* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:
Romi
Srbi
Migranti

I 2021. je pokazala da i dalje postoji značajan prostor za borbu protiv predrasuda prema onima koje doživljavamo kao drugačije. Tako Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina u Petom mišljenju o Hrvatskoj, objavljenom u lipnju 2021. godine, bilježi konstantni rast govora i zločina iz mržnje, stereotipni prikaz manjinskih zajednica u medijima, povijesni revizionizam, protumanjinsku retoriku i predrasude koje osobito pogađaju srpsku i romsku nacionalnu manjinu, što je imalo i negativan utjecaj na ostvarivanje različitih prava.

I dalje zaprimamo pritužbe na diskriminaciju temeljem rasne ili etničke pripadnosti, koja je od početka primjene ZSD-a jedna od najčešćih osnova diskriminacije na koju nam se građani pritužuju i koja se često isprepliće s vjerskom diskriminacijom. Posebice su joj izloženi pripadnici nacionalnih manjina, ponajviše pripadnici srpske i romske nacionalne manjine te migranti. Pokazuje to i događaj iz studenog 2021. godine kada su u centru Zagreba fizički napadnuti zaposlenici Rimac automobila, jer su izgledom podsjećali na osobe migrantskog podrijetla.

Tijekom godine zabilježili smo i određene napretke. Tako je sredinom godine Vlada usvojila novi strateški dokument za poboljšanje položaja Roma, odnosno Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, te Akcijski plan za 2021. i 2022. godinu kao prateći provedbeni dokument. Strateško planiranje uključivanja Roma itekako je potrebno s obzirom na nisku razinu njihove uključenosti i sudjelovanja u ključnim područjima života, poput obrazovanja i zapošljavanja, te mnoge prepreke koje ih zbog strukturne diskriminacije još uvijek priječe u ostvarivanju prava i pristupu javnim uslugama u svim područjima života.

Nacionalni plan je kvalitetan i sveobuhvatan dokument u potpunosti usklađen sa Strateškim okvirom EU-a za jednakost, uključivanje i participaciju Roma 2020.-2030., budući da preuzima sva tri horizontalna i četiri sektorska cilja iz Strateškog okvira, što je prepoznala i Europska komisija protiv rasizma i intolerancije VE (ECRI) u lipnju 2021. u zaključcima o provođenju preporuka danih RH pri posjetu 2018. godine. Također, opis potreba i problema oslanja se na empirijske podatke iz ranih istraživanja, slijedom čega su adekvatno identificirane mjere, uz koje su detaljno pobrojane aktivnosti koje će se provoditi.

Međutim, Akcijski plan koji ga je trebao operacionalizirati ne slijedi ambiciozni pristup iz Nacionalnog plana. Naime, za čak 30% mjera uopće nema planiranih aktivnosti, pri čemu u području Poboljšano zdravlje Roma i učinkovit, jednak pristup kvalitetnim uslugama zdravstvene skrbi, nema planiranih aktivnosti za čak 75% mjera. Jedina planirana mjera u ovom području je provedba projekta ULJPPNM-a koji bi trebao biti sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda plus, no za koju do 2022. nisu planirana nikakva sredstva, pa su primjerice veća sredstva planirana za očuvanje romske tradicijske kulture nego za zdravlje, što se ne poklapa s identificiranim potrebama.

O važnosti mjera u ovom području pokazuje podatak kako dvije trećine pripadnika romske nacionalne manjine u dobi iznad 65 godina ima neku dugotrajnu bolest, odnosno bolesni su duže od 6 mjeseci. Također, gotovo 40 % Roma u najaktivnijoj životnoj dobi (od 31 do 65 godina) ima neku dugotrajnu bolest. Neke pak od planiranih aktivnosti u potpunosti su administrativnog tipa i zapravo predstavljaju redovan (čak obvezan) rad pojedinih tijela, primjerice priprema nacionalnih izvješća prema međunarodnim ugovorima, a upitan je njihov direktan učinak na ostvarenje definiranih mjera i postavljenih ciljeva. Primjetan je izostanak planiranja aktivnosti ministarstava, na što je ukazala i evaluacija ranije strategije.

