*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz socijalno ugrožene osobe možete doznati više i u poglavljima „Socijalna skrb“, “Umirovljenici i starije osobe”, “Stanovanje, energetsko siromaštvo i vodne usluge”, “Financije”, “Diskriminacija u području zdravlja”, “Diskriminacija temeljem dobi” i “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja”.

 

U 2020. smo zabilježili višestruko povećanje pritužbi građana zbog sumnje na diskriminaciju temeljem imovnog stanja, ponajviše u područjima pristupa dobrima i uslugama, rada i zapošljavanja te prava iz zdravstvenog osiguranja. Epidemiološke mjere donijele su specifičnosti u načinu odvijanja svakodnevnog života, uključujući i mnoge koje su posebno utjecale na osobe slabijeg imovnog stanja. Kao i prošlih godina, radilo se o pritužiteljima koji su pored imovnog stanja isticali i druge diskriminacijske osnove u mnogim područjima života, stoga o ovoj diskriminaciji pišemo i u poglavljima o dobnoj, diskriminaciji u području zdravlja te temeljem obrazovanja.

U kontekstu epidemije obraćali su nam se najviše umirovljenici, starije i kronično bolesne osobe te
samostalni umjetnici u kulturi. Isticali su kako je zbog novih okolnosti do prilagodbe poslovne prakse
institucija dolazilo prekasno, ali i da je često takva promjena imala na njih negativan financijski učinak.
Beskućnici su se našli u posebno teškom položaju, s obzirom da su uvijek u višestrukom riziku od
diskriminacije, nemaju pristup osnovnim resursima i mogućnosti pridržavati se mjera, o čemu više
pišemo u poglavlju o socijalnoj skrbi.

Udruge pružateljice BPP-a navode kako su, poštujući epidemiološke mjere u ožujku, komunikaciju s korisnicima slabog imovnog stanja provodile poštom, elektroničkim putem ili telefonski, što je osobama bez pristupa računalu ili internetu te često informatički nepismenima, dodatno otežalo podnošenje zahtjeva. Mnogi su se korisnici i nakon prestanka strogog lockdowna radije odlučili za različite oblike neosobne komunikacije zbog rizika za zdravlje, a oni starije dobi dokumentaciju su najčešće slali poštom. Sve je to neminovno utjecalo na smanjenje dostupnosti i kvalitete pravne zaštite osobama slabijeg imovnog stanja pa su udruge pružateljice BPP imale manji broj zaprimljenih zahtjeva, o čemu više pišemo u poglavlju o besplatnoj pravnoj pomoći.

Više o problemima s kojima su se u vrijeme epidemije susretali mnogi Romi, dijelom i zbog imovnog
stanja te uvjeta života u romskim naseljima, pišemo u poglavlju o diskriminaciji temeljem rase, etničke
pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla.

Obveza nošenja zaštitnih maski

Od početka epidemije zaprimali smo veći broj pritužbi građana zbog obveze nošenja zaštitnih maski.
Stav epidemiologa o njihovoj učinkovitosti u sprječavanju širenja zaraze mijenjao se pa je njihovo
korištenje na javnim mjestima isprva bila samo preporuka, da bi kasnije postalo obvezno u svim
zatvorenim prostorima u kojima se nalazi više osoba. Ipak, tijekom ožujka i travnja mnogi su poslovni
subjekti ulazak građana u poslovnice uvjetovali nošenjem zaštitne maske, iako se u tom trenutku
radilo samo o preporuci. To je imalo nepovoljan učinak na siromašne građane, budući da su maske
na tržištu bile gotovo nedostupne, a njihova je cijena bila višestruko uvećana. U konkretnim smo slučajevima prituženim tijelima preporučili da građanima osiguraju zaštitne maske na ulazu ili pak
omoguće alternativne načine, primjerice uz pokrivanje nosa i usta maramom, šalom ili slično, postave
dezinficijense na ulazu te da svojim zaposlenicima osiguraju zaštitne pregrade.

Epidemija COVID 19 donijela je specifičnosti
u funkcioniranju svakodnevnog života i
ograničenja koja su posebno nepovoljno
utjecala na osobe slabijeg imovnog stanja,
ujedno i pripadnike drugih ugroženih skupina.

