*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

 

---

 

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Zaštita prava osoba lišenih slobode
• Obavljanje poslova NPM-a u zatvorskom sustavu
  • Uvjeti smještaja
  • Nedostatak službenika
  • Zdravstvena zaštita zatvorenika
  • Tretman zatvorenika
  • Održavanje reda i sigurnosti
  • Posebne mjere održavanja reda i sigurnosti
  • Primjena sredstava prisile
  • Međuzatvoreničko nasilje
  • Pretrage osoba lišenih slobode
  • Suradnja s Ministarstvom pravosuđa i uprave (Upravom za zatvorski sustav i probaciju)

 

Pučka pravobraniteljica u okviru ombudsmanskog te mandata nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, postupajući po pritužbama te u predmetima koje pokreće na vlastitu inicijativu, štiti prava osoba lišenih slobode (OLS) koje se nalaze u zatvorskom sustavu, sukladno ovlastima propisanima Zakonom o pučkom pravobranitelju. Temeljem mandata Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM), sukladno ovlastima iz Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, preventivno obilazi mjesta u kojima se OLS nalaze. U prvom dijelu prikazan je rad po predmetima, dok je u drugom dijelu predstavljen uvid dobiven tijekom preventivnih obilazaka tijela zatvorskog sustava.

Stanje u zatvorskom sustavu u bitnome je neizmijenjeno u odnosu na 2024. godinu. Prenapučenost, na koju kontinuirano ukazujemo, i dalje predstavlja ozbiljan problem. Prema preliminarnim podacima koje nam je dostavilo MPUDT, tijekom 2025. godine u zatvorskom sustavu je boravilo 16.797 osoba, a na dan 31. prosinca 2025. godine u kaznionicama i zatvorima je bilo 1.033 osoba više od postojećeg smještajnog kapaciteta.

 

 

Prenapučenost je i nadalje u velikoj mjeri uvjetovana učestalom primjenom mjere istražnog zatvora, a na dan 31. prosinca 2025. godine udio istražnih zatvorenika u ukupnom broju OLS u kaznionicama i zatvorima iznosio je visokih 41%. Njih 17% se u istražnom zatvoru nalazilo zbog postojanja osnovane sumnje da su  počinili kazneno djelo iz 326. KZ-a – Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma (tzv. krijumčarenje migranata), od kojih su čak 92,32% strani državljani. Usporedbe radi, prema Godišnjoj kaznenoj statistici Vijeća Europe (SPACE I 2024.), medijan udjela osoba bez pravomoćne presude u ukupnoj zatvorskoj populaciji iznosi 25,9%.

Problem prenapučenosti kaznenih tijela dodatno je otežan i zbog nedovoljnog broja službenika, što se izravno odražava na stanje sigurnosti, provedbu izvršavanja pojedinačnih programa izvršavanja kazne te stupanj poštivanja prava OLS, na što kontinuirano upozoravamo.

Kao i proteklih godina, kvaliteta zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu te njezina dostupnost  predstavljaju veliki problem. Neriješena organizacijska pitanja značajno otežavaju pružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite. Situaciju dodatno otežava nedostatak zdravstvenih radnika zaposlenih u kaznenim tijelima.

Još nisu otklonjene manjkavosti Zakona o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ), posebice u dijelu koji se odnosi na red i sigurnost, Zakona o kaznenom postupku (ZKP), u dijelu koji se odnosi na stegovne postupke protiv istražnih zatvorenika te ubrzanje kaznenih postupaka, te čl. 44. Kaznenog zakona (KZ), koji se odnosi na izvršavanje kazne zatvora u domu, na koje godinama ukazujemo.

 

Zaštita prava osoba lišenih slobode

Kao i proteklih godina, u 2025. godini je najviše pritužbi OLS i članova njihovih obitelji podneseno zbog zdravstvene zaštite, uvjeta smještaja te postupanja službenika.

Najčešći razlog pritužbi koje se odnose na zdravstvenu zaštitu je njezina nedovoljna dostupnost, primjerice predugo čekanje ili neupućivanje na pregled stomatologu ili zatvorskom liječniku, neupućivanje na preporučene specijalističke preglede i sl.

Dio problema proizlazi i iz načina naručivanja OLS na specijalističke preglede. Naime, službenici naručuju OLS na preporučene pretrage, a termine zakazanih pregleda osobe ne mogu znati iz sigurnosnih razloga. Međutim često OLS onda nemaju niti osnovnu informaciju oko narudžbe, pa niti da su naručeni, što kod njih izaziva nezadovoljstvo i zabrinutost oko zdravstvenog stanja i pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Primjerice, jedan zatvorenik se pritužio da nije obavio kontrolni pregled u Dnevnoj bolnici Odjela za arterijsku hipertenziju KBC-a Zagreb, na koji je bio naručen u ožujku 2024. godine. Kada se radi neizvršenog sprovođenja na kontrolni pregled pritužio Središnjem uredu za zatvorski sustav (SUZS), odgovoreno mu je u srpnju 2024. godine da je rezerviran novi termin pregleda. Kako unatoč čekanju nije obavio preporučeni pregled, ponovno se još nekoliko puta pritužio SUZS-u i Kaznionici u Lepoglavi, no preporučeni pregled u KBC Zagreb nije obavio do listopada 2025. godine. Postupajući po njegovoj pritužbi, utvrdili smo da na zakazani pregled u KBC Zagreb nije sproveden iz sigurnosnog razloga, jer ga je na pregled naručio član obitelji, a ne službenik kaznenog tijela. Prema pritužbama zatvorenika, ali i dobivenim odgovorima, može se zaključiti da o tome nije pravovremeno informiran. U ovakvim situacijama potrebno je jasno komunicirati OLS zašto neće biti sprovedena na zakazanu pretragu te odmah zakazati drugi termin i o tome dati bar okvirnu informaciju.

Nastavili smo zaprimati pritužbe istražnih zatvorenika Zatvora u Splitu na stjenice u sobama, o čemu smo pisali i u Izvješću za 2024. godinu, što ukazuje na to da ovaj problem, unatoč primijenjenim mjerama, nije riješen. MPUDT je u suradnji s HZJZ-om izradilo Protokol o suzbijanju stjenica u zatvorskom sustavu, koji je, zajedno s uputama, dostavljen svim kaznenim tijelima u listopadu 2025. godine. Problem stjenica najizraženiji je u Zatvoru u Splitu, a postoji i u drugim kaznenim tijelima. Sanitarna inspekcija DIRH-a je provela nadzor u Zatvoru u Splitu i utvrdila da se sustavno i kontinuirano provode mjere suzbijanja stjenica, no da su unatoč tome i dalje prisutne. Stoga je sanitarna inspekcija Zatvoru naredila provedbu dezinsekcije. Rok za izvršenje traje sve dok se ne dokaže da u objektu nema živih člankonožaca (stjenica) i njihovih ličinki.

Tijekom 2025. godine su u zatvorskom sustavu zabilježena četiri požara, po jedan u zatvorima u Gospiću i Zagrebu te dva u Zatvoru u Splitu (u lipnju i prosincu). Požar u prosincu su službenici osiguranja uspjeli zaustaviti u početnoj fazi, dok je u lipnju zbog težine nastalih ozljeda morala biti pružena zdravstvena skrb devetorici zatvorenika i jednom pravosudnom policajcu. Inače, za oba požara u Splitu OLS su naveli da su željeli spaliti stjenice paljenjem madraca.

Uočen je porast broja okrivljenika kojima je sud odredio istražni zatvor zbog vjerojatnosti da bi zbog težih duševnih smetnji mogli počiniti teže kazneno djelo. Prema preliminarnim podatcima MPUDT-a tijekom 2025. godine je sud odredio istražni zatvor iz osnova navedenih u članku 551. ZKP-a ukupno 191 okrivljeniku. Od toga ih se 10 nalazilo na liječenju u vanjskoj zdravstvenoj ustanovi, 41  u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a 20 u zatvorima. Ostali su po zaprimanju pravomoćnog rješenja upućeni u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu ili im je ukinut istražni zatvor.

Zaprimali smo pritužbe članova obitelji ili odvjetnika na neupućivanje osoba, kojima je određen istražni zatvor po čl. 551. ZKP-a, u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu odnosno odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu. Primjerice, jedan odvjetnik se pritužio na nepostupanje Zatvora u Zagrebu po čl. 135. st. 2. ZKP-a, kojim je propisano je da će, odlukom upravitelja zatvora, okrivljenik protiv kojeg je određen istražni zatvor iz osnova iz čl. 551. st. 1. ZKP-a biti upućen u bolnicu za OLS ili odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, koja ga je dužna primiti i pružiti mu potrebnu zdravstvenu skrb. Budući da je kapacitet za prijam ovih pacijenata u Zatvorskoj bolnici i u psihijatrijskim ustanovama ograničen, okrivljenici borave u zatvoru.