Istovremeno, iako je Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2017. do 2022. godine i dalje na snazi, nije donesen Akcijski plan za razdoblje 2020. do 2022. godine, jer je ULJPPNM donio odluku o izradi novog strateškog dokumenta – Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije za razdoblje od 2021. do 2027. godine. On je, pak, trebao biti usvojen do kraja II. kvartala 2021. i sadržavati niz mjera za suzbijanje diskriminacije temeljem rasnog i etničkog podrijetla, no nije donesen. Još nije donesen ni Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita, koji je istekao 2019. godine.

Preporuka 82.
Tijelima državne uprave, da unutar svojih nadležnosti planiraju dodatne aktivnosti koje će doprinijeti ostvarenju ciljeva iz Nacionalnog plana za uključivanje Roma te da ih uključe u naredni akcijski plan
Preporuka 83.
Vladi RH, da što skorije donese Akcijski plan za integraciju osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita
Preporuka 84.
Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, da provodi daljnja istraživanja o zdravlju Roma

Ključan preduvjet za pripremu kvalitetnih javnih politika i uspješno praćenje njihove primjene i učinkovitosti su podatci, uključujući o etnicitetu ili nacionalnom podrijetlu. Samo oni mogu vjerodostojno pokazati trenutačno stanje, ukazati na kritične točke i usmjeriti djelovanje kako bi došlo do poboljšanja. Važan iskorak tijekom 2021. godine učinio je HZJZ, objavom analize Javnozdravstvenih pokazatelja zdravlja Roma u Republici Hrvatskoj temeljem podataka javnozdravstvenih baza i registara, koji sadrže uparene agregirane podatke HZJZ iz javnozdravstvenih baza i registara s podatcima MUP-a.

S obzirom da se podatci u javnozdravstvenim bazama i registrima ne prate sustavno i kontinuirano prema etničkoj pripadnosti, na ovaj način osigurana je mogućnost analize i izvještavanja o zdravlju Roma prema pobolu i sociodemografskim karakteristikama. U analizi se zaključuje kako su za još potpunije podatke potrebna daljnja istraživanja, koja bi uključivala i informacije o pokrivenosti zdravstvenom zaštitom i zdravstvenim osiguranjem po različitim osnovama, ali i o zapošljavanju, obrazovanju, društvenoj isključenosti, diskriminaciji i drugome, koje mogu biti i indikatori intersekcionalne i strukturalne diskriminacije.

S druge strane, HZZO je na naš upit ponovno odgovorio da etnički segregirane podatke ne prikupljaju, navodeći da bi to predstavljalo nezakonitu obradu osobnih podataka, a zanemarujući iznimke predviđene Općom uredbom o zaštiti podataka temeljem kojih je prikupljanje upravo takvih podataka u sferi javnog zdravlja dopušteno. Upravo nedostatak takvih podataka otežava utvrđivanje, ali i suzbijanje diskriminacije, što je prepoznato i kao jedan od nedostataka u izvješću EK o dvjema najvažnijim EU direktivama za jednakost, 2000/78 i 2000/43.

 

Romi

Šest od deset stanovnika EU vjeruje da je diskriminacija Roma široko rasprostranjena, a isto toliko ih vjeruje i da bi društvo osjetilo znatnu dobrobit kad bi Romi bili uspješnije uključeni, navodi se u Preporuci Vijeća EU o jednakosti, uključivanju i sudjelovanju Roma iz ožujka 2021. godine. Nažalost, pandemija je Rome dodatno izložila zdravstvenim rizicima, a djeci ugrozila mogućnost postizanja boljih obrazovnih rezultata, što je uvećalo postojeće nejednakosti. Kako bi se razina uključenosti povećala, potrebna je sinergija svih dijelova sustava, kako smo već ranije preporučili.