S vremenom su provedena dodatna istraživanja o učinkovitosti zaštitnih maski te je njihovo nošenje u zatvorenim prostorima postalo obvezno za sve građane, osim taksativno navedenih skupina, poput osoba kojima zdravstveno stanje onemogućava njihovo nošenje. Cijene zaštitnih maski su u međuvremenu značajno pale te su postale dostupne za kupovinu, međutim, i dalje je nužno da TDU,
tijela JLP(R)S te javne ustanove i druge institucije kod kojih građani ostvaruju svoja prava, na ulazu
osiguraju jednokratne zaštitne maske i dezinfekcijska sredstva onima koji si ih ne mogu priuštiti.

Bankovne kartice za zaštićene račune

Vlasnici zaštićenih računa često su nam se obraćali navodeći kako su radi podizanja sredstava isključivo u poslovnici banke dovedeni u nepovoljniji položaj. Radilo se o starijim građanima i onima ugroženog zdravlja, kao i onima koji žive u mjestima u kojima nema poslovnica, pogotovo kada su epidemiološke mjere uključivale i zabranu napuštanja prebivališta i stalnog boravka. O potrebi izdavanja bankovnih kartica za zaštićene račune pisali smo još u Izvješću za 2015., kada smo svim poslovnim bankama preporučili da što prije uvedu mogućnost izrade bankovnih kartica za zaštićene račune kako bi ovršenici mogli sredstvima raspolagati putem bankomata. Preporuka je tada djelomično usvojena, no i dalje dio banaka nije uveo takve kartice.

S obzirom na protek vremena, kao i aktualnu situaciju u kojoj je, sukladno mjerama Stožera CZRH, važno smanjiti fluktuaciju stanovništva, obratili smo se HNB-u kao središnjoj bankarskoj instituciji te ponovili preporuku. Od 20 banaka u RH, 17 ih je klijentima omogućilo raspolaganje sredstvima sa zaštićenih računa izdavanjem kartica. Od preostale tri, jedna će ovo uvesti tijekom 2021., jedna to još razmatra, dok jedna postupno napušta poslovanje s potrošačima pa takvu opciju ne razmatra.

Financijske potpore samostalnim umjetnicima

Zaprimili smo više pritužbi samostalnih umjetnika koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku
djelatnost i kojima se doprinosi plaćaju iz Državnog proračuna, kojima su ukazivali na nejednako
postupanje i potencijalno diskriminatorne imovinske kriterije pri dodjeli financijskih potpora Ministarstva kulture i medija u travnju. Među njima su bili i oni koji nisu mogli podnijeti elektroničku prijavu, posebice jer je natječaj objavljen u vrijeme strogog lockdowna te je bilo otežano dobiti vjerodajnicu za pristup elektroničkom sustavu, a mnogi su isticali kako obvezna polja i njihov sadržaj na prijavnici nisu jednoznačno određeni.

Ipak, MKM je objavilo detaljnije upute za prijave na javni poziv te su njihovi službenici za sve upite i pomoć pri ispunjavanju prijava bili na raspolaganju putem telefona ili elektroničke pošte, a uvidom
u podatke o broju prijavljenih umjetnika i kulturnih djelatnika te onih koji su na kraju ostvarili pravo
na financijsku potporu, razvidno je kako je 94% zahtjeva zadovoljavalo uvjete i potpore su im
isplaćene. Međutim, kako su iznosi potpora namijenjeni da nadomjeste propušteni rad, pri čemu se
ravnalo po ostvarenoj zaradi u 2019., MKM-u smo ukazali da, uvažavajući specifičnosti djelatnosti
kulturnih radnika, ovakvi financijski kriteriji često nisu točan pokazatelj prave umjetničke aktivnosti,
jer je mnogim samostalnim umjetnicima naplata često otežana, značajno kasni, a ponekad u
potpunosti izostane. Zato smo preporučili da bi u budućim pozivima za potpore kriteriji trebali što
vjernije prikazati njihov rad, primjerice pomoću dospjelosti potraživanja ili ugovorenih poslova,
neovisno jesu li zaista i plaćeni, ili pak adekvatno obuhvatiti duže referentno razdoblje.