Na odjelu za akutnu psihijatriju Zatvorske bolnice u Zagrebu je 40-ak mjesta i tamo se uglavnom nalaze osobe kojima je istražni zatvor određen po čl. 551. ZKP-a. Unatoč čl. 135. st. 2. ZKP-a, problem je u realizaciji smještaja tih osoba u odgovarajuće psihijatrijske ustanove u javnom zdravstvu prije pravomoćnog rješenja o prisilnom smještaju (približno 80% ih se nalazi u Zatvorskoj bolnici prije pravomoćnog rješenja). Uslijed sporosti sudskog postupka do donošenja rješenja o prisilnom smještaju i liječenju, te osobe u prosjeku provedu četiri do pet mjeseci u Zatvorskoj bolnici, a ponekad i duže pa je u jednom slučaju boravak trajao tri godine i osam mjeseci. Osim toga, te osobe i nakon pravomoćnog i izvršnog rješenja o prisilnom smještaju provode i do dodatna dva mjeseca u Zatvorskoj bolnici prije upućivanja u psihijatrijsku ustanovu.

Potrebno je stoga ubrzati postupak i realizirati smještaj tih osoba u odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu i prije pravomoćnosti rješenja o prisilnom smještaju. Tako bi se oslobodili kapaciteti Zatvorske bolnice namijenjeni pružanju psihijatrijske skrbi OLS s akutnim psihičkim poremećajima, koji su sada smješteni u sobama zajedno sa somatskim pacijentima, što nije odgovarajuće za obje kategorije pacijenata, ili za OLS koje u kaznenim tijelima čekaju smještaj u Zatvorskoj bolnici, što je također neprihvatljivo.

Prenapučenost zatvorskog sustava uz dugogodišnje neulaganje u obnovu i održavanje prostora te nepoduzimanje nužnih aktivnosti na izgradnji novih kapaciteta za smještaj rezultirali su učestalim pritužbama na smještajne uvjete.

Postupajući po pritužbi majke istražnog zatvorenika stranog državljanina, utvrdili smo da je tijekom boravka u Zatvoru u Varaždinu bio smješten u tri različite sobe, u kojima je povremeno na raspolaganju imao tek 2,5 m² osobnog prostora. Niti u jednom razdoblju nije imao na raspolaganju 4 m², sukladno čl. 13. st. 6. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora. Dodatno, u pojedinim je razdobljima spavao na „pomoćnom ležaju“, odnosno na madracu na podu. Uvažavajući stajalište ESLJP-a u predmetu Muršić protiv Hrvatske, prema kojem je test za odlučivanje je li došlo do povrede čl. 3. EKLJP-a u pogledu nedostatka osobnog prostora trostruk, odnosno da: (1) svaki zatvorenik mora imati vlastito mjesto za spavanje u sobi; (2) svaki zatvorenik mora imati na raspolaganju barem 3 m² podne površine; i (3) ukupna površina soba mora omogućiti zatvorenicima slobodno kretanje između namještaja (§75), SUZS smo upozorili na neodgovarajuće uvjete u kojima je boravio pritužitelj, ali i druge osobe smještene s njim.

Nekoliko zatvorenika iz Kaznionice u Glini pritužilo nam se da su ih, tijekom boravka na Odjelu pojačanog nadzora i Odjelu sigurnosnih i stegovnih mjera, pravosudni policajci pretukli. Uvažavajući, među ostalim, njihove navode u rujnu 2025. godini smo nenajavljeno  obišli Kaznionicu u Glini, o čemu više pišemo u poglavlju o obavljanju poslova NPM-a. Dvojica zatvorenika su u pritužbama naveli da su ih pravosudni policajci pretukli te im slomili rebra, o čemu postoji medicinska dokumentacija. Ispitni postupci su u tijeku, a u do sada zaprimljenim očitovanjima SUZS negira njihove navode. Također je utvrđeno da OB „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku, u kojoj su pregledani, zbog nenamjernog previda, nije podnijela prijavu policiji ili državnom odvjetništvu, sukladno čl. 22. Zakona o liječništvu, iako su zatvorenici tijekom pregleda naveli da su pretučeni. Nakon našeg dopisa OB prijave su poslane policiji. Zatražili smo od MUP-a informaciju o poduzetom povodom dostavljenih prijava, o čemu smo ujedno obavijestili i DORH. Prema dobivenoj informaciji,  u tijeku je kriminalističko istraživanje.

„…imao sam sukob s pravosudnim djelatnikom XY, verbalni sukob, nakon kojega sam svladan i svezan na podu nakon toga dobivam 2 udarca nogom u glavu, te me se vuće po podu do gumenjare kao životinju i tuče rukama i nogama po cijelome tijelu za što postoje svjedoci i 5 kamera koje su sve zabilježile, napisao sam pritužbu upravitelju te zatražio da nebrišu snimke u što čisto sumnjam da če ih arhivirati.“

Po pritužbi zatvorenika koji je naveo da su ga pravosudni policajci pretukli na mjestu koje je pod video nadzorom nismo mogli postupati jer je zatvorenik podnio i zahtjev za sudsku zaštitu. Sudac izvršenja njegov zahtjev odbio je kao neosnovan. U obrazloženju rješenja, među ostalim, se navodi da je Kaznionica u Glini sudu dostavila očitovanje prema kojem video snimke ne postoje jer su, zbog isteka vremena, automatski izbrisane. Naime, sukladno čl. 41. st. 7. ZIKZ-a snimke video nadzora koje se ne koriste u postupcima koji se vode sukladno odredbama zakona i drugih posebnih propisa, automatski se uništavaju u roku od 60 dana od dana njihova nastanka. Međutim, za pretpostaviti je da je sudac izvršenja očitovanje Kaznionice u Glini zatražio prije 25. srpnja 2025. godine (kada je istekao rok od 60 dana), budući da je sud očitovanje Kaznionice zaprimio tri dana kasnije, odnosno 28. srpnja 2025. godine. Iz rješenja nije vidljivo kada su izbrisane snimke koje su mogle potvrditi ili opovrgnuti navode zatvorenika. U tom kontekstu treba istaknuti da smo u listopadu 2021. godine SUZS-u ukazali na spornost navedene odredbe koja ne propisuje vrijeme čuvanja snimki, nego rok od 60 dana unutar kojeg se one trebaju uništiti. Također, 2021. godine smo u okviru e-savjetovanja o  Prijedlogu Pravilnika o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu predložili da se detaljno propiše provedba video nadzora unutar zatvorskog sustava, no naš prijedlog nije prihvaćen.

 

Obavljanje poslova NPM-a

U skladu s ovlastima iz ZNPM-a, 2025. godine smo obišli kaznionice u Lipovici-Popovači, Požegi i Glini te Zatvor u Zagrebu. Obilasci kaznionica u Lipovici-Popovači i Požegi bili su kontrolni, usmjereni na ocjenu provedbe upozorenja i preporuka danih nakon prethodnih obilazaka. U obilasku Zatvora u Zagrebu razmatrali smo poštivanje prava OLS u pogledu uvjeta smještaja tijekom ljetnih mjeseci, a u Kaznionici u Glini poštivanje prava zatvorenika na Odjelu sigurnosnih i stegovnih mjera (OSISM) i Odjelu pojačanog nadzora (OPN).

Podaci su prikupljeni u razgovorima s upraviteljima i drugim službenicima te u grupnim i pojedinačnim razgovorima s OLS. Izvršen je i uvid u relevantne evidencije i dokumentaciju, a provedena su i anonimna anketiranja OLS. U izvješćima o obilascima dali smo ukupno 10 upozorenja i 29 preporuka, od kojih je 12 ponovljenih nakon kontrolnog obilaska.

 

 

 

Uvjeti smještaja

Neodgovarajući uvjeti smještaja rezultat su višegodišnjeg zanemarivanja prenapučenosti i izostanka strateškog ulaganja u zatvorski sustav. Posljednje veliko infrastrukturno ulaganje bilo je 1987. godine (zatvori u Zagrebu i Splitu), dakle prije gotovo 40 godina.

Iako su infrastrukturna ulaganja u zatvorski sustav posljednje dvije godine značajna (2024. godine 9 mil. eura, a 2025. godine 12,5 mil. eura), rezultati tih ulaganja se još ne vide. Izgradnja standardiziranih modularnih aneksa u Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici u Lipovici-Popovači tek će u manjoj mjeri olakšati postojeće stanje. Rokovi realizacije srednjoročnih infrastrukturnih projekata (povećanje smještajnih kapaciteta Kaznionice u Požegi, Odgojnog zavoda u Požegi te Zatvorske bolnice u Zagrebu) te dugoročnih infrastrukturnih projekata (izgradnja kaznionica u Perušiću, Žažini i Osijeku) nisu jasno definirani.

Pri tome, prenapučenost nije problem s kojim se zatvorski sustav susreo tek 1. siječnja 2023. godine, nakon ulaska RH u Schengen, nego je postojeći problem tada eskalirao. Na prenapučenost smo ukazivali u svim izvješćima pučke pravobraniteljice od početka obavljanja poslova NPM-a 2012. godine, kao i u ranijim izvješćima kada smo preglede kaznenih tijela obavljali sukladno ovlastima iz Zakona o pučkom pravobranitelju. Također, Odbor protiv mučenja UN-a u svojim zaključnim razmatranjima još iz 2014. godine se osvrnuo na prenapučenost, posebice u zatvorenim uvjetima, te je RH preporučio da uloži daljnje napore u suzbijanje prenapučenosti i unaprjeđenje materijalnih uvjeta (točka 12.). To je učinio i CPT u svojim izvješćima o posjeti RH (primjerice 2012., 2017. i 2022.). No, problem je dugi niz godina ignoriran, relativiziran pa čak i negiran, što je dovelo do trenutačne alarmantne situacije, posebice u zatvorenim uvjetima, tj. u zatvorima.

