj dužnosti.

Stoga, ponavljamo preporuku HZMO-u da nastavi s poduzimanjem dodatnih napora radi smanjenja dugotrajnosti u postupanju.

Počevši od 1. siječnja 2023. godine korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine omogućeno je korištenje dijela obiteljske mirovine uz vlastitu mirovinu. Tijekom 2025. godine HZMO-u je podneseno 14.570 ovakvih zahtjeva, od čega ih je riješeno 13.468, s prosječnim trajanjem postupaka od 27,3 dana. U HZMO-u je zaprimljeno i 3.640 zahtjeva za isplatu dijela obiteljske mirovine primjenom Uredbe EU o koordinaciji socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, od kojih je riješen 2.991 zahtjev, uz prosječno trajanje postupka od 42,9 dana.

Zahtjeva za priznavanje prava na dio obiteljske mirovine u 2025. godini bilo je manje nego ranije pa je smanjeno i prosječno trajanje postupka. No pojavili su se novi problemi, poput nemogućnosti ostvarivanja prava na dio obiteljske mirovine nakon ispunjenja uvjeta za neku od osobnih mirovina jer osoba u trenutku smrti supruga/supruge nije ispunjavala uvjet dobi za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu. Tako smo zaprimili pritužbu pritužiteljice koja je u trenutku podnošenja zahtjeva za obiteljsku mirovinu imala više od 65 godina života, ali joj je zahtjev odbijen jer tada, u trenutku smrti supruga, nije ispunjavala uvjet dobi iz čl. 67. ZMO-a, odnosno nije imala 50, a niti 45 godina života. MRMSOSP-u preporučujemo da pri narednim izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju omogući osobama ostvarivanje prava na dio obiteljske mirovine pri stjecanju uvjeta za ostvarivanje prava na neku od osobnih mirovina, neovisno o dobi kada su postale udovice/udovci.

Ideja drugog mirovinskog stupa, u koji se uplaćuju doprinosi osiguranika koji se vode na njihovim osobnim računima te se ulažu u imovinu koja ostvaruje prinos, jest proširenje izvora financiranja mirovina i postizanje veće odgovornosti pojedinca za vlastitu sigurnost u starijoj dobi. U 2025. godini se za mirovinu iz oba mirovinska stupa odlučilo 5.304 korisnika, 227 ili 4,47% više nego 2024. godine. No još više se povećao broj korisnika mirovine samo iz 1. mirovinskog stupa. Naime, 2024. godine bilo ih je 9.293, dok ih je u 2025. godini bilo 10.847, odnosno 12,85% više.

Usprkos informacijama koje su o mirovini iz oba mirovinska stupa dostupne na internetskim stranicama REGOS-a i HZMO-a, te iako je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donijela Pravilnik o minimalnom sadržaju obavijesti o informativnom izračunu mirovine koji je na snazi od 1. siječnja 2025. godine, iz pritužbi je vidljivo da je proces odabira mirovine iz 1. ili iz 1. i 2. mirovinskog stupa budućim umirovljenicima i dalje nejasan i stresan te da su im često potrebna dodatna razjašnjenja i pomoć. Stoga preporučujemo HZMO-u i REGOS-u da buduće umirovljenike na lako dostupan i razumljiv način informiraju o njihovim pravima i koracima u postupku odabira mirovine iz prvog ili oba mirovinska stupa.

Tijekom 2025. godine zaprimili smo više pritužbi zbog nemogućnosti nastavka rada na pola radnog vremena nakon stjecanja uvjeta na mirovinu bez prekida radnog odnosa osoba koje su neposredno prije umirovljenja radile nepuno radno vrijeme. Naime, prema stajalištu HZMO-a, prema čl. 37. st. 6. ZMO-a/13, koji je bio na snazi do 30. lipnja 2025. godine, osiguranici koji su neposredno prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu radili u nepunom radnom vremenu ne mogu bez prestanka radnog odnosa nastaviti rad u mirovini na pola radnog vremena, jer navedena odredba ZMO-a/13 izrijekom govori o radu u punom radnom vremenu prije ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu.

Tako nam se obratio pritužitelj koji je, zbog male mirovine koju prima iz inozemstva, zaposlen na pola radnog vremena u komunalnom poduzeću. Nakon ispunjenja zakonskih uvjeta podnio je zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine na teret HZMO-a bez prekidanja radnog odnosa, ali je odbijen s obrazloženjem da nije osoba iz čl. 37. st. 6. ZMO-a/13. Kako je htio nastaviti raditi u komunalnom poduzeću na pola radnog vremena, HZMO mu je, kako navodi, savjetovao da prekine radni odnos barem na jedan dan te da se potom ponovo zaposli kako bi ostvario formalni uvjet prestanka osiguranja.

S obzirom da je i u novom ZMO-u/25 navedena odredba ostala neizmijenjena, preporučamo Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da pri narednim izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju osobama koje su zadnji radni staž prije stjecanja uvjeta za priznavanje prava na mirovinu imali u nepunom radnom vremenu, omoguće nastavak rada bez prekidanja radnog odnosa ukoliko to žele.

