* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz slobodu izražavanja možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća – popis tih poglavlja nalazi se na dnu ove stranice.

Sloboda izražavanja je jedno od temeljnih ljudskih prava koje je važno za svako demokratsko i pluralističko društvo. Pravo na slobodu izražavanja obuhvaća informacije koje se ne smatraju moralno upitnima te ih se prima blagonaklono, kao i one koje „vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju“. Međutim, navedeno pravo nije apsolutno. Budući da neprihvatljiv govor obuhvaća zakonom zabranjene, ali i dopuštene oblike izražavanja, no koje svi ne smatraju društveno prikladnima niti se s njima slažu, nužno je prvo utvrditi kada izražavanje prelazi granice zakonitog, a zatim poduzeti adekvatne mjere.

Zabranjeni/kažnjivi govor reguliran je s obzirom na težinu povrede, tj. štetu koju može uzrokovati, pa tako čl. 325. KZ-a uređuje najteže povrede u smislu poticanja na mržnju i nasilje, dok su kroz niz drugih zakona, u prekršajnoj sferi, normirane manje intenzivne povrede koje također podliježu sankcijama. U kontekstu borbe protiv govora mržnje u širem smislu, korisno je imati definiciju koja obuhvaća i oblike govora koji ne podliježu pravnom progonu. U tom smislu upućujemo na preporuku ECRI-a u pogledu opće politike br. 15 o borbi protiv govora mržnje.

Javno izražavanje može predstavljati oblik diskriminacije kada se njime šalje poruka koja ima učinak primjerice odbijanja zainteresiranih kandidata za posao (Feryn, C-54/07) ili zainteresiranih najmoprimaca, odnosno korisnika usluga i dobara. U poglavlju o vjerskoj diskriminaciji pišemo o primjeru nezakonitog govora na društvenoj mreži, koji s obzirom da je osoba oglasom nudila svoje vlasništvo na tržištu, ograničavajući pristup potencijalnim najmoprimcima temeljem vjere, predstavlja diskriminaciju.

U javnosti se tijekom 2021. godine javio primjer ugostitelja koji je na društvenoj mreži, između ostaloga, navodio da neće posluživati određenu građane određenog političkog uvjerenja. Utvrdili smo da se naknadnim medijskim istupima ugostitelja, kojima se naglasak stavio na kritiku vlasti, a ne na nejednako ponašanje prema građanima temeljem njihovog političkog uvjerenja, dijelom otklonio negativni aspekt prvotne izjave. Međutim, sporni način izražavanja može rezultirati izravnom diskriminacijom zbog odvraćajućeg učinka na građane temeljem njihovog političkog uvjerenja, zbog čega se pri javnom kritiziranju vlasti treba suzdržati od poruka koje bi mogle imati diskriminirajući učinak.

 

Sloboda izražavanja i govor mržnje

U odnosu na prethodne godine, 2021. godine bilo je naglašenije isticanje povreda slobode izražavanja te je još uvijek prisutno nedovoljno razumijevanje pojmova slobode izražavanja i govora mržnje.

Istovremeno su u javnom prostoru bili zastupljeni različiti oblici nezakonitog i neprihvatljivog izražavanja. Prostor interneta, posebice društvenih mreža, i dalje obiluje objavama i komentarima korisnika koji, iz neznanja ili sakriveni iza pseudonima, distribuiraju štetni sadržaj. Pozitivni pomak u suzbijanju nezakonitog govora ogledao se u donošenju novog Zakon o elektroničkim medijima (ZEM).

Novi ZEM predviđa odgovornost korisnika koji je generirao nezakoniti sadržaj na elektroničkoj publikaciji, odnosno odgovornost pružatelja publikacije ukoliko je prethodno propustio registrirati takvog korisnika. Time se doskočilo problemu komentara koji sadrže nezakonite oblike izražavanja, a pri čemu nakladnik/portal odgovara tek ukoliko je propustio registrirati korisnika. Istovremeno, društvene mreže, koje se ne smatraju medijem u zakonskom smislu, ostaju izuzete od ovakvog uređenja.