Podsjetimo, prema praksi ESLJP-a, nedostatak financijskih sredstava ili drugi strukturni problemi nisu okolnosti koje umanjuju odgovornost države i ne mogu opravdati nepoduzimanje mjera za poboljšanje uvjeta u zatvorima/pritvorima. Države moraju organizirati svoj zatvorski sustav na način koji poštuje dostojanstvo zatvorenika (J.M.B. i drugi protiv Francuske).

Donošenje najavljene Strategije razvoja zatvorskog sustava, koje se planira u 2026. godini, smatramo potrebnim i nužnim korakom za sustavno rješavanje postojećih i preveniranje mogućih budućih problema zatvorskog sustava. Stoga ćemo njezinu izradu pratiti s osobitim interesom.

 

 

 

 

Prema klasifikaciji prenapučenosti koju koristi UN-ova Komisija za sprječavanje kriminala i kazneno pravosuđe (CCPCJ), popunjenost 120% kapaciteta je kritična, a od 150% ekstremna. Sukladno tome, u zatvorskom sustavu RH je na dan 31. prosinca 2025. godine od ukupno 12 zatvora, prenapučenost u zatvorenim uvjetima u osam je bila ekstremna, a u četiri kritična.

Najgora situacija bila je u zatvorima u Osijeku (205%), Karlovcu (195%) i Varaždinu (191%). Prema stajalištu CPT-a prenapučenost može ozbiljno ugroziti svaki napor da se zabrani mučenje i drugi oblici neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, te zatvore pretvoriti u “skladište ljudi.”

Više puta smo naglašavali da je, uz povećanje smještajnih kapaciteta, potrebno poduzeti i druge sveobuhvatne mjere, primjerice snažnije afirmirati primjenu alternativnih sankcija, izmijeniti zakone, prevenirati kriminalitet, uključujući, bolje reintegrirati zatvorenike u društvo. Međutim, elektronički nadzor tijekom 2025. godine je primijenjen tek 46 puta (13 uvjetna otpusta uz elektronički nadzor i 33 istražna zatvora u domu uz elektronički nadzor), što je neznatno više nego 2024. godine, kada je primijenjen 35 puta. Stoga je i nadalje nužno snažnije afirmirati primjenu alternativnih sankcija kao supstituta kazni zatvora.

Pretpostavke za provedbu čl. 44. st. 4. KZ-a, kojim je propisano izvršavanje kazne zatvora do jedne godine u domu nisu stvorene ni u 2025. godini, a Vlada RH je u Mišljenju na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu navela da „provedba predmetne odredbe zahtijeva razmatranje niza složenih otvorenih pitanja“. Pri tome je od stupanja KZ-a na snagu proteklo više od 13 godina.

U obilascima kaznenih tijela utvrdili smo da OLS borave u neodgovarajućim, a u nekim slučajevima i ponižavajućim uvjetima, na što smo u izvješćima o obilascima upozorili MPUDT.

Tijekom obilaska Kaznionice u Požegi utvrdili smo da su u odjelu Česma, u sobi br. 4, površine 16,5 m², smještena šestorica zatvorenika pa je svaki raspolagao sa samo 2,75 m². Potrebno je napomenuti da negativne učinke nedostatka osobnog prostora Kaznionica nastoji umanjiti raznim mjerama, pa su, primjerice, vrata soba veći dio dana otključana, a u to vrijeme zatvorenici mogu boraviti u dnevnom boravku te na velikom otvorenom hodniku.

I dalje je veliki problem nepostojanje sanitarnog čvora u sobama na odjelu Česma pa se koriste dva zajednička sanitarna čvora. U razdoblju kada su sobe zaključane OLS zvučnim pozivnim uređajem moraju zvati službenike pravosudne policije da otključaju sobu. Podsjećamo, CPT je u Izvješću za 2020. godinu naveo: „Žalosno je što CPT i dalje mora naglašavati da svi zatvorenici trebaju imati stalan pristup dovoljnoj količini besplatne i čiste pitke vode u svojim ćelijama.“ Napominjemo da zatvorenici koji se nalaze u Kaznionici u Požegi, također u zatvorenim uvjetima, ali u odjelu Orljava, borave u novoj i odgovarajuće uređenoj zgradi te da u sobama imaju sanitarne čvorove.

Zatvorenici koji se nalaze na odjelu Česma u anonimnim anketama su iskazali  nezadovoljstvo zbog nedostatnog pristupa sanitarnom čvoru („neriješen sanitarni čvor, zaključavanje noću, molenje za obavak nužde…“, „smeta mi što nemamo pristup toaletu i vodi kad poželimo jer je wc u drugoj prostoriji, a po noći moramo zvoniti komandirima…“). Pritužuju se i na dotrajalost madraca i jastuka („iscjepani madraci“, „neadekvatni madraci“, „loš madrac i jastuk“).

Tijekom obilaska zatvorenog odjela Kaznionice u Lipovici-Popovači dvojica istražnih zatvorenika nisu imala vlastiti ležaj te su spavali na madracima na podu, koji tijekom dana budu spremljeni ispod kreveta.

Iako su u anonimnim anketama neke OLS izražavale nezadovoljstvo smještajnim uvjetima u manjoj mjeri nego 2023. godine („meni je dobro i ne smeta mi ništa, ovako neka ostane“),  neki su se prituživali na prenapučenost („previše ljudi na premalom prostoru“; „gužva u sobi, spavanje na podu kad ih je 5 u sobi“), nedostatak slobodnih aktivnosti te nedostatak mogućnosti radnog angažiranja i izobrazbe.

Neodgovarajući uvjeti smještaja u Zatvoru u Zagrebu, na koje kontinuirano ukazujemo, i nadalje su prisutni, a odluka Ustavnog suda U-III-4182/2008 iz 2009. godine, ni nakon 17 godina nije provedena. Njome je Vladi RH naloženo da u roku ne duljem od pet godina prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja OLS-a sukladno standardima VE i praksi ESLJP-a koji za istražne zatvorenike i zatvorenike neće biti ponižavajući. U njoj se navodi i da „…u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštivanje njezinog ljudskog dostojanstva“ (toč. 16.).

 

 

Prema podacima MPUDT-a, tijekom 2025. godine suci izvršenja su 62 zahtjeva za sudsku zaštitu utvrdili  osnovanim. Svi se odnose na neodgovarajuće uvjete smještaja, a 21% se odnosi na Zatvor u Zagrebu, od čega čak 76% na Centar za dijagnostiku u Zagrebu (koji je u istom objektu kao i Zatvor u Zagrebu).

Na dan obilaska prenapučenost Zatvora u Zagrebu iznosila je 170%, a uvjete je dodatno otežavala visoka dnevna temperatura, koja je toga dana u Zagrebu iznosila 34°C, dok je najviša izmjerena temperatura u sobama bila 32°C, a najniža 29,5 °C. No najveća vlažnost zraka u sobama bila je 56%, dok je najniža bila 46,3%, što je osjetno manje nego 2019. godine. Stoga je, unatoč višim izmjerenim temperaturama, subjektivni osjećaj vrućine bio blaži. Tome je vjerojatno doprinijela i provedba preporuke koju smo dali nakon obilaska 2019. godine, da se u svim sobama ugrade dodatna rešetkasta vrata koja će omogućavati provjetravanje. S tim u svezi, podsjećamo na praksu ESLJP-a prema kojoj boravak u prenapučenim sobama s previsokim temperaturama može biti ponižavajući (Štrucl i drugi protiv Slovenije, Mandić i Jović protiv Slovenije).

Većina soba koje smo obišli je ukupne površine 21,10 m² (19,12 m² bez sanitarnog čvora). U sobama je najčešće bilo smješteno sedam ili osam osoba, što znači da su na raspolaganju imale od 2,7 m² do 2,4 m² osobnog prostora. Sobe su neodržavane i neuredne, zidovi su prljavi i oštećeni, a pločice u sanitarnom čvoru potrgane. Sanitarni čvorovi u pravilu nisu u potpunosti odvojeni od ostatka prostorije, što ne omogućava privatnost, a u pojedinim je slučajevima i ponižavajuće. Stoga ponovo upućujemo na stajalište ESLJP-a prema kojem, kada OLS ima na raspolaganju manje od 3 m² osobnog prostora postoji snažna pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. EKLJP (Muršić protiv Hrvatske, §137). Osim toga, prema stajalištu ESLJP-a, ako određeni uvjeti ne dosežu prag težine potreban za povredu čl. 3. EKLJP-a, oni i dalje mogu predstavljati povredu čl. 8., koji u okviru prava na poštovanje privatnog života jamči zaštitu tjelesnog i moralnog integriteta (R.M. protiv Francuske).

 

Preporuka 160. (ponovljena) Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da uz proširivanje kapaciteta zatvorskog sustava aktivnije poduzme druge mjere smanjivanja prenapučenosti kaznenih tijela Preporuka 161. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da intenzivnije provodi mjere za unaprjeđenje postojećih uvjeta smještaja, posebice u Zatvoru u Zagrebu (uključujući Centar za dijagnostiku u Zagrebu)

U nekim sobama na prozorima su metalna sjenila koja se zagrijavaju na suncu, što dodatno utječe na povećanje temperature zraka koji ulazi kroz prozor.

