*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz socijalno ugrožene osobe možete doznati više i u poglavljima “Umirovljenici i starije osobe”, “Diskriminacija temeljem imovnog stanja”, “Stanovanje, energetsko siromaštvo i vodne usluge”, “Financije”, “Diskriminacija u području zdravlja”, “Diskriminacija temeljem dobi” i “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”.
U zadnjih 20 godina reformama u sustavu socijalne skrbi mijenjali su se i donosili novi Zakoni o socijalnoj skrbi, ponekad i više puta godišnje. Unatoč svim reformama i strateškim dokumentima, o kojima smo pisali i ranije, u sustavu socijalne skrbi nije bilo bitnijih pozitivnih pomaka pa su i dalje prisutni nedostatci poput: loše informiranosti korisnika o socijalnim pravima; nepotpunih podataka o socijalnoj situaciji i korisnicima te učincima strategija i programa; slabe prilagođenosti sustava lokalnim potrebama i regionalna nejednakost; jaka centralizacija sustava i institucionalizacija; spora socijalna uključenost siromašnih, posebno dugotrajnih korisnika socijalnih naknada u društvo i na tržište rada. Konačno, nije postignut cilj mnogih reformi, odnosno unaprjeđenje sustava u kojem će postupci i administriranje biti jednostavniji, a pomoći i naknade adekvatne i bolje usmjerene potrebitima. Često se mijenjao i ustroj nadležnih ministarstava pa se socijalna skrb pripajala Ministarstvu rada ili Ministarstvu zdravstva, postojalo je i samostalno Ministarstvo socijalne politike i mladih koje se potom spojilo s demografijom, da bi zadnjim ustrojem postala dio Ministarstva rada i mirovinskog sustava pa je zbog složenosti poslova upitno koliko će na ovaj način problemi socijalne skrbi biti odgovarajuće prepoznati i prioritizirani.
MRMSOSP u razvoju socijalne politike u 2020. nije koristilo alate proizašle iz projekta izrade Mape siromaštva iz 2016., smatrajući ih zastarjelima. Ovi podatci prikazuju stanje prostorne analize siromaštva i socijalne isključenosti u općinama i gradovima, a trebali su poslužiti kao pomoć u dizajniranju socijalne politike te definiranju i raspodjeli proračunskih alokacija i EU sredstava namijenjenih smanjivanju regionalnih nejednakosti i siromaštva, kao i promociji socijalne uključenosti, posebno prilikom izrade novog ZSS-a, koji je trebao biti donesen još 2018. No, kako prema novom Zakonu o regionalnom razvoju MRRFEU provodi postupak ocjenjivanja i razvrstavanja svih JLP(R)S prema indeksu razvijenosti, MRMSOSP će, umjesto mapa siromaštva, praćenjem indeksa razvijenosti prema određenim parametrima imati uvid u stanje socijalno-zaštitnih potreba na lokalnoj razini, to bi trebalo omogućiti bolji razvoj javnih politika u suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.
Svi nagomilani problemi u sustavu socijalne skrbi traže žurno donošenje novog ZSS-a, no ono se već dulje vrijeme odgađa pa je tako rok za javnu raspravu bio određen u I. tromjesečju 2020., a zbog epidemije je odgođen na II. tromjesečje 2021. Osobito zabrinjava kako je to argumentirano činjenicom „da bi njegovo donošenje i provedba proizveli značajno povećanje fiskalnog učinka“, kako se navodi u Mišljenju Vlade o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2019. Nažalost, na ovaj se način još jednom potvrđuje kako se na sustav socijalne skrbi gleda kao na trošak državnog proračuna, umjesto razumijevanja da se radi o investiciji koja će u skoroj budućnosti povratiti ulaganja stvaranjem pozitivnije socijalne slike, posebice kod najranjivijih skupina u društvu.
