* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.
[pullquote]
Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
– Socijalna sigurnost starijih osoba
– Domovi za starije i nemoćne
– Nasilje nad starijima
– Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
– Mirovinsko osiguranje[/pullquote]
Socijalna sigurnost starijih osoba
Prema posljednjim dostupnim podatcima DZS-a, svaki je peti stanovnik RH u dobi od 65 i više godina, a od njih je gotovo trećina u riziku od siromaštva. Za osobe starije od 65 godina koje žive same stopa rizika od siromaštva za 2020. godine iznosila je 52,1%, što je porast u odnosu na 2019. godinu.
Odluka o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica uzrokovanih epidemijom bolesti COVID-19 (tzv. COVID-dodatak), donesena u travnju 2021. godine, umirovljenicima je donijela kratkotrajno olakšanje. Temeljem Odluke umirovljenicima sa mirovinama nižim od 4.000,00 kn isplaćivan je tzv. COVID-dodatak u iznosu od 400,00 kn do 1.200,00 kn, ovisno o visini mirovine.
Umirovljenici koji su dio staža ostvarili u inozemstvu bili su dužni podnijeti dokaz o iznosu mirovine koju je isplatio inozemni nositelj osiguranja u objektivno kratkom roku, do 30. lipnja 2021. godine. S obzirom na nedovoljnu informiranost, mnogi su navedeni rok nehotice propustili, pa smo MRMSOSP-u, kao i SUH, uputili preporuku za produljenje roka, koja je prihvaćena, pa se dokaz o iznosu mirovine mogao naknadno podnijeti do 30. studenog 2021. godine. Prema podatcima HZMO-a, COVID-dodatak isplaćen je u travnju za 652.341 korisnika, u srpnju za 58.068 korisnika, a u prosincu za još 10.026 korisnika.
Iz zaprimljenih pritužbi vidljivo je da se u provedbi pojavio niz pitanja i nedoumica, od isplate umirovljenicima s nereguliranim prebivalištem (iako faktički prebivaju u RH) do pitanja isplata na račune u banke u inozemstvu. Kako su nam se i po proteku drugog roka obraćali umirovljenici kojima COVID-dodatak nije isplaćen jer se nisu na vrijeme obratili Zavodu, iako zadovoljavaju sve ostale uvjete, MRMSOSP-u smo uputili dodatnu preporuku da se, s ciljem pojednostavljivanja budućih jednokratnih isplata pojedinim skupinama umirovljenika, razmotri povezivanje informacijskih sustava HZMO-a i Porezne uprave, a kako bi HZMO uz neposredan uvid u ukupnu visinu inozemne i tuzemne mirovine korisnika automatski mogao vršiti jednokratne isplate, kao što ih trenutno vrši za korisnike koji su staž i mirovinu ostvarili samo u RH. Isto je važno jer dio starijih osoba nije dovoljno informiran te nije u mogućnosti podnijeti zahtjev bez dodatne podrške.
Početkom godine krenula je i isplata nacionalne naknade za starije osobe koje nisu ostvarile pravo na mirovinu, u iznosu od 800,00 kuna mjesečno, o čemu pišemo detaljnije u dijelu o mirovinskom osiguranju. U predmetu koji smo otvorili na vlastitu inicijativu utvrdili smo da je 92-godišnjakinja narušenog vida i sluha, koja živi bez pitke vode, javne rasvjete i asfaltiranog prilaznog puta, podnijela zahtjev za nacionalnu naknadu za starije tek uz pomoć djelatnika općine, jer nije bila svjesna mogućnosti što pokazuje važnost izvaninstitucionalne podrške za najranjivije među osobama starije životne dobi.
Domovi za starije i nemoćne
Prema podatcima MRMSOSP-a, u RH su djelovala tri državna doma, 45 decentraliziranih domova za starije osobe, 121 nedržavni dom i 379 obiteljskih domova. Iako broj nedržavnih i obiteljskih domova fluktuira, ukupan broj najtraženijih domova – onih decentraliziranih – godinama je isti. Od ukupno 22.364 korisnika domova za starije i nemoćne, 1.252 ih zbog niskih primanja sudjeluje u plaćanju dijela troška smještaja, a ostatak troška podmiruje se iz državnog proračuna, dok se za 846 korisnika trošak smještaja u cijelosti podmiruje iz državnog proračuna.