Događaj u kolovozu 2021. godine u Paragu, u kojem je jedna žena smrtno stradala, a više osoba ranjeno, uključujući i dijete, u fokus je vratio pitanje prevencije nasilja i poboljšanja uvjeta života u romskim naseljima. Ovu tragediju ne treba gledati izolirano, već kao dio šire slike te treba biti dodatni poticaj za odgovorno, žurno i koordinirano uključivanje Roma u društvo.

U pogledu posjedovanja ilegalnog oružja za policijsko je postupanje važno postojanje konkretnih prijava, jer bez točnih i pouzdanih podataka sudovi ne mogu dozvoliti pretragu nečijeg doma ili imovine. No kako je jedan od razloga neprijavljivanja strah Roma od stanovnika romskih naselja koji posjeduju oružje, koji su često i moćni, važno je jačati povjerenje Roma prema institucijama, pogotovo policiji. Pri tome, iz podataka o negativnim iskustvima Roma s policijom proizlazi da su upravo Romi koji žive na zasebnim lokacijama, odvojenim od gradova ili sela, nešto češće imali negativna iskustva s postupanjem policije nego Romi koji žive raspršeno među većinskim stanovništvom.

Stvaranju povjerenja pomoglo bi rješavanje sustavnih problema, uključujući i diskriminaciju, zbog kojih Romi nemaju jednake šanse. Čak 46% Roma živi u prostorno izoliranim i izdvojenim romskim naseljima, u kojima su uvjeti stanovanja, dostupnost komunalnih i infrastrukturnih usluga i opremljenost kućanstava iznimno slabi, a sadržaji primjereni djeci i mladima u mnogima, nažalost, ne postoje. Imaju brojne poteškoće s pristupom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti pa im je i drastično smanjena mogućnost zapošljavanja.

Preporuka 85.
Vladi RH, da osnuje lokalne multisektorske timove koji bi izravno i koordinirano djelovali u romskim zajednicama, s ciljem suzbijanja diskriminacije i učinkovitije integracije Roma

Da bi odgovorili na ove izazove potrebno je značajno unaprijediti koordinaciju i suradnju između tijela državne uprave, ali i njihovu suradnju s regionalnim i lokalnim institucijama i predstavnicima romskih zajednica. Da bi međuresorna suradnja bila učinkovita, nužno je da sva uključena tijela imaju dostatne kapacitete. U lokalno prisutne koordinirane stručne timove trebalo bi uključiti predstavnike iz resora unutarnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja, zdravlja, kao i predstavnike centara socijalne skrbi i zavoda za zapošljavanje, tijela lokalne i regionalne samouprave, škola, romske predstavnike i predstavnike udruga, ali i same stanovnike.

Tijekom 2021. godine smo u suradnji sa Centrom za mirovne studije posjetili niz romskih naselja u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Međimurskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Između ostalog, uvjerili smo se u uspješnost projekta u Dardi, gdje je pri kraju projekt izgradnje 87 kuća za 700 stanovnika romskog naselja Barake, čime su životni uvjeti bitno unaprijeđeni. U tom je naselju preostalo riješiti kanalizacijski sustav te gomilanje otpada na rubnom području. Ovi obilasci romskih naselja ukazali su nam na već poznate poteškoće sa zapošljavanjem, uključujući i diskriminaciju, loše uvjete stanovanja i lošu komunalnu opremljenost naselja, kao i na nizak postotak uključenosti djece Roma u srednjoškolsko i predškolsko obrazovanje u nekim naseljima.