U svakoj od soba koje smo obišli bile su smještene osobe koje uzimaju supstitucijsku terapiju i/ili kronični bolesnici (kardiološki, onkološki, astma i KOPB i sl.), zbog čega su posebno osjetljivi na visoku temperaturu zraka odnosno vrućinu. Jedan kardiološki bolesnik pritužio nam se da jako teško podnosi vrućinu i da mu ne pomažu ni ventilatori u sobi. Posebno teško mu je po noći, kad se u sobu „uvuče“ sparina. Smještaj OLS-a u takvim uvjetima tijekom ljetnih mjeseci, posebice ako pripadaju skupinama koje su iz zdravstvenih razloga posebno osjetljive na vrućinu, može biti u suprotnosti sa čl. 3. EKLJP-a.

Država je dužna OLS osigurati odgovarajuće uvjete smještaja u skladu s međunarodnim standardima i praksom ESLJP-a. Ti standardi zahtijevaju poštovanje ljudskog dostojanstva, uključujući primjeren osobni prostor, odgovarajuće higijenske uvjete i osnovnu privatnost, a njihovo kršenje može predstavljati povredu čl. 3. i 8. EKLJP-a. Stoga je, uz proširivanje kapaciteta zatvorskog sustava, nužno aktivnije poduzimati i druge mjere smanjivanja prenapučenosti kaznenih tijela. Osim toga, vodeći računa o međunarodnim standardima te praksi Ustavnog suda i ESLJP-a, potrebno je intenzivnije provoditi mjere za unaprjeđenje postojećih uvjeta smještaja, posebice u Zatvoru u Zagrebu (uključujući Centar za dijagnostiku u Zagrebu).

 

Nedostatak službenika

Tijekom obilazaka kaznenih tijela je uočen problem nedostatnog broja službenika koji posljedično negativno i ugrožavajuće utječe na poštivanje prava OLS. Na ovaj problem kontinuirano više godina upozoravamo MPUDT te Hrvatski sabor.

U zatvorskom sustavu u 2025. godini je bilo popunjeno 75% sistematiziranih radnih mjesta, što je neznatno više nego 2024. godine (73%), pri čemu su postojeće sistematizacije radnih mjesta rađene prema utvrđenom smještajnom kapacitetu kaznenih tijela, a ne stvarnoj popunjenosti. Uočeno je da se poduzimaju aktivnosti i da se pokušava intenzivirati dodatno zapošljavanje pravosudnih policajaca, što je svakako pohvalno. No, uzimajući u obzir da se RH opredijelila za rehabilitacijski pristup izvršavanja kazne zatvora, potrebno je osigurati dovoljan broj i svih ostalih službenika koji izravno rade na poslovima izvršavanja kazne zatvora (tretman, zdravstvena zaštita, rad, izobrazba, slobodne aktivnosti).

Preporuka 162. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da intenzivira aktivnosti na usklađivanju postojećih sistematizacija s potrebama i u što je moguće većoj mjeri, realizira popunjavanje sistematiziranih radnih mjesta u kaznenim tijelima i odgojnim zavodima

Planom zapošljavanja u državnoj službi za 2025. godinu, koji je objavljen na mrežnim stranicama MPUDT-a, u kaznenim tijelima bilo je predviđeno zapošljavanje 135 službenika. Od toga se 56% odnosilo na radna mjesta pravosudnih policajaca (vježbenici), a 9% na zapošljavanje službenika u Odjelu tretmana. Svjesni smo da se ne može u kratkom roku nadoknaditi dugo razdoblje nedovoljnog posvećivanja pozornosti problema u zatvorskom sustavu i kadrovskoj politici u kaznenim tijelima, no nužno je dodatno intenzivirati nova zapošljavanja (popunjavanje sistematiziranih radnih mjesta) u kaznenim tijelima, a osobito u onima gdje je struktura OLS izrazito zahtjevna i složena. Stoga preporučujemo MPUDT-u da intenzivira aktivnosti na usklađivanju postojećih sistematizacija sa stvarnim potrebama (kontinuirana prekapacitiranost smještajnih kapaciteta) i u što je moguće većoj mjeri, realizira popunjavanje sistematiziranih radnih mjesta u kaznenim tijelima i odgojnim zavodima. Pri tome, predlažemo razmotriti mogućnost primjene različitih mjera koje bi mogle poticajno djelovati na zapošljavanje u zatvorskom sustavu (promotivne aktivnosti, unapređenje materijalnih uvjeta, afirmacija statusa ovlaštenih službenih osoba, programi stipendiranja, zapošljavanje vježbenika i slično).

Kako bi se procijenio optimalan broj zaposlenika po pojedinim kaznenim tijelima, u lipnju 2025. godine smo preporučili MPUDT-u da se pristupi izradi okvirnih standarda za određivanje broja OLS po jednom službeniku, pri čemu se posebice trebaju uzeti u obzir radni zadaci pojedinog službenika (pravosudni policajac, službenik tretmana i sl.) te vrsta kaznenog tijela (zatvoreni, poluotvoreni ili otvoreni uvjeti izvršavanja kazne).

SUZS je u odgovoru iz rujna 2025. godine detaljno obrazložio svu složenost izrade takvih standarda te je mišljenja da je definiranje standarda neophodno prolongirati za vrijeme kad se stvore povoljniji uvjeti, što neizostavno uključuje adekvatne smještajne kapacitete, normativnu podlogu, sustavan pristup temeljnom i cjeloživotnom obrazovanju i formaciji službenika pravosudne policije i dr. No, uvažavajući ranije danu preporuku, najavljeno je da će tema izrade okvirnih standarda broja OLS po jednom službeniku tretmana te mogućih dodatnih standarda opterećenja poslom biti uvrštena na dnevni red sastanka voditelja odjela tretmana, kako bi rukovodeći službenici odjela tretmana mogli iznijeti svoje mišljenje i konkretne prijedloge u odnosu na navedeno.

 

Zdravstvena zaštita zatvorenika

Iako NPM obilasci u 2025. godini nisu bili usmjereni na ispitivanje poštivanja prava OLS na zdravstvenu zaštitu, tijekom obilazaka prikupljani su i podatci koji omogućavaju dobivanje uvida u organizaciju zdravstvene zaštite kaznenih tijela.

Kaznionica u Požegi i Kaznionica u Lipovici-Popovači liječnike angažiraju preko ugovora o djelu (40 sati tjedno Požega, što uključuje i obavljanje poslova za potrebe Odgojnog zavoda u Požegi te 15 sati tjedno Lipovica-Popovača). Kaznionica u Glini i Zatvor u Zagrebu, pored liječnika angažiranih na ugovor o djelu (11 sati tjedno Glina i 20 sati tjedno Zagreb), imaju zaposlenog jednog liječnika, što obzirom na broj zatvorenika nije dovoljno.

 

 

U sva četiri kaznena tijela zamjećuje se nedostatak službenika zdravstvene struke, pri čemu ponovno naglašavamo da su postojeće sistematizacije rađene na osnovi utvrđenih kapaciteta kaznenih tijela, pa u uvjetima prenapučenosti zatvorskog sustava nedostatak tih službenika dolazi još jače do izražaja.

Općenito, kod planiranja potrebnih radnih mjesta medicinskih sestara/tehničara u zatvorskom sustavu u pravilu nije uzeta u obzir i potreba organizacije  rada u dvije smjene, što  bi, između ostalog, omogućilo da isključivo zdravstveni djelatnici dijele propisanu terapiju, bez potrebe uključivanja pravosudnih policajaca. Prema podatcima MPUDT-a, jedino je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu osigurano da isključivo medicinske sestre/tehničari dijele terapiju, dok u ostalim kaznenim tijelima u podjeli prethodno pripremljene terapije sudjeluju i službenici pravosudne policije, kada kaznena tijela to nisu u mogućnosti organizirati na drugi način. Nedvojbeno je da se zatvorenicima mora osigurati redovita terapija, ali za podjelu ne bi trebali biti zaduženi pravosudni policajci, koji za takav posao nisu niti osposobljeni.

U lipnju 2025. godine osnovana je međuresorna Stručna radna skupina za unaprjeđenje zdravstvene zaštite OLS sastavljena od predstavnika MPUDT-a, Ministarstva zdravstva i HZZO-a. Skupina je održala tri sastanka, na kojima je razmotreno stanje i mogući načini rješavanja najvažnijih pitanja, s posebnim naglaskom na standarde zdravstvene zaštite, potpuno povezivanje s CEZIH-om te modele suradnje s domovima zdravlja. Trenutačno je u središtu rasprave pitanje normativa i standarda zdravstvene zaštite u kaznenim tijelima, koji predstavljaju preduvjet za donošenje općeg akta te upis u Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite. Stoga je prvenstveno nužno donijeti Pravilnik o normativima i standardima za pružanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu. S obzirom na dugi protek vremena od zadnjeg upućivanja nacrta Pravilnika na mišljenje Ministarstvu zdravstva, u SUZS-u je u tijeku revizija navedenog nacrta, nakon koje će ga dostaviti Ministarstvu zdravstva.