Domovi za starije i nemoćne

U RH djeluje ukupno 652 pružatelja usluga smještaja starijima: 4 državna doma, 45 decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe, te 603 pružatelja usluga smještaja za starije (privatni domovi – drugi osnivači, od čega je njih 255 obiteljskih domova). Ukupni smještajni kapacitet iznosi 31.020 mjesta, od čega se 204 mjesta odnose na državne domove, 11.147 mjesta na decentralizirane domove, a 19.669 mjesta na pružatelje drugih osnivača. Dodatno, 1.927 osoba starijih od 65 godina bilo je smješteno u udomiteljskim obiteljima.

Nastavljena je provedba projekata u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), odnosno izgradnje i opremanja 18 županijskih centara za starije osobe koji bi trebali osigurati 1.849 mjesta za korisnike kojima je potrebna intenzivna skrb te izvaninstitucionalnih usluga za 4.549 korisnika, koje bi starijima trebale olakšati što dulji ostanak u vlastitom domu.

Međutim, nalazi iz obilazaka domova, kao i zaprimljene pritužbe članova obitelji korisnika i zaposlenika, upućuju na kroničan nedostatak stručnog kadra u institucionalnoj skrbi za starije, osobito medicinskih sestara i njegovatelja/ica. Zbog zahtjevnih uvjeta rada interes za zapošljavanje u tim ustanovama je nizak, a postojeći zaposlenici često su preopterećeni, što otežava pružanje adekvatne skrbi korisnicima.

Stoga smo preporučili MRMSOSP da osmisli dugoročnu politiku zapošljavanja kvalificiranog kadra u domove za starije i nemoćne. MRMSOSPM nas je obavijestilo da je kroz Operativni plan dugotrajne skrbi predviđeno mapiranje potreba za radnom snagom te unapređenje kompetencija zaposlenih, a prema podacima HZZ-a u razdoblju 2024.-2025. dodijeljeno je ukupno 1.528 vaučera za program osposobljavanja njegovatelj/njegovateljica. Međutim, s obzirom na dugotrajni i izraženi manjak kadrova, navedene mjere zasad nisu dostatne te je, uz analitičke aktivnosti, nužno hitno razviti konkretne i ciljane mjere za privlačenje i zadržavanje kvalificiranih radnika.

U praksi se već bilježi zapošljavanje stranih radnika, od kojih dio posjeduje odgovarajuće kvalifikacije, no postupci nostrifikacije inozemnih diploma u RH često su dugotrajni, što predstavlja dodatnu prepreku. Uz to, ključno je osigurati sustavno stručno usavršavanje i učenje hrvatskog jezika, kao preduvjet kvalitetne komunikacije i pružanja skrbi starijim korisnicima. Stoga, s obzirom da se radi o preporuci čija provedba je kompleksna i gdje se učinci provedbe mjera tek očekuju, ponavljamo preporuku.

Na dostupnost usluge smještaja značajno utječu i cijene, koje su tijekom 2025. godine nastavile rasti, kako u decentraliziranim, tako i u privatnim domovima, čime se dodatno smanjuje njihova dostupnost. Mediji su izvještavali o velikim poskupljenjima u decentraliziranim domovima te o zabrinutim korisnicima čije mirovine ne pokrivaju poskupljenje. Iznimka su domovi u Gradu Zagrebu, koji za sada nisu podizali cijenu smještaja. Županije pritom ističu kako državne subvencije nisu dostatne za pokrivanje rastućih troškova, osobito onih vezanih uz plaće i materijalna prava zaposlenih.

Dodatni izazov predstavlja nedovoljna transparentnost sustava prijema u domove, zbog čega korisnici često nemaju jasne informacije o vremenu ostvarivanja prava na smještaj. Tako nam se obratila pritužiteljica u vezi smještaja svoje majke, koja je rješenjem HZSR priznato pravo na socijalnu uslugu smještaja u Domu. Nakon višekratnih pitanja o smještaju svoje majke, dobila je odgovor da u međuvremenu nisu održavane sjednice Komisije za prijem i otpust korisnika. U postupku nas je Dom obavijestio da kandidati dobivaju pisani odgovor jedino u slučaju kad smještaj nije odobren, pa smo preporučili domu da intenzivira pisanu komunikaciju sa kandidatima kojima je smještaj odobren, uz pojašnjenje daljnjih koraka koji prethode preseljenju u Dom te da to ugradi u interne akte Doma.

„Svakog dana odlazila sam tamo i nahranila moju … i uradila sve i nabavila sve što joj je potrebno. Taj … dom je jedan katastrofalan dom. U tom domu je takav sistem da nemoćni korisnici doma konstantno leže u krevetima do kraja njihovih života. Nema se nikakvog reda. Ovaj sistem kao tu nema se nigdje u svijetu. Noću na 320 korisnika samo dvije njegovateljice. Korisnici leže cijelu noć u vlastitoj mokraći. Nikoga se ne presvlači, jer njegovateljice jednostavno ne stignu. Osoblje šeta od kata do kata, tako da se ne mogu dobiti nikakve informacije jer nitko ništa ne zna a nije ih ni briga. Ovim domom (na papiru) vlada jedan upravitelj koji pojma nema o njezi bolesnika a niti interesa da nešto poboljša.”

