*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.
Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
Pučka pravobraniteljica štiti prava osoba s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja kroz više mandata. Temeljem ombudsmanskog te mandata nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, sukladno ovlastima iz Zakona o pučkom pravobranitelju, postupa po pritužbama i u predmetima pokrenutima na vlastitu inicijativu. Temeljem mandata Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM), sukladno ovlastima iz Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, preventivno obilazi mjesta u kojima se nalaze osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja. U prvom dijelu je prikazan rad po predmetima, a u drugom uvid stečen kroz preventivne obilaske.
Zaštita prava osoba s duševnim smetnjama
Citati iz bilješki ili dostavljenih pritužbi:
“nije potpisao ništa jer nije bio svjestan u trenutku dovoženja u bolnici, a držali protiv njegove volje, liječili protiv bolesti koje nema, nije bio upoznat sa dijagnozom niti terapijom”
„…ponovno poslali na odjel za prve psihotični poremećaje i tamo me šopali tabletama 2 mjeseca se ničega ne sjećam, a osjećala sam se kao hodajući vampir“
„zvali su mi hitnu i policiju davili gušili davali injekcije i držali zavezanog bez razloga“
Tijekom 2025. godine zaprimili smo pritužbe pacijenata zbog nezadovoljstva propisanom i ordiniranom terapijom, nehospitaliziranja koje su tražili članovi obitelji, neprimjerenih uvjeta smještaja u psihijatrijskim ustanovama, pitanja valjanosti dobrovoljnog pristanka i smještaja na zatvoreni psihijatrijski odjel, odnosno neinformiranosti pacijenata da će se dobrovoljno liječenje provoditi u zatvorenim uvjetima.
Od Ministarstva zdravstva smo informirani da se od ukupnog broja pritužbi građana zaprimljenih 2025. godine oko 10% odnosilo na liječenje u bolničkim psihijatrijskim ustanovama.
Pacijenti se često pritužuju da terapija ne poboljšava njihovo mentalno stanje nego dovodi do neželjenih efekata, poput pojačane agresije i pospanosti. S tim u vezi smo pritužitelje upućivali ili na nadležne liječnike ili ravnateljstva bolnica radi preispitivanja adekvatnosti terapije ili Povjerenstvu za stručna pitanja i nadzor HLK koje donosi stručno mišljenje o liječenju u pojedinim slučajevima.
Sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata (ZZPP), pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda dijagnostičkog ili terapijskog postupka, o preporučenim pregledima i zahvatima, o tijeku postupaka pri pružanju zdravstvene zaštite, o mogućim zamjenama za preporučene postupke i drugo. Prema čl. 11. ZZPP-a nakon svakog pregleda i zahvata pacijent ima pravo na obaviještenost o (ne)uspjehu i rezultatu pregleda ili zahvata, kao i o razlozima eventualne različitosti rezultata od očekivanih. Sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (ZZODS), ove osobe pri prijemu treba upoznati s njihovim zdravstvenim stanjem i uključiti ih u planiranje i provođenje liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije.
Prisilno smješteni pacijent nam se pritužio da nije dao suglasnost za ordiniranu terapiju, a više pacijenata se pritužilo da nemaju informaciju o liječenju, postupcima i terapiji tijekom boravka u psihijatrijskoj ustanovi. U Smjernicama za psihijatre iz 2020. godine se navodi da se potpisivanjem pristanka pacijent slaže sa standardnim liječenjem koje obuhvaća dijagnostiku i terapijske postupke, te se od njega ne zahtjeva dodatni pisani pristanak za uzimanje terapije, ali da treba dobiti informaciju o propisanom lijeku i o postupcima koje se primjenjuje. Prema standardima CPT-a svi pacijenti trebaju moći dati pristanak na liječenje zasnovan na dovoljno informacija, uključujući i osobe prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu, a odstupanje od tog principa mora biti zasnovano na zakonu i odnositi se isključivo na jasno i strogo definirane iznimne okolnosti. Slijedom navedenog, potrebno je provoditi kontinuiranu edukaciju medicinskog osoblja o obvezi informiranja pacijenata o njihovom liječenju uključujući autonomiju i prihvaćanje predloženih medicinskih tretmana. To uključuje i zaštitu od „neprimjerenog utjecaja“ te pružanje podrške kako bi osoba mogla razumjeti informacije o predloženom medicinskom tretmanu, što je u skladu sa Generalnim komentarom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
I 2025. godine smo zaprimali pritužbe osoba s duševnim smetnjama zbog neinformiranosti da će se njihovo dobrovoljno liječenje provoditi u zatvorenim uvjetima, što čini upitnom valjanost pristanka, za koji je potrebno imati potpunu informaciju za donošenje odluka. Godinama ukazujemo na problem smještaja dobrovoljnih pacijenata na zatvorene odjele što je de facto lišavanje slobode, a na što je upozorio i CPT. Valjanost pristanka je upitna i kod pacijenata dovedenih u bolnicu u agitiranom stanju uz pratnju policije koji se u pravilu ne sjećaju da su pristali na smještaj, a neki su naveli i da nisu bili informirani o mogućnosti povlačenja dobrovoljnog pristanka ili im to nije bilo omogućeno. Iako je MZ mišljenja da se u takvim slučajevima ne radi o sustavnoj manjkavosti procedure za davanje valjanog pristanka nego o iznimnim pojedinačnim slučajevima, u NPM obilascima smo utvrdili suprotno, radi čega smo dali upozorenja i predložili provedbu kontinuirane edukacije medicinskog osoblja o valjanosti pristanka pacijenata na liječenje.
