Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter sudjelovala je 16. 9. 2026. godine na raspravi Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

Njime se pravni sustav Republike Hrvatske uvodi kazna doživotnog zatvora i dorađuju kaznena djela i kazne iz područja zaštite okoliša. Pučka pravobraniteljica već je ranije dala komentare u javnom savjetovanju koje je održano u kolovozu. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan na sjednici je najavio daljnje razgovore s pravobraniteljicom vezano uz komentare i prijedloge koje je iznijela.

Kazna doživotnog zatvora

Uvođenje kazne doživotnog zatvora Ministarstvo je obrazložilo potrebom da se učinkovitije preveniraju osobito teška kaznena djela. Pri tom navode da počinjenja najtežih kaznenih djela i njihova ponavljanja kojima svjedočimo pokazuju da kazne zatvora izrečene u određenom trajanju u iznimnim slučajevima nisu ostvarile svoju rehabilitacijsku svrhu.

U pogledu zaštite ljudskih prava, država ima obvezu štititi život i tjelesni integritet građana te je razumljiva potreba društva da se na najteža kaznena djela odgovori na način koji štiti život i sigurnost. Istovremeno je kod normiranja najstrožih kaznenopravnih sankcija potrebno voditi računa o međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.

lako kazna doživotnog zatvora sama po sebi nije nespojiva sa standardima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, praksa Europskog suda za ljudska prava zahtijeva da osobe osuđene na doživotnu kaznu zatvora imaju stvarnu i učinkovitu mogućnost preispitivanja opravdanosti daljnjeg izvršavanja kazne nakon proteka određenog vremena.

Takvo preispitivanje mora omogućiti ocjenu postoje li i nadalje razlozi koji opravdavaju nastavak izvršavanja kazne, pri čemu daljnje lišenje slobode može biti opravdano ukoliko osuđena osoba i dalje predstavlja ozbiljnu opasnost za društvo.

Država bi pri tome trebala tijekom izvršavanja kazne osigurati uvjete koji omogućuju rehabilitaciju osuđenika. U tom kontekstu potrebno je uzeti u obzir postojeće stanje zatvorskog sustava, na koje pučka pravobraniteljica upozorava u godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru. To se osobito odnosi na prenapučenost, nedovoljan broj službenika i ograničene mogućnosti provedbe individualiziranih programa izvršavanja kazne. Stoga su potrebna dodatna ulaganja u zatvorski sustav, a osobito u stručni tretman osoba lišenih slobode.

Predložena je i mogućnost izricanja kazne doživotnog zatvora i mladim punoljetnicima, odnosno počiniteljima u dobi od 18 do 21 godine, koje kaznenopravni sustav prepoznaje kao posebnu kategoriju kada se radi o dugoročnim posljedicama. Imajući u vidu njihovu dob, razvojne karakteristike i potencijal za rehabilitaciju, opravdano bi bilo razmotriti mogućnost propisivanja i kraćeg razdoblja nakon kojeg bi se mogla preispitati opravdanost daljnjeg izvršavanja kazne odnosno razmotriti uvjetni otpust. Pri tom, daljnje lišenje slobode može biti opravdano ukoliko osuđena osoba i dalje predstavlja ozbiljnu opasnost za društvo.

Također, hrvatski kaznenopravni sustav već poznaje institut dugotrajnog zatvora kao najstrožu vremenski određenu kaznu za najteža kaznena djela. Uvođenjem kazne doživotnog zatvora za istu skupinu ili dio istih kaznenih djela otvara se pitanje jasnog razgraničenja kriterija za primjenu jedne odnosno druge kazne. Pri tome pojedine države članice Europske unije poznaju doživotni zatvor, ali ne i institut dugotrajnog zatvora u obliku kakav postoji u hrvatskom pravu. U praksi će biti važno osigurati da sudovi u svakom pojedinom slučaju detaljno obrazlože razloge koji opravdavaju izbor kazne doživotnog zatvora umjesto kazne dugotrajnog zatvora, odnosno okolnosti zbog kojih se kazna doživotnog zatvora smatra nužnom i razmjernom težini konkretnog kaznenog djela i stupnju krivnje počinitelja.