Problem obrazovne segregacije i dalje je prisutan te se u potpuno etnički segregiranim razredima školuje petina romske djece u RH, a dodatnih 12,8%u mješovitim razredima, no koje čine većinom romski učenici. Pri tome su značajne regionalne razlike i u Međimurju je ovaj problem najizraženiji, budući da u toj županiji gotovo polovina romske djece pohađa nastavu u segregiranim razredima. Stoga smo se tijekom 2021. godine uključili u dijalog s ULJPPNM-om te MZO-om, kako bi se razmotrili načini osiguranja uključivog i kvalitetnog obrazovanja djeci pripadnicima romske nacionalne manjine. Naime, podsjećamo da je ESLJP u odluci Oršuš i dr. protiv RH, još 2010. godine, utvrdio kako su raspoređivanjem u isključivo romske razredne odjele, učenici romskog podrijetla bili diskriminirani.

Iz podataka koje nam je MZO dostavilo proizlazi kako najmanje osam škola s područja Međimurske, Varaždinske i Brodsko-posavske županije ima barem jedan isključivo romski razredni odjel. Radi se o osnovnim školama u Kuršancu, koju pohađa 84% romskih učenika, Macincu (80%), Pribislavcu (65%), Maloj Subotici (46%) i Kotoribi (40%), Huga Badalića u Slavonskom Brodu (50%) te u Petrijancu kod Varaždina (32%), kao i u Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu (12%). Naknadno smo saznali i za Područnu školu Plavšinac pored Novigrada Podravskog, u kojoj su svih šest učenika Romi te školu Fran Krsto Frankopan u Brodu na Kupi, u kojoj najveći broj polaznika također čine učenici pripadnici romske nacionalne manjine.

Škole navode da se isključivo romski razredi osnivaju jer romska djeca vrlo često nedovoljno poznaju hrvatski jezik, zbog organizacije prijevoza djece iz izdvojenih romskih naselja i slično. Osim toga, roditelji djece većinskog stanovništva, kada uoče tendenciju porasta broja romskih učenika u školi svog upisnog područja, odlučuju svoju djecu upisati u neku od okolnih škola u kojima nema romske djece ili ih ima u malom udjelu, što također doprinosi formiranju isključivo romskih razreda.

Preporuka 86.
Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da izradi analizu problematike segregacije romskih učenika i temeljem nje izradi Akcijski plan desegregacije romske djece u osnovnim školama

No, razlozi kojima se objašnjava postojanje etnički segregiranih razreda ne bi smjeli služiti za njihovo opravdanje, nego kao identifikacija problema ili okolnosti od koji treba početi planirati desegregaciju, uzimajući u obzir kako je integracija nužna od najranije dobi. Dodatno, osim što je velikom broju romske djece trenutno uskraćena mogućnost integracije, česte su i kritike kako je kvaliteta obrazovanja u tzv. romskim razredima niža. Ovo potvrđuju i podatci empirijskog istraživanja o uključenosti Roma, posredno pokazujući kako školovanje u etnički segregiranim razredima doprinosi lošijem školskom uspjehu. Naime, loš raniji obrazovni uspjeh kao razlog nesudjelovanja u obrazovanju višestruko češće navode ona djeca i mladi koji žive na lokalitetima odvojenima od grada ili sela, a koji najčešće i pohađaju segregirane razrede.

S obzirom na posebno zabrinjavajuću činjenicu kako tek 31% mladih Roma u dobi od 15 do 18 godina pohađa srednju školu (36% dječaka i 26% djevojčica), potrebno je raditi na uklanjanju svih prepreka većem uključivanju Roma u obrazovni sustav, uključujući kroz ukidanje etnički segregiranih razrednih odjela.

Preporuka 87.
Ministarstvu zdravstva, da kroz izravan rad u romskim zajednicama i informirajući ih o mogućnosti cijepljenja unaprijedi zdravstvenu zaštitu Roma
Preporuka 88.
Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da u suradnji s partnerima poboljša učinkovitost i iskoristivost sredstava namijenjenih unaprjeđenju životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine

Pokrenuli smo i postupak u odnosu na medijske napise da se u jednoj osnovnoj školi koju pohađaju većinom romska djeca među učenicima nekontrolirano širi zaraza COVID-19, i to stoga što ih roditelji ne vode liječniku i ne poštuju propisane mjere. No, mediji pri izvještavanju nisu prikupili sve dostupne podatke, na što smo, nakon što smo prikupili obavijesti županijskog zavoda za javno zdravstvo i liječnice školske medicine, ukazali Vijeću za elektroničke medije i Hrvatskom novinarskom društvu.