Ističemo predmet pritužitelja koji nas je obavijestio o nepravilnostima pri njegovoj hospitalizaciji. Uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdili smo da je bio doveden na odjel psihijatrije u pratnji policije u psihotičnom i rastresenom stanju te se nije mogao sjetiti da je potpisao pristanak na hospitalizaciju. U dokumentaciji je zabilježeno da je potpisao pristanak uz nagovor te da je naknadno, unatoč njegovom traženju da ga se otpusti iz bolnice, zadržan na psihijatrijskom liječenju. Dostavili smo upozorenje bolnici da se sukladno ZZODS-u dobrovoljnost ne odnosi samo na trenutak prijema u bolnicu nego tijekom cijelog liječenja te da je potrebno imati valjani pristanak. Ukoliko pristanak nije valjan upitna je dobrovoljnost liječenja, a valjan ne može biti ako je potpisan uz nagovor. Istaknuli smo i da se u CPT izvješću za RH iz 2022. godine navodi da „ako pacijenti primljeni na osnovu vlastitog pristanka (dobrovoljno) u bilo kojem trenutku izraze želju za povlačenjem svog pristanka, a liječnici i dalje smatraju da je neophodno njihovo zadržavanje i liječenje u bolnici, potrebno je odmah pokrenuti postupak prisilne hospitalizacije“. Sukladno CPT standardima osobama primljenim u psihijatrijske ustanove treba dati potpune, jasne i točne informacije o njihovom pravu na pristanak ili nepristanak na hospitalizaciju, a sukladno Smjernicama za psihijatre potrebna je i prethodna procjena sposobnosti pacijenta za donošenje odluke, što znači da je u stanju razumjeti dane informacije.
U ovom predmetu smo utvrdili i primjenu sredstava prisile prema dobrovoljnom pacijentu te smo upozorili da je sukladno CPT standardima potrebno preispitati pravni status dobrovoljnog pacijenta u situaciji kad se primjena mjera prisile prema njemu smatra nužnom, a on za nju nije dao pristanak.
U odnosu na primjenu sredstava prisile postoje revidirani CPT standardi koji naglašavaju da se iste trebaju koristiti sukladno načelima zakonitosti, neophodnosti, proporcionalnosti i odgovornosti. Prema pacijentima se trebaju koristiti samo kao zadnja mjera (ultima ratio) kako bi se spriječilo ugrožavanje života sebe ili drugih te mjere prisile ne mogu imati terapeutsko opravdanje. Kako bi se sredstva prisile koristila kao zadnja mjera osobito je važno primjenjivati deeskalacijske tehnike za koje se provode edukacije na razini svih zdravstvenih ustanova koji imaju djelatnost psihijatrije. Sukladno informaciji MZ-a tijekom 2025. godine je 2.839 zdravstvenih djelatnika sudjelovalo na edukacijama o primjeni deeskalacijskih tehnika.
Sukladno čl. 64. st. 4. ZZODS–a psihijatrijske ustanove su obvezne dva puta godišnje obavijestiti Povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama o broju primijenjenih mjera prisile. Povjerenstvo nas je obavijestilo da je 2025. godine samo 36,08% psihijatrijskih ustanova ispunilo ovu obvezu. Zabilježeni veći brojevi primjene sredstava prisile u nekim psihijatrijskim ustanovama (koje su dostavile podatke Povjerenstvu) ukazuje da se moguće sredstva prisile ne primjenjuju samo kao zadnja mjera, u iznimnim situacijama i tek nakon primjene deeskalacijskih tehnika.
| Preporuka 167.
Ministarstvu zdravstva, da jasnije definira razlikovanje mjera prisile (iz Pravilnika o mjerama prisile) i ograničenja kretanja pacijenata radi njihove sigurnosti (iz Pravilnika o akreditacijskim standardima za bolničke zdravstvene ustanove) |
Vezano za primjenu mjera prisile Povjerenstvo je zatražilo od psihijatrijskih ustanova da pravilno razlikuju mjere prisile od postupka ograničavanja kretanja definiranog Pravilnikom o akreditacijskim standardima za bolničke zdravstvene ustanove kojim se osigurava prevencija od samoozljeđivanja ili pada pacijenata. No kako se i u Pravilniku o primjeni mjera prisile definira da se iste mogu koristiti i zbog sprječavanja samoozljeđivanja pacijenata uključujući pad s kreveta i slično, postoje poteškoće u razlikovanju i metodologiji evidentiranja, na što je ukazalo i Povjerenstvo.
Pritužbama su nam se obraćali građani koji su tražili prisilnu hospitalizaciju za članove svojih obitelji. Ukazivali smo im da sukladno ZZODS-u odluku o prisilnom zadržavanju donosi psihijatar na temelju individualne procjene, dok odluku o prisilnom smještaju donosi sud na temelju vještačenja neovisnog stručnjaka. U ovim predmetima smo primijetili nedostatak socijalne podrške u stambenom zbrinjavanju osoba s duševnim smetnjama koje ne mogu živjeti samostalno ili sa svojim obiteljima. U takvim situacijama traži se alternativno rješenje smještajem u socijalne ustanove koje ih najčešće ne mogu primiti zbog nedostatka slobodnih mjesta ili jer se radi o osobama s duševnim smetnjama. Zbog toga je u procesu oporavka važno osigurati socijalnu podršku osobama s duševnim smetnjama koje se mogu liječiti izvan bolnice i dostupnost usluga za mentalno zdravlje u zajednici.
Neprimjereni uvjeti smještaja su jedan od razloga obraćanja članova obitelji pacijenata koji se nalaze na bolničkom liječenju u psihijatrijskim ustanovama. U tom dijelu ističemo da se u Rezoluciji Opće skupštine UN-a iz 2025. godine u vezi sprječavanja i zaštite od mučenja i drugih oblika neljudskog ili ponižavajućeg postupanja navodi da je, među ostalim, potrebno zapuštene infrastrukture urediti kako smještaj u njima ne bi doveo do povrede dostojanstva osoba koje su marginalizirane ili u ranjivim situacijama. Uvjeti smještaja mogu dovesti do ponižavajućeg ili neljudskog postupanja, što je istaknuto i u CPT standardima, kao i u praksi ESLJP-a.