Kako se radi o transnacionalnom virtualnom prostoru, nužno je pronaći globalno rješenje ili barem rješenje u okviru EU, s obzirom da parcijalna rješenja na razini pojedinih država članica ne mogu dostatno urediti ovo pitanje. Stoga se trenutno na razini EU razmatraju novi načini suzbijanja govora mržnje na društvenim mrežama, a čemu bi trebao doprinijeti Akt o digitalnim uslugama koji stremi poboljšanju mehanizama za uklanjanje nezakonitog sadržaja i učinkovitu zaštitu temeljnih prava korisnika na internetu.

Značajna inicijativa na razini EU i dalje je primjena Kodeksa ponašanja o suzbijanju nezakonitog govora mržnje na internetu, čiji rezultati šeste evaluacije ipak pokazuju da su učinci niži od prosjeka iz 2019. i 2020. godine. EK je stoga pozvala IT tvrtke da pojačaju dijalog s pouzdanim označiteljima štetnog sadržaja (flaggers) i OCD-ovima kako bi se otklonili nedostaci u pregledu obavijesti i poduzimanju mjera uklanjanja štetnog sadržaja te unaprijedile povratne informacije korisnicima.

Pri tome, društvene mreže osmišljavaju i provode mehanizme zaštite od štetnog sadržaja te im se korisnici mogu direktno obratiti radi njihovog uklanjanja. Pored toga, korisnici na raspolaganju imaju i pravne alate predviđene nacionalnim zakonodavstvom, kao što su prijave DORH-u i policiji ili privatne tužbe.

U 2021. godini VEM je razmatralo sveukupno 30 predmeta zbog eventualnog kršenja čl. 14. st. 2. ZEM-a, vezano za sprječavanje govora mržnje i/ili širenja diskriminacije u elektroničkim medijima. Vijeće se u pojedinim predmetima oglasilo nenadležnim, dok u preostalima nije utvrdilo povredu predmetne zakonske odredbe.

Krajem 2021. godine, porastom nezadovoljstva i podjelama u društvu, svjedočili smo prijetnjama i zastrašivanju zdravstvenih radnika, među ostalim i putem plakata kojima se liječnicima najavljivalo suđenje i odgovaranje za provedbu cijepljenja.

Iako je pravo na slobodu izražavanja zaštićeno i kada „vrijeđa, šokira ili uznemiruje državu ili bilo koji dio javnosti“, budući da je to u interesu zaštite „pluralizma, tolerancije te širokogrudnosti bez kojih ne postoji demokratsko društvo“ (Handyside protiv UK, zahtjev broj 5493/72, presuda od 7. prosinca 1976.), ono ne uključuje huškanja i mrzilačke poruke. Na to smo upozorili priopćenjem u kojem smo naglasili da takvo postupanje stvara atmosferu mržnje i straha što je posebno opasno kada su prijetnje upućene osobama koje rade posao od javnog interesa, kao što su zdravstveni i medijski djelatnici ili socijalni radnici.

Kolumna objavljena uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, izazvala je brojne reakcije zbog korištenja vulgarizma u tekstu. Pri tome su mnogi zanemarili preostali dio teksta u kojem se govori o sustavnim problemima tranzicije, iseljavanju i neimaštini te koji, iako sadrži vulgarizam i uvredljiv je za veliki broj građana, suštinski predstavlja kritiku vlasti, a što je upravo razlog zašto se u demokratskim društvima štiti sloboda izražavanja. Osim što je autor primio niz prijetnji smrću koje je prijavio policiji i koje predstavljaju nasrtaj na njegovu slobodu izražavanja, slučaj je prijavljen VEM-u, koji je zaključio da se u kolumni ne radi o govoru mržnje, odnosno da se sukladno čl. 14. st. 2. ZEM-a ne radi o pozivu na nasilje.

Pritom VEM pojašnjava da iako je tekst uvredljiv za veliki broj građana RH jer korišteni vulgarizam za mnoge znači psovku i grubu uvredu, sloboda izražavanja je jedna od temeljnih vrednota modernog društva zbog čega je, unatoč grubom i uvredljivom govoru, riječ o drugačijem načinu informiranja kroz pretjerivanje, pa i psovke.