Nedostatak stručnog kadra u domovima za starije utječe na kvalitetu skrbi za korisnike, pa nerijetko dobivamo pritužbe na nedostatnu podršku i lošu kvalitetu usluga za starije u domovima. Inspekcijski nadzori MRMSOSPM nerijetko utvrđuju s jedne strane nedovoljan broj stručnog kadra, a s druge strane prevelik broj korisnika koji nije u skladu s izdanim licencama.

Posebno zabrinjava činjenica da i dalje postoji ilegalni smještaj za starije, bez izdanih rješenja o ispunjenosti mjerila za pružanje socijalnih usluga. Prema podacima MRMSOSP tijekom 2025. godine kod 24 pružatelja usluga utvrđen je rad bez licence, dok je u kontrolnim nadzorima kod njih 10 utvrđeno da su nastavili s radom nakon izrečene mjere zabrane.

S obzirom da o ovome problemu pišemo već godina, a da postojeće sankcije, uključujući zabrane rada i novčane kazne u prekršajnim postupcima, nisu imale odvraćajući učinka, ukazujemo na potrebu strožeg sankcioniranja ovakvih praksi. U tom smislu, potrebno je razmotriti i uvođenje posebnog kaznenog djela ilegalnog pružanja usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama, s propisanom kaznom zatvora, budući da visoke tržišne cijene smještaja omogućuju da se novčane kazne percipiraju kao prihvatljiv trošak poslovanja Pri tome takav ilegalni smještaj za starije, mimo normativa i nadzora, može ugroziti njihovo dostojanstvo, ali i zdravlje i život, pa je obračunavanje s ovom pojavom iznimno važno.

U pogledu nadzora nad zakonitim radom pružatelja usluga, temeljem čl. 169. ZSS-a, JRS su dužne  najmanje jednom godišnje provoditi kontrole kod pružatelja socijalnih usluga kojima su izdali licencu te, u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti, bez odgode obavijestiti MRMSOSP.  Međutim, praksa pokazuje da se ove obveze provode neujednačeno, ovisno o kapacitetima pojedinih JRS-a. S obzirom na raznolikost prakse, preporučili smo MRMSOSP da izradi detaljne smjernice za njihovo provođenje, s ciljem ujednačavanja postupanja. Ministarstvo je najavilo izradu takvih smjernica tijekom 2026. godine.

Na potrebu unaprjeđenja sustava nadzora dodatno ukazuje i konkretan slučaj obiteljskog doma u kojem su većinom nepokretni korisnici ostavljeni bez nadzora preko noći. Iako je u konačnici izrečena zabrana pružanja usluga, iz očitovanja nadležne županije proizlazi da, zbog nedostatnih kadrovskih kapaciteta, kontrole nisu provođene redovito, već isključivo po zaprimljenim dojavama, pri čemu je nadzor u ovom slučaju proveden tek nakon medijskih objava o slučaju.

Dodatno, ističemo važnost edukacije službenika koji provode nadzore, radi dodatnog ujednačavanja postupanja. Stoga smo Akademiji socijalne skrbi preporučili organiziranje edukacija za službenike JRS i Grada Zagreba. Iako Akademija navodi da takva obveza nije izrijekom propisana ZSS-om, istaknula je postojeća praksa suradnje s pojedinim jedinicama kroz sporazume o organizaciji edukacija za stručne radnike pružatelja socijalnih usluga. Posljedično, preporučujemo JRS, da u suradnji s Akademijom socijalne skrbi, organiziraju edukacije svoje službenike koji provode kontrole i sudjeluju u postupcima licenciranja pružatelja socijalnih usluga.

Kroz obilaske domova uočeno je da različiti pružatelji usluga različito postupaju po pritužbama korisnika. Naime, ZSS-om nije propisan jedinstven pritužbeni put za korisnike decentraliziranih domova i privatnih domova, već isključivo za ustanove kojima je osnivač RH, kojih je svega nekoliko. Stoga smo MRMSOSP preporučili da pri idućim izmjenama ZSS predloži pritužbeni put za korisnike svih domova za starije i nemoćne osobe. No, MRMSOSP smatra da korisnici već raspolažu pravnom zaštitom putem mogućnosti podnošenja prigovora nadležnom tijelu za nadzor, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a što je u ovom slučaju Samostalni sektor za upravni i inspekcijski nadzor u socijalnoj skrbi MRMSOSP. Ipak, nalazi iz obilazaka i postupanja po pritužbama pokazuju da korisnici nisu informirani s tim mehanizmom, da domovi često ne osiguravaju pisane odgovore na pritužbe, već ih rješavaju neformalno, što dodatno otežava ostvarivanje prava korisnika i pravnu sigurnost. Primjerice, pri obilasku jednog Doma preporučili smo da se korisnike na odgovarajući način informira o mogućnosti i načinu podnošenja pritužbe, a u slučaju pisanih pritužbi podnositelju izravno dostavi pisani odgovor.