U predmetu zbog smrti osobe s duševnim smetnjama tijekom policijske intervencije kod Garešnice, dostavili smo preporuku i upozorenje MUP-u i Ravnateljstvu policije. Unatoč zaključku Ravnateljstva policije da je konkretan događaj iziskivao žurno postupanje policijskih službenika te da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na odgovornost, odnosno da su pri uporabi sredstava prisile postupali u skladu s načelom razmjernosti i postupnosti, opravdano i zakonito, ponovili smo upozorenje da nije bilo dosljedne primjene Naputka o postupanju policije u dovođenju osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu, odnosno da odmah po saznanju da se radi o osobi s duševnim smetnjama nije pozvano zdravstveno osoblje. Ravnateljstvo policije je dostavilo uputu svim policijskim upravama o potrebi dosljedne primjene Naputka te ih upoznalo s upozorenjem i preporukom pučke pravobraniteljice. Ujedno je Ravnateljstvo policije ukazalo policijskim službenicima na presudu T.V. protiv Hrvatske te je zatražilo dosljednu primjenu odredbi o postupanju policijskih službenika prema osobama s duševnim smetnjama, kao i provođenju kontinuirane edukacije.
Sukladno izvješću ULJPPNM-u, u redovnim nastavnim planovima Policijske škole „Josip Jović“ u okviru modula Temeljna ljudska prava provodi se edukacija o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, uključujući odredbe ZZODS-a i Naputka. Tijekom 2025. godine provedena je edukacija u svim policijskim upravama. Kontinuirana edukacija policijskih službenika vezana za postupanje prema osobama s duševnim smetnjama, kao i s praksom ESLJP, je pohvalna, međutim u Akcijskom planu za izvršenje presude T.V. protiv Hrvatske kao dio općih mjera su najavljene izmjene Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koji će definirati da samo posebno osposobljeni policijski službenici mogu intervenirati kada su u pitanju osobe s duševnim smetnjama, što smo već preporučivali MUP-u i Ravnateljstvu policije, a što još nije učinjeno.
Obavljanje poslova NPM-a: Obilasci psihijatrijskih ustanova
Tijekom 2025. godine smo obišli Odjel psihijatrije Opće bolnice Zadar (OPOB Zadar), Odjel psihijatrije Opće bolnice Šibensko-kninske županije (OPOB Šibenik), Odjel psihijatrije Opće županijske bolnice Požega (OPOŽB Požega) i Odjel psihijatrije Opće bolnice Virovitica (OPOB Virovitica) te Županijsku specijalnu bolnicu za psihijatriju i rehabilitaciju Insula Rab (ŽSB Rab) i Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot Popovača (NPB Popovača).
Obilasci su provedeni s ciljem utvrđivanja uvjeta u kojima se liječe osobe s duševnim smetnjama, načina postupanja prema njima, informiranosti pacijenata o njihovim pravima te zakonitosti i svrhovitosti primjene mjera prisile. O nalazima i utvrđenim okolnostima koje bi mogle ukazivati na moguće neljudsko ili ponižavajuće postupanje prema pacijentima, kao i na kršenje njihovih prava, sačinjena su pojedinačna izvješća s ukupno 18 upozorenja i 111 preporuka psihijatrijskim ustanovama, kao i dvije preporuke Ministarstvu zdravstva (MZ).
Informirani pristanak i dobrovoljni smještaj
Tijekom obilazaka provjeravali smo dobrovoljnost smještaja pacijenata i valjanost njihovog informiranog pristanka, odnosno je li pristanak na liječenje dan sukladno ZZODS-u. Također, provjeravali smo postoji li ograničavanje slobode dobrovoljnih pacijenata.
| Preporuka 168.
Psihijatrijskim ustanovama, da prilagode obrazac za pristanak, kako bi bio razumljiv pacijentima, a uključivao prava tijekom hospitalizacije, kao i informaciju o mogućem liječenju na zatvorenim odjelima |
U svim psihijatrijskim ustanovama koje smo posjetili 2025. godine u povijestima bolesti pacijenata uočeni su formalno pribavljeni informirani pristanci na liječenje, dok su iz izjava pacijenata i ostale medicinske dokumentacije proizlazili određeni nedostatci vezani uz nepostojanje razumijevanja i sposobnosti za davanje pristanka, kao i problemi u vezi nemogućnosti povlačenja pristanka. U svim ustanovama smo zatekli pacijente koji su unatoč dobrovoljnosti bili liječeni na zatvorenim odjelima, a u većini slučajeva nije bilo evidentirano da su pacijenti prethodno, pri davanju informiranog pristanka, bili upoznati s mogućnošću smještaja u zatvorenim uvjetima. Primjer dobre prakse je obrazac za informirani pristanak u NPB Popovača, u kojemu se između ostaloga navodi da je pacijent informiran da može biti smješten na zatvoreni odjel te je upoznat da pristanak može povući u bilo kojem trenutku liječenja.
Na Odjelu za akutna i krizna stanja ŽSB Rab više pacijenata je izjavilo kako se ne sjećaju da su potpisali pristanak, odnosno da ne znaju što su potpisali pri prijemu, dok pojedini pacijenti nisu bili upoznati s mogućnošću povlačenja pristanka. U razgovorima s pacijentima u NPB Popovača također smo upoznati s nedostacima valjanosti informiranog pristanka, primjerice potpisivanju obrasca pristanka uz nagovor liječnika ili bez stvarne mogućnosti izbora i unatoč jasnom protivljenju smještaju, dok se jedan od pacijenata nije sjećao što je potpisao pri prijemu. Saznali smo i da u nekim situacijama zahtjevi dobrovoljnih pacijenata za otpustom nisu rezultirali ni otpustom ni pokretanjem postupka prisilne hospitalizacije.
Na OPOB Zadar i OPOB Šibenik svi zatečeni pacijenti bili su u statusu dobrovoljnih pacijenata, ali su smješteni u zatvorenim uvjetima. Pojedini pacijenti OPOB Zadar izjavili su da se ne sjećaju potpisivanja pristanka ili da nisu bili upoznati da ga mogu povući, a jedna pacijentica je navela da nije dobrovoljno na liječenju iako je potpisala pristanak. Pacijenti su također naveli da pri prijemu nisu bili informirani o svojim pravima, unatoč postojanju potpisanog obrasca u medicinskoj dokumentaciji koji upućuje na suprotno. Iako su pacijenti OPOB Šibenik u razgovoru potvrdili dobrovoljnost svojeg liječenja, u medicinskoj dokumentaciji nije evidentirano da su bili upoznati da će zapravo biti smješteni na zatvorenom odjelu niti da su za to dali suglasnost.
