* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz rad možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća – popis tih poglavlja nalazi se na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Zapošljavanje i rad

Rad putem digitalnih platformi

Kao i prethodne godine, pritužbe na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja u najvećem su broju bile uvjetovane epidemijom, a posebno se ističu pritužbe zbog uvođenja sigurnosne mjere obveznog testiranja prilikom dolaska na radno mjesto u državne i javne službe.

Nakon uvođenja mjere obveznog testiranja u državne i javne službe, zaprimali smo brojne upite službenika o mogućnostima testiranja radi dolaska na posao te pritužbe na nejednako postupanje prema onima koji nisu cijepljeni. Navedeno ukazuje na izostanak pravovremenog informiranja o cilju mjere obveznog testiranja, načinu njene provedbe, mogućim izuzetcima od primjene te posljedicama ne postupanja po mjeri.

Dio zaposlenih je navedenu mjeru smatrao diskriminatornom te kršenjem prava na rad iz čl. 55. Ustava RH, odnosno neizravnom prisilom na cijepljenje, strahujući od negativnih posljedica njezine primjene. Iako se građane poticalo na cijepljenje radi učinkovite obrane od bolesti te smanjenja pritiska na zdravstveni sustav, imunizacija protiv bolesti COVID 19 u RH nije obvezna te stoga cijepljenje nije bilo uvjet za ostvarenja niti jednog prava, pa tako ni prava na rad.

Iako je odlukom kojom se uvodi sigurnosna mjera obveznog testiranja predviđena iznimka prema kojoj se ne primjenjuje na osobe s kontraindikacijama za cijepljenje, što se dokazuje liječničkom potvrdom, pritužbe u najvećem broju nisu bile uvjetovane zdravstvenim stanjem zaposlenika već njihovim izborom da se ne cijepe.

Osim pritužbi povezanih s epidemijom, 2021. godina u području zapošljavanja obilježena je pritužbama zbog diskriminacije temeljem imovnog stanja te drugih potencijalno diskriminatornih uvjeta, poput dobi, u oglasima za zapošljavanje. U državnom i širem javnom sektoru građani su nam se često obraćali zbog netransparentnosti zapošljavanja te sumnje na diskriminaciju temeljem političkog uvjerenja i dobi prilikom napredovanja i premještaja na druga radna mjesta.

Protekla godina ukazala je i na probleme platformskih radnika, kao i na nužnost prepoznavanja i reguliranja njihovog statusa unutar radnog zakonodavstva, budući da digitalne platforme uslijed razvoja tehnologije primjenjuju nove poslovne modele koji onemogućuju adekvatnu zaštitu prava radnika te mogu dovesti do diskriminacije.

Kao pozitivan iskorak u sprječavanju diskriminacije kod zapošljavanja i na radu treba spomenuti
održavanje edukacije o nediskriminaciji za predstavnike poslodavaca i edukacije za predstavnike sindikata. Njih je u prošloj godini organizirao Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, u kontekstu ostvarenja ciljeva iz Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije za razdoblje od 2017. do 2022. godine te su u online formatu dostupne za pregledavanje zainteresiranim polaznicima i tijekom 2022. godine.

 

Zapošljavanje i rad

Tijekom 2021. godine zaprimali smo pritužbe vezane uz diskriminatorne uvjete u oglasima natječaja za zapošljavanje koji se odnose na posjedovanje osobnog vozila ili računalne opreme za rad od kuće.

„Ponovno vam se javljam s jednim primjerom što ste prvi puta rekli da je nedozvoljeno da
od mene poslodavci traže da imam osobni automobil kada se prijavljujem na natječaj za
agenta za prodaju nekretnina! I prije sam radio u takvim agencijama i to nije bio uvjet, a
po onome što ste mi poslali kad sam zadnji put prijavio vidim da je to nedopušteno. Kako
je moguće da pišu u oglasu da zaposlenicima daju stimulativno plaćanje a nemaju
sredstava da na firmu uzmu auto? Ja automobil nemam i ne namjeravam ga kupovati jer
nemam novaca, nezaposlen sam.“

Obratio nam se kandidat na natječaju za zapošljavanje agenta za posredovanje u prodaji nekretnina, jer je jedan od postavljenih uvjeta bio posjedovanje, odnosno mogućnost korištenja osobnog automobila. Poslodavac se očitovao da sporni uvjet ne smatra diskriminatornim temeljem imovnog stanja jer se ne zahtijeva vlasništvo već u obzir dolazi i korištenje automobila druge osobe, dodajući da područja na kojima agencija posluje često nisu adekvatno pokrivena javnim prijevozom.