Iako se o obilascima domova detaljnije izvještava u posebnom poglavlju ovog Izvješća, ukazujemo na dio problema uočenih pri obilascima koji se tiču i pokretnih korisnika. Tijekom 2025. godine obišli smo domove u Gospiću i Makarskoj, u kojima se uvjeti smještaja bitno razlikuju.

U domu u Gospiću, nakon ranije utvrđenih ozbiljnih nepravilnosti, uključujući povrede dostojanstva korisnika, proveden je kontrolni obilazak radi praćenja provedbe preporuka. Iako je većina preporuka formalno prihvaćena, njihova provedba u trenutku obilaska bila je tek djelomična, a potpuna realizacija očekuje se nakon dovršetka planiranih infrastrukturnih zahvata. Stoga ćemo nastaviti pratiti tijek provedbe preporuka, odnosno postupanje prema korisnicima, dinamiku zapošljavanja potrebnih djelatnika i uvjete smještaja u Domu.

Unatoč tome, uočena su određena poboljšanja, uključujući zapošljavanje stručnog osoblja, poboljšanje higijenskih uvjeta te veću dostupnost aktivnosti za korisnike. Međutim, i dalje nije uspostavljen sustav individualnih planova njege za sve korisnike, što predstavlja važan nedostatak u organizaciji skrbi. Provedena je preporuka pučke pravobraniteljice o suradnji sa Strukovnom školom u Gospiću koja provodi obrazovni program edukacije medicinskih sestara, s kojom je Dom sklopio ugovor o provođenju vježbovne nastave kod obrazovanja medicinskih sestara opće njege/medicinskih tehničara. Učenici su bili u Domu od ožujka do svibnja te su pomagali korisnicima i medicinskom osoblju. Tijekom obilaska su zatečeni praktikanti koji se educiraju za njegovatelje/ice i koji su bili uključeni u pripremu njege korisnika. U Domu je osnovana je Komisija za jelovnik u čiji su rad uključeni i predstavnici korisnika. Jelovnici su objavljeni na oglasnim pločama, postepeno se uvode nova jela te se provode mjere u cilju smanjenja krađa ili nestanaka odjeće i drugih stvari korisnika. Liječnik obiteljske medicine češće dolazi u Dom te je osigurano i redovno provođenje pregleda od strane psihijatra. U kapelici se redovito održavaju mise.

U listopadu 2025. godine smo nenajavljeno obišli Dom za starije i nemoćne osobe Makarska, koji je u trenutku obilaska imao 62 korisnika. Čak 50 korisnika su bili korisnici trećeg i četvrtog stupnja usluge, no Dom je zapošljavao glavnu sestru i jednu medicinsku sestru, koja je u razgovoru najavila skoro umirovljenje, te nije imao zaposlenog ni fizioterapeuta ni radnog terapeuta. Stoga smo  preporučili žurno osmišljavanje poticajnih mjera i strategija za zapošljavanje u cilju osiguranja dovoljnog broja djelatnika u Domu, uključujući i zapošljavanje socijalnog radnika na puno radno vrijeme.

Korisnici stambenog dijela Doma sa kojima smo razgovarali uglavnom su zadovoljni smještajem. Dvokrevetne sobe dovoljno su prostrane, a korisnici ističu da zbog same lokacije Doma, značajan dio vremena provode i izvan njega. S obzirom da se nalazi u gradskom središtu, pokretnim korisnicima dostupne su trgovine, kafići i drugi sadržaji u Makarskoj. Međutim, korisnicima nisu ponuđene nikakve aktivnosti niti radionice, pri čemu socijalni radnik, s obzirom da radi pola radnog vremena, ne stiže organizirati aktivnosti te navodi da korisnici za aktivnosti nisu niti raspoloženi. Iako se navodi da Dom surađuje i organizira aktivnosti u suradnji s osnovnim i srednjim školama u Makarskoj te s Maticom umirovljenika Makarska, nije razvidno u kojoj su mjeri i koliko učestalo zajedničke aktivnosti do sada uistinu i realizirane.

Dom ima Pravilnik o postupanju s pritužbama korisnika, kojim je propisano da se pritužbe mogu podnijeti usmeno (osobno ili telefonom), pisanim putem (kroz obrazac pritužbe, knjigu pritužbi, dopis ili e-mail) te anonimno, putem kutije za pritužbe smještene u prizemlju Doma. Navedenim Pravilnikom propisano je da je ravnateljica odgovorna za rješavanje pritužbi i poduzimanje daljnjih radnji, kao i da se pritužbe rješavaju u roku 15 dana od dana zaprimanja, uz obvezu obavještavanja podnositelja u slučaju potrebe za produljenjem roka. Međutim, s obzirom na to da Pravilnikom nije izričito propisana obveza dostave pisanog odgovora podnositelju pritužbe, niti način postupanja po anonimnim pritužbama koje se odnose na probleme od šireg značaja za korisnike, preporučeno je njegovo unaprjeđenje u tom dijelu.