OPOŽB Požega i OPOB Virovitica odjeli su otvoreni i na njima su smješteni dobrovoljni pacijenti koji su u razgovoru potvrdili da razumiju značenje dobrovoljne hospitalizacije i mogućnost povlačenja pristanka. Prilikom prijema potpisali su suglasnost za smještaj i medicinske intervencije, a zabilježeni su i slučajevi u kojima su pacijenti pri prijemu bili sputani ili dovedeni uz policijsku pratnju, što dovodi u pitanje valjanost njihovog pristanka u trenutku zaprimanja. U određenom broju povijesti bolesti u obje ustanove nedostaje psihijatrijsko mišljenje o sposobnosti pacijenata za davanje dobrovoljnog pristanka.
Imajući u vidu zatečeno stanje psihijatrijske ustanove smo upozorili da dobrovoljnim pacijentima ne ograničavaju slobodu kretanja bez njihove suglasnosti te da im se omogući opoziv informiranog pristanka ako to tijekom hospitalizacije zatraže.
| Preporuka 169.
Ministarstvu zdravstva, da provodi edukaciju medicinskog osoblja o valjanosti informiranog pristanka i značenju dobrovoljnosti glede osoba s duševnim smetnjama smještenim u psihijatrijskim ustanovama |
Iako je HZJZ izradio letke o informiranom pristanku na liječenje, kako bi se pomoglo psihijatrijskim ustanovama da na primjeren i jednostavan način informiraju pacijente, i nadalje je potrebno educirati medicinsko osoblje o valjanosti informiranog pristanka i značenju dobrovoljnosti koja obuhvaća i pravo povlačenja prethodno danog pristanka tijekom hospitalizacije.
Informacije o pravima i pravo na pritužbe
Tijekom obilazaka provjeravali smo jesu li pacijenti upoznati sa svojim pravima te poučeni o načinima kako ih mogu ostvariti sukladno čl. 14. ZZODS-a. Uočene su razlike u razini dostupnosti informacija po pojedinim ustanovama te u načinima na koje su one prezentirane pacijentima. Utvrdili smo da je pravo pacijenata na podnošenje pritužbi u većini ustanova formalno uspostavljeno, no da postoje razlike u dostupnosti pritužbenih mehanizama, kao i u načinu vođenja evidencije zaprimljenih pritužbi.
Na svim odjelima ŽSB Rab i NPB Popovača vidljivo su istaknute oglasne ploče s kućnim redovima, plakatima o pravima pacijenata te letci s informacijama o postupcima tijekom liječenja, a pacijentima su dostupni obrasci i sandučići za pritužbe.
Na OPOŽB Požega nije postavljen sandučić za pritužbe niti su uočeni obrasci za njihovo podnošenje, a na OPOB Virovitica letci o pravima osoba s duševnim smetnjama nisu pacijentima dostupni u tiskanoj formi, zbog čega smo preporučili da se osigura njihova dostupnost na samom Odjelu.
Preporuke u vezi s informiranjem pacijenata putem plakata i letaka na Odjelu, kao i osiguravanjem dostupnosti obrazaca za pritužbe uputili smo OPOB Zadar i OPOB Šibenik.
U obilascima smo provjeravali i imaju li pacijenti pravo na primanje posjeta, kao i pravo o svojem trošku telefonirati te koristiti elektroničku tehnologiju i komunikaciju bez nadzora i ograničenja, osim u zakonom propisanom slučaju, a sve sukladno čl. 14. st. 1. ZZODS-a. Poštivanjem prava osobe s duševnim smetnjama na razvijanje i održavanje veza s drugim osobama unutar i izvan ustanove poštuje se njezin osobni život te se osobi smještenoj u psihijatrijskoj ustanovi pomaže u socijalnoj prilagodbi i resocijalizaciji. Ovo pravo može se iznimno ograničiti samo u slučajevima propisanim čl. 14. st 4. ZZODS -a, odnosno ako postoji opravdana sumnja da osoba s duševnim smetnjama nastoji pribaviti alkohol, drogu ili oružje, dogovara se o bijegu ili počinjenju težeg kaznenog djela ili bi korištenje tih prava moglo teško narušiti njezino zdravlje ili sigurnost.
Na zatvorenim odjelima psihijatrije općih bolnica posjeti se odvijaju sukladno mišljenju psihijatra, a na otvorenim odjelima pacijenti vrijeme s posjetiteljima mogu provesti u krugu bolnice u vrijeme određeno kućnim redom. Upotreba mobitela je manje restriktivna.
Za forenzičke pacijente u NPB Popovača donesen je poseban kućni red kojim se, među ostalim, uređuju njihova prava i obveze, kao i pravila o posjetama. Na tim odjelima pacijenti mobilne telefone mogu koristiti u ograničenom trajanju i u točno određenim terminima. Istodobno, pacijenti navode da tijekom prvih mjesec dana nakon prijema na forenzički odjel nemaju pravo na šetnju, korištenje mobilnih telefona ni posjete članova obitelji, što je u suprotnosti s odredbama Pravilnika o kućnom redu Službe za forenzičku psihijatriju. Naime, tim Pravilnikom je propisano da se sredstva komunikacijske tehnologije mogu ograničiti ili uskratiti u slučaju kršenja rasporeda i dodijeljenih pogodnosti, dok se izlazak može ograničiti samo ako postoje opravdani razlozi. Pravilnik ne predviđa opće ograničenje prava na šetnju, komunikaciju s članovima obitelji ili korištenje mobilnih telefona za sve pacijente tijekom prvih 30 dana boravka na odjelu. Stoga smo NPB Popovača ukazali da je eventualna ograničenja potrebno provoditi na temelju individualne procjene pacijenata nakon prijema, a ne kao opće postupanje prema svim pacijentima, te da je i novoprimljenim pacijentima potrebno omogućiti izlazak na svježi zrak i komunikaciju s obitelji putem dostupnih sredstava komunikacije. Sukladno utvrđenom stanju NPB Popovača i ŽSB Rab preporučili smo individualizirani pristup procjeni mogućnosti i rizika korištenja mobitela od strane pacijenata za vrijeme boravka na liječenju.
