*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020., koje je predano Hrvatskom saboru u veljači 2021. O problemima vezanima uz rad možete doznati više i u poglavljima “Radni i službenički odnosi”, “Diskriminacija temeljem dobi”, “Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja” i “Diskriminacija temeljem imovnog stanja”.
Pritužbe građana na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja tijekom 2020. u velikom su broju bile uvjetovane epidemijom, novim načinom organizacije rada radi provedbe epidemioloških mjera i nepovoljnom gospodarskom situacijom kao posljedicom lockdowna.
Također, zaprimali smo i pritužbe zaposlenih u zdravstvenim ustanovama s obzirom da su preporuke za njih strože, zbog povećanog rizika unosa i širenja virusa među osjetljivom populacijom. Obraćali su nam se i zaposleni roditelji mlađe djece, čiji poslodavci pri organizaciji radnih procesa nisu uzimali u obzir mogućnosti usklađivanja njihovih profesionalnih i roditeljskih obveza. S druge strane, u kolektivu u kojem se o tome vodilo računa, smatrajući da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje i zdravstvenu zaštitu, obratila nam se radnica koja se osjećala diskriminiranom u odnosu na kolege koji imaju djecu, jer je raspoređena kao nužno osoblje. Relativno brojne pritužbe radi diskriminacije temeljem bračnog ili obiteljskog statusa smo prosljeđivali pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, nadležnoj za postupanje po njima.
Diskriminacija u području rada u privatnom sektoru
Privremena obustava rada određenih djelatnosti te ograničenje kretanja nepovoljno su utjecali na poslovanje znatnog broja privatnih poslodavaca, koji su, unatoč mjerama Vlade za očuvanje radnih mjesta, morali reorganizirati, uključujući i uvođenje skraćenog radnog vremena te smanjivanje broja radnika. Slijedom toga, većina pritužbi radi diskriminacije odnosila se na područje rada, a znatno manje na područje zapošljavanja.
Međutim, iako su se brojni poslodavci našli u nezavidnoj ekonomskoj situaciji te su radi održavanja solventnosti prilagodili poslovanje novim okolnostima, to ne isključuje njihovu obvezu poštivanja
prava radnika, kako onih koji su ostali u radnom odnosu, tako i onih čiji je radni odnos otkazan. Tako
su nam se građani, osim radi povreda prava iz radnog odnosa tijekom epidemije, o kojima više
pišemo u poglavlju o radnim i službeničkim odnosima, obraćali i radi diskriminacije na radu temeljem
imovnog ili zdravstvenog stanja, članstva u sindikatu i drugoga.
Zaprimili smo i pritužbu radi neizravne diskriminacije temeljem imovnog stanja pri provedbi epidemioloških mjera i organiziranja rada od kuće radnika koji zbog svoje financijske situacije nije mogao, odnosno bilo mu je teško osigurati sredstva za rad, a poslodavac to nije učinio. Obzirom da rad od kuće ne oslobađa poslodavca obveze da radniku osigura uvjete i opremu te da vodi računa o organizaciji posla i sigurnosti radnika, kao što ni radnika ne oslobađa obveze izvršavanja radnih zadataka s dužnom pažnjom, poslodavcu smo preporučili da pri upućivanju na rad od kuće, naročito radnicima lošijeg imovnog stanja, osigura sve potrebne uvjete. Najčešće se to odnosi na računalo, adekvatne računalne programe, internet i telefonsku liniju.
Na nepovoljno postupanje prema radnicima lošijeg imovnog stanja, skrenuli su pozornost i pojedini
sindikati, navodeći da iako su onima upućenima na rad od kuće ukinute naknade troškova prijevoza
i toplog obroka, poslodavci većinom nisu nadoknadili troškove rada od kuće i korištenje privatnih
resursa. Pritom neki radnici, pogotovo u višečlanim obiteljima, nemaju mogućnosti za učinkovito
izvršavanje radnih zadataka od kuće zbog neodgovarajućeg stambenog prostora, naročito kada isti
služi za život, rad i učenje.