„…Jedino drugo meso koje se koristi je piletina i to u 15 dana jednom..na 20 ljudi i vise pile i po i to najmanjih dimenzija. Meso dode vec usmrdeno pa se namace u kvasini. O veceri da ne govorim. Katastrofa. Ljudi su gladni, vezani i prljavi.“
Nakon brojnih medijskih napisa o kršenjima prava korisnika u obiteljskim domovima, novim ZSS-om je propisano da su obiteljski domovi koji nakon 1. siječnja 2027. žele nastaviti pružati usluge dužni uskladiti svoj organizacijski oblik, što znači da će se, da bi nastavili raditi, do tada morati transformirati.
[pullquote]
Preporuka 25.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi donese podzakonske akte radi kvalitetne transformacije obiteljskih domova
Preporuka 26.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da prati i žurno reagira kod samoinicijativnog ograničavanja izlazaka i posjeta u domovima za starije i nemoćne
Preporuka 27.
Pružateljima usluga smještaja za starije osobe, da korisnicima usluga smještaja omoguće kontakte videopozivom[/pullquote]
S obzirom da su u obiteljskim domovima smještena 5.652 korisnika postavilo se pitanje kuda će korisnici otići ako obiteljski domove zatvore svoja vrata, naročito s obzirom na kronični manjak smještajnih kapaciteta i njihovu dosadašnju cjenovnu pristupačnost.
Usprkos velikoj procijepljenosti korisnika domova za starije i nemoćne, njihovo funkcioniranje i dalje je bilo otežano za vrijeme epidemije, uz povremene pojave zaraze kod većeg broja korisnika i osoblja, zbog čega su pojedini domovi samoinicijativno svim korisnicima onemogućavali izlaske i posjete, time primjenjujući restriktivnije mjere od onih predviđenih uputama HZJZ-a.
Istovremeno, neki domovi za starije i nemoćne nisu iskoristili mogućnosti koje pruža digitalna tehnologija. Nedostatak opreme, ograničena dostupnost interneta i osoblja te ponekad nesnalaženje s digitalnim tehnologijama doprinijeli su onemogućavanju ovakvih kontakata s članovima obitelji, koji bi starijim osobama i njihovim članovima obitelji barem djelomično nadomjestili izostanak fizičkog kontakta.
Korisnici koji su zbog svojeg zdravstvenog stanja morali redovito u bolnicu, primjerice zbog dijalize, proveli su i nekoliko mjeseci u samoizolaciji budući da je u određenom razdoblju ona bila preporučena u trajanju od 14 dana nakon svakog izlaska iz doma. Stacionarni korisnici često su umirali sami, bez oproštaja s članovima obitelji, a zbog zabrane okupljanja većeg broja ljudi na posljednji počinak su odlazili bez uobičajenog ispraćaja.
Prema podatcima MRMSOSP-a, od 1. lipnja 2020. do 28. veljače 2021. godine preminula su 903 korisnika domova za starije i nemoćne, najviše u Gradu Zagrebu (279), Osječko-baranjskoj (79) i Međimurskoj županiji (72), no nakon 1. ožujka 2021. brojke su nešto niže – do početka siječnja preminulo je ukupno 138 korisnika, što se vjerojatno može povezati s rastom broja procijepljenih korisnika.
“Kada je tata primljen u dom imao je 70 kg, bio je potpuno pokretan, sam je išao na wc, sam je jeo, komunicirao normalno, prepoznavao nas uz povremen gubitak osjećaja za mjesto i vrijeme i imao fizičku snagu. Dakle, u mjeseci i pol dana tata se iz fizički jakog 83 godišnjaka pretvorio u čovjeka na samrti… Izgubio je gotovo 20 kg, potpuno je gladan i dehidriran, ima pelene, ne izlazi iz kreveta, ne komunicira, samo spava…
On nije oslabio, on je na rubu života, a o dostojanstvu čovjeka i pravu na brigu i komunikaciju da ne govorim…Mi ćemo probati spasiti tatin život, ali brinemo se za desetke kostura koje smo vidjeli u sobama doma….”