Na Zavodu za forenzičku psihijatriju NPB Popovača su tijekom obilaska boravila i tri maloljetna pacijenta, koji u socioterapijskim i radnoterapijskim aktivnostima te aktivnostima svakodnevnog života sudjeluju odvojeno od punoljetnih forenzičkih pacijenata, no što doprinosi doživljaju izoliranosti i usamljenosti. Tim više je važno otvaranje posebnog Odjela za maloljetne forenzičke pacijente u okviru NPB Popovača. Nakon obilaska smo predložili da se maloljetnim pacijentima do premještaja na novi Odjel, osigura mogućnost socijalne interakcije i sudjelovanja u različitim aktivnostima, poštujući najbolji interes djeteta te uzimajući u obzir zaštitu njihovih prava i sigurnosti tijekom boravka.
Primjena mjera prisile
Prilikom obilazaka smo posebnu pozornost posvetili primjeni mjera prisile, kao postupcima koji značajnije od drugih postupaka mogu ugroziti temeljna ljudska prava i dovesti do neljudskog ili ponižavajućeg postupanja prema osobama s duševnim smetnjama.
Sukladno čl. 17. Pravilnika o mjerama prisile ustanova je obvezna osigurati pisane upute za postupanje i upravljanje agresivnim ponašanjem, a sukladno čl. 19. istog Pravilnika ustanova je obvezna donijeti strategiju prevencije nasilja na radnom mjestu, u vezi s čime je OPOB Zadar dana preporuka da takvu strategiju donese, dok su druge ustanove koje smo obišli imale navedeni dokument.
Mjere prisile u nekim od ustanova u pravilu se primjenjuju razmjerno rijetko i u kratkom trajanju što se dijelom povezuje i s primjenom de-eskalacijskih tehnika o kojima se medicinsko osoblje, prema dobivenim podacima, kontinuirano educira. U ŽSB Rab uočena je dobra praksa postavljanja plakata s prikazom postupka primjene mjera prisile na svim odjelima. Niti jedna ustanova nije imala posebne prostorije za deeskalaciju uznemirenih i agresivnih pacijenata. Slijedom navedenog, svim ustanovama preporučili smo da određene postojeće prostorije urede na način da bi se u njima prema potrebi mogla provesti i deeskalacija. U svojem očitovanju na izvješće ŽSB Rab navodi da je nakon sanacije prostora paviljona i premještaja Odjela za akutna i krizna stanja uređena soba za deeskalaciju s mogućnošću neposrednog nadzora iz prostora odjelne ambulante. 
Na OPOŽB Požega i OPOB Virovitica ne postoje posebni timovi za primjenu mjera prisile sukladno Pravilniku o mjerama prisile, niti posebna prostorija za primjenu mjera prisile pa se mjere provode u sobama u kojima su smješteni pacijenti, uz uporabu paravana. OPOB Zadar i OPOB Šibenik imaju sobe za izdvajanje i pojačani nadzor opremljene video nadzorom. Niti ovi odjeli nemaju timove za primjenu mjera prisile, već se u slučaju potrebe poziva medicinsko osoblje s drugih odjela, a sukladno uputi o primjeni mjera prisile mogu se pozvati i policijski službenici.
Na Odjelu za akutna i krizna stanja ŽSB Rab mjere prisile provode se u jednokrevetnoj sobi pod neposrednim nadzorom iz ambulante, što je prema standardima CPT-a poželjno radi sigurnosti pacijenata. Na Odjelu forenzičke psihijatrije ŽSB Rab mjere prisile primjenjuju se u trokrevetnoj sobi koja je pod video nadzorom, no sputani pacijent je u tom slučaju izložen pogledima drugih pacijenata u sobi.
| Preporuka 170. (ponovljena)
Psihijatrijskim ustanovama, da provode mjere prisile u posebnim prostorijama bez izlaganja pogledima drugih pacijenata uz kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja |
U izvješćima za 2023. i 2024. godinu preporučili smo psihijatrijskim ustanovama da mjere prisile provode u posebnim prostorijama, bez izlaganja pogledima drugih pacijenata, uz kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja, a istu preporuku uputili smo nakon obilaska 2025. godine godine NPB Popovača, ŽSB Rab i OPOB Virovitica. Utvrdili smo da se mjere prisile primjenjuju i prema dobrovoljnim pacijentima, što nije u skladu sa CPT standardima koji u takvim slučajevima zahtijevaju preispitivanje pravnog statusa osoba za smještaj i liječenje, osim ukoliko za ograničavanje iz sigurnosnih razloga postoji prethodna suglasnost pacijenta.
Slijedom uočenog zapisa u sestrinskoj dokumentaciji da je sputani pacijent sediran i miran ili spava, odnosno suradljiv i budan, a i nadalje ostaje fiksiran, odnosno da ne postoji liječničko obrazloženje za potrebu daljnjeg sputavanja, OPOB Zadar i OPOB Šibenik upozorili smo da mjere prisile smiju primjenjivati samo dok je to nužno radi otklanjanja neposredne opasnosti koja proizlazi iz ponašanja pacijenta. OPOB Zadar smo upozorili i da upotreba pelena kod sputanih pacijenata koji nisu inkontinentni predstavlja ponižavajuće postupanje.
U obilascima smo utvrdili nedostatke u dokumentiranju primjena mjera prisile te smo svim ustanovama koje smo posjetili dali preporuku, a OPOŽB Požega i OBOP Zadar i upozorenje u vezi s vođenjem propisane sestrinske i medicinske dokumentacije sukladno Pravilniku o primjeni mjera prisile. Naime, sestrinska evidencija se u ustanovama vodi s različitom dosljednošću i preciznošću, a u medicinskoj dokumentaciji koju vode doktori medicine često nedostaju podaci o postupcima primjene mjera prisile, mentalnom i fizičkom stanju pacijenta, vremenu obilaska, intervencijama te datumu i satu prekida sputavanja.
