*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima starijih osoba možete doznati više i u poglavljima “Umirovljenici i starije osobe”, “Diskriminacija u području rada i zapošljavanja” i “Diskriminacija u području zdravlja“.
Uz teškoće na koje smo ukazivali u prethodnim izvješćima, osobe starije životne dobi su se tijekom 2020. susrele s brojnim novim izazovima uzrokovanim epidemijom i mjerama za njezino suzbijanje. To je posebno teško pogodilo one na dugotrajnoj institucionalnoj skrbi, često pogrešno nazivane štićenicima (ovaj pojam podrazumijeva osobe pod skrbništvom), što velika većina korisnika socijalne usluge institucionalne skrbi o starima i nemoćnima nije.
Njihova je sloboda kretanja u tim uvjetima dulje vrijeme bila potpuno onemogućena, a nisu se mogli ni susretati s članovima obitelji, sami pribavljati osobne potrepštine, ostvarivati socijalne kontakte, zadovoljavati kulturne ili druge potrebe, a u određenoj im je mjeri bilo otežano i ostvarivanje izbornog prava budući da u domovima nisu bila organizirana biračka mjesta.
Kako navodi Sindikat umirovljenika Hrvatske, mogućnost korištenja interneta u većini domova nije osigurana, iako bi se time bar dio problema mogao premostiti i korisnicima osigurati virtualni kontakt
s članovima obitelji i prijateljima. Nažalost, mnogi teško narušenog zdravlja umirali su u domovima
i bolnicama ne oprostivši se od svojih najmilijih i ne uputivši im posljednji zagrljaj, misao ili pozdrav,
o čemu svakako treba voditi računa pri određivanju mjera.
Epidemija i prodor COVID-a usmjerili su pažnju javnosti na domove, u čijem radu su uočene i različite
nepravilnosti: smještaj prevelikog broja korisnika, neodgovarajući uvjeti, kronični manjak zdravstvenog i stručnog kadra, koji je i posljedica dugogodišnje zabrane zapošljavanja, i drugo, što sve utječe na kvalitetu skrbi. U takvim okolnostima još su više došli do izražaja nedostatni kapaciteti institucionalne skrbi o starima, na što godinama ukazujemo. To otvara prostor za njihovo zbrinjavanje na crno ili u potpuno neodgovarajućim uvjetima, koje na najdramatičniji način ilustriraju tragedije u kojima je 2020. živote izgubilo devetero korisnika domova, ali i drugi tragični događaji.
Osim problema socijalne sigurnosti, postavlja se i pitanje njihove sustavne diskriminacije, budući da su kao korisnici socijalnih usluga zapostavljeni i neizravno upućeni na nedovoljno kontrolirane i neprofesionalne pružatelje usluga, ponekad i bez vlastitog pristanka. Velika potražnja, uz ograničene
kapacitete legalnih usluga s jedne, a fleksibilnost uz znatno niže cijene s druge strane, pogoduje
radu i opstanku ilegalnih domova, čak i nakon što su im nadležne institucije to zabranile. Takav
smještaj dodatno viktimizira korisnike dovodeći ih, zbog ovisnosti o tuđoj pomoći i njezi, u visoki
rizik od nasilja te neodgovarajuće i neprofesionalne skrbi, koja im ponekad ugrožava i sam život. S
druge strane, osobama koje skrbe o starijim članovima obitelji status njegovatelja još nije reguliran,
a nema niti učinkovitih politika pomirenja profesionalnog i obiteljskog života kojima bi se olakšala i
Ustavom propisana obveza brige o starim i nemoćnim roditeljima. Time su, zbog tradicionalne
raspodjele skrbi o članovima obitelji, posebno teško pogođene žene.
Mogućnost korištenja interneta u većini domova nije osigurana, iako bi se njime korisnicima osigurao virtualni
kontakt s članovima obitelji i prijateljima. Nažalost, mnogi teško narušenog zdravlja umirali su u domovima i bolnicama ne oprostivši se od najmilijih i ne uputivši im posljednji zagrljaj, misao ili pozdrav, o čemu svakako treba voditi računa pri određivanju mjera.