U razdobljima zabrane posjeta zaprimili smo više pritužbi bivših djelatnica privatnih i obiteljskih domova za starije i nemoćne, u kojima se vrlo otvoreno navodi da domovi na korisnicima štede, kako na hrani, tako i na grijanju, da je osoblje nestručno i da ga po noći uopće nema, da se korisnike veže i da čak i pojedine smrtne slučajeve izravno pripisuju postupanju osoblja. Isto tako, zabilježili smo i slučaj u kojem su se članovi obitelji korisnika pritužili na neadekvatnu i nesavjesnu skrb u razdoblju zabrane posjeta, zbog čega je korisnik u roku mjesec i pol, koliko je proveo na smještaju, postao nepokretan i razvio dekubitalne rane, nakon čega je preminuo. U svim spomenutim slučajevima zatražili smo žurno provođenje inspekcijskog nadzora.
MRMSOSP navodi da je tijekom 2021. provedeno 790 nadzora nad pružateljima usluge smještaja za starije i nemoćne osobe, da je plan nadzora za 2021. premašen, a broj inspektora povećan sa osam na 21, što iako pozitivan pomak i dalje nije zadovoljavajuće s obzirom na brojnost navoda o kršenjima prava starijih osoba u domovima.
Iz izvješća o nadzorima provedenim u domovima za starije i nemoćne vidljivo je da je kod većine prisutan manjak medicinskih sestara, njegovateljica i socijalnih radnica, da dio zaposlenog osoblja nema odobrenja za samostalan rad, da njegovateljice nemaju položene tečajeve za njegu, da se „na crno“ zapošljava medicinsko osoblje iz susjednih država ili se ono uopće ne zapošljava, navodeći da se na objavljene oglase na HZZ-u nitko ne javlja. Također, zamijećen je i prekomjeran broj korisnika u odnosu na kapacitete, kao i neprilagođenost prostora.
U jednom od provedenih nadzora inspektori su, uz niz drugih nepravilnosti, korisnicu koja ima demenciju zatekli s vezanim rukama, nogama i dekubitusom, te je ista potom izmještena kod drugog pružatelja usluge smještaja. Domu je naređeno otklanjanje uočenih nepravilnosti te je podnesen optužni prijedlog zbog smještaja većeg broja korisnika od dozvoljenog. Pritom nije izrečena mjera zabrane rada niti su, vezano za postupanje prema navedenoj korisnici, podnesene prekršajne ili kaznene prijave protiv odgovornih.
U drugom slučaju, u kojem je njegovateljica objavila fotografije vezane korisnice, a koje su potom prenijeli mediji, inspektori su konstatirali da u sobi korisnice nisu pronađena sredstva za sputavanje. Ipak, navedeni dom u međuvremenu je prestao s radom, a protiv vlasnice je u tijeku kazneni postupak zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode.
[pullquote]
Preporuka 28.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da regulira primjenu mjera ograničavanja kretanja kod pružatelja usluge smještaja koji nisu ustanove socijalne skrbi[/pullquote]
Novim ZSS-om ponovno je propušteno regulirati primjenu mjera ograničavanja kretanja u domovima za starije i nemoćne koji nisu ustanove socijalne skrbi, a s obzirom na uočene slučajeve korištenja sredstava sputavanja nad osobama s Alzheimerom, moguće su povrede članka 3. EKLJP. Tijekom 2021. godine primijetili smo i porast broja pritužbi zbog iznenadnog otkazivanja smještaja dementnim osobama, iz čega je vidljivo da su zbog kroničnog manjka dugotrajnog smještaja za starije osobe oboljele od demencije i Alzheimerove bolesti, kao i njihove obitelji, u posebno ranjivom položaju.
Posebno zabrinjava da je čak 17, od ukupno 31 pružatelja usluga smještaja za starije i nemoćne kojima je inspekcija MRMSOSP-a izrekla mjeru zabrane rada, nastavilo sa radom, što dodatno potvrđuje potrebu praćenja provedbe izrečenih mjera.
Novim ZSS-om propisano je da bi JLS trebale najmanje jednom godišnje provoditi kontrolu nad pružateljima usluga smještaja za starije i nemoćne, a u slučaju „osnovane sumnje“ na nepravilnosti iste bi trebale dojavljivati MRMSOSP-u. Kako bi nadzori koje će JLS provoditi bili učinkoviti, potrebno je osigurati da budu nenajavljeni te da ih provode osobe koje su educirane i senzibilizirane za problematiku domova za starije i nemoćne osobe.
Nasilje nad starijima
Prema podatcima UN-ove neovisne stručnjakinje za prava starijih osoba, nasilje i zanemarivanje starijih osoba značajno je poraslo tijekom pandemije, kako u domovima za starije, tako i u obiteljima. U RH se takvi podatci prikupljaju u svakom sustavu zasebno, a nasilje nad korisnicima uočeno prilikom inspekcijskih nadzora u pravilu se tretira kao nepravilnost u radu i nalaže se rok za njeno otklanjanje te često prolazi bez prekršajnopravnih ili kaznenopravnih posljedica za počinitelje.