I nadalje postoji niz organizacijskih problema u pružanju zdravstvene zaštite OLS. Još nije regulirano obavljanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ), a Zatvorska bolnica u Zagrebu još nema odobrenje Ministarstva zdravstva za obavljanje zdravstvene djelatnosti te još nije ispunila uvjete za upisivanje u Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite. Nije riješen ni status tzv. ambulanti odnosno odjela zdravstvene zaštite koji djeluju u okviru kaznenih tijela.

Preporuka 163. Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da odgovornost za obavljanje zdravstvene djelatnosti odnosno pružanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu preuzme ministarstvo nadležno za zdravstvo

Tijekom godina pratimo organizaciju zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu te su vidljive velike teškoće koje proizlaze iz činjenice da je za njezino provođenje prvenstveno odgovorno ministarstvo nadležno za pravosuđe. Većinu organizacijskih problema bilo bi lakše riješiti kad bi odgovornost za obavljanje zdravstvene djelatnosti, u slučaju zdravstvene zaštite OLS u zatvorskom sustavu, preuzelo ministarstvo nadležno za zdravstvo (dok prostor i opremu može osigurati MPUDT). Stoga ponavljamo preporuku Ministarstvu zdravstva i MPUDT-u da odgovornost za obavljanje zdravstvene djelatnosti odnosno pružanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu preuzme ministarstvo nadležno za zdravstvo.

 

Tretman zatvorenika

Poslovi izvršavanja kazne zatvora od posebnog su interesa za RH, koja se opredijelila za rehabilitacijski pristup izvršavanju kazne zatvora, što pretpostavlja individualizaciju kazne kroz pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora te niz specijaliziranih programa tretmana za selekcionirane skupine zatvorenika. Ovakav pristup nužno zahtjeva dovoljno službenika koji rade na provedbi programa izvršavanja kazne. Nedostatak službenika u odjelima tretmana kaznenih tijela, između ostalog, značajno utječe na  provođenje općih te specijaliziranih tretmanskih intervencija.

Tijekom obilaska Kaznionice u Požegi (Odjel Česma) utvrđeno je da je ukupno popunjeno 80% sistematiziranih radnih mjesta u Kaznionici, no velike su razlike u popunjenosti pojedinih odjela. Primjerice, Odjel tretmana popunjen je samo 56%. Veličina tretmanske skupine na Odjelu je 56 zatvorenika, dok je na novom odjelu „Orljava“ veličina tretmanskih skupina između 60 i 70 zatvorenika. Ovako velike tretmanske skupine zasigurno značajno otežavaju provedbu programa tretmana.

U vrijeme obilaska 11-orica zatvorenika s Odjela Česma (20%) su bila radno angažirana, jedan je izjavio da ne želi raditi, a prema mišljenju liječnika šestorica su bila privremeno radno nesposobna. Sukladno informacijama dobivenim tijekom razgovora te podacima iz anketa proizlazi da ih većina želi raditi, ali da nema dovoljno posla. U vrijeme obilaska 2022. godine su 14-orica zatvorenika bila radno angažirana (25%). Dakle, iako smo prethodno preporučili da se u većoj mjeri radno angažiraju zatvorenici s ovog odjela, broj radno angažiranih zatvorenika se smanjio. Stoga smo ponovno preporučili Kaznionici da u većoj mjeri radno angažira zatvorenike koji izdržavaju kaznu na Odjelu Česma.

Važeću osobnu iskaznicu nije imalo 11 zatvorenika. Službenica tretmana obavijestila nas je da neki zatvorenici niti ne žele podnijeti zahtjev za izdavanje nove. Posjedovanje osobne iskaznice jedan je od elemenata pripreme zatvorenika za otpust s izvršavanja kazne te ih treba dodatno motivirati na postupak ishođenja.

U obilasku smo utvrdili da su bez završene osnovne škole šestorica zatvorenika s Odjela Česma (11%),  a zabrinjava što niti jedan nije uključen u programe osnovnog obrazovanja odraslih. Preporučili smo SUZS-u da žurno, u suradnji s MZOIM, zatvorenicima bez završene osnovne škole omogući uključivanje u programe osnovnog obrazovanja odraslih, kako bi im se olakšala reintegracija u društvo nakon izdržane kazne zatvora. Prema informacijama s kojima raspolažemo to je i učinjeno.

Niti jedan zatvorenik s Odjela Česma u vrijeme obilaska nije bio uključen u programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. U razgovorima su naveli da su zainteresirani za strukovno obrazovanje, kako bi nakon otpusta mogli zarađivati za život. Stoga smo Kaznionici ponovili preporuku da se svim zainteresiranim zatvorenicima omogući uključivanje u odgovarajuće programe strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, što je sastavni dio pripreme za otpust.

U Kaznionici u Glini, na OPN i OSISM-u smo proveli anonimno anketiranje zatvorenika. Odnos sa  službenicima tretmana u anketama je dobio prosječnu ocjenu 3,2 (ocjena od 1 do 5), što predstavlja poboljšanje u odnosu na anketu provedenu 2017. (prosječna ocjena 2,6), te anketu 2022. godine (prosječna ocjena 3). Svi anketirani su naveli da su za vrijeme smještaja na OPN i OSISM-u redovito razgovarali sa službenicima tretmana („kad nešto trebam“; „kad imam potrebu“; „najmanje jednom tjedno“ i sl.). U odgovorima na pitanje kako provode slobodno vrijeme i u koje slobodne aktivnosti su uključeni, ukazuju na nedostatak aktivnosti organiziranog provođenja slobodnog vremena („ne izlazim iz ćelije“; „nisam uključen u slobodne aktivnosti jer sam izoliran“; „čitam knjige i novine“; „ležim u krevetu“). Jedan zatvorenik navodi da radnim danom, u vremenu od 15 do 16 sati, može igrati igrice na kompjuteru, a da im je omogućen  i odlazak u teretanu. Tri  ih je navelo da nemaju loših iskustava na ovom odjelu, a navodili su i prijedloge o načinu poboljšanja uvjeta na odjelu.

Struktura zatvorenika u Kaznionici u Glini je vrlo složena, kako u pogledu potrebe pojačanog tretmanskog djelovanja tako i u odnosu na potrebe održavanja reda i sigurnosti. Stoga je potrebno zaposliti dovoljan broj službenika kako bi se, između ostalog, osiguralo ispunjavanje osnovne svrhe izvršavanja kazne zatvora, a to je osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima (čl. 3. ZIKZ-a). Popunjenost sistematiziranih radnih mjesta u Kaznionici u Glini je 75%. U Odjelu tretmana je popunjenost 58%, što je za jednog izvršitelja manje nego 2022. godine. Situaciju dodatno otežava popunjenost sistematiziranih radnih mjesta u Odjelu za rad i strukovnu izobrazbu od samo 45%, a u Odjelu zdravstvene zaštite samo 46%.

Zatvorenici često ističu veliki značaj posjeta članova obitelji, koji omogućavaju održavanje kontakata s vanjskim svijetom. Stoga je izuzetno bitno omogućiti redoviti, po mogućnosti neposredni, kontakt OLS s članovima obitelji. Bez održavanja tih veza nema niti stvarne podrške nakon izlaska. Zbog toga bi bilo korisno uvesti institut tzv. obiteljskih posjeta u zakonodavstvo. Normativni okvir kojim je trenutačno uređeno izvršavanje kazne zatvora ne poznaje institut obiteljskih posjeta. Radi se o posebnom obliku posjete koja traje duže od uobičajene (npr. cijeli dan ili čak i vikend), odvija se u posebno uređenim prostorima unutar kaznenog tijela koji omogućavaju neposredniji obiteljski susret uz više privatnosti. Mogućnost ovakve obiteljske posjete postoji u zakonodavstvima Estonije (do 72 sata), Danske (do 47 sati) i Francuske (od 6 do 72 sata). Uvođenje produženih obiteljskih posjeta, uz odgovarajuće sigurnosne kriterije i individualnu procjenu, u skladu je s glavnom svrhom izvršavanja kazne zatvora, uključujući osposobljavanje zatvorenika za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima. Iako CPT u svojim općim standardima ne propisuje izričito produljene obiteljske posjete, u svojoj praksi dosljedno naglašava važnost održavanja stvarnih i kvalitetnih obiteljskih odnosa te pozitivno ocjenjuje modele duljih i manje formalnih posjeta, uključujući obiteljske jedinice, kao dobru praksu. Također, produljeni obiteljski posjeti su važni, između ostalog, i kod ostvarivanja prava djece na održavanje odnosa s roditeljem u uvjetima lišenja slobode.

 

Održavanja reda i sigurnosti

Održavanje reda i sigurnosti iznimno je zahtjevan posao koji iziskuje stručnost i profesionalnost službenika pravosudne policije. Njihova zadaća dodatno je otežana u uvjetima visoke prenapučenosti kaznenih tijela, nepopunjenosti sistematiziranih radnih mjesta, ali i manjkavih odredbi ZIKZ-a, posebice Glave XIX., koja se odnosi na red i sigurnost, na što kontinuirano upozoravamo. Unatoč tome, najveći dio pravosudnih policajaca svoje poslove obavlja stručno i profesionalno, poštujući zakonske propise i etička načela.