Dodatno, utvrđeni su nedostaci u osiguravanju zdravstvene zaštite korisnika. Budući da ginekološka zaštita nije organizirana u prostoru Doma, nepokretnim korisnicama nije osiguran redovit pristup ginekološkim pregledima, zbog čega je preporučeno uspostavljanje takvih pregleda. Također, stomatološka zaštita nije dostupna unutar Doma, već se korisnici, uz pomoć obitelji ili osoblja, upućuju u obližnje ordinacije, pri čemu se usluge najčešće svode na hitne intervencije, dok su preventivni i protetski zahvati ograničeno dostupni. Slijedom toga, preporučeno je osigurati sveobuhvatniju i dostupniju stomatološku zaštitu korisnicima Doma.

Alzheimerova bolest i druge demencije

Kroz obilaske domova i rad na pritužbama prepoznali smo osobe s demencijom kao osobito ranjivu skupinu, suočenu s nedostatkom odgovarajuće i dostupne podrške, kako za same oboljele, tako i za članove njihove obitelji. Na tu ranjivost upozorava i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), ističući da im se često uskraćuju ljudska prava, i u zajednici, ali i u domovima za starije.

SZO je još 2012. godine proglasila demenciju javnozdravstvenim prioritetom te predložila svim članicama, pa tako i RH, izradu nacionalnih strategija/akcijskih planova za borbu protiv demencije. I Vijeće EU je 2015. godine u „Zaključcima o pružanju potpore osobama oboljelima od demencije: poboljšanje politika i praksi u području skrbi” pozvalo države članice na jačanje prava osoba s demencijom te razvoj međusektorskih nacionalnih politika koje će omogućiti dostojanstveno starenje i odgovarajuću skrb.

Na nacionalnoj razini, Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskoga sabora još je 2020. godine usvojio zaključke kojima je utvrđena potreba izrade Nacionalne strategiju borbe protiv demencije te osnivanja Povjerenstva koje bi okupilo sve relevantne dionike. Donošenje takvog strateškog dokumenta omogućilo bi sustavno planiranje mjera usmjerenih na unaprjeđenje zdravstvene i socijalne skrbi, osiguranje dugoročne podrške ljudima koji žive s demencijom i članovima njihovih obitelj te podizanje razine javne svijesti o ovoj bolesti. Nažalost, takva strategija do danas nije donesena.

Naime, RH je 2022. godine usvojila Strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine, kojim su definirani dugoročni ciljevi unaprjeđenja sustava zaštite mentalnog zdravlja, a čija provedba uključuje donošenje više akcijskih planova, među ostalim i Akcijskog plana za skrb za osobe s demencijom. Međutim, četiri godine kasnije Akcijski plan još nije prošao niti javno savjetovanje, stoga preporučamo njegovo žurno donošenje.

Prema podacima MZ, u RH žive 48.842 osobe s demencijom, uključujući Alzheimerovu bolest. Postupanje po pritužbama, kao i prikupljeni podaci JL(R)S, ukazuju na to da je podrška ovoj skupini ne samo nedostatna, već i značajno neujednačena na teritoriju RH. Dostupni podaci pokazuju da su smještajni kapaciteti izrazito ograničeni te da pokrivaju svega 659 osoba, odnosno približno 1,3% oboljelih, pri čemu treba istaknuti da podaci za pojedine županije nisu bili dostupni.

Posebno zabrinjava činjenica da u čak 9 hrvatskih županija: Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj, Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj, Požeško-slavonskoj, Osječko-baranjskoj, Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Međimurskoj županiji – smještaj za osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i drugih demencija u okviru sustava socijalne skrbi uopće nije dostupan.

Pojedine županije, poput Osječko-baranjske, prepoznale su ovaj problem te su prijavile projekte usmjerene na izgradnju novih kapaciteta koji će uključivati i smještaj za osobe s Alzheimerovom bolesti i drugim demencijama. S druge strane, pojedine županije, poput Vukovarsko-srijemske, ukazuju kako nemaju saznanja o poteškoćama u pronalasku smještaja za ovu skupinu korisnika. Županije ističu kako ne postoji interes privatnih domova da osiguraju ovakav smještaj, jer su Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga propisani posebni uvjeti prostora i opreme i veći broj zaposlenika, pa im je osiguravanje takvog smještaja neisplativo jer obiteljima korisnika ne bi mogli naplatiti stvarnu cijenu usluge. Pojedine županije ističu kako ne postoji predviđeno rješenje za korisnike kod kojih se demencija pojavi tijekom smještaja. Ističu i kako ne otkazuju ugovore o smještaju korisnicima I. i II. stupnja pokretljivosti koji su na smještaju, a kod kojih se demencija pojavi tijekom smještaja, ako je njihov boravak moguć uz adekvatni medicinski tretman.

Kao jedan od najvećih izazova županije izdvajaju nedostatak zdravstvenog kadra (njegovatelja i medicinskih sestara) te njihovu nedovoljnu educiranost za rad s osobama koje žive s demencijom.

Uz institucionalni smještaj, izražen i je nedostatak izvaninstitucionalnih usluga u zajednici, poput dnevnih boravaka, pomoći u kući, mobilnih timova, kao i sustavnih mjera podrške neformalnim njegovateljima, najčešće članovima obitelji, poput novčane podrške, prilagođenog radnog vremena, osiguranja odmora od skrbi i slično.