Strategijom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2014.-2020. utvrđeni su osnovni prioriteti te najranjivije skupine društva, među kojima su i nezaposleni, korisnici socijalnih naknada i beskućnici. Programi za provedbu Strategije za razdoblje 2017. do 2020. nisu doneseni niti je provedena njegova evaluacija, osim Državnog ureda za reviziju u ožujku 2020. Iz njihova Nalaza razvidno je da su mjere i aktivnosti Strategije djelomično učinkovite i da su potrebna znatna poboljšanja. Nova Strategija za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje nakon 2020. nije donesena, a očito je da će se kasniti i s donošenjem Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2027., koji je planiran Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030.
Ove normativne nedostatke treba promatrati i u kontekstu podataka DZS-a i Eurostata, prema
kojima RH po udjelu građana spada među članice EU s velikim rizikom od siromaštva, što najbolje
pokazuju stope rizika od siromaštva te od siromaštva i socijalne isključenosti, kao i od teške
materijalne deprivacije.
U 2019. u riziku od siromaštva bilo je 18,3% hrvatskih građana, manje nego prethodne godine, no i dalje iznad prosjeka EU-a (16,5%). Prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo u 2019. iznosio je mjesečno 2.710 kn, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece 5.691 kn. Unatoč tim poboljšanjima za opću populaciju, stopa rizika siromaštva i dalje je jako visoka za pojedine ranjive skupine, primjerice za jednoroditeljske obitelji iznosila je 33,8%, a za jednočlano kućanstvo visokih 44,7%, dok o siromaštvu osoba starije dobi pišemo u posebnom poglavlju. Kako bi se to promijenilo, trebalo bi značajnije povećati i izdvajanja za socijalne naknade koje bi korisnicima omogućile dostojanstven život, sukladno načelima Europskog stupa socijalnih prava. I Europski je parlament u nekoliko rezolucija preporučio državama članicama da izgrade adekvatniji sustav socijalnih naknada koje bi trebale osigurati u iznosu koji pojedinca, ili obitelj, izdiže iznad linije siromaštva, što je važno i zbog izgradnje socijalno pravednijeg društva.
Samo 7% osoba u riziku od siromaštva
obuhvaćen je ZMN-om, no dodatni je problem što je ova naknada preduvjet za druge socijalne naknade: za ugroženog kupca energenata, za troškove stanovanja i pomoć za ogrjev.
Uz niske iznose ZMN-a i dalje je prisutan trend smanjenja broja korisnika. Međutim, proračunska sredstva za ZMN bi trebalo povećati te novim ZSS-om povisiti njezin iznos i obuhvatiti više korisnika. Naime, zbog izuzetno strogih cenzusa trenutno je samo 7% osoba u riziku od siromaštva obuhvaćeno ZMN-om, a dodatni je problem što se uz to vežu i druge socijalne naknade: za ugroženog kupca energenata, troškove stanovanja i pomoć za ogrjev. Upravo zbog toga, jedna od preporuka Europske komisije i Europskoga vijeća za Hrvatsku za 2020. odnosila se na potrebu za poboljšanjem adekvatnosti naknada za nezaposlene i ZMN-a.
Nadalje, stopa uključenosti u mjere aktivne politike zapošljavanja radno sposobnih korisnika ZMN-a još je relativno niska i iznosi 13,4% od svih novouključenih na tržištu rada. Zbog toga bi trebalo jačati i mjere zapošljavanja, posebno dugotrajno nezaposlenih korisnika. ZMN za radno sposobnog ili potpuno radno nesposobnog samca znatno je niža od linije siromaštva i bruto minimalne plaće koje se godinama povećavaju, a ZMN ostaje nepromijenjena. Stoga bi određivanje visine njene osnovice trebalo vezati uz liniju siromaštva, minimalnu plaću ili drugu odgovarajuću veličinu, što bi smanjilo ekstremno siromaštvo građana te doprinijelo njihovom socijalnom uključivanju. Za ovo, kao i veliki broj preporuka iz naših ranijih izvješća, Vlada je najavila kako će razmotriti prilikom donošenja novoga ZSS-a, no to se već godinama odgađa.