Prema podatcima iz Izvješća o radu zatvorskog sustava za 2024. godine i podacima koji su nam dostavljeni  za potrebe izrade ovog Izvješća, u 2025. godini je uočen pad evidentiranog broja primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti te primjene sredstava prisile. Pri tome je zanimljivo naznačiti da je, prema Izvješću o stanju zatvorskog sustava za 2023. godinu, stanje sigurnosti ocjenjeno „dobrim“, dok je u Izvješću za 2024. godinu stanje sigurnosti ocjenjeno „zadovoljavajućim“, iako je broj evidentiranih primijenjenih posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti bio manji.

 

 

Posebne mjere održavanja reda i sigurnosti

Podatci prikupljeni tijekom obilaska Kaznionice u Glini, u usporedbi s onima iz prethodnog obilaska 2022. godine, upućuju na ranije spomenuti trend smanjenja primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti.

 

 

Prema mišljenju službenika Kaznionice, značajno smanjenje broja mjera odvajanja od ostalih zatvorenika rezultat je povećanja broja radno raspoređenih zatvorenika, organiziranje novih slobodnih aktivnosti (dramska, literarna, Klub čitatelja) i sportskih sadržaja, te redovitih i učestalih razgovora službenika sa zatvorenicima, čime se preveniraju incidentni događaji, te je u skladu s načelima koncepta dinamičke sigurnosti.

Mjera smještaja u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari (POPBOS) u Kaznionici u Glini provodi se iznimno rijetko (tri puta tijekom 2024. godine, a dva puta tijekom 2025. godine do dana obilaska u rujnu). Neki zatvorenici su u razgovorima i anonimnim anketama navodili da su tijekom boravka u POPBOS-u morali biti u donjem rublju („u gaćama sam bio u gumenjari“). Službenici su negirali takvu praksu, a navode zatvorenika nismo mogli nedvojbeno potvrditi niti osporiti, jer je mjera smještaja u POPBOS zadnji put prije obilaska bila izvršavana prije više od 60 dana te su snimke video nadzora automatski izbrisane. Na ovakvu praksu, koja nije utemeljena na propisima i može biti ponižavajuća, ukazuju nam zatvorenici i tijekom naših obilazaka drugih kaznenih tijela.

Također, zatvorenici Kaznionice u Glini u razgovorima su naveli da se prema njima, tijekom smještaja u POPBOS, primjenjivala i posebna mjera vezanja (čl. 145. ZIKZ-a). Prema riječima službenika, zatvorenike tijekom smještaja u POPBOS vežu ako su u „rastrojenom stanju“. Kao i u Izvješću za 2024. godinu, ističemo da je ESLJP u predmetu Vukušić protiv Hrvatske doveo u pitanje opravdanost vezanja osobe koja se već nalazi u posebno osiguranoj prostoriji (§ 40.), dok je CPT u Izvješću o posjeti RH 2022. godine preporučio da se prema OLS smještenim u POPBOS dodatno ne primjenjuje i mjera vezanja (35. i 72).

Tijekom obilaska Kaznionice u Glini utvrđeno je da je prema jednom zatvoreniku mjera primijenjena dva puta te je u POPBOS bio smješten od 10. travnja u 20,15 sati do 14. travnja u 21,15, pri čemu je razmak između izvršavanja mjera bio 3 sata i 20 minuta. Ovakvo postupanje rezultat je nedovoljno jasnih i preciznih odredbi ZIKZ-a, koji u čl. 144. st. 5. propisuje da smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari može trajati najdulje 48 sati jednokratno, no nije jasno propisano koliki mora biti razmak između dva zasebna izvršavanja ove mjere. Na ovaj problem godinama upozoravamo, a dijelove Izvješća pučke pravobraniteljice u kojima ukazujemo na normativne manjkavosti citirao je i ESLJP u presudi Vukušić protiv Hrvatske (§ 23).

Preporuka 164. (ponovljena) Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da pri izradi prijedloga Zakona o izvršavanju kazne zatvora izmijeni postojeće odredbe Glave XIX (red i sigurnost)

Zatvorenike koji su u razgovoru naveli da su tijekom boravka u Kaznionici u Glini bili u POPBOS-u, zatražili smo da nam opišu kako im je tijekom izvršavanja te mjere omogućeno konzumiranje hrane. Prema njihovim navodima, pravosudni policajci su ih izvodili iz POPBOS-a te su obroke konzumirali u hodniku za stolom. Jedan zatvorenik je rekao da su ga tijekom smještaja u POPBOS tri puta izveli iz prostorije kako bi mogao jesti. Budući da je čl. 144. st. 1. ZIKZ-a propisano da će se izvršavanje posebne mjere održavanja reda i sigurnosti obustaviti kada prestanu razlozi zbog kojih je mjera određena, opravdano se nameće pitanje je li, nakon što je zatvorenik tri puta konzumirao obroke u hodniku, bez remećenja reda i sigurnosti, mogućnost obustave mjere razmatrana s dovoljnom pozornošću. Pri tome, ako mjera traje dulje nego je nužno, ona poprima punitivni karakter, što nije prihvatljivo.

Ponovno naglašavamo da nedovoljna određenost i preciznost odredbi Glave XIX ZIKZ-a, posebice onih koje se odnose na posebne mjere održavanja reda i sigurnosti, o čemu smo detaljnije pisali u Izvješćima za 2023. i 2024. godinu, dovode do neujednačenog postupanja, koje OLS često doživljavaju kao nepravdu, i koje može rezultirati ponižavajućim ili čak neljudskim postupanjem. Stoga je, tijekom predstojeće izrade novog ZIKZ-a, nužno izmijeniti odredbe Glave XIX, pri tome nužno uvažavajući međunarodne standarde i praksu ESLJP-a.

 

Primjena sredstava prisile

Unatoč otežanim uvjetima rada pa i napadima na službenike pravosudne policije, kojih je u 2025. godini (do 3. prosinca) bilo 14, što je porast u odnosu na prethodne godine (2023. godine – 8; 2024. godine – 12), sredstva prisile u zatvorskom sustavu primjenjuju se rijetko. Prema preliminarnim podatcima MPUDT-a, tijekom 2025. godine primijenjena su 65 puta, od toga 40 zahvata za privođenje (71%), 10 primjena raspršivača s dopuštenim neškodljivim tvarima (18%), šest primjena palice (11%). Nisu primjenjivana najteža sredstva prisile (električni paralizator, mlazovi s vodom, podražavajuća kemijska sredstva i vatreno oružje).

Tijekom obilaska Kaznionice u Glini anonimno smo anketirali zatvorenike na OPN-u i OSISM-u. Svoj odnos sa službenicima pravosudne policije ocijenili su prosječnom ocjenom 3,6. Većina hvali njihovo postupanje („ako imate kući problem spremni su saslušat te u bilo kojem trenu omogućit telefonski razgovor“, „svi policajci su oke“, „korektno i profesionalno“, „pravosudni policajac nije htio na stegovnom postupku lažno svjedočiti i teretiti me“), no dvojica su naveli da su ih pravosudni policajci pretukli („u dva navrata sam napadnut u spremištu, lažirali medicinsku dokumentaciju…“, „tuku zatvorenike, nanose teške tjelesne ozljede, konkretno meni je komandir slomio IX rebro…“). Jedan zatvorenik je kao najgore iskustvo u Kaznionici naveo „slušanje jauka nekoga koga su jako tukli usred noći“.

Prema praksi ESLJP-a, svako pribjegavanje fizičkoj sili prema OLS koje nije strogo nužno, umanjuje ljudsko dostojanstvo i predstavlja povredu čl. 3. EKLJP-a (Perkov protiv Hrvatske, t. 51.). Stoga posebnu pozornost posvećujemo slučajevima u kojima je upitan razlog ili čak nužnost primjene sredstva prisile, a dodatnu zabrinutost izazivaju navodi OLS da su ih pravosudni policajci pretukli i nanijeli im ozljede, iako, prema službenim evidencijama, prema njima sredstva prisile niti nisu primijenjena.

Primjerice, jedan zatvorenik naveo je da su ga službenici pravosudne policije pretukli i slomili mu rebro, što proizlazi iz medicinske dokumentacije. Iz podataka prikupljenih u Kaznionici u Glini prema tom zatvoreniku nisu primijenjena sredstva prisile, a ozljede je zadobio, prema izjavi koju je zatvorenik napisao, prilikom hrvanja s drugim zatvorenikom. Pri tome, prethodno nam je zatvorenik rekao da je izjavu takvog sadržaja napisao na nagovor pravosudnog policajca, zbog straha da ga opet ne pretuku. Stoga smo, uvažavajući praksu ESLJP-a u vezi s postupovnim aspektom povrede čl. 3. EKLJP-a, SUZS zatražili da poduzme nužne mjere i radnje kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja, te da u Kaznionici u Glini provede izvanredni stručni nadzor. No SUZS nije proveo traženi nadzor, a ispitivanje navoda prepustio je Kaznionici.

