Zlostavljanje starijih osoba raširen je društveni problem u mnogim zemljama širom svijeta zbog čega su Ujedinjeni narodi 15. lipnja proglasili Svjetskim danom svjesnosti o nasilju nad starijim osobama.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ono se definira kao pojedinačni ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koji se događa u bilo kojem odnosu očekivanja i povjerenja i koje uzrokuje štetu ili nepriliku starijim osobama te uključuje fizičko, spolno, psihičko i/ili ekonomsko nasilje te zanemarivanje koje dovodi do uznemirenosti, vrijeđa dostojanstvo i time nanosi tjelesne ili duševne smetnje starijoj osobi.
U kontekstu nasilja u obitelji, i starije osobe su, upravo na prijedlog pučke pravobraniteljice, od 2018. godine Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji prepoznate kao posebno zaštićena skupina, uz djecu i žene.
Nažalost, podaci o nasilju nad starijima još su uvijek nepotpuni, a procjenjuje se i da postoji i velik broj neprijavljenih slučajeva. Naime, starije osobe žrtve nasilja često ga ni ne prijavljuju, i to zbog straha od posljedica, srama i socijalne isključenosti, ali i neinformiranosti te nepovjerenja u institucije.
Rezultati istraživanja Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba o iskustvu i stavovima o nasilju prema osobama starije životne dobi pokazuju da je neki oblik nasilja doživjela svaka peta starija osoba koja živi u Zagrebu. Zabrinjavajuće je da su u gotovo dva od tri slučaja zlostavljači bili bliske osobe, iz najužeg kruga obitelji.
Podaci o nasilju u obitelji prikupljaju se jednom godišnje i kroz Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji. Prikupljeni podaci pokazuju značajni porast nasilja nad starijim osobama, pa je u 2018. registrirano 150 osoba starije životne dobi žrtava nasilja u obitelji, dok je prema posljednjim dostupnim podacima za 2024. godinu registrirano 964 žrtava starije životne dobi.
Međutim, kako je postojeći način prikupljanja podataka nedostatan, nije jasno je li porast posljedica boljeg prepoznavanja nasilja, veće spremnosti na prijavljivanje ili je uistinu došlo do porasta nasilja. Zato je pučka pravobraniteljica Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije uputila preporuku o nužnosti izmjena postojećih propisa kako bi se omogućilo bolje praćenje nasilja nad starijima u obitelji, što je i preduvjet osmišljavanja i provođenja učinkovitih javnih politika usmjerenih na njegovo suzbijanje.
Problem je i činjenica da se nasilje nad starijima koje nije fizičko često ni ne prepoznaje. Primjerice, narušeni odnosi i sukobi oko nasljeđivanja imovine često su okidači nasilja u obitelji, a u praksi se primarno tretiraju kao imovinsko-pravni sporovi, a ne nasilje nad starijima. Zbog toga je pučka pravobraniteljica preporučila i bolju edukaciju službi koje ostvaruju prvi kontakt sa žrtvom ili su dio sustava borbe protiv nasilja, primjerice, policije, socijalne ili zdravstvene skrbi, kako bi takve oblike nasilja nad starijima na vrijeme i prepoznali, posebice kad se radi o ekonomskom i psihičkom nasilju te zanemarivanju potreba starijih osoba.
Isto tako, ne prikupljaju se ni podaci o nasilju nad starijim osobama smještenim u institucijama, iako je prema spomenutom istraživanju Grada Zagreba gotovo svaka peta starija osoba doživjela nasilje od zaposlenika u ustanovama i institucijama koje bi se o njima trebale brinuti, primjerice, u domovima za starije i nemoćne, ili od strane zdravstvenih ili socijalnih djelatnika.
Stoga je pučka pravobraniteljica ukazala i na potrebu provođenja nacionalnog istraživanja o pojavnosti nasilja nad starijim osobama koje bi uključivalo i obiteljsko i institucionalno nasilje, a važno je osmisliti i provoditi edukacije za zaposlenike domova o pravima starijih, uključujući i temu nasilja, kako bi se osigurala veća razina poštivanja prava starijih osoba.
Sve preporuke i druge informacije o ovoj temi možete pronaći u Posebnom izvješću pučke pravobraniteljice o pravima starijih osoba u Hrvatskoj.