Zapošljavanje

Iako ih je tijekom 2020. zbog epidemije bilo manje, nastavili smo zaprimati pritužbe građana te na
vlastitu inicijativu otvarati predmete radi potencijalno diskriminatornih uvjeta u natječajima za
zapošljavanje. Građani slabijeg imovnog stanja upozoravali su na uvjet vlasništva ili posjedovanja
osobnog vozila u natječajima specifičnih djelatnosti, koje uključuju terenski rad. Primjerice, trgovačko
društvo je to navelo kao uvjet na natječaju za zapošljavanje zastupnika za prodaju osiguranja, uz
obrazloženje da se radi o odlučujućem uvjetu obavljanja poslova radnog mjesta, jer uključuje
prodaju polica osiguranja klijentima na različitim lokacijama. Iako podržavamo praksu da se u slučaju
korištenja osobnog automobila ne mora raditi isključivo o vlasništvu, već je dovoljan posjed, to treba
biti jasno istaknuto samo kao mogućnost, kako iz postupka ne bi eliminiralo potencijalne zaposlenike
koji automobil nemaju ili ga nisu u mogućnosti pribaviti.

Uz razumijevanje poteškoća s kojima se u radu susreću mali i srednji poduzetnici, obveza je poslodavca da zaposlenima osigura sredstva za rad, tim više što pri kupnji ili najmu automobila za poslovne svrhe postoje porezne i druge olakšice. Tako bi se zaposlenicima koji imaju u vlasništvu ili posjedu automobil moglo omogućiti korištenje privatnog automobila u poslovne svrhe, ali bi se istovremeno omogućilo i zapošljavanje onih koji nemaju automobil niti ga mogu pribaviti.

Troškovi prijevoza mrtvorođenog djeteta

Na potencijalnu diskriminaciju roditelja slabijeg imovnog stanja i pravnu prazninu u propisima koji
reguliraju prava iz zdravstvenog osiguranja ukazala nam je majka koja je u 33. tjednu trudnoće na
redovnom pregledu rodila mrtvorođeno dijete, a ginekološka ordinacija je udaljena više od 50 km
od mjesta njenog prebivališta, u kojem je dijete sahranjeno. HZZO-u je podnijela zahtjev za naknadu
troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane, no odbijena je jer mrtvorođeno dijete
nema OIB i ne može biti osigurano.

Istodobno, u slučaju mrtvorođene djece koju roditelji ili članovi obitelji odbijaju preuzeti, Pravilnikom
o načinu pokopa te obrascu suglasnosti za pokop posmrtnih ostataka mrtvorođenog djeteta, kojeg
roditelji ili članovi obitelji odbijaju preuzeti, regulirane su obveze i troškovi zbrinjavanja njihovih
posmrtnih ostataka i to bez OIB-a i priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, pa nema
razloga ovo rješenje ne primijeniti i na situacije mrtvorođene djece za koje roditelji preuzmu obvezu
pokopa. Kako se u RH godišnje rađa između 149 i 164 mrtvorođene djece, naknada ovih troškova
ne predstavlja značajan izdatak za Državni proračun.

Slijedom toga, MZ-u i HZZO-u preporučili smo da izmjenom zakonskih ili podzakonskih propisa, po
uzoru na Pravilnik, u takvim izuzetno teškim životnim okolnostima, roditeljima i članovima obitelji
slabijeg imovnog stanja i temeljem njihovog zahtjeva, osiguraju naknadu stvarnih troškova prijevoza
posmrtnih ostataka, od mjesta zdravstvene ustanove u kojoj je dijete rođeno do mjesta sahrane.

 

Preporuke:

45. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da nastavi s edukacijom dionika na tržištu rada, naročito poslodavaca, o diskriminaciji temeljem imovnog stanja u postupcima zapošljavanja;

46. Tijelima državne uprave, tijelima jedinica lokalne i regionalne samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima, da na ulasku u svoje prostorije osiguraju građanima zaštitnu masku i dezinfekcijsko sredstvo;

47. Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje,  da normativno urede te osiguraju sredstava u Državnom proračunu i tako omoguće roditeljima mrtvorođene djece koji podnesu zahtjev, naknadu stvarnih troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane.

 

Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:

Socijalna skrb

Financije

Umirovljenici i starije osobe

Diskriminacija temeljem dobi

Diskriminacija u području zdravlja

Diskriminacija u području rada i zapošljavanja

Stanovanje, energetsko siromaštvo i vodne usluge

 

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.