Na nedostatnu vidljivost i sustavnu podršku osobama s demencijom ukazuju i organizacije civilnog društva, uključujući Hrvatsku udrugu za Alzheimerovu bolest, koje upozoravaju da se o ovom problemu nedovoljno govori u javnosti, unatoč kontinuiranom rastu broja oboljelih. Prema njihovim procjenama, u RH živi oko 100.000 oboljelih, pretežito starije životne dobi, pri čemu velikom broju njih nije dostupna rehabilitacija koja pomaže postizanju i održavanju neovisnosti kroz sudjelovanje u svakodnevnom funkcioniranju. Udruga ističe da u RH postoji nekoliko dnevnih boravaka za osobe s demencijom sa educiranim i stručnim osobljem, od toga su 4 u Zagrebu. Oni same provode okupacijsku, radnu, kreativnu i fizikalnu terapiju za osobe s demencijom, ali programom je obuhvaćeno svega između 100 – 150 osoba.

Nasilje nad starijim osobama

Ovisno gdje i kako se ono odvija, nasilje nad starijim osobama može se događati u ustanovama, u obitelji ili na ulici. Čimbenici rizika su višestruki i ovise o zdravstvenom ili imovnom stanju starijih, socijalnoj umreženosti, odnosima unutar obitelji i brojnim drugim faktorima. Osim fizičkog nasilja, stariji su češće od drugih ranjivih skupina izloženi zanemarivanju, izolaciji i psihološkom nasilju i, unatoč slabijem imovnom stanju, ekonomskom iskorištavanju kao posebnom obliku nasilja.

Iako su starije osobe nerijetko izložene raznim oblicima obiteljskog nasilja, o tome nema puno podataka, nedostaje istraživanja, a i skupovi na temu obiteljskog nasilja često ne uključuju nasilje nad starijima.

Iako posljedice nasilja imaju dalekosežni utjecaj, ne samo za starije već i za društvo, ekonomsko i psihičko nasilje nad starijima često je neprepoznato, čak i od strane stručnjaka čiji je posao upravo zaštita starijih osoba. Stoga smo u Izvješću za 2024. godinu MUP-u i Akademiji socijalne skrbi preporučili educiranje zaposlenika o svim oblicima nasilja nad starijima. Prema dostavljenim podacima, u Policijskoj školi „Josip Jović“ provođene su aktivnosti usmjerene na zaštitu ranjivih skupina, uključujući starije. Edukacije su provođene i sklopu cjeloživotnog obrazovanja. Akademija socijalne skrbi navodi da su tijekom 2025. godine održane četiri radionice te da se nastavlja s provedbom stručnog usavršavanja.

Pritužbe koje zaprimamo ukazuju da nadležna tijela nerijetko ne prepoznaju kao oblike nasilja iskorištavanje ovisnosti starijih osoba, zabranu susreta s pojedinim članovima obitelji ili ograničavanje slobode kretanja, pa žrtve ostaju bez podrške.

Starije osobe rijetko prijavljuju nasilje i rijetko se obraćaju za pomoć nadležnim tijelima. Prepreke su brojne, a uključuju ovisnost starijih o pomoći drugih članova obitelji, strah, uključujući i onaj od moguće institucionalizacije, stigmatizaciju i manjkavost sustava zaštite. Rizik od nasilja nad starijim osobama je usko povezan sa socijalnom izolacijom, diskriminacijom, siromaštvom ili ovisnošću o drugima.

Nasilje nad starijim osobama često je neprepoznato i zbog stereotipa o starosti koji doprinose percepciji starijih kao pasivnih primatelja skrbi, a ne kao nositelja prava. I OCD-i navode da je velik broj neprijavljenih slučajeva obiteljskog nasilja nad osobama starije životne dobi izloženih višestrukim čimbenicima ranjivosti. Tako SOS Rijeka ukazuje da se obiteljsko nasilje nad osobama starije životne dobi često relativizira. Navodi i to da je poseban problem duboko ukorijenjena društvena percepcija prema kojoj se odnosi u obitelji prema starijima smatraju „privatnom stvari“, a nasilje u toj životnoj dobi često se relativizira, minimizira ili opravdava dugotrajnošću odnosa, bračnom „navikom“ ili zdravstvenim stanjem počinitelja.

Starije žene često su socijalizirane u okruženju u kojem se nasilje u obitelji nije prepoznavalo kao društveni problem, zbog čega imaju izražen osjećaj srama, krivnje i odgovornosti za očuvanje obitelji, čak i nauštrb vlastite sigurnosti. Dodatno, starije žene nerijetko imaju ograničen pristup informacijama o svojim pravima i dostupnim oblicima pomoći, slabiju digitalnu pismenost te manju povezanost s mrežama podrške. U praksi to znači da teže dolaze do informacija kome se mogu obratiti, kako prijaviti nasilje i koja im prava pripadaju, a često i ne prepoznaju vlastito iskustvo kao oblik nasilja. Stoga, ukazujemo na važnost osnaživanja starijih, kako bi prijavili nasilje.