Nadalje, iako podatci o broju umrlih i oboljelih od COVID-19 u romskim naseljima nisu dostupni, preporučamo Ministarstvu zdravlja da kroz izravan rad u zajednicama i informirajući Rome o korisnosti cijepljenja nastavi unaprjeđivati njihovu zdravstvenu zaštitu, tim više što su zbog veće prevalencije kroničnih bolesti i lošijeg općeg zdravlja dodatno ranjivi u kontekstu epidemije.
Savjetodavni odbor Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina prepoznao je kako su Romi bez državljanstva posebno izloženi diskriminaciji te je pozvao na daljnje povećanje učinkovitosti sustava besplatne pravne pomoći. O problematici bezdržavljanstva više pišemo u poglavlju o statusnim pravima građana.

U vezi unapređenja životnih uvjeta pripadnika romske nacionalne manjine kroz program koji provodi ULJPPNM, u 2021. godini iskorišteno je svega 65,84% od predviđenih dva milijuna kuna.
Neke obitelji, primjerice u Strugama i Vrtnom putu u Zagrebu, ne mogu samostalno razriješiti poteškoće poput prijave prebivališta, što je preduvjet za ostvarivanje prava na najam gradskog stana, a izostaje i primjerena podrška nadležnih institucija, kako lokalnih tako i državnih.

Tako obitelji u III. Strugama 40 u Zagrebu i dalje žive u krajnje neadekvatnim uvjetima koji ugrožavaju njihovo zdravlje i dostojanstvo. U nekim obiteljima djeca su oboljela od težih bolesti te su, zbog neadekvatnih stambenih uvjeta u kojima obitelji žive, morala biti smještena u dječji dom. Apelirali smo stoga na Grad Zagreb, posebice uzimajući u obzir kako Odlukom o najmu stanova nije propisano da osobe moraju imati prijavljeno „prebivalište“, već se traži da „prebivaju“, da omogući dokazivanje faktičnog prebivanja na drugačiji način. Ono se može dokazati korištenjem drugih evidencija, poput podataka centara za socijalnu skrb ili podataka o uključenosti djece u obrazovni sustav.

Stoga smo ukazali kako bi inzistiranje na formalnoj prijavi prebivališta predstavljalo pretjerani formalizam i moguću diskriminaciju po osnovama etničke pripadnosti i imovnog stanja. Upravo su ovakve situacije prilika da se propita formalističko tumačenje kriterija koji priječe ostvarivanje prava i razmotre njihovi učinci i njihova opravdanost.

U pogledu zapošljavanja, iako je u općoj populaciji krajem prosinca 2021. evidentirano 21,3% manje nezaposlenih osoba manje nego u prosincu 2020. godine, broj nezaposlenih Roma povećan je za 16,4%, najvećim dijelom onih u dobi od 20 do 44 godine s nezavršenom osnovnom školom (68,7%).

Tijekom 2021. nastavili smo dobivati i pritužbe vezane uz diskriminaciju Roma pri pristupu dobrima i uslugama, etnički motivirano postupanje policije pri kontroli sigurnosti prometa, legalizaciju objekata u romskim naseljima, stambeno zbrinjavanje romskih obitelji na potpomognutim područjima i druga pitanja.

 

Srbi

Kao i svake godine, Srpsko narodno vijeće pripremilo je Bilten u kojem donosi pregled događaja motiviranih predrasudama, netrpeljivošću i mržnjom prema Srbima u Hrvatskoj. Bilten izlazi iz okvira službene statistike i svjedoči o atmosferi u društvu, a podatci koji se iznose pokazuju da je srpsko nacionalno podrijetlo u RH i danas ponekad predmet netrpeljivosti i mržnje.