Takvo postupanje je u suprotnosti s praksom ESLJP-a koji u presudi Perkov protiv Hrvatske, u kojoj je utvrđena povreda čl. 3. EKLJP-a u postupovnom aspektu, navodi da je „prvotno jedina istraga uporabe sile nad podnositeljem zahtjeva provedena unutar zatvora. Točnije, osobe koje su sudjelovale u incidentu sastavile su pisana izvješća i dale usmene izjave načelniku Odjela osiguranja zatvora koje je pregledala upraviteljica zatvora. Međutim, upraviteljica zatvora bila je hijerarhijski nadređena osobama umiješanim u incident i stoga se nije mogla smatrati neovisnom osobom.“ (točka 62.).

Osim toga, u suprotnosti je i s preporukom Odbora protiv mučenja UN-a (CAT) iz 2014. godine o nužnosti ispitivanja svih navoda koji upućuju na moguće mučenje i neljudsko ili ponižavajuće postupanje, uključujući i one o verbalnom zlostavljanju i uporabi prekomjerne sile. Naglašavajući pri tome da ocjenu o zakonitosti uporabe sredstava prisile nije ispravno temeljiti isključivo na izjavama pravosudnih policajaca, što je u pravilu praksa, već je nužno detaljno i objektivno ispitati i izjave zatvorenika, posebice onih koji su tijekom primjene sredstava prisile zadobili ozljede.

Prema presudi Miljak protiv Hrvatske, „kada postoji razlog vjerovati da je pojedinac bio izložen zlostavljanju od strane državnog službenika, država je dužna provesti učinkovitu službenu istragu. Ne može se prepustiti inicijativi žrtve da podnese službenu prijavu ili preuzme odgovornost za vođenje istražnih postupaka jer vlasti moraju postupati po službenoj dužnosti. Nadalje, istraga mora biti temeljita, što znači da vlasti uvijek moraju ulagati ozbiljne napore kako bi utvrdile što se dogodilo i da se ne bi smjele oslanjati na ishitrene ili neutemeljene zaključke da bi zatvorile istragu“(§14.). Također se navodi, umjesto da je kaznena istraga pokrenuta po službenoj dužnosti odmah nakon incidenta, radi utvrđivanja načina na koji je podnositelj zahtjeva zadobio ozljede dok je bio lišen slobode, pokrenuta je tek povodom kaznene prijave koju je podnositelj podnio, otprilike šest mjeseci kasnije (§15).

Naglašavamo da smo 2017. godine, postupajući u slučaju u kojem je 2024. godine donesena presuda Miljak protiv Hrvatske, SUZS upozorili da je država dužna štititi život i sigurnost svakog zatvorenika te jamčiti da tijekom boravka u zatvoru neće biti podvrgnut, kako od službenika tako i od drugih zatvorenika, mučenju niti neljudskom ili ponižavajućem postupanju. Tom prilikom smo ukazali na praksu ESLJP-a u predmetu Gladović protiv Hrvatske u kojoj se navodi: „Ako pojedinac iznese dokazivu tvrdnju da je pretrpio ozbiljno zlostavljanje od strane državnih vlasti protivno članku 3., ta odredba, u kombinaciji s općom dužnošću države iz članka 1. Konvencije da “svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom osigura prava i slobode određene u …. Konvenciji”, podrazumijeva da se treba provesti djelotvorna službena istraga. Ta istraga treba biti takva da može dovesti do otkrivanja i kažnjavanja odgovornih. Kad to ne bi bilo tako, opća zakonska zabrana mučenja, te nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja, unatoč svome temeljnom značaju, bila bi nedjelotvorna u praksi i u nekim bi se slučajevima moglo dogoditi da agenti države praktički nekažnjeno zloupotrebljavaju prava onih koji se nalaze pod njihovom kontrolom.“(39.). Također smo preporučili da se ubuduće, u sličnim situacijama, neovisno o aktivnostima koje se poduzimaju u okviru MPUDT-a, o takvim incidentima obavijesti nadležno državno odvjetništvo i policija.

U Izvješću o obilasku Kaznionice u Glini stoga smo upozorili SUZS da je u svim situacijama kada zatvorenik iznese uvjerljive navode o zlostavljanju, posebice ako je pritom zadobio ozljede, o konkretnom slučaju nužno obavijestiti državno odvjetništvo, kao nadležno tijelo kaznenog progona, koje mora osigurati da istraga bude neovisna, brza, temeljita i sposobna dovesti do utvrđivanja činjenica te identifikacije i sankcioniranja odgovornih osoba.

U očitovanju SUZS-a o poduzetom navodi se: „U svim situacijama kada postoji osnovana sumnja da je zatvorenik bio zlostavljan ili je zadobio tjelesne ozljede kaznena tijela dostavljaju o tome obavijest državnim odvjetništvima radi poduzimanja daljnjih radnji iz njihove nadležnosti.“ Ovakav odgovor višestruko je sporan.

Prije svega, praksa da se državno odvjetništvo obavještava kada postoji osnovana sumnja, u suprotnosti je s praksom Ustavnog suda, koji primjerice u predmetu u kojem je utvrdio povredu proceduralnog aspekta čl. 23. st. 1. zasebno i u vezi s čl. 25. st. 1. Ustava i čl. 3. EKLJP-a navodi: „Ustavni sud smatra da su medicinski dokazi i prigovori podnositelja koje je dostavio nadležnim tijelima zajedno doveli barem do osnova sumnje da su njegove ozljede mogle biti uzrokovane upotrebom sile od policije. Kraj takvog stanja stvari, njegovi su prigovori predstavljali zahtjev koji se mogao braniti i nadležna su tijela stoga imala obvezu provesti djelotvornu istragu. Ona to, međutim, nisu učinila.“ (toč. 50). Dakle, za pokretanje učinkovite istrage ne traži se postojanje osnovane sumnje, nego osnova sumnje (najniži stupanj vjerojatnosti). Osim toga, iz odgovora SUZS-a se može zaključiti da kaznena tijela utvrđuju postojanje osnovane sumnje, a u slučajevima kada ocijene da ona ne postoji ne obavještavaju državno odvjetništvo (unatoč pritužbi OLS i medicinskoj dokumentaciji), čime se onemogućava pokretanje učinkovite istrage. Prema praksi Ustavnog suda: „Osobe nadležne za provođenje istrage, i one koje istragu provode, moraju biti neovisne o onima koje su sudjelovale u spornom događaju. To ne znači da je dovoljno samo nepostojanje hijerarhijske ili institucionalne veze. Ovdje se traži stvarna neovisnost istražitelja. Istraga mora podlijegati javnoj provjeri, a podnositelj prigovora mora imati djelotvoran pristup istražnom postupku” (toč. 46.1.).

Odgovor SUZS-a dodatno zabrinjava jer jasno ukazuje da iz presuda ESLJP-a, posebice u predmetima Miljak protiv Hrvatske i Perkov protiv Hrvatske, nije dovoljno naučeno. Dok se takva praksa i stav, prema kojem kaznena tijela obavještavaju državno odvjetništvo samo kad postoji osnovana sumnja da je zatvorenik bio zlostavljan ili je zadobio tjelesne ozljede, ne izmijeni, opća zabrana zlostavljanja, unatoč svom temeljnom značaju, bit će nedjelotvorna u praksi, što je apsolutno neprihvatljivo.

Preporuka 165. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da u slučajevima kada zatvorenik iznese uvjerljive tvrdnje o zlostavljanju, posebice ako je pritom zadobio ozljede, o tome obavijesti državno odvjetništvo, kao nadležno tijelo kaznenog progona

U skladu s obvezama iz čl. 12. UN Konvencije protiv mučenja, kojim je propisana dužnost država da provedu brzu i nepristranu istragu kad god postoji opravdan razlog vjerovati da je na bilo kojem području pod njezinom jurisdikcijom pojedinac bio izložen mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kazni, i praksom ESLJP-a u svim situacijama kada zatvorenik iznese uvjerljivu tvrdnju o zlostavljanju, posebice ako je pritom zadobio ozljede, o tome je nužno obavijestiti državno odvjetništvo, kao nadležno tijelo kaznenog progona, koje mora osigurati da istraga bude neovisna, brza, temeljita i sposobna dovesti do utvrđivanja činjenica te identifikacije i, eventualnog, sankcioniranja odgovornih osoba.

U okviru digitalizacije zatvorskog sustava, svakako bi trebalo razmotriti nabavu kamera koje bi pravosudni policajci nosili na odori (eng. body-worn video camera), kao primjerice u Rumunjskoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu. Njihova bi uporaba, uz uvažavanje Preporuke Odbora ministara VE o etičkim i organizacijskim aspektima upotrebe umjetne inteligencije i povezanih digitalnih tehnologija u službama zatvora i probaciji (2024.), u velikoj mjeri olakšala utvrđivanje činjenica što bi, ovisno o utvrđenom, uvelike doprinijelo borbi protiv nekažnjivosti ili smanjenju neosnovanih pritužbi na postupanje službenika pravosudne policije.