Trgovačka društva u ovakvim slučajevima često navode da nemaju materijalnih mogućnosti osigurati radnicima korištenje vozila, već se to očekuje od kandidata na natječaju za zapošljavanje. Osobe koje ili čiji članovi kućanstva primaju zajamčenu minimalnu naknadu samo u zakonom određenim, iznimnim slučajevima mogu biti vlasnici osobnog vozila ili koristiti vozilo u vlasništvu druge osobe. Takve su osobe automatski eliminirane iz svih oglasa za zapošljavanje kojima je uvjet vlasništvo ili korištenje osobnog vozila, što uvelike otežava njihov ulazak ili povratak na tržište rada i izlazak iz siromaštva.

Na spomenuti smo problem ukazivali i ranijih godina te u suradnji s HZZ-om nastojali dokinuti
spomenutu praksu. Međutim, kako ističu iz HZZ-a, iako savjetnici za zapošljavanje poslodavce
pravovremeno informiraju i osvještavaju da ovakvi uvjeti zapošljavanja mogu predstavljati
diskriminaciju temeljem imovnog stanja, poslodavci i nakon toga ustraju na njihovoj primjeni i
objavljivanju.

S obzirom na prisutnu tendenciju poslodavaca da teret pribavljanja sredstava i opreme za rad prebace na radnika u različitim djelatnostima s terenskim elementom, ali i sve češće korištenje institutom rada od kuće, čija se primjena očekuje i nakon proglašenja prestanka epidemije, novi bi ZOR trebao sadržavati jasne odredbe o obvezi poslodavca da radniku osigura sredstva potrebna za rad.

Problem osiguravanja i održavanja sredstava rada te rada na siguran način još je izraženiji u nestandardnim oblicima rada, posebice u sve prisutnijem radu putem digitalnih platformi, o kojem više pišemo na kraju poglavlja. Stoga pozdravljamo dosadašnju praksu savjetnika HZZ-a koji pri objavi oglasa za zapošljavanje informiraju poslodavce o obvezi osiguravanja sredstava rada i diskriminatornim uvjetima u oglasima za zapošljavanje.

Iako se određeni, potencijalno diskriminatorni kriteriji zapošljavanja mogu činiti opravdanim s obzirom na opis poslova nekog radnog mjesta, svako takvo uvjetovanje nužno je cijeniti uzimajući u obzir kako konkretno radno mjesto tako i kandidate koji se prijavljuju. U prilog navedenome ide mjera koju smo izdali u predmetu otvorenom zbog sumnje na diskriminaciju temeljem dobi prilikom zapošljavanja na radno mjesto profesionalnog vatrogasca.

Dob kandidata dvostruko je ocjenjivana i to inicijalnom dodjelom bodova ovisno o pripadnosti dobnoj skupini, ali i posredno, kroz provjeru tjelesnih sposobnosti, što kandidate više kronološke dobi može staviti u nepovoljniji položaj. Pritužitelj je u konkretnom slučaju na provjerama tjelesnih sposobnosti ostvario bolje rezultate nego mnogi mlađi kandidati, ali je zbog svoje dobi u konačnici dobio manje bodova. Iako se kod profesionalnog vatrogasca radi o fizički izuzetno zahtjevnim poslovima s posebnim uvjetima rada, takav se učinak mogao postići na manje otegotan način, naročito jer se fizička i zdravstvena sposobnost provjeravaju pri zasnivanju radnog odnosa, ali i periodički, nakon što je radni odnos već zasnovan.

Kroz kvalitetnu komunikaciju i suradnju s javnom vatrogasnom postrojbom prihvaćen je naš prijedlog korekcije spomenutih kriterija te su u novo donesenom pravilniku o zapošljavanju i provjeri tjelesnih sposobnosti promijenjeni diskriminatorni kriteriji vrednovanja prijava u natječajnom procesu.

Pojedini poslodavci nisu bili pripremljeni na uvođenje mjere obveznog predočenja COVID potvrde, na što ukazuje i pritužba kandidatkinje na natječaju za zapošljavanje. Naime, kandidati su morali predočiti COVID potvrdu prilikom dolaska na intervju za posao u javnoj ustanovi, jer nije bilo predviđeno testiranje u prostorima ustanove, kao ni refundacija troškova testiranja na drugom mjestu. Zbog financijske situacije pritužiteljica nije bila u mogućnosti snositi trošak testiranja i tako pribaviti potvrdu te je onemogućena u pristupu razgovoru za posao te potencijalnom zapošljavanju.

U državnom i javnom sektoru najveći se broj pritužbi odnosio na sumnju na diskriminaciju temeljem političkog uvjerenja, nakon čega slijedi dob, a zaprimali smo i pritužbe na diskriminaciju temeljem obrazovanja, vjere, zdravstvenog stanja i članstva u sindikatu.