Krajem 2021. godine ODO Rijeka je odbacilo kaznenu prijavu podnesenu godinu ranije protiv konceptualnog umjetnika, kao i bivšeg gradonačelnika Grada Rijeke, zbog instalacije crvene zvijezde petokrake na neboderu u centru grada. Obrazlažući svoju odluku, ODO zaključuje da ne postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela javnog poticanja na nasilje ili mržnju prema skupinama zaštićenim čl. 325. KZ-a, niti drugog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti.

Pozornost javnosti u 2021. godini dobio je slučaj u kojem je Hrvatska komora socijalnih radnika (HKSR) kazneno prijavila dvije javne osobe zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju. Saznavši za nasilnu smrt djeteta nakon povratka biološkim roditeljima iz udomiteljske obitelji, reakcije građana bile su ujedinjene u ideji da se ovakva smrt i eventualni propusti koji su do iste doveli, ne smiju ponoviti. Zbog navoda ovih javnih osoba na društvenim mrežama HKSR je podnijela kaznenu prijavu zbog govora mržnje prema socijalnim radnicima. U trenutku pisanja ovog Izvješća još nismo zaprimili podatke DORH-a o postupanju temeljem kaznene prijave pa ostaje za vidjeti epilog ovog slučaja.

Dana 21. rujna otvoren je mural oslikan na podvožnjaku u blizini mosta preko Korane u karlovačkom naselju Rakovac, s likom pravomoćno osuđenog za kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Oslikavanjem murala pravomoćno osuđene osobe, javnosti se šalje poruka o prihvatljivosti čina za koji je osuđena. Svi zločini, pa tako i oni počinjeni u ratu, zaslužuju pravosudnu, ali i društvenu osudu te je neprihvatljivo veličanje pravomoćno osuđenog počinitelja kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Tijekom 2021. godine postupali smo i po pritužbi na premještanje Spomenika žrtvama palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Narodnooslobodilačkom ratu 1941.-1945. u Općini Josipdol na groblje na kojem su, kako navodi pritužitelj, ukopani, između ostalih, i počinitelji terora. Nastala situacija nije samo pravno ili urbanističko pitanje, već ima i emotivnu i vrijednosnu dimenziju te u obzir treba uzeti kako potomci žrtava ne žele stradale članove svojih obitelji komemorirati na mjestu gdje su pokopani i izvršitelji zločina. Stoga smo predložili Općini da u dijalogu sa svima zainteresiranima i u okviru javne rasprave, razmotri mogućnosti premještanja spomenika na neutralno mjesto, a odgovor se još čeka.

Preporuka 111.
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da ujednačeno postupaju u vezi javne upotrebe pozdrava „Za dom spremni“

Iako i dalje svjedočimo situacijama toleriranja korištenja pokliča „Za dom spremni“, primjećujemo slučajeve kada represivna tijela pokreću postupke zbog uzvikivanja, isticanja ili drugog načina korištenja tog pozdrava. Primjerice, na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana Hrvatskih branitelja te 26. obljetnice VRO „Oluja“ u Kninu 2021. godine, nakon provedenog kriminalističkog istraživanja MUP je utvrdio kako je nakon protokolarnog polaganja vijenca, građanin uzviknuo „Za dom” na što je neutvrđeni broj nepoznatih osoba uzviknuo ,,Spremni”. Protiv istoga je podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Međutim, postupanje je i dalje neujednačeno te pored pravno neobvezujućeg Dokumenta dijaloga Vladinog Vijeća za suočavanje s prošlošću, i dalje nisu definirani jasni i transparentni kriteriji odnosno okolnosti u kojima se isticanje te sintagme procesuira odnosno osuđuje, što stvara pravnu nesigurnost.