[pullquote]
Preporuka 29.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osigura sredstva za OCD-e i JLP(R)S za aktivnosti usmjerene na osnaživanje starijih i podršku u slučajevima obiteljskog nasilja[/pullquote]
O nasilju koje stariji doživljavaju u vlastitim domovima postoje tek parcijalni podaci, među ostalim pribavljeni i kroz istraživanja koje u pojedinim dijelovima RH provode udruge. Tako je istraživanje udruge Duga Vukovar pokazalo da je gotovo trećina starijih ispitanih osoba doživjela neki oblik nasilja, a polovica njih nasilje nikome nije prijavila zbog straha od posljedica i socijalne isključenosti.
Uz strah, istraživanje Centra za kvalitetu života 50+ prepoznalo je kao razloge i sram, neinformiranost i nepovjerenje u institucije. Kao rizični faktori na strani žrtve posebno su istaknuti bolest, invaliditet, nepokretnost i alkoholizam. Istraživanjem koje je udruga CERANEO provela u pet županija na području sjeverne Hrvatske primijećeno je da su važan faktor ranjivosti starijih narušeni obiteljski odnosi i tradicionalni obrasci u kojima se očekuje nasljeđivanje imovine nauštrb stavljanju imovine u funkciju vlastite dobrobiti u starosti.
“Moja kćerka … je liječeni alkoholičar, koja sustavno i godinama vrijeđa i psihički, verbalno i financijski zlostavlja moju majku, njenu baku. Policija i Hitna medicinska pomoć su često bili u našoj kući u …., na intervenciji. Moja majka je stara i bolesna žena. Majka bi željela da se …. odseli i ostavi je na miru…. ne želi, iako je zaposlena.
Moja majka traži od mene pomoć. Ja ne znam kako da joj pomognem.”
Tijekom 2021. godine u više smo navrata zaprimili pritužbe susjeda, koji navode da svjedoče nasilju nad starijim osobama u obitelji, no žrtve su, usprkos postojanju vidljivih ozljeda, takve navode zanijekale. Počinitelji nasilja su osobe koje žive u istom kućanstvu, a žrtve ih pod svaku cijenu žele zaštititi, što institucijama onemogućava daljnje postupanje.
[pullquote]
Preporuka 30.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da osnuje Radnu skupinu za praćenje pojavnosti nasilja nad starijima, uključujući i u domovima za starije i nemoćne[/pullquote]
Prema podatcima iz Izvješća o radu Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji za 2020. godinu, pred sudovima je evidentirano 314 žrtava starije životne dobi, što predstavlja porast u odnosu na 2018. i 2019. godine, iako je ukupan broj žrtava u padu. MUP je tijekom 2021. godine evidentirao 760 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65, od čega 499 žena i 261 muškarac, što je pad u odnosu na 2020. godinu (1.095 žrtava obiteljskog nasilja starijih od 65). Prema evidenciji centara za socijalnu skrb, zabilježeno je 289 slučajeva zanemarivanja potreba osoba starije životne dobi, što predstavlja blagi porast u odnosu na 2019. godinu.
Pritom je važno napomenuti da postojeći način prikupljanja i objave prikupljenih podataka ne daje sveobuhvatni i sustavni uvid u problematiku nasilja nad starijima, jer se ne objavljuje struktura počinitelja nasilja nad starijima (jesu li to djeca, unuci ili partneri), vrsta nasilja nad starijima (preteže li, primjerice, fizičko ili ekonomsko nasilje) i poduzetih mjera – jesu li počinitelji i na koji način sankcionirani.
Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju
Zasebne podatke o broju sklopljenih ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nije moguće prikazati. Naime, prema podacima HJK, pred javnim bilježnicima je tijekom 2021. sklopljeno 1.578 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (od čega 567 u formi javnobilježničkog akta, a 1.011 je solemnizirano), dok je pred sudovima ovjereno 1.320 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
Pri tome bi bilo osobito važno znati broj sklopljenih ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, jer su kod ovih ugovora primatelji udržavanja u iznimno ranjivom položaju u slučaju zloporaba i neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja. Naime, za razliku od ugovora o doživotnom uzdržavanju, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava koja su predmet ugovora za života primatelja uzdržavanja.