Naravno da i način na koji institucije potom reagiraju i u pogledu počinitelja nasilja i glede starije osobe koja je prijavila nasilje, utječe na zaštitu i prava konkretne osobe i prevenciju budućeg nasilja nad njom, ali i na generalnu prevenciju nasilja nad starijima te osnaživanje starijih osoba za prijavljivanje nasilja.

Udruge osiguravaju psihološku podršku i razne savjetodavne usluge za starije pa tako i HCK ukazuje na projekte i programe koji se u pojedinim županijama provode s ciljem zaštite žrtava obiteljskog nasilja, uključujući i one starije životne dobi. Pravno savjetovanje starijih osoba o sprječavanju obiteljskog nasilja provodi i PGP Sisak kroz informativno-edukacijske posjete korisnika programa Zaželi, ali i u individualnim predmetima.

2025. godine usvojen je Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje do 2029. godine, koji određuje prioritete, ciljeve i mjere te pokazatelje ishoda usmjerene isključivo na rodno uvjetovano partnersko nasilje nad ženama. Starije osobe, kao posebno osjetljiva i često nevidljiva skupina žrtava obiteljskog nasilja, nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćene ovim dokumentom. Spominju se jedino u kontekstu intersekcijskog, partnerskog, rodno uvjetovanog nasilja nad ženama starije životne dobi. Nadalje, iako Nacionalni plan predviđa provedbu mjere usmjerene na unaprjeđenje sustava prikupljanja podataka o slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u obitelji u sustavu socijalne skrbi, izrijekom ne navodi prikupljanje podataka o nasilju nad starijima.

Navedeni dokument ne uključuje niti preventivne mjere za sprječavanje nasilja nad starijima niti one za osnaživanje starijih kao žrtava nasilja u obitelji. Stoga smo kao tijelo u čijem su fokusu prava osoba starije životne dobi preporučili u njega uključiti i podatke o obiteljskom nasilju nad starijima te definirati ciljeve i mjere njegova sprječavanja. Dodatno, predložili smo i da se Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za razdoblje do 2026. godine nadopuni konkretnim mjerama usmjerenim na suzbijanje nasilja nad starijima, kao i njihovo osnaživanje.

Iz podataka Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, nije razvidno kada se radi o rodno uvjetovanom nasilju, kada o nasilju nad starijim osobama, a kada o kombinaciji. Stoga smo kao članovi Radne skupine koja priprema prijedlog izmjene Pravilnika o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, MPUDT-u preporučili bolje praćenje i evidentiranje nasilja nad starijima. Istaknuli smo da bi podatke o obiteljskom nasilju, radi razlikovanja međugeneracijskog i partnerskog nasilja, trebalo razvrstavati i po dobi žrtve i počinitelja, njihovom međusobnom odnosu i obliku nasilja.

Nedostatak podataka o nasilju nad starijima stvara znatne praznine u njegovom sprječavanju te onemogućava uvid u njegove obrasce, načine prijave, manjkavosti sustava podrške i izazove u pristupu pravosuđu, što je bitno i pri osmišljavanju učinkovitih odgovora društva na nasilje nad starijima. Planirano je da će rad na izmjenama Pravilnika biti završen do kraja 2026. godine, no radi se o zahtjevnom i dugotrajnom postupku usuglašavanja različitih dionika. Dodatno, kako su u 2026. godini planirane izmjene Kaznenog zakona kojim bi se trebala transponirati EU Direktiva o nasilju nad ženama, koja također propisuje obvezu prikupljanja podataka, važno je isto uzeti u obzir prilikom izmjena Pravilnika.

Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji nas je obavijestilo da je tijekom 2024. godine MUP zabilježio 1.055 osoba starijih od 65 godina kao žrtava obiteljskog nasilja, isto kao i godinu ranije. Prema podacima MRMSOSP-a, tijekom 2024. godine ukupno 12.083 osobe su prijavile obiteljsko nasilje, a 1.295 žrtava bile su starije od 65 godina života. Zabilježena su 298 slučaja zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi, što je 50% manje nego u 2023. godini. Prema podacima MPUDT-a, u 2024. godini kao žrtve obiteljskog nasilja evidentirane su 964 osobe starije životne dobi, što je 110 više nego prethodne godine.

Niti gotovo dvije godine od višestrukog ubojstva u Domu za starije i nemoćne u Daruvaru nema očitovanja MRMSOSP-a što je analizom događaja utvrđeno, koje su manjkavosti sustava zaštite prepoznate i što je naučeno radi prevencije sličnih događaja u budućnosti. Navedeni događaj je primjer ekstremnog oblika nasilja nad starijima koji osim individualne, predstavlja i kolektivnu tragediju čitavog društva koje nije prepoznalo rizik i pravovremeno spriječilo ubojstva.