Povratak Srba koji su tijekom Domovinskog rata napustili RH već je dulje vrijeme neznatan pa je UNHCR odlučio da je 2021. posljednja godina u kojoj će pratiti i zagovarati napredak u provođenju regionalnih i nacionalnih programa stambenog zbrinjavanja ili održivog povratka u RH, osim tri preostala regionalna pod-projekta. Više o programima stambenog zbrinjavanja donosimo u poglavlju o Adekvatom stanovanju, a ovdje ukazujemo na prekomjerne i učestale terenske provjere korištenja stambenih jedinica dodijeljenih bivšim nositeljima stanarskih prava (BNSP).

Korisnici ovih stambenih jedinica su mahom pripadnici srpske nacionalne manjine i povratnici u RH, koji su stambeno zbrinjavanje čekali dugi niz godina. U pritužbama navode da su uslijed liječenja ili posjeta članovima obitelji bili odsutni iz stanova u duljim razdobljima, no da uredno podmiruju sve troškove stanovanja i najma te da ne razumiju česte kontrole korištenja stanova, osobito nakon podnošenja zahtjeva za otkup. U pritužbama se naglašava nerazmjer u količini i učestalosti provjera BNSP i ostalih korisnika stambenog zbrinjavanja.

Preporuka 89.
Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje, da vodi zasebne podatke o terenskim provjerama korištenja stambenih jedinica bivših nositelja stanarskog prava
Preporuka 90.
Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, da u analizu učinka naknade za starije uključi i aspekt mogućeg ograničavajućeg učinka propisane duljine prebivališta na povratničku populaciju

Na upit SDUOSZ-u da nam dostavi podatke o izvršenim terenskim kontrolama korištenja stambenih jedinica, s izdvojenim podatkom za BNSP, dostavljeni su nam samo kumulativni prikazi izvršenih kontrola.

Zakonom o nacionalnoj naknadi za starije osobe propisano je da je za ostvarenje nacionalne naknade za starije od 800 kuna mjesečno potrebno 20-godišnje neprekidno prebivanje na području RH, pa dio povratnika još ne može ostvariti ovu naknadu, iako ispunjava ostale socijalne i imovinske uvjete.

Iako smo uputili službeni upit HEP-u vezan uz dugogodišnji proces sanacije i obnove elektroenergetske mreže na područjima stradalima u Domovinskom ratu, odgovor nismo zaprimili. S obzirom na važnost dostupnosti električne energije, bilo bi dobro da HEP ODS objavi podatke o sredstvima uloženima 2021. godine u projekt sanacije i obnove elektroenergetske mreže na područjima stradalima u Domovinskom ratu.

Pristup vodi, odnosno vodovodnoj infrastrukturi na području s većinskim srpskim stanovništvom je također bio predmetom našeg postupanja u 2021. godini. Za mnoga takva naselja planovi izgradnje vodovoda postoje ili se pripremaju, no nije sigurno kada će do njihove realizacije i doći. Procjenjuje se da u Hrvatskoj oko 6,5% stanovnika živi bez pristupa vodovodnoj mreži te se očekuje da će rješenju tog problema u značajnoj mjeri pridonijeti novi Nacionalni plan oporavka i otpornosti u kojem je izgradnja, odnosno obnova vodovodne mreže istaknuta kao jedan od prioriteta.

Vlada RH je u kolovozu donijela odluku o revitalizaciji Grubora, zaseoka u Šibensko-kninskoj županiji, mjestu počinjenja ratnih zločina nad šestero srpskih civila, koja uključuje infrastrukturne projekte, komunalno uređenje, kao i obnovu i sanaciju obiteljskih kuća. Osim toga, povećana su ulaganja i kroz programe razvoja potpomognutih područja, odnosno poboljšanje infrastrukture na područjima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina.