Nadalje, radnici su se u novim okolnostima rada prituživali i na diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja. Naime, ukoliko su pripadali ranjivim skupinama, osjećali su se ugroženima zbog obveze dolaska na posao unatoč nepovoljnoj epidemiološkoj situaciji, dok su neki isticali da mjesta rada na koja su privremeno raspoređeni nisu primjerena njihovom narušenom zdravlju. U nepovoljnom položaju zbog lošijeg imovnog stanja našli su se i oni koji zbog nedostatka javnog prijevoza nisu mogli dolaziti na posao, što je poslodavac od njih očekivao.
Naročito su zabrinjavajući navodi pojedinih sindikata, povodom kojih je pokrenut ispitni postupak, o
diskriminaciji radnika temeljem dobi pri otkazivanju ugovora o radu uslijed pada poslovanja, pri čemu su otpuštani stariji od 60 godina. Prema podatcima HZZ-a, radnici 50+ često su obuhvaćeni otpuštanjima zbog nove organizacije i optimalizacije poslovanja te je 2020., od ukupno 3.078 radnika kojima je radni odnos prestao zbog kolektivnog viška, u toj dobi bilo čak 1.772 ili više od 57%. Iako u pravilu imaju zavidno radno iskustvo koje može doprinijeti konkurentnosti i poslovnim rezultatima, statistički podatci te pritužbe radnika i sindikata pokazuju da su često nepoželjni. Stoga pozdravljamo inicijative aktivacije i integracije starijih radnika u radnu sredinu, poput projekta AGEGAP, u kojem sudjeluju udruge poslodavaca iz više zemalja, uključujući i HUP.
Rad od kuće ne oslobađa poslodavca obveze
da radniku osigura uvjete i opremu potrebne za obavljanje rada, vodi računa o organizaciji posla i sigurnosti radnika, kao niti radnika od obveze izvršavanja radnih zadataka s dužnom pažnjom.
Nepovoljnom gospodarskom situacijom radi epidemije značajno su pogođeni i zaposleni na određeno vrijeme, što se u velikoj mjeri odnosi na mlađe radnike. Iako je u odnosu na 2019. bilo manje ugovora na određeno vrijeme, i dalje ih je imalo nešto više od 22% radnika, najviše u dobnoj skupini od 25 do 29 godina (17,6%). Dijelom se to može povezati s ulaskom mladih na tržište rada radi stjecanja pripravničkog staža, no radni odnos na određeno sadrži i neizvjesnost, dodatno pojačanu nepovoljnom gospodarskom situacijom. U prilog tome govori podatak HZZ-a da je istek ugovora o radu na određeno najčešći razlog ulaska u evidenciju nezaposlenih izravno iz radnog odnosa, posebice kod mlađih radnika. U 2020., od ukupno 218.470 novoprijavljenih osoba u evidenciju nezaposlenih, gotovo 42% je onih kojima je istekao ugovor o radu na određeno, a među njima je preko 35% radnika do 29 godina.
Tijekom 2020. najčešći razlog ulaska u
evidenciju nezaposlenih bio je istek radnog
odnosa na određeno vrijeme, pri čemu
su naročito pogođeni bili mlađi radnici.
Istraživanje Europskog foruma mladih, OECD-a, ILO-a i RAY Mreže, koje je obuhvatilo mlade iz cijelog svijeta, pokazuje da je svaka šesta mlada osoba izgubila posao zbog ekonomskih posljedica epidemije te da su mladi najčešće prvi na redu pri otpuštanju, zbog čega njihova nezaposlenost u krizi raste gotovo dvostruko brže u odnosu na opću. Stoga ne iznenađuje da čak 40% mladih brine zbog svog radnog statusa i dohotka u budućnosti.
Iako su nam se tijekom 2020. radnici obraćali uglavnom radi diskriminacije uvjetovane epidemijom,
postupali smo i po pritužbama koje nisu bile uz to vezane. Tako smo utvrdili sumnju na diskriminaciju
radnika narušenog zdravstvenog stanja pri produljenju radnog odnosa zaključivanjem novih ugovora o radu na određeno vrijeme. Riječ je o radnicima s uzastopnim ugovorima na kraće vrijeme, koji u pravilu nisu zaključivani nakon otvaranja bolovanja. Obzirom na utvrđene razlike u radno pravnom statusu radnika koji su koristili bolovanje i onih koji nisu, poslodavcu je preporučeno donošenje transparentnih kriterija kojim će radnicima biti ponuđeno produljenje ugovora o radu, kako bi se otklonila sumnja povezanosti prestanka radnog odnosa i neke diskriminacijske osnove.