U tom kontekstu ukazujemo da je Preporukom Vijeća ministara o suzbijanju zločina iz mržnje VE iz 2024. godine predviđeno da karakteristike temeljem kojih može prema nekome biti počinjen zločin iz mržnje uključuju i dob. No, u RH Kaznenim zakonom dob nije propisana kao jedna od ovih karakteristika, pa trenutno nije niti moguća kvalifikacija nekog djela kao kaznenog djela zločina iz mržnje temeljem dobi. Stoga ponavljamo preporuku glede potrebe proširenja liste karakteristika koje se navode u Kaznenom zakonu u odnosu na zločin iz mržnje, na način da se izrijekom obuhvati i dob. Ujedno predlažemo i propisati širu definiciju zločina iz mržnje, sukladno Preporuci Vijeća ministara, na način da definicija obuhvaća djela motivirana ne samo mržnjom nego i pristranošću, predrasudama ili prezirom (a što bi ujedno češće mogao biti slučaj kod starijih osoba kao žrtava). O ovome više pišemo te preporuku dajemo u poglavlju o zločinima iz mržnje.

Dodatno, izostanak pravovremene reakcije u daruvarskom slučaju utječe na povjerenje građana u sustav i postojeće mehanizme prevencije, a bez dodatnog angažmana koji bi uključio i analizu naučenih lekcija sustav prevencije i zaštite nije moguće unaprijediti. Zbog potrebe snažnijeg podizanja svijesti o ovom problemu i intenziviranja preventivnih mjera, u Posebnom izvješću o starijim osobama smo preporučili da se na dan zločina u Domu za starije u Daruvaru, 22. srpnja, ustanovi Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad starijima.

Na institucionalno nasilje nad starijima ukazuju i pritužbe zbog uvjeta života starijih osoba u ustanovama dugotrajne institucionalne skrbi u kojima se ukazuje na niz problema, koji uključuju i nedostatnu njegu, manjak osoblja, neadekvatnu prehranu, izolaciju stacionarnih korisnika i slično. Neke od tih manjkavosti utvrđene su prilikom obilazaka domova za starije i nemoćne, o čemu više pišemo u zasebnom poglavlju.

Ugovori o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) i ugovori o dosmrtnom uzdržavanju (uz istovremeni prijenos imovine)

Prema podacima HJK, u 2025. godini ponovno je zabilježen porast broja sklopljenih ugovora o uzdržavanju. Javni bilježnici su u Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju upisali 5.285 ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) te 1.246 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine), dok su sudovi u isti Registar upisali 1.036 ugovora o doživotnom uzdržavanju te 200 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Time je, nakon pada od 15% u 2024. godini, u 2025. godini zabilježen ponovni rast od 22.51%.

U odnosu na preporuku MRMSOSPM da HJK omogući uvid u evidencije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi, MRMSOSPM navodi da je Registar tih osoba javno dostupan. Također ističu mogućnost da HJK zatraži razmjenu podataka putem MPUDT-a iz evidencija Centraliziranog obračuna plaća i Registra zaposlenih u državnoj službi i javnim službama, što predstavlja korak naprijed. No, zabrana sklapanja ugovora o uzdržavanju  iz  čl.170 ZoSS je puno šira te se odnosi i na sve zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi, što znači i na one zaposlene u privatnim osobama kao i OCD-ima na primjer, pa ovo samo djelomično adresira problem. Također, iz odgovora MRMSOSPM nije jasno da li su o mogućnosti podnošenja zahtjeva obavijestili i HJK, pa nastavljamo pratiti provedbu ove preporuke.

Tijekom 2025. godine nastavili smo dobivati pritužbe zbog sklapanja ugovora o uzdržavanju. Pritužbe su podnosili članovi obitelji koji nisu bili upoznati s činjenicom da su njihovi roditelji sklopili takve ugovore, kao i oni koji su dovodili u pitanje okolnosti njihova sklapanja, osobito u slučajevima kada je starija osoba bila lošeg zdravstvenog stanja ili smanjene sposobnosti rasuđivanja.

Stoga smo u Izvješću za 2024. godinu preporučili HJK da javnim bilježnicima skrene pažnju na nužnost dodatnog informiranja stranke koja je zbog dobi, narušenog zdravlja ili drugih osobnih obilježja posebno ranjiva o pravnim posljedicama ugovora koje želi sklopiti. HJK je u svom očitovanju pojasnila da u postupku ovjere potpisa na privatnim ispravama javni bilježnik ne ulazi u sadržaj isprave niti ocjenjuje pravne učinke ili svrhu sadržaja pismena, već potvrđuje identitet potpisnika. Istodobno, navode da javni bilježnici procjenjuju postoje li vidljivi znakovi nedostatka poslovne sposobnosti te provjeravaju odgovarajuće evidencije. S druge strane, u postupcima  sastavljanja javnobilježničkih akata i solemnizacije privatnih isprava, javni bilježnici imaju obvezu strankama objasniti pravnu narav i posljedice ugovora, što uključuje i utvrđivanje njihove stvarne volje i cilja sklapanja pravnog posla.

Iskustva organizacija koje pružaju BPP ukazuju da starije osobe i dalje često ne razlikuju ugovore o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) te da im se najčešće obraćaju tek nakon sklapanja ugovora, tražeći informacije o mogućnosti njegova raskida. Primjeri dobre prakse uključuju informativno-edukacijske posjete korisnicima programa Zaželi koji provode pojedini OCD-i.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Pravo na zdravlje, Pravo na rad, Diskriminacija temeljem dobi, Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Zločini iz mržnje, Umjetna inteligencija, Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.