 

Lažne vijesti i provjeritelji činjenica

Uz pravo građana na slobodu izražavanja te zaštitu od govora mržnje, u posljednjih nekoliko godina profilirala se potreba za zaštitom od plasiranih lažnih vijesti i dezinformacija u javni prostor. Razlozi za širenje dezinformacija mogu se prepoznati u nedovoljnoj medijskoj pismenosti pojedinaca, političkim i korporativnim interesima kroz korištenje suvremenih tehnologija, bot-ova i slično. Plasiranje dezinformacija otežava građanima mogućnost da na temelju objektivnih, utemeljenih i provjerenih informacija stvore mišljenje o nekoj temi te donesu odluku koja se tiče ostvarenja njihovih prava, poput prava na zdravlje.

U pandemiji, pored pretjeranog dotoka informacija odnosno tzv. infodemije, silina lažnih informacija kojima su građani bili izloženi zasigurno je utjecala na odluku mnogih o cijepljenju, nošenju maske i ostalim pitanjima vezanim uz epidemiju. Objave na društvenim mrežama poput onih u kojima se tvrdi da omikron varijanta virusa više napada cijepljene nego necijepljene građane kao i medijski neutemeljeni naslovi „Švedska počela implantirati Covid putovnice u dlanove“, „Cijepio si se – nema više letenja!“, navodi „pranje ruku kao prevencija pandemije je beskorisno“ i slični, primjeri su dezinformiranja koje može imati štetan učinak na pojedinca i njegovo mišljenje.

U takvim okolnostima posebnu važnost imaju i fact-checkeri, odnosno provjeritelji činjenica, o kojima smo u ranijim izvješćima već pisali kao važnom dioniku u suzbijanju ove pojave, a čija je zadaća metodom činjenične provjere te koristeći pouzdane izvore, ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava i objava, odnosno sprječavanje da indiciji, špekulacije i neutemeljeni stavovi uzastopnim ponavljanjem dobiju status činjenice.

Pandemija i brojne okolnosti vezane uz virus COVID-19, uključujući i javne rasprave o porijeklu virusa te mišljenje da su podatci svjetskih Vlada i institucija o ovoj temi nedostatni, otkrilo je zabrinutost dijela građana da im se fact-checkingom, o temi u kojoj se otkrića i zaključci kontinuirano razvijaju i nadograđuju, a potencijalno i mijenjaju, onemogućava konzumacija ustavnog jamstva na izražavanje misli zbog njihovog političkog ili drugog uvjerenja.

Pojedini građani prituživali su nam se da smatraju da je najveći hrvatski fact-checking medij, u određenim slučajevima povrijedio svoje ovlasti u kontekstu provjere činjenica vezanih uz COVID-19 te preuranjeno zaključio da su pojedine informacije istinite, čime su drugačije opcije označene neistinitima ili netočnima.

U pojavi ogromne količine informacija, dio kojih su lažne i štetne, funkcija provjeritelja činjenica je nužna i korisna, no kako se pojedina saznanja u odnosu na neke nove pojave mijenjaju i razvijaju, potrebno je globalno ili na razini EU izgraditi standarde za kvalitetni i objektivni balans između prava na slobodu izražavanja te prava na zaštitu od lažnih vijesti.

Preporuka 112.
Ministarstvu kulture i medija, da osmisli i provede sveobuhvatnu medijsku kampanju o odgovornosti građana za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama i elektroničkim portalima

Povodom objava pojedinih istaknutih osoba na društvenim mrežama u kojima se izražava javno neslaganje s konkretnim postupanjem provjeritelja činjenica te problematizira njihovo djelovanje, pojedini građani su na društvenim mrežama provjeritelje činjenica vrijeđali, a upućene su im i prijetnje fizičkim nasiljem i smrću, dok su njihove mrežne stranice u jednom trenu bile nedostupne zbog hakerskog napada.

Međutim, postaje nužno i da svi građani osvijeste da su odgovorni za sadržaj svojih objava, njihovu autentičnost, utemeljenost i eventualnu štetnost, a u slučaju javno istaknutih osoba čije objave imaju širi doseg, odgovornost je još veća.