S tim u vezi napominjemo da je prema Pravilniku o primjeni mjera prisile medicinska sestra/tehničar koji kontinuirano nadzire osobu prema kojem se mjere primjenjuju, obvezan svakih 15 minuta unositi zabilješke u dokumentaciju, uključujući sve promjene ponašanja i ponašanje pacijenta nakon primjene mjere prisile, cjelokupnu njegu pacijenta i mjere sigurnosti, unos tekućine te pauze od primjene mjere prisile – razgibavanja. Dokumentacija koju vodi liječnik psihijatar treba sadržavati psihijatrijski nalaz u kojem se opisuje psihičko stanje pacijenta zbog kojeg svojim postupcima ugrožava svoj ili tuđi život, njegovo zdravstveno stanje i sigurnost. Kod svakog produženja mjera prisile, a nakon pregleda pacijenta u intervalima od dva sata (prema stručnim smjernicama), također je potrebno napisati psihijatrijski nalaz. Nakon prekida mjera prisile, a najduže u roku od 24 sata potrebno je napisati psihijatrijski nalaz o stanju pacijenta te prema standardnom postupku s osobljem na odjelu analizirati uzroke i rekonstruirati početak konflikta, rane znakove eskalacije, poduzete mjere, potencijalne pogreške ili neprepoznavanje ranih znakova. Cilj ovakve analize je emocionalno rasterećenje osoblja i njihova priprema za buduće slične situacije.
| Preporuka 171.
Ministarstvu zdravstva, da provodi edukacije medicinskog osoblja o primjeni mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama smještenim u psihijatrijskim ustanovama |
Prema podacima MZ-a tijekom 2025. godine edukacija o primjeni de-eskalacijskih tehnika se provodila na razini svih zdravstvenih ustanova koji imaju djelatnost psihijatrije. Međutim, bilo bi korisno provoditi i ciljane edukacije o primjeni mjera prisile uključujući načela postupanja, način vođenja dokumentacije te provedbu nadzora sputanih pacijenata.
Individualni plan liječenja, medicinsko osoblje i radna terapija
Individualni plan liječenja, utemeljen na preporučenim stručnim standardima i bio-psihosocijalnom pristupu razumijevanja nastanka duševnih smetnji, ključni je element liječenja pacijenta s ciljem njegovog oporavka. Njegova svrha je prilagodba terapijskih postupaka individualnim potrebama i ciljevima pacijenta. Također, sukladno čl. 14. ZZODS-a pacijent treba biti upoznat s individualnim planom liječenja i aktivno sudjelovati u planiranju i provođenju liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije.
S izuzetkom NPB Popovača, u ustanovama koje smo obišli utvrđen je izostanak dokumentiranih individualnih planova liječenja zbog čega je preporučeno njihovo donošenje u suradnji s pacijentima te praćenje njihove provedbe. Iako medicinska dokumentacija u NPB Popovača u pravilu sadrži individualne planove liječenja, za pojedine pacijente evidentirano je vrlo malo opservacija psihičkog stanja tijekom liječenja, a psihijatrijske bilješke su rijetke čak i kod kroničnih pacijenata. Unatoč tome što je riječ o kroničnim pacijentima poželjno je s njima češće razgovarati te redovito evidentirati psihijatrijske intervencije i statuse u medicinskoj dokumentaciji.
Nedostatak osoblja u odnosu na broj sistematiziranih radnih mjesta utvrđen je u svim ustanovama koje smo posjetili, a osobito je nedostatan broj liječnika i medicinskih sestara/tehničara, što dovodi do povećanog opterećenja zaposlenih i ograničava mogućnost individualiziranog pristupa liječenju osoba s duševnim smetnjama.
Osobito nepovoljna situacija je u OPOB Virovitica, gdje su zaposlena dva specijalista psihijatra, iako ih je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta predviđeno pet, pa je osigurana ispomoć triju psihijatara iz drugih ustanova. Od sistematiziranog 21 radnog mjesta medicinske sestre/tehničara popunjeno je 14, a od dva sistematizirana radna mjesta prvostupnika radne terapije popunjeno je jedno. Bolnica nema zaposlenog socijalnog radnika pa su glavna medicinska sestra i liječnici Odjela dodatno opterećeni poslovima koji podrazumijevaju suradnju s nadležnim zavodom za socijalni rad i obiteljima pacijenata.
Vrlo nepovoljna situacija je i u OPOB Šibenik, gdje su u vrijeme obilaska bile zaposlene dvije prvostupnice sestrinstva umjesto predviđene četiri te devet medicinskih sestara/tehničara srednje stručne spreme umjesto predviđenih 20. U vrijeme posjeta OPOŽB Požega bili su u tijeku natječaji za zapošljavanje jednog liječnika psihijatra i dva liječnika dječje psihijatrije.
| Preporuka 172.
Ministarstvu zdravstva i jedinicama područne (regionalne) samouprave, da osmisle strategije i provode poticajne mjere za zapošljavanje radi osiguranja dovoljnog broja djelatnika na odjelima psihijatrije i u psihijatrijskim bolnicama |
Holistički pristup liječenju, oporavku i resocijalizaciji osoba s duševnim smetnjama osim farmakoterapije obuhvaća i niz psihoterapijskih i socioterapijskih metoda u vidu individualnih i grupnih aktivnosti. Ove se metode u određenoj mjeri primjenjuju u svim ustanovama koje smo obišli, a očekivano su najviše integrirane u proces liječenja i oporavka u NPB Popovača i ŽSB Rab. Nasuprot njima, odjeli općih bolnica uglavnom su usmjereni na organiziranje edukativnih i kreativnih grupa te strukturirano provođenje slobodnog vremena za pacijente.
Neki od pacijenata Odjela za akutna i krizna stanja, Odjela za afektivne poremećaje i granična stanja i Odjela za forenzičku psihijatriju u ŽSB Rab prituživali su se da su u određenim dijelovima dana sobe na odjelima zaključane te da moraju boraviti u dnevnom boravku, na hodniku ili vanjskom prostoru što fizički teško izdržavaju, dijelom i zbog lijekova koje uzimaju (neki pacijenti zatečeni su kako spavaju naslonjeni na blagovaoničke stolove). Iako je zaključavanje soba usmjereno na poticanje pacijenata na uključivanje u socioterapijske aktivnosti, preporučeno je izbjegavanje zaključavanja soba tijekom dana i primjenjivanje drugih načina poticanja pacijenata na uključivanje u dnevne aktivnosti. Isto je bilo preporučeno i nakon obilaska ŽSB Rab 2014. godine.
| Preporuka 173.
Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da unaprijede usluge za mentalno zdravlje i socijalne usluge osobama s duševnim smetnjama koje nakon otpusta s bolničkog liječenja nastavljaju liječiti izvan bolnice |
Socioterapijski postupci u koje su pacijenti uključeni po smirivanju akutnih simptoma na OPOB Šibenik rijetki su u odnosu na one organizirane u Dnevnoj bolnici OB, a pacijentima nisu ponuđeni sadržaji kojima bi mogli popuniti svoje slobodno vrijeme. Stoga je OPOB Šibenik preporučeno da organizira više terapijskih aktivnosti te prostor dnevnog boravka opskrbi literaturom i društvenim igrama. OPOB Zadar ima zaposlena dva radna terapeuta koja organiziraju radno-okupacijske aktivnosti, no također nedostaje adekvatan prostor zbog čega je ponovljena preporuka. Radno terapijske aktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena u OPOŽB Požega provode se u dnevnom boravku.
Tijekom obilazaka ustanova liječnici su nas često upoznavali s poteškoćama pri završetku liječenja pacijenata, osobito onih koji su bili dugotrajnije hospitalizirani. Određeni broj pacijenata koji nema odgovarajući prihvat i podršku obitelji ili nema dostatnih materijalnih sredstava za samostalni život, a postoji potreba za nastavkom njihovog psihijatrijskog liječenja izvan bolnice, ostaje na bolničkom liječenju bez stvarne medicinske indikacije i tijekom više mjeseci.
Uvjeti smještaja osoba s duševnim smetnjama
Ustanovama smo dali preporuke za poboljšanje uvjeta smještaja osoba s duševnim smetnjama, uz naglašavanje da stvaranje pozitivnog terapijskog okruženja podrazumijeva osiguravanje dovoljno životnog prostora pacijentima, održavanje ustanove u zadovoljavajućem stanju i ispunjavanje dobrih higijenskih uvjeta. Uvjeti smještaja pacijenata razlikuju se po ustanovama koje smo posjetili, pri čemu su oni na psihijatrijskim odjelima općih bolnica, kao jedinicama za akutno zbrinjavanje osoba s duševnim smetnjama, općenito nepovoljniji od uvjeta u psihijatrijskim bolnicama namijenjenim produljenom liječenju.
Razmjerno najnepovoljnije uvjete smještaja pacijenata zatekli smo na OPOB Šibenik, gdje smo zbog uočenih oštećenja preporučili saniranje i ličenje zidova u sobama i na hodniku, kao i popravak stropova. S obzirom da je na cijelom Odjelu u vrijeme obilaska bio dostupan samo jedan toalet, kao i da su pločice u sanitarnim prostorima bile oštećene, preporučili smo i adaptaciju sanitarnih čvorova.
Veći broj odjela NPB Popovača u cijelosti je obnovljen te su uvjeti smještaja pacijenata na njima primjereni, a organizacijom, sadržajima i uređenjem predstavljaju vrlo dobro terapijsko okruženje. Neki odjeli iako higijenski dobro održavani, trebaju opsežniju adaptaciju da bi adekvatnijim uvjetima mogli doprinositi pozitivnom terapijskom okruženju. S tim u vezi NPB Popovača smo, među ostalim, preporučili adaptaciju kupaonica na Odjelu za alkoholizam i druge ovisnosti.
Uvjeti smještaja pacijenata u ŽSB Rab sustavno su poboljšavani od 2001. godine te su svi odjeli renovirani i primjer su visoke razine brige o standardima življenja i uređenja prostora. Ipak, na Odjelu za akutna i krizna stanja uočeni su nedostaci u sanitarnim prostorima – samo jedan zajednički sanitarni čvor koji nije prilagođen osobama s invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću. Prema CPT standardima, sanitarni prostor mora omogućiti pacijentima privatnost, a toaleti moraju omogućiti pacijentu da sjedne. Stoga je preporučeno na Odjelu za akutna i krizna stanja odvojiti sanitarne čvorove za pacijente po spolu i za osoblje, a na toaletne školjke postaviti toaletne daske. ŽSB Rab nas je obavijestila da su sanitarni čvorovi uređeni sukladno preporuci.
U obilascima smo nailazili i na sobe s pet do osam kreveta, što je protivno odredbi čl. 51. Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti (u daljnjem tekstu Pravilnik o normativima i standardima), prema kojoj bolesnička soba može imati najviše četiri bolesničke postelje. Sukladno standardima CPT-a smještaj u malim grupama je ključni faktor očuvanja, odnosno vraćanja dostojanstva pacijenata kao i poštovanju njihove privatnosti. S obzirom na utvrđeno stanje, preporuka o potrebi usklađivanja stanja broja kreveta s Pravilnikom o normativima i standardima dana je OPOB Šibenik, OPOŽB Požega, ŽSB Rab i NPB Popovača. Napominjemo da je NPB Popovača ovakva preporuka dana i 2014. godine te ponovljena u kontrolnom obilasku 2019. godine.
Čl. 52. Pravilnika o normativima i standardima propisano je da bolnica za svaku djelatnost mora imati i prostoriju za prehranu i dnevni boravak od najmanje 2 m² po bolesničkoj postelji, a čl. 53. st. 3. t. 7. je predviđeno da odjel psihijatrije treba imati prostoriju za rad s malom grupom od najmanje 20 m². Prostora za blagovanje, dnevni boravak i grupni rad uglavnom nema na odjelima općih bolnica, na kojima se primarno vodi računa o smještajnim kapacitetima, dok su potrebe sveobuhvatne resocijalizacije, organizacije slobodnog vremena, druženja i provedbe aktivnosti svakodnevnog života u drugom planu. Na OPOB Zadar i OPOB Šibenik su mali dnevni boravci za bolesnike organizirani u jednom dijelu hodnika, skromno opremljeni namještajem i materijalima za radno-okupacijske aktivnosti. Prostori dnevnog boravka koriste se i kao blagovaonice i prostori za održavanje grupne terapije.