Kao skupina često izložena negativnim stavovima i postupcima, starije osobe su se tijekom epidemije susrele i s dodatnim pritiskom i neprihvatljivim ageismom. Umjesto da ih štite kao jednu od najosjetljivijih društvenih skupina, u medijima su zabilježeni slučajevi u kojima su građani starije dobi
prikazani kao glavni uzročnici širenja zaraze, pa se u prilozima propitivalo trebaju li uopće izlaziti iz kuće jer, primjerice, dolaskom na tržnicu ugrožavaju zdravlje kupaca i prodavača. Takvim izvještavanjem su, umjesto kao skupina koju je potrebno dodatno zaštititi, prikazani kao osobe kojih se treba bojati. Na žalost, komercijalna televizija koja je objavila sporni prilog se nikada nije očitovala niti je odgovorila na mišljenje pučke pravobraniteljice o neprihvatljivosti takvog izvještavanja. Ekstremna jest i objava tadašnjeg saborskog zastupnika, usmjerena na omalovažavanje vrijednosti života starijih koji, kako je naveo, „moraju od nečega umrijeti“.
I reklamne poruke kojima se promovira odgovorno ponašanje u doba epidemije samo su nastavile ranije uočeni trend da se osobe starije životne dobi patronizira, a kao protagonisti u reklamnim porukama prikazane su kao netko tko ne zna i ne može održavati svoj stambeni prostor u uvjetima „novog normalnog“ pa čak i za vrlo jednostavne radnje trebaju pouku mlađih članova obitelji.
Digitalizacija usluga, uvedena radi izbjegavanja fizičkih kontakata, dodatno je otežala svakodnevni samostalni život osoba starije životne dobi koji su većinom za njihovo korištenje trebali pomoć
mlađih članova obitelji. Uz informatički nepismene, digitalizacija je teško pogodila i one u udaljenim
krajevima, bez adekvatne infrastrukture, ali i one slabijeg imovnog stanja koji nemaju potrebnu
informatičku opremu. Stoga, ne dovodeći u pitanje prednosti ubrzane digitalizacije, pri njenom
uvođenju potrebno je voditi računa i o onima kojima digitalne usluge nisu dostupne te im osigurati
alternativni pristup, posebice u zdravstvenoj zaštiti, socijalnim uslugama i drugim javnim servisima.
Prema navodima OCD-a, građani starije dobi bili su nezadovoljni i natječajem FZOEU zbog načina
i mogućnosti podnošenja prijava za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća, o čemu više
pišemo u dijelu o energetskom siromaštvu. Kako se navodi, način prijave po principu „najbržeg prsta“ potencijalno je diskriminatoran za osobe kojima je zbog dobi, zdravstvenog ili imovnog stanja
potrebno više vremena za obavljanje informatičkih radnji.
Osim toga, radi se o društvenoj skupini u kojoj je siromaštvo vrlo rasprostranjeno, o čemu detaljnije pišemo u poglavlju o socijalnoj sigurnosti. Prema podatcima HZMO-a, prosječna mirovina iznosi
2.952,36 kn, što je (ne)dostatno za pokrivanje režija, hrane i lijekova. Radi ublažavanja siromaštva, u
ZMO je uveden institut zapošljavanja umirovljenika do polovice radnog vremena bez gubitka prava
na mirovinu, no ograničenog je utjecaja na poboljšanje materijalnog statusa umirovljenika. Naime,
utjecajem epidemije na tržište rada posebno su pogođeni mladi bez radnog iskustva te umirovljenici
koji su iskoristili navedenu mogućnost. Lockdown je doveo do dramatičnih promjena na tržištu rada
i porasta broja nezaposlenih pa je gotovo nestala potreba za radom umirovljenika, čime se dodatno
pokazao njihov ranjivi položaj.
Lockdown je doveo do dramatičnih
promjena na tržištu rada i porasta broja
nezaposlenih pa je gotovo nestala
potreba za radom umirovljenika, čime se
dodatno pokazao njihov ranjivi položaj
Oni koji su bez odlaska u mirovinu nakon ispunjenjazakonskih uvjeta za umirovljenje i dalje nastavili
raditi, susreli su se s diskriminatornim učinkom ZOZO-a, kojim je propisano da osiguranici stariji od 65 godina za vrijeme bolovanja nemaju pravo na naknadu plaće na teret HZZO, već na teret poslodavca, iako plaćaju istu premiju obveznog zdravstvenog osiguranja. Time su, zbog dobi, stavljeni u nepovoljniji položaj, o čemu više pišemo u poglavlju o diskriminaciji u području zdravlja.