 

Novinarske slobode i mediji

Iako su mediji oduvijek imali zadaću prenijeti pravodobne i činjenično točne vijesti, a na čemu su građani posebno bili zahvalni u prvoj pandemijskoj godini, protekle su godine glasni pojedinci ustrajali u tvrdnjama da medijska selekcija vijesti doprinosi cenzuri „prave istine“, a dolazilo je i do napada na novinare.

Prema podatcima HND-a 2021. godine evidentirana su 34 napada na novinare, od kojih 12 prijetnji smrću i teškim tjelesnim ozljedama, 17 drugih prijetnji, četiri fizička napada te prijetnja strukovnoj udruzi, što predstavlja gotovo trostruko povećanje u odnosu na 2020. godinu, kada je bilo registrirano 12 napada.

Brine i što je od ukupnog broja prijetnji čak 20 usmjereno na medij koji je provjeritelj činjenica. I sukladno podatcima Platfome za zaštitu novinarstva i sigurnost novinara pri VE, 2021. godine je došlo do značajnog pogoršanja sigurnosti novinara. Platforma je 2019. zabilježila dva upozorenja vezana uz medijske ugroze, 2020. jedan slučaj, a u 2021. godini čak osam.

Tako smo tijekom protekle godine svjedočili o više napada na novinare u RH, među kojima je bio i slučaj višestrukog napada na neprijavljenom okupljanju građana zbog uvođenja COVID potvrda, koji smo javno osudili. Nadalje, svjedočili smo i online prijetnjama novinarki koja je u pripremanju radnog zadatka navodno neovlašteno stupila na posjed nekretnine javne osobe. Jedan od preduvjeta profesionalnog obavljanja novinarskog posla je mogućnost novinara da ga obavljaju bez straha od verbalnih i fizičkih napada, koji se nikako ne smiju tolerirati.

Osim što nadležna tijela u slučajevima prijetnji novinarima trebaju reagirati, potrebno je i da korisnici društvenih mreža te posjetitelji portala pokažu osobnu odgovornost u komunikaciji te se suzdrže od verbalnih napada, kao i da mediji i administratori profila na društvenim mrežama uklanjaju uvrede i prijetnje.

Osim govora mržnje, prijetnji i fizičkih napada, novinari su i 2021. godine bili pojačano izloženi tzv. strateškim tužbama protiv javnog sudjelovanja (SLAPP). Riječ je o tužbenim zahtjevima potaknutim javnim djelovanjem tuženika u pitanjima od javnog interesa, a tužitelj sudski postupak koristi i u druge svrhe osim ostvarivanja prava.

U slučaju kad su mete SLAPP-a novinari, željeni učinak sudskih postupaka je njihovo opstruiranje u radu, pa oni ponekad sami sebe cenzuriraju da se ne bi izložili novim tužbama. Takve tužbe za cilj nemaju nužno uspjeh tužitelja u sporu, već je u fokusu financijsko iscrpljivanje, zastrašivanje te onemogućavanje daljnjeg rada novinara, zaštitnika ljudskih prava, OCD-a, znanstvenika, istraživačke i akademske zajednice te zviždača.

Akcijski plan za europsku demokraciju EU istaknuo je nužnost jačanja neovisnosti medija zbog čega je MKIM osnovalo Stručnu radnu skupinu radi oblikovanja politike suzbijanja SLAPP tužbi.
HND ukazuje kako su tužitelji ponajprije osobe iz javnog i političkog života, dužnosnici te suci. Također ukazuju kako je u 2021. bilo 110 kaznenih predmeta u kojima su okrivljenici novinari, a njihova statistika za 2019. i 2020. godinu pokazuje da je tek u svakom desetom predmetu donesena osuđujuća presuda.

U postupcima pokrenutim od strane sudaca protiv novinara, radi objave članaka kojima se kritiziraju ili preispituju njihove odluke, način izbora ili rada, potražuju se novčani iznosi u visini od 50 ili više tisuća kuna. Kada je riječ o postupcima pokrenutim od strane sudaca, o kojima odlučuju kolege sa subordiniranih sudova, tuženici (novinari) smatraju da su a priori stavljeni u nejednak položaj u postupku.