Napokon, osobito je važno istaknuti da represivna funkcija kaznenog prava nastupa nakon što je kazneno djelo već počinjeno. Učinkovita zaštita života, tjelesnog integriteta i sigurnosti građana, osim uvođenja kazne doživotnog zatvora, zahtijeva i istodobno jačanje različitih preventivnih mehanizama usmjerenih na sprječavanje nasilja i kriminaliteta, kao i u pogledu odgovora sustava, pravodobno prepoznavanje i procjenu rizika, učinkovitu međuinstitucionalnu suradnju te jačanje sustava podrške i tretmana.

Kaznena djela iz područja zaštite okoliša

Ovim izmjenama prenosi se Direktiva (EU) 2024/1203, u dijelu u kojem se propisuje kaznenopravna odgovornost za nezakonitu izgradnju, rad i rastavljanje odobalnih naftnih i plinskih postrojenja kada takvo postupanje uzrokuje ili može uzrokovati ozbiljnu štetu za okoliš ili zdravlje ljudi. Uvođenje ove odredbe je korisno, s obzirom na moguće dalekosežne štetne učinke koje ova postrojenja mogu imati na čist, zdrav i održiv okoliš.

No, s ciljem još obuhvatnije zaštite okoliša, prirode i zdravlja ljudi, Hrvatska ima mogućnost uvesti i viši standard od onog predviđenog navedenom Direktivom, i to u skladu s europskim i nacionalnim zakonodavstvom. Naime, iz Direktive 2013/30/EU te Zakona o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika proizlazi da pojam odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti obuhvaća širi skup aktivnosti, odnosno planiranje, projektiranje, izgradnju, rad te uklanjanje i sanaciju postrojenja. Navedeni Zakon također propisuje obvezu uklanjanja eksploatacijskih objekata i sanacije povezane infrastrukture nakon prestanka njihova rada.

Stoga bi, radi potpunijeg usklađivanja s relevantnim pravom Europske unije i važećim nacionalnim zakonodavstvom, trebalo razmotriti proširenje kruga radnji počinjenja, uzimajući u obzir širi skup aktivnosti u Direktivi 2013/30/EU, naročito u odnosu na propuštanje uklanjanja odnosno sanacije odobalnih naftnih i plinskih postrojenja.

Nadalje, predloženim izmjenama prenosi se Direktiva (EU) 2024/1203 i u dijelu u kojem se zahtijeva sankcioniranje postupanja koje uzrokuje ili može uzrokovati znatnu štetu za ekološko stanje ili ekološki potencijal površinskih voda odnosno količinsko stanje podzemnih voda.

No, u cilju još učinkovitije zaštite okoliša, prirode i zdravlja ljudi potrebno je uzeti u obzir i da se prema Direktivi 2000/60/EZ, kao i Zakonu o vodama te Uredbi o standardu kakvoće voda, stanje površinskih i podzemnih voda ne procjenjuje isključivo prema ekološkim i količinskim pokazateljima, već i prema njihovom kemijskom stanju. Kemijsko stanje predstavlja sastavni element ocjene stanja voda te je od osobitog značaja za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi.

Stoga bi predložene odredbe trebalo dopuniti na način da obuhvate i znatnu štetu za kemijsko stanje površinskih i podzemnih voda. Takvim bi se uređenjem osiguralo potpunije usklađivanje s pravnim okvirom Europske unije i nacionalnim propisima o vodama te dodatno ojačala kaznenopravna zaštita okoliša.

Pučka pravobraniteljica nastavit će pratiti postupak izmjena Kaznenog zakona i, u skladu sa svojim ovlastima, zagovarati najučinkovitija rješenja.