No, razliku među osiguranicima temeljem dobi ne čini samo zdravstveno osiguranje. I kod
određivanja premije osiguranja od automobilske odgovornosti se kao jedan od parametara uzima
dob. Ističući kako na procjenu rizika utječe i to što stariji vozači koji sudjeluju u prometnim nezgodama imaju veću vjerojatnost da će biti ozbiljno ozlijeđeni, a često voze starije i nesigurnije automobile, što dodatno povećava rizik, osiguravajuća društva opravdavaju takvo postupanje. Kako je utvrđeno u presudi Suda EU u predmetu C-236/09, Test-Achats ASBL and Others, odstupanja od pravila o jednakim premijama i davanjima su dopuštena, ali moraju biti utemeljena na ažurnim, preciznim i relevantnim statističkim podatcima, koji mogu dokazati da određena karakteristika pri izračunu aktuarskog čimbenika nosi povećane rizike. Međutim, prema podatcima o prometnim nesrećama i vozačima prema dobi iz ispitnog postupka, proizlazi kako najveći broj prometnih nesreća uzrokuju vozači do 18 godina i od 19 do 24 godina. Zastupljenost starijih od 65 među vozačima koji su skrivili prometnu nesreću je ispod prosjeka, zbog čega se dob ne može isticati kao faktor koji bi utjecao na dopuštenost različitog izračuna premije osiguranja starijim osiguranicima.
Temeljem životne dobi diskriminirani mogu biti i mladi koji, iako su heterogena društvena skupina, imaju zajedničke karakteristike, interese, probleme i potrebe. I oni su tijekom 2020. bili specifično pogođeni epidemiološkim mjerama. Zatvaranje škola i fakulteta otežalo je pristup obrazovanju, što je posebno teško pogodilo one nižeg socio-ekonomskog statusa, a upitna je i kvaliteta distancijskog obrazovanja. Kao posljedica lockdowna, znatno je smanjena i društvena participacija mladih i aktivnosti organizacija mladih i za mlade, a sve se više govori o učinku mjera na njihovo mentalno zdravlje. Stigmatizacija se očituje u upiranju u mlade kao skupinu odgovornu za širenje zaraze i pobolijevanje starijih. Udio mladih od 20 do 24 godine se u evidenciji nezaposlenih HZZ-a tijekom 2020. povećao za čak 57%, što ukazuje na dramatično pogoršanje njihovog i do sada ranjivog položaja na tržištu rada.
Radeći kao prekarni sezonski ili radnici zaposleni na određeno vrijeme, simbol su nesigurne egzistencije, nesigurnog dohotka, nepovoljnih uvjeta rada i ograničenog pristupa sustavu socijalne skrbi. Prema podatcima MRMSOSP-a, s udjelom od 16,5%, mladi između 25 i 29 godina najzastupljeniji su u radu na određeno vrijeme te su teško pogođeni svakom krizom na tržištu rada.
Onima na početku radnog vijeka je, zbog prestanka provedbe mjera za poticanje zapošljavanja tijekom epidemije, dodatno otežan ulazak na tržište rada pa je broj osoba uključenih u mjere zapošljavanja mladih 2020. bio 38,71% manji nego 2019. Aktivnosti HZZ-a preusmjerene su na očuvanje radnih mjesta što je, kako se navodi i u pritužbama mladih stručnjaka, onemogućilo njihovo zapošljavanje u područjima socijalnog rada, obrazovanja i zdravstva. Dodatno je otegotno što se za uključivanje u mjere za poticanje zapošljavanja traži da su u evidenciji nezaposlenih najmanje šest mjeseci koji su prethodili natječaju.
Stoga se, ukoliko žele raditi u struci, ne mogu zaposliti u nekim drugim djelatnostima i tako si osigurati egzistenciju dok čekaju pripravništvo, što je osobit problem s obzirom na neizvjesnost u dinamici objavljivanja natječaja.
Posljednji Nacionalni program za mlade obuhvaćao je razdoblje do 2017. pa nekoliko godina nema
strateškog dokumenta o mladima. No, i njegova evaluacija pokazuje da je ispunjeno samo 36% mjera. Prema navodima Mreže mladih Hrvatske nedovoljno je istraživanja o mladima, a rad s njima nije dovoljno formaliziran, zbog čega je i nedostatan uvid u kompetencije, znanja, vještine i sposobnosti osoba koje rade s mladima. Osnivanje Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade pozitivan je iskorak, no izuzetno je važno da mu promotivne aktivnosti budu samo dodatni alat u rješavanju konkretnih problema te zagovaranja i zaštite interesa mladih.
Preporuke:
38. Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da, u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivačima, poduzme radnje iz svoje nadležnosti kako bi se osigurali dostatni kapaciteti za smještaj i brigu o starima;
39. Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, da poduzme radnje u cilju donošenja i
provedbe nove nacionalne politike za mlade;
40. Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, da u suradnji s nadležnim tijelima osigura provedbu mjera za poticanje zapošljavanja mladih u djelatnostima zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi;
Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:
Diskriminacija u području rada i zapošljavanja
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.