Nadalje, široko se primjenjuje diskrecijska ocjena pri utvrđivanju ionako spornog uvjeta da samac ili
kućanstvo nema pravo na ZMN ako posjeduje ili koristi tuđe osobno vozilo pa bi trebalo razmotriti
njezinu svrsishodnost. Naime, u Izvješću za 2017. i 2018. dali smo preporuku o potrebi izmjene
potencijalno diskriminatornih odredbi ZSS-a koje priječe korisnike ZMN-a da imaju vlastito, odnosno
koriste tuđe vozilo, uz ujednačavanje kriterija utvrđivanja prometne izoliranosti u svim dijelovima RH,
ali će se i one uzeti u obzir tek pri donošenju novog ZSS-a. Kako se to neprestano odgađa, MRMSOSP bi trebalo svim CZSS-ima dostaviti uputu o primjeni čl. 29. st. 1. podstavka 3. ZSS-a, kojom bi se ujednačili kriteriji utvrđivanja prometne izoliranosti, čime bi se ujedno izbjeglo i nejednako postupanje povezano s etnicitetom i nacionalnim podrijetlom korisnika.
Epidemiološke odluke i mjere utjecale su na promjenu životnih navika građana i ostanak u domovima te izostanak socijalnih kontakata. Obitelji koje pripadaju socijalno ugroženim skupinama i primaju ZMN našle su se u posebno teškim životnim okolnostima i u još većem riziku od siromaštva. Iako je Vlada pokušala prevenirati porast siromaštva mjerama u sustavu zapošljavanja i poticajima za poslodavce, nije iznašla način za dodjelu posebnog (koronskog) dodatka korisnicima ZMN-a ili posebnih jednokratnih isplata, neovisno o jednokratnim naknadama, kako bi se ublažili ekonomski i zdravstveni utjecaji krize za najsiromašnije.
Još jedan od dugogodišnjih problema u provedbi ZSS-a je i neostvarivanje naknada za troškove
stanovanja svih korisnika ZMN-a, jer gradovi, a pogotovo općine, nemaju dostatna sredstva u
proračunu. No, najavljeno je da će se novim ZSS-om redefinirati naknada za troškove stanovanja,
pomoć za ogrjev i naknada za ugroženog kupca energenata, jer su usmjerene za iste ili slične
potrebe, a ostvaruju se i financiraju na različitim razinama.
Iako je Vlada provela mjere prevencije
siromaštva kroz sustav zapošljavanja i
poticaje za poslodavce, nije dodijelila posebni (koronski) dodatak korisnicima ZMN-a.
Kao i prethodnih godina, korisnici se pritužuju na kompliciranu proceduru i dugo čekanje isplate, ili neodobravanje jednokratne naknade, iako se radi o žurnom zadovoljavanju trenutne potrebe. Ovi problemi su mogući razlozi smanjenja broja odobrenih jednokratnih naknada u 2020., kojih je 12 % manje nego 2019., iako je bilo za očekivati njihovo povećanje s obzirom na epidemiju. Osim toga, potrebno je redefinirati uvjete za odobravanje jednokratne i uvećane jednokratne naknade te delimitirani iznose na godišnjoj razini.
U evidenciji Hrvatske mreže socijalnih samoposluga ih je 38, od kojih je 18 članica, a većina ih djeluje
volonterski i oslanjaju se na donacije. Nažalost, zbog epidemije mnoge JLP(R)S su obustavile
natječaje, što je nepovoljno djelovalo i na njihov rad pa i dalje imaju problema sa skladištenjem i
distribucijom donacija, a povećao im se broj korisnika. U Izvješćima za 2018. i 2019. ukazali smo da
socijalnim samoposlugama treba jamčiti nesmetan i kontinuiran rad i održivo financiranje, s
preporukom da se ugrade u ZSS, no rješavanje i tog problema odgođeno je do njegovog donošenja.
Osim toga, i HCK pruža pomoć najranjivijima te obilazi i kućanstva u kojima žive osobe pogođene
posljedicama epidemije. Osim podjele paketa hrane, pripreme i podjele obroka putem pučkih
kuhinja, pomažu i psihosocijalnom podrškom te doprinose ublažavanju socijalnih posljedica krize.