Takve tužbe i dalje su prisutne iako se vjerovalo će se dokinuti nakon donošenja odluke ESLJP-a u predmetu Narodni list d.d. protiv RH, u kojem je utvrđeno da je nacionalni sud dosuđivanjem naknade štete od 50 tisuća kuna sucu zbog objave članka u kojem ga se kritizira, povrijedio pravo slobode izražavanja. Takvo miješanje nije bilo nužno u demokratskom poretku niti razmjerno legitimnom cilju s obzirom da može uzrokovati zabranu kritiziranja sudbene vlasti, ali i izražavanja mišljenja o pitanjima od javnog interesa te uzevši u obzir nerazmjeran dosuđeni iznos.

U 2021. godini pozornost javnosti privukao je i slučaj korištenja mehanizma iz čl. 346. i 347. Ovršnog zakona kako bi se protiv novinarke i medija odredila privremena mjera zabrane objavljivanja sadržaja, u svrhu zaštite dostojanstva, profesionalnog rada i dostignuća predlagatelja osiguranja.

Povodom navedenog slučaja, a radi propitivanja korištenja ovakvih instrumenata, zatražili smo od općinskih sudova podatke o broju takvih rješenja donesenih u posljednje tri godine te iz do sada prikupljenih podataka proizlazi da je ovo jedini slučaj u kojem je udovoljeno zahtjevu predlagatelju osiguranja. Pri tome je vijest o određivanju privremene mjere prema novinarki i mediju rezultirala preuzimanjem i objavljivanjem spornih tekstova od strane više portala, čime je tema dobila veću eksponiranost.

 

Javno okupljanje

Tijekom 2021. godine nastavili smo zaprimati pritužbe i pratiti primjenu prava na javno okupljanje tijekom epidemije bolesti COVID-19, kao i postupanje inspektora civilne zaštite prilikom nadzora nad pridržavanjem epidemioloških mjera na javnim okupljanjima te sankcioniranja organizatora prosvjeda.

Pravo na javno okupljanje jedno je od temeljnih ljudskih prava koje doprinosi političkom sudjelovanju građana u javnom životu te jačanju građanskog aktivizma. Navedeno pravo omogućuje slobodu izražavanja uključujući i neslaganja s odlukama vlasti te je pozitivna obveza države osigurati učinkovito uživanje slobode okupljanja. Pritom, ovo pravo nije apsolutno i može se ograničiti, vodeći računa da je takvo ograničenje razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Također je zabranjeno na javnim okupljanjima poticati na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju te bilo koji oblik nesnošljivosti. Stoga treba postići ravnotežu između zaštite prava na javno okupljanje s jedne strane, te zaštite sloboda i prava drugih, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja, s druge. ESLJP u svojim odlukama vezano uz pravo javnog okupljanja ističe da bi ograničenje trebalo podvrgnuti najozbiljnijem ispitivanju od strane suda te se pri razmatranju razmjernosti mjere treba uzeti u obzir i njezin odvraćajući učinak.

Epidemiološke mjere, a posebice uvođenje EU digitalnih COVID potvrda krajem godine, dovelo je do javnih prijepora i uličnih prosvjeda, kako diljem Europe, tako i u RH. Prosvjedi su u nekim europskim gradovima eskalirali i doveli do nasilja između prosvjednika i policije pa i privremene zabrane prosvjedovanja u pojedinim državama, što u RH nije bio slučaj.

Iako je sukladno ZJO javni prosvjed potrebno prethodno prijaviti, neki organizatori to nisu činili, zbog čega je policija podnosila optužne prijedloge protiv organizatora neprijavljenih javnih okupljanja. Tijekom epidemije organizacija okupljanja u velikoj se mjeri preselila na društvene mreže te su se kao organizatori pojavljivale i različite inicijative. Neprijavljena okupljanja zabilježena su i ispred bolnica i škola, gdje je zabranjeno prosvjedovati, a zabrinjava i što se na nekim prosvjedima prijetilo i zastrašivalo osobe koje rade posao od javnog interesa, kao što su zdravstveni i medijski djelatnici te zaposlenici u školama.

