Dostupno i kvalitetno obrazovanje temelj je stvaranja snažnih i održivih društava – aktivnih građana koji su upoznati sa svojim pravima i mehanizmima njihove zaštite.

Petu godinu za redom diljem svijeta se 24. siječnja obilježava Međunarodni dan obrazovanja, a ustanovili su ga Ujedinjeni narodi 2018. godine. Jedan je to od načina podizanja svijesti o važnosti obrazovanja – od najranijeg pa sve do cjeloživotnog – za razvoj društva i borbu protiv siromaštva i nejednakosti.

Povodom ovog dana, pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter osobito upozorava  kako je potrebno uvesti sustavno obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti na svim razinama, a sam obrazovni sustav trebao bi više poticati kritičko promišljanje. To bi dugoročno dovelo do pozitivnih promjena u našem društvu, koje bi uključivale:

• Veću svijest građana o ljudskim pravima – lakše bi ih prepoznali u svakodnevnom životu i bili spremniji aktivno se za njih zauzeti
• Češće prijavljivanje kršenja prava i diskriminacije – znanje u većoj mjeri nego sada kome se obratiti kada su im prava ugrožena
• Uspješniju borbu protiv stereotipa i predrasuda – kako bi iz obrazovnog sustava izlazili osviješteni da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, kao i da su ljudska prava svima urođena i neotuđiva – to bi smanjilo prisutnost stereotipa i predrasuda, koji mogu dovesti do diskriminacije, govora mržnje, zločina iz mržnje i drugih oblika netrpeljivosti

Ovakvu preporuku Hrvatskoj je dala i Europska komisija za suzbijanje rasizma i netolerancije (ECRI), o „uvođenju obaveznog obrazovanja iz ljudskih prava kao dijela građanskog obrazovanja u sve nastavne planove i programe, osobito kad je riječ o pravu na jednakost i zabrani diskriminacije“.

Iako je građanski odgoj i obrazovanje uveden kao međupredmetna tema u osnovne i srednje škole, brojna istraživanja i dalje ukazuju na nisku kompentenciju djece i mladih u građanskoj, medijskoj i političkoj pismenosti. Naime,  nedostaje  ozbiljno sustavno obrazovanje o ljudskim pravima i jednakosti, a posljedice su jasno vidljive – kako u pritužbama građana, našim analizama u izvješćima Hrvatskom saboru i istraživanjima koja provodimo. Naime, građani često nisu upoznati sa svojim pravima, kao ni kako se i kome obratiti ako im je potrebna zaštita prava.

Posljednji podatak koji o tome govori je iz istraživanja o diskriminaciji koje će pučka pravobraniteljica javnosti predstaviti u veljači. Točnije, čak 60% građana koji su u zadnjih pet godina doživjeli diskriminaciju, nisu to nikome prijavili jer nisu mislili da će se nešto promijeniti na bolje, jer su mislili da je postupak preskup, dug i kompliciran, a dio i jer nisu znali kome se obratiti.

Potreba jačanja svijesti o pravima i mehanizmima zaštite jasno je vidljiva i u drugim područjima u kojima smo nadležni, uključujući u zdravstvu, pravosuđu, socijalnoj skrbi, zaštiti okoliša, obnovi nakon potresa, pravima starijih osoba, položaju mladih osoba, pravima nacionalnih manjina, zaštite prijavitelja nepravilnosti (tzv. zviždača), kao i kad je u pitanju diskriminacija.

Iako u svim tim područjima dajemo niz specifičnih preporuka za poboljšanja, dio rješenja leži upravo u obrazovanju o ljudskim pravima i jednakosti, koje može dovesti do sveobuhvatnih i vidljivih promjena.