 

Međuzatvoreničko nasilje

Brojni su mediji početkom 2026. godine izvještavali o slučaju mladića koji je u Zatvoru u Zagrebu bio zlostavljan i silovan. Iako ukazivanje medija na ovakva kršenja prava OLS zasigurno doprinosi njihovom rješavanju, podsjećamo da se radi o slučaju o kojem smo pisali prije gotovo 10 godina, u Izvješću za 2016. godinu (str. 166.), ističući da sve osobe koje rade sa OLS, a posebice službenici odjela osiguranja i odjela tretmana te zdravstveni radnici, moraju poduzeti mjere koje će svakoj OLS osigurati poštivanje ustavnih i zakonskih prava tijekom boravka u kaznenom tijelu te obratiti pozornost na znakove koji upućuju na izloženost međuzatvoreničkom nasilju. Nedvojbeno je da su od tada poduzete određene mjere usmjerene na sprječavanje međuzatvoreničkog nasilja, no dvojbeno je jesu li one dovoljne i u skladu s obvezama koje proizlaze iz čl. 3. EKLJP-a.

Prema podatcima iz Izvješća o radu zatvorskog sustava za 2024. godinu i onima koje nam je MPUDT dostavio za potrebe izrade ovog Izvješća, u 2025. godini je broj slučajeva međuzatvoreničkog nasilja bio manji (223) nego 2024. godine (239).

 

 

Međutim, u razmatranju problema međuzatvoreničkog nasilja ne smije se zanemariti da svaki od tih slučajeva može predstavljati propuštanje postupanja u skladu s preventivnim pozitivnim obvezama, te povredu čl. 3. ili čl. 2. EKLJP-a.

Preporuka 166. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da žurno donese Plan prevencije međuzatvoreničkog nasilja

Osim toga, ovaj oblik nasilja karakterizira visoka „tamna brojka“, jer neki zbog srama, straha od osvete, nepovjerenja u sustav, nedostatka informacija o načinima zaštite i pomoći ili drugih razloga, ne prijavljuju da su žrtve nasilja te se zbog toga njihova izloženost nasilju, odnosno fizičke i/ili psihičke patnje produžuju. Upravo stoga, tijekom 2025. godine smo službenicima zatvorskog sustava održali  edukaciju o sprječavanju međuzatvoreničkog nasilja.

U izvješćima pučke pravobraniteljice od 2018. godine kontinuirano ukazujemo na potrebu donošenja plana prevencije međuzatvoreničkog nasilja, a u Izvješću za 2024.  godinu smo naveli kako se, prema informaciji MPUDT-a, donošenje tog plana očekuje krajem 2025. godine. Unatoč tome, plan još uvijek nije donesen.

U Kaznionici u Glini, u anonimnim anketama, 56% zatvorenika koji se nalaze na OPN-u i OSISM-u je navelo da se na odjelu ne osjećaju sigurno, a njih trojica da ih je tijekom boravka na odjelu fizički napao drugi zatvorenik te im prijetio. Jedan je naveo da nije prijavio napad uz obrazloženje „nisam druker“.

 

Pretrage osoba lišenih slobode

S posebnom pažnjom pratimo pojedine postupke i mjere kojima se osiguravaju red i sigurnost, a kojima se zadire u ljudska prava i slobode ili ih se dodatno ograničava. Jedan od takvih postupaka nedvojbeno su i pretrage OLS, posebice one koje obuhvaćaju razodijevanje, koje mogu rezultirati povredom čl. 3., odnosno čl. 8. EKLJP-a.

Iako smo tijekom izrade ZIKZ-a i u e-savjetovanju o Pravilniku o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu ukazivali na potrebu usklađivanja odredbi o pretragama OLS s međunarodnim standardima, pozivajući se na praksu ESLJP-a, prema kojem pretrage koje uključuju razodijevanje nisu nezakonite, ali predstavljaju ozbiljan oblik miješanja u privatni život, pa stoga zahtijevaju strogu opravdanost, naši prijedlozi nisu bili prihvaćeni.

Uvažavajući stav ESLJP-a prema kojem pretrage koje uključuju razodijevanje moraju biti utemeljene na stvarnim, individualiziranim okolnostima i procjeni rizika (primjerice sumnji na posjedovanje zabranjenih predmeta, prijetnji sigurnosti ili bijegu), SUZS-u smo tijekom 2025. godine ukazali na nužnost izmjena čl. 142. ZIKZ-a. Tom prilikom smo podsjetili da Bangkoška pravila UN-a upućuju na razvoj alternativnih metoda pretraga (poput skenera), kako bi zamijenile pretrage koje uključuju razodijevanje i druge invazivne pretrage tijela, s ciljem izbjegavanja štetnog psihološkog i mogućeg fizičkog učinka koje takve pretrage mogu imati (Pravilo 20). Na isto upućuju i Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima (Mandelina pravila).

Na međunarodnom webinaru o pretragama u zatvorskom sustavu koji je održan u lipnju 2025. godine, predstavnici pojedinih država su naglašavali prednosti korištenja uređaja za skeniranje tijela („body scannera“), kako za održavanje reda i sigurnosti tako i za poštivanje prava OLS. Stoga smo od SUZS-a zatražili informaciju o njihovoj mogućoj nabavi, kao alternativi pretragama koje uključuju razodijevanje. Prema zaprimljenoj informaciji, razmatra se nabava uređaja za skeniranje tijela i njegova implementacija u operativnu praksu kaznenih tijela, što ocjenjujemo pozitivnim.

 

Suradnja s MPUDT-om (Upravom za zatvorski sustav i probaciju)

U 2025. godini smo upozorili MPUDT da nam potrebne podatke, objašnjenja, akte i drugu dokumentaciju ne dostavlja u traženom roku, što se negativno odražava na mogućnost zaštite prava i sloboda OLS od strane pučke pravobraniteljice. U kontekstu toga, važno je naglasiti da nam kaznena tijela svoja očitovanja dostavljaju u za to ostavljenom roku. Također, pojedine preporuke iz prethodnih izvješća pučke pravobraniteljice još nisu provedene.

Kao što je prethodno spomenuto, tijekom 2025. godine nisu otklonjene manjkavosti ZIKZ-a niti su stvoreni preduvjeti za izvršavanje kazne zatvora u domu u skladu s čl. 44. KZ-a. Zakon o Pravosudnoj policiji nije donesen (u Akcijskom planu u predmetu Perkov protiv Hrvatske iz 2023. godine navedeno da je u izradi). Nije donesen ni plan prevencije međuzatvoreničkog nasilja, ni Akcijski plan prevencije suicida i samoozljeđivanja OLS u zatvorskom sustavu, iako se prema informaciji MPUDT-a od 23. svibnja 2025. godine, njegovo donošenje očekivalo krajem lipnja 2025. godine.

Jednako tako, nisu otklonjene ni manjkavosti ZKP-a u dijelu o stegovnim postupcima protiv istražnih zatvorenika, o kojima smo pisali u našim prethodnim izvješćima. Zabrana posjeta i dopisivanja i nadalje je jedina stegovna kazna koju je istražnim zatvorenicima moguće izreći i čije maksimalno trajanje nije propisano. Radi pravne sigurnosti i predvidljivosti pravne norme, uvažavajući međunarodne standarde, potrebno je propisati više vrsta stegovnih kazni, njihov okvir (minimum i maksimum trajanja) te postupak njihova izricanja. Također je potrebno proširiti i osuvremeniti katalog ponašanja koja predstavljaju stegovne prijestupe. Na ovaj problem ukazujemo već godinama, a u izvješćima za 2022. i 2024. godinu smo preporučili MPUDT-u da pripremi prijedlog izmjena ZKP-a. Vlada RH je u Mišljenju na Izvješće za 2024. godinu navela da je prijedlog pučke pravobraniteljice proslijeđen Radnoj skupini za izradu Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a, te da bi sukladno Planu zakonodavnih aktivnosti za 2025. godinu Nacrt trebao biti upućen u proceduru Vlade RH u IV. tromjesečju 2025. godine, no rok je istekao, a Nacrt nije izrađen. S obzirom na nedostatak pravne sigurnosti nadamo se da će čl. 140. ZKP-a uskoro biti izmijenjen, a da će Radna skupina razmotriti potrebu izmjene svih odredbi koje se odnose na izvršenje istražnog zatvora (primjerice taksativno navesti prava istražnih zatvorenika i dr.).

Početkom 2026. godine održan je sastanak u MPUDT s fokusom na temu zatvorskog sustava, ali i drugih područja. Ovakav izravan dijalog ocijenjen je iznimno korisnim jer omogućuje pravovremeno i učinkovito adresiranje svih izazova. Pozdravljamo i da je najavljena izrada novog ZIKZ-a tijekom 2026. godine, na potrebu čega već godinama ukazujemo te smo prihvatili poziv na sudjelovanje u radnoj skupini.

Suradnja s MPUDT-om u provođenju temeljnih tečajeva za službenike odjela osiguranja kaznionica i zatvora nastavljena je i u 2025. godini. Kroz pojedine predmete iz prakse institucije pučke pravobraniteljice pojašnjena je naša uloga u zaštiti prava OLS i sprječavanju mučenja. Radi jačanja svijesti službenika pravosudne policije o nužnosti poštivanja ljudskih prava OLS, čovječnog postupanja i poštivanja njihovog dostojanstva, na predavanjima smo dali prikaz odluka Ustavnog suda koje se odnose na povrede čl. 23. i 25. Ustava te presuda ESLJP-a u predmetima protiv RH, u kojima je utvrđena povreda čl. 3. EKLJP-a.

---

 

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Pravosuđe, Pravo na rad, Pravo na zdravlje i Postupanje Europskog suda za ljudska prava.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Policijski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.