Zaprimali smo i pritužbe vezane uz diskriminaciju u području rada, uznemiravanje pripadnika srpske nacionalne manjine od strane susjeda te one vezane uz diskriminaciju temeljem etniciteta pri dodjeli pomoći nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, kao i pritužbu na profesora koji za vrijeme nastave priča protiv Srba i zbija šale po nacionalnoj osnovi, a niz godina pratimo i sukobe u Vukovaru koji izazivaju dvojbe radi li se o međuetničkom ili navijačkom nasilju, o čemu više pišemo u poglavlju o zločinima iz mržnje.

 

Migranti

Migranti su i dalje često izloženi predrasudama i diskriminaciji, povezanim s njihovim rasnim ili etničkim podrijetlom. U ovom poglavlju dajemo pregled okolnosti života osoba migrantskog podrijetla i izazovima u integraciji, dok o postupanju policije prema tražiteljima međunarodne zašite i iregularnim migrantima pišemo u posebnom poglavlju.

2020. godine priključili smo se inicijativi OCD-a i UNHCR-a da se osobama pod međunarodnom zaštitom u RH produlji pravo na subvencionirani smještaj. OCD-i navode da su osobe pod međunarodnom zaštitom, osobito obitelji s djecom, po isteku dvije godine subvencioniranog stanovanja izložene diskriminaciji temeljem rasnog ili etničkog podrijetla pri pokušajima najma stana na tržištu. Podatci SDUOSZ-a pokazuju da su i u 2021. godini pravo na smještaj koristile 64 osobe, a sa 105 je ugovor o najmu raskinut zbog isteka roka od dvije godine, kao i da su kapaciteti za njihov smještaj dostatni.

Potrebu ovakvih intervencija potvrđuje primjer sirijskih obitelji u Karlovcu, pristiglih kroz program preseljenja, kojima su u rujnu 2021. godine istekli ugovori o subvencioniranom najmu stanova sa SDUOSZ-om. Kako bi spriječio njihovo prisilno iseljenje, Grad Karlovac je poduzeo privremene mjere isplativši im financijsku pomoć, no trajno rješenje za ove obitelji s djecom se ne nazire. Bilo bi stoga dobro razmotriti produljenje mjere potpomognutog stanovanja osobama pod međunarodnom zaštitom i nakon proteka dvije godine, posebno uvažavajući osobne okolnosti korisnika.

Kako važnu ulogu u integraciji osoba pod međunarodnom zaštitom imaju JLS, ne čudi da je većina većih gradova u svoje odluke o socijalnoj skrbi uvrstila osobe pod međunarodnom zaštitom, no s obzirom na različite kapacitete JLS-a podrška je neujednačena. Tako na primjer, Grad Zagreb osigurava i financira značajno višu razinu socijalnih prava te prvi u RH ima lokalni Akcijski plan integracije, koji uključuje i tražitelje međunarodne zaštite, u čijem smo oblikovanju kroz javnu raspravu i sudjelovali. Grad Sisak, u kojem su također smještene ove osobe, izdvaja dvostruko više za socijalnu skrb od Karlovca i Zadra, a ističe se i po Programu građanskog odgoja i obrazovanja za učenike petih i šestih razreda, kojim se olakšava integracija izbjeglica u Sisku.

No niti jedan od ovih gradova ne pruža izbjeglicama mogućnost dobivanja gradskog socijalnog stana u najam, jer kao uvjet propisuju neprekinuto prebivalište na području grada kroz duže vremensko razdoblje (10 ili 5 godina), a Zadar i hrvatsko državljanstvo.