Radnici su nam se također prituživali radi diskriminacije zbog članstva u sindikatu, a pojedini sindikati
su izvještavali o nepovoljnom postupanju poslodavaca prema sindikalnim povjerenicima, čije je
zalaganje za zaštitu prava radnika naročito dragocjeno u novim okolnostima rada. Postupali smo i
po pritužbi zbog diskriminacije temeljem zdravstvenog stanja pri polaganju pravosudnog ispita.
Naime, temeljem Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita, pri izradi pisane radnje kandidat može
samo jednom napustiti prostoriju u kojoj se ispit provodi, uz odobrenje, pri čemu to nije dopušteno
prva dva sata nakon početka ispita i 30 minuta prije isteka vremena. Budući da to može staviti u
nepovoljniji položaj kandidate narušenog zdravlja, osobe s invaliditetom te trudnice, koji moraju
češće napuštati prostoriju, pučka pravobraniteljica je u suradnji s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom preporučila MPU donošenje izmjena i dopuna Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita, radi otklanjanja njegovih mogućih diskriminatornih učinaka. Izmjenama i dopunama iz prosinca 2020. definirano je da su iznimke vezane uz izlazak iz prostorije moguće iz zdravstvenih ili drugih opravdanih razloga, čime je moguće nepovoljno postupanje otklonjeno.
Diskriminacija u području rada u državnom i javnom sektoru
Državni službenici su nam se i tijekom 2020. obraćali zbog sumnje na diskriminaciju u području rada, najviše temeljem dobi, obrazovanja, članstva u sindikatu te političkog ili drugog uvjerenja. Većina pritužbi nije bila povezana s novim okolnostima rada uslijed epidemije, već su, kao i prošlih godina, ukazivali na diskriminatorna postupanja nadređenih, poput neodobravanja odlaska na potrebne edukacije, ukidanja ustrojstvenih jedinica unutar ministarstava kojima su pritužitelji bili na čelu, kao i primjene rigoroznijih kontrola rada i prisutnosti na radnom mjestu u usporedbi s kolegama. Nekolicina starijih službenika ukazivala je i na neprimjerene izjave kolega, poput čestih upita kada planiraju umirovljenje, iako im je do ostvarivanja uvjeta za starosnu mirovinu ostalo nekoliko godina.
Također, isticali su kako im se često u rad daju zadaci koji nisu u skladu s opisom poslova njihovog radnog mjesta, uz obrazloženje da takvi poslovi ulaze u „druge poslove po nalogu čelnika tijela”, koje su kao državni službenici, sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto, dužni obavljati. Ovakve navode je najčešće teško dokazati, budući da očitovanja, praćena dokumentacijom i evidencijama, ne prikazuju nepovoljnije postupanje prema konkretnom službeniku. Čelnici tijela i nadređeni ističu kako nije realno unaprijed predvidjeti svaki tip radnog zadatka koji se može pojaviti te ih taksativno nabrojati i predvidjeti u opisu poslova radnog mjesta, kao i da je ponekad potrebna određena fleksibilnost službenika radi učinkovitijeg odvijanja radnih procesa. Određene prilagodbe nužne su pri promjenama internih procesa TDU, međutim, one su često percipirane kao izraz samovolje čelnika tijela te vrlo suptilnih diskriminatornih postupanja, koje je vrlo teško dokazati, pa ih je potrebno adekvatno obrazložiti te jasno definirati što se od pojedinog službenika očekuje.
Tijekom epidemije nam se obratila i državna službenica ističući nejednak položaj državnih službenika u razini zaštite od zaraze, ovisno u kojem državnom tijelu su zaposleni. Naime, Odluka Stožera CZRH od 25. listopada, kojom se poslodavcima načelno preporuča da uvedu rad od kuće kada god je to moguće, te Upute MPU od 2. studenog, koja za TDU rad od kuće predviđa u točno određenim, izvanrednim i vrlo ograničenim slučajevima, bile su neusklađene. Pritužiteljica je stoga upozorila kako razina zaštite i provođenje epidemioloških mjera ovisi o volji čelnika tijela, kao i na povećanje broja zaraženih osoba u TDU zbog neadekvatnog prozračivanja i nemogućnosti održavanja razmaka. Iako se nije radilo o diskriminaciji državnih službenika kao posebne društvene skupine, jer su svi u istoj kategoriji, potrebno je osigurati transparentnost pri procjeni poslova koji se mogu obavljati od kuće, za razliku od onih za koje je neophodan osobni boravak na mjestu rada, kako diskrecijska ocjena čelnika tijela ne bi vodila nepovoljnijem postupanju prema određenim zaposlenicima.