Javni i državni službenici često su iskazivali sumnju na diskriminaciju i/ili općenito nepravilnosti prilikom zapošljavanja, napredovanja i premještaja na druga radna mjesta, što je posljedica i vrlo općenito propisanih uvjeta za raspored na većinu radnih mjesta u javnoj i državnoj službi.
Pitanje transparentnosti postupka zapošljavanja u državnom i širem javnom sektoru tijekom proteklih godina se kontinuirano pojavljuje u upitima i pritužbama, pri čemu se dokazivanje vjerojatnosti diskriminacije temeljem konkretne osnove pokazalo vrlo zahtjevnim. Stoga bi transparentniji postupak zapošljavanja te detaljnije propisivanje uvjeta koje kandidati moraju zadovoljiti za pojedino radno mjesto otklonili sumnju na diskriminaciju i prevenirao pogodovanje pojedincima.

Preporuka 21.
Prosvjetnoj inspekciji, da provodi ciljane periodičke nadzore nad zakonitošću ugovora o radu na određeno vrijeme u obrazovnim ustanovama

O problemu rada na određeno vrijeme učitelja i nastavnika u školama, odnosno uzastopnom sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme, pisali smo u prethodnom Izvješću. Naime, nekima ugovori o radu ističu neposredno prije školskih praznika te se ponovno zaključuju na početku polugodišta, čime su uskraćeni za isplatu božićnica i regresa.

Analizom statističkih podataka HZZ-a za 2019. i 2020. godinu o broju nezaposlenih učitelja razredne/predmetne nastave u osnovnim školama, kojima je radni odnos prestao istekom ugovora o radu na određeno vrijeme, utvrdili smo kako je sklapanje takvih ugovora najzastupljenije u dobnoj skupini od 25-29 godina, a zatim od 30-34 godine, dakle među učiteljima i nastavnicima mlađe dobi.

Statistički podatci također pokazuju da se u periodu od lipnja do rujna povećava broj registriranih nezaposlenih učitelja, što ide u prilog navoda sindikata koji su nam i ukazali na problem neisplata božićnica i regresa učiteljima i nastavnicima. Podaci HZZ-a za 2021. godinu ponovno su pokazali slične rezultate, što nam daje povoda za daljnje praćenje i postupanje povodom zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme s učiteljima i nastavnicima određenih dobnih skupina.

Sumnju na diskriminaciju temeljem dobi nalazimo i kod poslodavaca iz područja gospodarstva.
Primjerice, pokrenuli smo postupak temeljem obavijesti jednog sindikata o potencijalno
diskriminatornoj praksi u trgovačkom društvu vezano uz nemogućnost sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme kod radnika starijih od 40 godina, na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada.

Preporuka 22.
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da nastavi informirati poslodavce o:
– obvezi osiguravanja sredstava za rad
– zabrani diskriminatornih uvjeta u oglasima za zapošljavanje

U pojedinim slučajevima poslodavci, zbog mogućnog nepoznavanja zakonskog okvira zabrane diskriminacije, otvoreno ističu diskriminatorne uvjete zapošljavanja. Postupali smo prema poslodavcu koji je internim pravilnikom koji regulira kriterije zapošljavanja u komunalnom društvu predviđao bodovanje kandidata temeljem dobi. Iako je inicijalna namjera bila osigurati
kontinuitet strukture zaposlenika, riječ je o diskriminatornom uvjetovanju zapošljavanja temeljem dobi. Zbog toga smo komunalnom društvu preporučili uklanjanje odredbi pravilnika kojima se propisuje bodovanje temeljem dobi kandidata, što je i učinjeno.

Zbog sumnje na intersekcijsku diskriminaciju, odnosno istovremenu diskriminaciju temeljem dobi i spola, televizijskih voditelja i voditeljica na javnoj televiziji proveli smo analizu dobne strukture voditelja i voditeljica u emisijama emitiranim tijekom 2020. godine. Utvrdili smo kako se pri dodjeli  radnih zadataka koji uključuju voditeljski angažman ispred televizijskih kamera, posebice u gledanijim terminima, voditeljice starije od 37 godina stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na mlađe kolegice.

To se posebice odnosi na voditeljice starije od 50 godina, za razliku od muških kolega iste dobne skupine. Ujedno su voditelji u dobi do 37 godina u znatno manjem broju angažirani ispred kamera u odnosu na voditeljice te dobne skupine. U konkretnom smo slučaju predložili organizaciju rada i raspodjelu radnih zadataka kojima bi voditeljski angažman ispred televizijskih kamera podjednako uključivao voditelje i voditeljice svih dobnih skupina te razbio predrasude kako samo mlađe voditeljice i voditelji u zrelijoj dobi mogu zadovoljiti zahtjeve gledatelja u najgledanijim terminima ili „vrlo zahtjevnim formatima“ emisija, što je i usvojeno.