Hrvatski Caritas brine o siromašnim ili socijalno isključenim obiteljima, posebice samohranim
roditeljima, višečlanim ili obiteljima s prihodima ispod linije siromaštva, a u njegovom sastavu djeluju
i pučke kuhinje koje dnevno osiguraju oko 2.500 obroka. Međusobna podrška Caritasa, gradskih
društava CK, CZSS-a i udruga koje vode socijalne samoposluge, dovode do sinergijskih učinaka u
borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, no svima je neophodna podrška JLP(R)S-a.
U pogledu mladih iz alternativne skrbi nema važnijih promjena, no ohrabruje da se novim ZSS-om
planira regulirati socijalno mentorstvo te organizirano stanovanje do navršene 26. godine života, što
je i naša preporuka u ranijim izvješćima.
Niti u 2020. nisu bitnije skraćeni rokovi rješavanja drugostupanjskih predmeta u području socijalne
skrbi i obiteljsko-pravne zaštite pa se žalbe najranjivijih skupina u društvu i dalje rješavaju i do dvije
godine. Stoga MRMSOSP treba žurno poduzeti mjere za brže rješavanje tih predmeta.
Beskućnici
Definicija beskućnika po ZSS-u obuhvaća samo osobe u situaciji apsolutnog beskućništva te i dalje
nije proširena prema ETHOS tipologiji, kojom bi obuhvatila i osobe bez kuće/stana te one koje imaju
nesigurno ili neodgovarajuće stanovanje, što je jedna od preporuka iz ranijih izvješća. Podatci o broju beskućnika variraju pa Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) procjenjuje da oko 2.000 osoba živi u apsolutnom beskućništvu, odnosno bez ikakvog krova nad glavom, ali procjenjujući po ETHOS tipologiji, njihov broj raste i do 10.000. Točne podatke o broju beskućnika teško je doznati zbog specifičnosti njihove situacije pa je ukupna brojka u RH nepoznata.
Iako je zakonska obveza velikih gradova i gradova u sjedištu županije poticanje osnivanja i financiranja prihvatilišta/prenoćišta za beskućnike, samo ih 10 to provodi za 13 prihvatilišta/prenoćišta. Kao razloge navode da se beskućnici na njihovom području smještavaju preko CZSS, ili probleme rješavaju kad se pojave, dodjelom smještajnog prostora.
Prema zadnjim podatcima CZSS-a, evidentirano je 511 beskućnika, od kojih je 412 muškaraca i 99
žena, 328 beskućnika je smješteno u prihvatilištima/prenoćištima ukupnog kapaciteta 349 mjesta, a
nema ih samo u Ličko-senjskoj i Brodsko-posavskoj županiji. U radno aktivnoj dobi ih je 443 ili 87%,
a samo pet ili 1% ih je zaposleno, pa bi im novim mjerama trebalo olakšati pristup tržištu rada. Neki
oblik ovisnosti i psihičkih poteškoća ima 56% registriranih beskućnika. S obzirom da ih je 385 ili 75%
kao razlog beskućništva navelo nedostatak sredstava za troškove stanovanja, kroz bolju politiku
socijalnog stanovanja beskućništvo se može prevenirati. Zabrinjava što ih je još uvijek veliki broj na
privremenom smještaju preko godinu dana, jer im CZSS ne može osigurati adekvatan stalni smještaj.
U prvim danima epidemije i nakon potresa u Zagrebu, beskućnici nisu bili informirani o situaciji te
odlukama i mjerama Stožera CZRH. Stotinjak ih se našlo na javnim površinama, poput zagrebačkog
Glavnog kolodvora, pa su im volonteri HMB i Udruge Savao dijelili hranu, higijenske potrepštine,
zaštitne maske, dezificijense te letke s uputama o pridržavanju epidemioloških mjera. Inače, njihovo
je zbrinjavanje predviđeno Planom zbrinjavanja beskućnika u RH i Planom zbrinjavanja beskućnika
u ekstremnim zimskim uvjetima u 2019.-2020., koji je ujedno bio i Plan zbrinjavanja beskućnika za
vrijeme trajanja epidemije COVID 19 i organizacije rada pučkih kuhinja.