MUP je izvijestilo kako najbrojniji prosvjed održan 20. studenog protiv epidemioloških mjera i uvođenja COVID potvrda nije bio prijavljen, nije bilo voditelja, redara, niti se moglo utvrditi tko je organizator. S obzirom da Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (ZZPZB) propisuje sankcije samo ako je organizator okupljanja pravna osoba, nisu postojali uvjeti za daljnje postupanje iz nadležnosti civilne zaštite.

Policija je protiv dvije osobe podnijela optužne prijedloge sukladno ZJO, jer kao fizičke osobe u svojstvu organizatora nisu prijavile javno okupljanje niti poduzele mjere osiguranja reda i mira. Dio sudionika iskoristio je prosvjed za iskazivanje ekstremističkih stavova, a daljnjim kriminalističkim istraživanjem utvrđena je osnovana sumnja da su dvije osobe počinile kazneno djelo javnog poticanja na terorizam. Tijekom prosvjeda došlo je i do napada na novinare, o čemu više pišemo u poglavlju o slobodi izražavanja.

Zbog nepoduzimanja potrebnih mjera radi osiguranja reda i mira, protiv organizatora odnosno voditelja prosvjeda održanog 20. ožujka u pet hrvatskih gradova pod nazivom „Svjetska povorka za slobodu i demokraciju“ u organizaciji jedne građanske inicijative, podneseni su optužni prijedlozi temeljem ZJO.

U veljači 2021. godine održan je prosvjed pod nazivom „Krik poduzetnika“ te su mediji objavili priopćenje organizatora prosvjeda u kojem je iznijeto da je na prosvjedu sudjelovalo preko pet tisuća ljudi koji su se pridržavali epidemioloških mjera. Međutim, mediji su naknadno objavili i prekršajne naloge podnesene od strane Područnog ureda CZ Zagreb kojim su izrečene novčane kazne organizatoru i odgovornoj osobi radi nepridržavanja epidemioloških mjera.

Tijekom 2021. godine obraćali su nam se građani navodeći da se epidemiološke mjere nejednako primjenjuju te da se na sprovodima pojedinih javnih osoba toleriralo okupljanje znatno većeg broja osoba od tada dozvoljenog, a na kojima su sudjelovale i osobe iz političkog života. Obratila nam se tako pritužiteljica radi nemogućnosti ispraćaja pokojne sestre u krugu cijele obitelji zbog ograničenja okupljanja uvjetovanih epidemiološkim mjerama, potaknuta sprovodom javne osobe na kojem je bio višestruko veći broj osoba od dozvoljenog, uz organizirani prijevoz. Navedeno je doživjela kao nepravdu, percipirajući da propisi ne vrijede jednako za sve.

Na sprovodu javne osobe na kojem se okupilo više od 1.000 osoba, Ravnateljstvo CZ PU Zagreb izdalo je prekršajni nalog protiv organizatora pravne osobe i njezine odgovorne osobe, radi nepridržavanja epidemioloških mjera kojima se ograničava broj osoba na okupljanjima. Nakon donošenja oslobađajuće presude, postupak je po žalbi pred drugostupanjskim sudom. Prema podatcima Ravnateljstva CZRH, radi neprovođenja mjera i aktivnosti sustava civilne zaštite u drugim slučajevima, također su podnošeni prekršajni nalozi protiv organizatora okupljanja te su uglavnom donošene osuđujuće presude.

Stoga nastavljamo pratiti postupanje sudova u predmetima pokrenutim protiv organizatora javnih okupljanja, kako bismo imali uvid u primjenu navedenih standarda u nacionalnoj sudskoj praksi.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Pravosuđe“, „Branitelji ljudskih prava“, „Policijski sustav“, „Pravo na rad“, „Epidemija bolesti COVID 19: Utjecaj na zaštitu ljudskih prava i jednakost“, „Prava nacionalnih manjina“ i „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“,.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.