 

Rad putem digitalnih platformi

Rad putem digitalnih platformi jedan je od novijih netipičnih oblika rada kojeg je omogućio napredak digitalne tehnologije. U RH je zastupljen već nekoliko godina, uglavnom u području prijevoza putnika i dostave te u manjoj mjeri u području usluga čišćenja stambenih i poslovnih prostora. Za takav je rad karakterističan trostrani odnos između digitalne platforme, pružatelja usluga (platformskog radnika) te primatelja usluge (klijenta), zbog kojeg radnici formalno nisu zaposlenici platforme, već posao obavljaju uglavnom putem posredničkih tvrtki partnera (tzv. agregatora) ili se u manjoj mjeri radi o samozaposlenim fizičkim osobama.

Kako se kod digitalnih platformi radi o ranije poznatim uslugama uz primjenu novog poslovnog modela kojim se zaobilazi nacionalno radno, socijalno i porezno zakonodavstvo, zbog implikacija na ljudska prava platformskih radnika i potencijalne diskriminatorne prakse, potrebno ga je posebno urediti i novim ZOR-om. Ne postoji sustavno istraživanje o broju i karakteristikama platformskih radnika u RH pa tako ni resorno ministarstvo ne raspolaže podatcima o broju radnika, o tvrtkama partnerima niti o vrstama ugovora koji se primjenjuju, dok su neslužbene procjene da je u ovakav način rada uključeno od 30.000 do 40.000 radnika.

Zaprimili smo nekoliko pritužbi platformskih radnika, uglavnom zbog sumnje na diskriminaciju
temeljem imovnog stanja zbog nemogućnosti zapošljavanja uslijed neposjedovanja osobnog vozila ili bicikla potrebnih za rad. Također su nam se obraćali s upitima o zaštiti na radu. Radnici se na ovakav rad često odlučuju privučeni njegovom fleksibilnošću, no razvidno je da platformski radnici nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima, zbog čega pozdravljamo osnivanje Sindikata radnika digitalnih platformi.

Sindikat ističe probleme s primjenom platformskog modela u praksi, poput jednostranog
odlučivanja platforme o svim relevantnim pitanjima za radnike, nepostojanja prava na stanku,
godišnjeg odmora, ali ni bolovanja. Ukazujemo na dodatni problem diskriminacije temeljem
zdravstvenog stanja ukoliko algoritam platforme radnika tijekom bolovanja evidentira kao neprisutnog na platformi, pa mu se nakon toga dodjeljuju manje poželjne vožnje ili radni zadaci s manjom zaradom.

Prema navodima Sindikata radnici zaposleni preko tzv. agregatora često imaju fiktivne ugovore o radu, rade bez odgovarajućih dozvola za prijevoz putnika, nisu im osigurana sredstva za siguran rad te tvrtkama partnerima plaćaju mjesečnu naknadu kako bi mogli raditi. Ukazuju i na nedovoljnu primjenu postojećih zakonskih instrumenata, poput inspekcijskih nadzora, što potvrđuju i podatci DIRH-a o svega 90 inspekcijskih nadzora u području radnih odnosa i sedam inspekcijskih nadzora u području zaštite na radu tijekom 2021. godine. Predstavke DIRH-u odnosile su se najviše na radno vrijeme, obveze poslodavca o sklapanju ugovora o radu, prijave i odjave radnika na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje te nezakoniti rad državljana trećih zemalja.

Preporuka 23.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da prije predlaganja novih zakonskih rješenja provede istraživanje o broju i strukturi radnika zaposlenih preko digitalnih platformi

Preporuka 24.
Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o radu regulira status¸radnika platformskim radnicima

U različitim državama EU vidljivi su pomaci u priznavanju statusa radnika osobama koje rade putem digitalnih platformi, a kako na ovaj način radi više od 28 milijuna ljudi te je za očekivati da će platformski rad postati još rašireniji, problem zaštite radnika prepoznat je na razini Unije. Europski parlament je 16. rujna izglasao Rezoluciju o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi, a u prosincu 2021. godine EK predložila je niz mjera za poboljšanje radnih uvjeta u platformskom radu te potporu održivom rastu digitalnih radnih platformi u EU.

Najznačajniji je prijedlog Direktive o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, kojom se nastoji osigurati dodjeljivanje zakonskog statusa radnika, uz primjenu kontrolnih kriterija za utvrđivanje je li platforma poslodavac. S obzirom na navedeno, MRMSOSP-u predlažemo da prije novih zakonskih rješenja provede istraživanje o broju i strukturi radnika zaposlenih preko digitalnih platformi te da im novim izmjenama ZOR-a prizna status radnika, kako bi imali prava koja iz njega proizlaze.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Pravo na rad“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Prava hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata“, „Prava nacionalnih manjina“, „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“ i „Pravo na privatnost i utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.