Prema dostupnim informacijama, u Zagrebu, u kojemu živi najveći broj beskućnika i gdje je zbog potresa situacija bila složenija, njihovo se zbrinjavanje rješavalo ‘u hodu’. Iako su smještajni kapaciteti u Prihvatilištu u Velikoj Kosnici povećani, beskućnika je oko 40% manje nego u prethodnim godinama zimi. Razlog napuštanja, osim obveze poštivanja epidemioloških mjera, posebice zabrane napuštanja prihvatilišta, je i ukidanje ZMN dok su na smještaju. Osim toga, HMB ukazuje da Grad Zagreb nije omogućio korištenje pučke kuhinje i onima koji tu nisu imali prebivalište.
U Splitu, od samog početka epidemije, Prenoćište za beskućnike Udruge MoST bilo je otvoreno 24
sata, uz karantenski oblik rada. Suradnja s lokalnim stožerom odvijala se teško i bilo je potrebno
duže vrijeme kako bi se pobrinuli za dio korisnika koji su boravili na ulici, jer su novi korisnici primani
isključivo nakon proteka samoizolacije u Hotelu Zagreb. Udruga je pomagala beskućnicima koji nisu
smješteni kod njih, ali veći dio zaštitne opreme i dezinfekcijskih sredstava osigurali su svojim sredstvima. Kao i HMB, MoST ukazuje na lošu provedbu Plana za zbrinjavanje beskućnika, jer mnoge organizacije nisu bile upoznate s njihovom aktivacijom za vrijeme epidemije te nisu bili osigurani dodatni kapaciteti, pogotovo u gradovima u kojima ne postoji usluga privremenog smještaja za beskućnike. Kao pozitivne primjere u zbrinjavanju beskućnika za vrijeme epidemije, HMB ističe gradove Rijeku i Karlovac.
Svim beskućnicima je potrebno osigurati adekvatan krov nad glavom, topli obrok, dostupne zaštitne
maske i sredstva za dezinfekciju, i to za sve njih, bez obzira žive li u Zagrebu, Splitu ili nekom manjem
mjestu. Uz to, potrebno je rješavati i njihove sustavne probleme o kojima govorimo niz godina, između ostalog, donošenjem Nacionalne strategije o beskućništvu i Protokola o postupanju s beskućnicima te uvođenjem definicije prema ETHOS-u, što predlažu i HMB, vjerske zajednice i OCDi koji skrbe o beskućnicima.
Preporuke:
41. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da prilikom izrade novoga
Zakona o socijalnoj skrbi ugradi:
– preciznu odredbu kojom se ne priječi korisnike ZMN da imaju vlastito, odnosno koriste tuđe
vozilo;
– povećanje iznosa ZMN-a te određivanje i promjenu visine osnovice za ZMN-a uz unaprijed
utvrđene kriterije;
– redefinirane uvjete za odobravanje jednokratne i uvećane jednokratne naknade te delimitirane
iznose na godišnjoj razini;
– definiciju beskućnika sukladno ETHOS tipologiji, pravo na ZMN beskućnicima u prihvatilištima
te povećane iznose naknada onima izvan prihvatilišta/prenoćišta;
– financiranje i djelovanje socijalnih samoposluga;
42. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da dostavi svim CZSS-ima
uputu o primjeni članka 29. stavka 1. podstavka 3. ZSS-a kojom bi se ujednačili kriteriji utvrđivanja prometne izoliranosti u svim dijelovima RH, radi izbjegavanja nejednakog postupanja povezanog s etnicitetom i nacionalnim podrijetlom korisnika ZMN-a;
43. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da pripremi Nacionalnu
strategiju o beskućništvu te Protokol o postupanju s beskućnicima;
44. Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da osigura preduvjete za
rješavanje drugostupanjskih predmeta u propisanim rokovima;
Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:
Diskriminacija temeljem imovnog stanja
Stanovanje, energetsko siromaštvo i vodne usluge
Diskriminacija u području zdravlja
Diskriminacija u području rada i zapošljavanja
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.