Motiv za sklapanje ugovora o uzdržavanju na strani primatelja uzdržavanja, u pravilu starije osobe, može biti podmirivanje mjesečnog troška smještaja u domu za starije, pomoć oko zadovoljenja svakodnevnih potreba – kuhanja, obavljanja kućanskih poslova, brige o higijeni i zdravlju i sl. Značajan broj starijih osoba zbog niskih mirovina ne može samostalno plaćati usluge koje im postanu potrebne zbog narušenog zdravlja. Posljedica je to i nedovoljne dostupnosti socijalnih usluga (primjerice restriktivni cenzus za uslugu pomoći u kući) ili ograničenog trajanja projektnih aktivnosti kojima se pruža pomoć u kući (poput „Zaželi“).
[pullquote]
Preporuka 31.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da sudovima pred kojima se sklapaju ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju te javnim bilježnicima omogući pristup postojećim elektroničkim evidencijama, radi provjere poslovne sposobnosti stranaka te postojanja prepreka za sklapanje ovih ugovora iz čl. 170. ZSS-a
Preporuka 32.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da uspostavi normativni okvir za bolju regulaciju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, uključujući i za uspostavu registra ugovora[/pullquote]
Naravno, motiv za sklapanje na strani pružatelja uzdržavanja može biti itekako pozitivan, no potrebno je regulirati sklapanje ovih ugovora tako da se što više preveniraju zlouporabe. U slučaju neizvršavanja obveza od strane davatelja uzdržavanja ugovor se može raskinuti, međutim u praksi ovi sudski postupci traju predugo, osobito s obzirom na visoku dob primatelja uzdržavanja, koji ponekad umiru ne dočekavši raskid.
Čak i nakon zloporaba zbog kojih su ostali bez imovine i skrbi, primatelji uzdržavanja nisu mogli ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi. Navedeno je riješeno novim ZSS-om kojim je propisano da se primateljima uzdržavanja koji su pokrenuli postupak radi raskida zbog neispunjavanja obveze sada može priznati pravo na ZMN, doplatak za pomoć i njegu, pomoć u kući i uslugu smještaja, što je bila naša preporuka.
Registar ovakvih ugovora i dalje ne postoji, iako se i HJK zalaže za njegovo uvođenje. HJK dodatno ističe da bilježnicima nije omogućeno poduzimanje osnovnih koraka radi provjere osobnih svojstava stranaka, da nemaju mogućnost neposredne provjere je li primatelj uzdržavanja djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na raspolaganje imovinom i sklapanje pravnih poslova, koliko je ugovora s drugim osobama već sklopio te je li davatelj uzdržavanja zaposlen u sustavu socijalne skrbi, što je zakonska prepreka za sklapanje ovakvih ugovora.
Zbog nejednakosti stranaka koje sklapaju ugovor, odnosno posebne ranjivosti na strani primatelja, potrebno je unaprijediti trenutni normativni okvir, kako bi se prevenirale zlouporabe. Preporučamo stoga bolje regulirati postupak sklapanja ovih ugovora, uvođenje registra pružatelja uzdržavanja, kao i ubrzati postupak raskida ovih ugovora u slučaju zlouporabe. Pored toga, trebalo bi razmotriti i ograničenje broja ovakvih ugovora koji jedna osoba kao uzdržavatelj može sklopiti.
Mirovinsko osiguranje
Od siječnja 2021. godine HZMO isplaćuje nacionalnu naknadu za starije osobe, novčano primanje za starije od 65 godine koji nisu ostvarili pravo na mirovinu, a imaju prebivalište na području RH u neprekinutom trajanju od najmanje 20 godina.
Prema podatcima HZMO-a, na dan 31. prosinca 2021. prosječna dob korisnika ove naknade bila je 73 godine, 20% njih bilo je u dobi od 80 ili više godina, a gotovo dvije trećine korisnika bile su žene.
Usprkos najavi da će navedeno pravo do kraja 2021. godine iskoristiti gotovo 20.000 osoba, na dan 31. prosinca 2021. nacionalnu je naknadu koristilo svega 5.696 starijih osoba. U svojoj analizi iz prosinca 2021. godine Institut za javne financije (IJF) osvrće se na moguće razloge zbog kojih je broj korisnika bitno manji od procijenjenog, među ostalim ukazujući na neinformiranost potencijalnih korisnika, način podnošenja zahtjeva i isplatu putem banaka.