Praksa se u ustanovama koje smo obišli bitno razlikuje, osobito u pogledu postojanja uređenih prostora za posjete te ograničenja u korištenju tehnologije. Pacijenti posjete najčešće primaju u dnevnim boravcima/blagovaonicama odjela, a izvan odjela u krugu bolnice, što na zatvorenim odjelima podrazumijeva prethodnu procjenu i odobrenje psihijatra.
Ustanove se razlikuju i u odnosu na dostupnost vanjskog prostora u kojem bi pacijenti mogli provoditi vrijeme na zraku i rekreirati se. U NPB Popovača pacijenti na nekim odjelima imaju mogućnost boravka u vanjskom prostoru, dok dio odjela nema uređeni prostor u koje bi pacijenti mogli izlaziti samostalno te učestalost njihovog boravka na zraku ovisi o raspoloživosti osoblja za pratnju, posjetima članova obitelji i prijatelja i u konačnici o procjeni liječnika psihijatra da li mogu samostalno izlaziti u šetnju ili u kupovinu u bolničkoj trgovini. Prema standardima CPT-a psihijatrijsko liječenje mora uključivati široki spektar rehabilitacijskih i terapijskih aktivnosti, što podrazumijeva i boravak na otvorenom prostoru svakog dana. Stoga je NPB Popovača preporučeno da pri svakom odjelu uredi vanjski prostor uz zgradu u kojoj se nalazi odjel, a u kojem bi pacijenti mogli provoditi vrijeme na zraku i dnevnoj svjetlosti, samostalno ili u pratnji članova obitelji, sukladno individualnom planu liječenja i njihovom psihofizičkom stanju.
Pacijenti Odjela za akutna i krizna stanja ŽSB Rab u slobodno vrijeme najviše borave sjedeći na podu u malom prostoru na kraju hodnika sa zaključanim rešetkama prema terasi, u kojem je dopušteno pušenje, a rijetko u dnevnom boravku/blagovaonici. Preporučili smo da se terasa uredi i dodatno osigura kako bi pacijenti mogli boraviti na svježem zraku.
Pacijenti u ŽSB Rab imaju mogućnost izlaska na svjež zrak, u vrtove koji su ograđeni i uređeni kao vrlo ugodna mjesta za šetnju, sjedenje i druženje, a pacijenti otvorenih odjela se mogu slobodno kretati i po krugu bolnice i izlaziti u vrtove i parkove, kao i u bolničku trgovinu prema njezinom radnom vremenu, a izvan kruga bolnice u pratnji radnih terapeuta.
Pacijenti smješteni na OPOB Virovitica imaju slobodan pristup vanjskom uređenom prostoru na kojem se nalazi sjenica, dok OPOŽB Požega nema pristup vanjskom uređenom prostoru no pacijenti uz prethodno javljanje glavnoj sestri mogu izaći na svjež zrak i dnevno svjetlo u krug bolnice samostalno, odnosno u pratnji članova obitelji.
Pacijenti u OPOB Šibenik i OPOB Zadar nemaju pristup vanjskom uređenom prostoru koji bi omogućio boravak i aktivnosti na svježem zraku te smo dali preporuku da razmotre mogućnost uređenja vanjskog prostora uz zgradu u kojoj se nalaze odjeli na koji bi pacijenti mogli izlaziti.
Standardi CPT-a ističu da je obavljanje radnji iz svakodnevnog života tijekom bolničkog liječenja važan dio programa psihosocijalne rehabilitacije pacijenata. Stoga smo pri obilascima promatrali koliko su pacijenti uključeni u aktivnosti poput objedovanja za stolom i korištenja kompletnog pribora za jelo, samostalne pripreme napitaka i jela, pranje svoje odjeće, odlaska u bolničku trgovinu i slično te nose li svoju ili bolničku odjeću umjesto pidžama. U ustanovama koje smo posjetili nailazili smo na različit stav službenih osoba u vezi s navedenim i posljedično različitu razinu poticanja pacijenata na sudjelovanje u takvim aktivnostima.
U OPOB Virovitica, OPOŽB Požega, OPOB Zadar i OPOB Šibenik pacijenti nose vlastitu dnevnu odjeću ili im je ona osigurana od strane ustanove. Međutim, poticanje raznovrsnijih aktivnosti svakodnevnog života na tim odjelima manje je izraženo.
U NPB Popovača smještene osobe, osim pacijenata na Odjelu za alkoholizam i druge ovisnosti, nose svoju odjeću ili dnevnu odjeću koju im osigurava bolnica. Pacijenti Odjela za alkoholizam tijekom prvog tjedna liječenja su obvezni nositi bolničke pidžame i ne mogu izlaziti van, dok se kasnije, tijekom liječenja, u slučaju nepridržavanja pravila terapijske zajednice za pacijenta ponovno uvodi obveza nošenja pidžame. Takvu praksu pacijenti doživljavaju kao svojevrsno kažnjavanje i ograničavanje. Ovakav pristup može stigmatizirati pojedine pacijente te dodatno umanjiti njihov osjećaj autonomije, pa je preporučeno da se svim pacijentima omogući nošenje vlastite ili bolničke dnevne odjeće, odnosno da se ne primjenjuje takav stigmatizirajući način „kažnjavanja“ u slučaju nepridržavanja pravila terapijske zajednice.
Pozitivnim je ocijenjena mogućnost da pacijentice i pacijenti nekih odjela NPB Popovača, uz nadzor samostalno peru svoju odjeću u perilicama rublja, a isto je omogućeno i u ŽSB Rab.
Pacijentima se u ustanovama koje smo obišli obroci poslužuju u dnevnom boravku ili u sobama kad je to nužno s obzirom na njihovo psihofizičko stanje, pri čemu im je samo u OPOB Virovitica i OPOŽB Požega na raspolaganju kompletan pribor za jelo. Drugim smo ustanovama preporučili da pacijentima omoguće korištenje kompletnog pribora za jelo, odnosno ukoliko postoji rizik njegove zlouporabe da se pacijentima omogućiti alternativni pribor za jelo, koji nije izrađen od metala.
Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:
Pravo na rad, Pravo na zdravlje i Postupanje Europskog suda za ljudska prava.
Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Policijski sustav, Zatvorski sustav i Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