Dio pritužbi na diskriminaciju pri zapošljavanju u javnom sektoru ponovno je istaknuo probleme na
koje više godina ukazujemo, a odnose se na nedovoljno transparentan postupak zapošljavanja te
proizvoljno određivanje natječajnih uvjeta, čime se narušava načelo jednake dostupnosti radnih
mjesta, na što su upozorili i sindikati odgoja i obrazovanja. Ukazali su i na način rada učitelja i
nastavnika i njihova materijalna prava od početka epidemije, zbog čega je pokrenut ispitni postupak
radi moguće diskriminacije temeljem imovnog stanja, no od MZO još nismo zaprimili očitovanje.
Naime, nisu jasni kriteriji temeljem kojih su neki zaposlenici u potpunosti obavljali rad na daljinu, a
drugima to nije omogućeno. Razlikovalo se i određivanje radnih obveza zaposlenika u samoizolaciji
i vulnerabilnih pa su neki zdravstveno osjetljivi morali dolaziti u ustanovu, dok se drugima
omogućavao rad od kuće. Iako sindikati surađuju s MZO, ovaj problem zahtijeva i koordinaciju s
drugim sektorima te će biti potrebno određeno vrijeme za njegovo rješavanje.
Ugovori o radu na određeno vrijeme problem su i u javnim službama, posebice u ustanovama odgoja i obrazovanja jer se službenicima, najčešće u dobi između 25 i 34 godine, često ugovori o radu raskidaju neposredno prije školskih praznika te ponovno zaključuju na početku polugodišta, čime su uskraćeni za isplatu božićnica i regresa. Povodom pritužbe sindikata utvrdili smo kako je istek ugovora na određeno vrijeme najčešći razlog ulaska u evidenciju nezaposlenosti nastavnika i učitelja. Prema podatcima HZZ-a, od 3.579 učitelja u osnovnim te 2.919 nastavnika u srednjim školama koji su prijavljeni na HZZ-u radi isteka ugovora o radu na određeno, više od 1.500 učitelja te oko 1.000 nastavnika je u dobi od 25 do 29 godina. To potvrđuje sumnju na diskriminaciju temeljem dobi u području rada i zapošljavanja u osnovnim i srednjim školama, a u narednom razdoblju ćemo to podrobnije ispitati s obzirom na pojedine županije i gradove. Od velikog značaja će biti i pomoć sindikata, jer zaposlenici u školama nevoljko prijavljuju diskriminaciju zbog straha od otkaza ili neproduženja ugovora.
Preporuke:
26. Sindikatima, da nastave s edukacijama sindikalnih povjerenika o primjeni hrvatskog i europskog antidiskriminacijskog prava u području rada i zapošljavanja, kao i s podizanjem svijesti radnika i poslodavaca o viktimizaciji prijavitelja i svjedoka diskriminacije;
27. Državnom inspektoratu, da inspektore rada redovno educira o primjeni hrvatskog i europskog antidiskriminacijskog prava;
28. Sindikatima, poslodavcima i Vladi RH, da se u kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu propišu odredbe o maksimalnom broju ugovora o radu na određeno vrijeme koje poslodavac može sklopiti s radnikom;
29. Vladi RH, da s obzirom na zdravstveno i imovno stanje zaposlenika u državnom i javnom sektoru, rad od kuće tijekom epidemije uredi na nediskriminatoran način;
30. Državnoj školi za javnu upravu, da provodi redovne edukacije o zakonodavnom i institucionalnom okviru za suzbijanje diskriminacije za službenike u tijelima JLP(R)S te da nastavi s provedbom edukacije za rukovodeće državne službenike;
Vezane teme iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2020:
Diskriminacija u području i temeljem obrazovanja
Diskriminacija temeljem imovnog stanja
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2020. pronađite ovdje.