[pullquote]
Preporuka 33.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe poveća iznos te omogući isplatu putem pošte[/pullquote]
Iznos nacionalne naknade za starije je 800,00 kn, odnosno 820,80 kn u 2022. godini, i pokriva samo dio životnih troškova. Stoga smo tijekom izmjena ZSS-a ukazivali na potrebu povećanja nacionalne naknade za starije, u skladu s rastom ZMN-a. Pri tome osobe koje su korisnici ZMN-a ujedno time dobivaju i „propusnicu“ za različita druga prava, posebno na lokalnoj razini, poput naknade za troškove stanovanja i ogrjeva, pa se dio osoba vjerojatno i iz tog razloga nije odlučio za nacionalnu naknadu.
Analiza IJF ukazuje i na moguće razloge zbog kojih su korisnici mirovina koje su iznosom niže od 800,00 kn ipak odabrali mirovinu. S tim u vezi, navodi se da je mirovina primanje koje nije uvjetovano dohodovnim cenzusom te uz nju većina umirovljenika može raditi, dok istovremeno korisnici nacionalne naknade zbog premašivanja dohodovnog cenzusa mogu izgubiti pravo na nju, a pravo gube i ako se poveća dohodak kućanstva. Ovo potvrđuje i podatak HZMO-a da je od ukupno 26.405 osoba čija je mirovina na dan 1. siječnja 2021. iznosila manje od 1.000,00 kuna, samo njih 60 zatražilo obustavu isplate mirovine radi ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu.
“Molim Vas zasto su moji roditelji danas uplakani morali napustiti prostorije mirovinskog u Splitu. Naime danas su došli da podnesu zahtjev za isplatu covid dodatka ali službenica nije htjela
uzeti zahtjev zbog kako kaze razloga da su zakasnili. Ipak su oni stariji ljudi i nisu im bas dostupne informacije kao drugima. Da li je to moguće pa ipak je to naknada jednokratna kako mogu zakasniti.”
Zaprimali smo i pritužbe koje su se odnosile na otežanu komunikaciju sa HZMO-om, posebno za podnositelje zahtjeva koji žive u inozemstvu, te na dugotrajnost postupaka s inozemnim elementom. HZMO navodi da se u tim predmetima skratilo vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja sa 172,2 dana u 2020. na 127,3 dana u 2021. godini. No, pritom je potrebno dodatno intenzivirati komunikaciju sa strankama, posebice u slučajevima kada je za rješavanje potrebno da stranka dostavi dodatnu dokumentaciju, ovlaštenje banke, potvrdu o životu i sl., a dobro informiranje stranaka o potrebnoj dokumentaciji zasigurno bi skratilo vrijeme postupanja.
[pullquote]
Preporuka 34.
Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, da intenzivnijom komunikacijom sa strankama dodatno skrati vrijeme postupanja, posebice u odnosu na predmete s inozemnim elementom[/pullquote]
Strankama je također potrebno, koliko god je moguće, pojasniti na koji način je u njihovom predmetu utvrđen izračun mirovine, s obzirom da su rješenja HZMO-a zbog svojeg formalnog oblika strankama često nerazumljiva, što potvrđuju i udruge koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, kojima se stranke često obraćaju radi tumačenja izračuna mirovine.
Uz ponovno aktualiziranje pitanja adekvatnosti postojeće formule za usklađivanje mirovina, za čiju se izmjenu udruge umirovljenika već dulje zalažu, navodeći da postojeća formula dovodi do stalnog opadanja prosječnih primanja umirovljenika u odnosu na prosječne plaće, tijekom 2021. je u javnosti problematiziran i postojeći model obiteljskih mirovina.
Naime, obiteljska mirovina trenutno iznosi 70% mirovine bračnog druga te su česti slučajevi u kojima preživjeli bračni drug koji je ostvario i vlastitu mirovinu ne može koristiti obiteljsku mirovinu jer nije povoljnija od vlastite, radi čega smrću jednog od bračnih drugova umirovljeničko kućanstvo naglo osiromašuje. MRMSOSP je za 2022. najavilo reformu obiteljskih mirovina, po uzoru na obiteljske mirovine u drugim zemljama, te bi iste u prosjeku trebale porasti.
Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:
„Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava“, „Pravo na zdravlje“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“ i „Pravo na adekvatno stanovanje“.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.