Preporuka 91.
Gradovima, da u odluke o socijalnoj skrbi i o najmu gradskih stanova kao kategoriju korisnika uključe i osobe pod međunarodnom zaštitom
Preporuka 92.
Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da unaprijedi pravilnik o subvencioniranom smještaju studenata pod međunarodnom zaštitom
Preporuka 93.
Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da u vezi troškova priznavanja inozemnih kvalifikacija osoba pod međunarodnom zaštitom uskladi pripadajući Pravilnik sa Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti
Preporuka 94.
Ministarstvu zdravstva, da izmijeni postojeće ili donese nove podzakonske propise kako bi se osobe pod međunarodnom zaštitom upisale u Centralni zdravstveni informacijski sustav

Studenti, kao osobe pod međunarodnom zaštitom, također su suočeni s izazovima u ostvarivanju svojih prava, budući da važeći pravilnik o subvencioniranom smještaju ostvarivanje subvencije uvjetuje prebivalištem izvan mjesta studiranja, a većina studenata pod međunarodnom zaštitom istovremeno živi i studira u Zagrebu. Isto tako, ne mogu ostvariti pravilnikom predviđene dodatne bodove za članove obitelji poput drugih studenata, na što smo ukazali MZO-u. MZO ipak smatra da se specifične okolnosti svakog studenta pod međunarodnom zaštitom mogu uvažiti kroz pojedinačne odluke, bez izmjene pravilnika.

Osim toga, iako su na razini EU razvijeni brojni alati namijenjeni olakšavanju pristupa obrazovanju osobama pod međunarodnom zaštitom (npr. Europska kvalifikacijska putovnica za izbjeglice), većina zemalja, pa tako i RH, i dalje provodi tradicionalni postupak priznavanja kvalifikacija temeljen na materijalnim dokazima, odnosno valjanoj dokumentaciji, koju većina nema i ne može je ishoditi od nadležnih institucija u zemlji podrijetla.

Mjere za integraciju ne razvijaju se sustavno već dulji niz godina, a novi Akcijski plan nije donesen. Njime bi se trebalo učinkovitije nego do sada odgovoriti na identificirane izazove u integraciji, poput (ne)provođenja kontinuiranih i kvalitetnih tečajeva hrvatskog jezika za odrasle i njihova certificiranja, kašnjenja pripremne nastave za djecu, zapošljavanja i zaštite radnih prava osoba pod međunarodnom zaštitom, poteškoća pri pristupu zdravstvenoj zaštiti i osiguranju.

Naime, liječnici još uvijek nisu dovoljno upoznati s načinima naplate medicinskih usluga pruženih osobama pod međunarodnom zaštitom (izravno od ministarstva) te ih, uslijed nemogućnosti njihova upisa u Centralni zdravstveni informacijski sustav RH, odbijaju prihvatiti kao pacijente. Stoga bi Ministarstvo zdravstva trebalo izmijeniti postojeće ili donijeti nove podzakonske propise temeljem kojih bi osobe pod međunarodnom zaštitom u RH bilo moguće upisati u Centralni zdravstveni informacijski sustav.

Isto tako, pritužbe koje dobivamo pokazuju kako neke banke osobama pod međunarodnom zaštitom iz Sirije, Irana, Iraka i Afganistana nisu priznavale pravo na pristup svim uslugama koje im propisi omogućavaju, jer je u tim državama povećan rizik poslovanja. Na kraju, prepoznajemo važnost osnivanja Savjetodavne skupine državljana trećih zemalja i osoba migrantskog podrijetla pri ULJPPNM-u, a naglašavamo i važnost njihova uključivanja u izradu ovog Akcijskog plana.

Uvjeti boravka u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u 2021. godini nisu bili u potpunosti zadovoljavajući. Prihvatilište od 25. kolovoza do 15. rujna nije imalo tople vode, što je utjecalo na kvalitetu života i higijenske standarde. Zbog epidemioloških mjera većina OCD-a nije imala pristup Prihvatilištu i tražitelji nisu mogli koristiti niti njihove WiFi servise.

Pozitivno je što su se osobe bez državljanstva i osobe koje nemaju reguliran status u RH mogle cijepiti i bez osobnih dokumenata i OIB-a te im se izdavala potvrda o cijepljenju. Važnu ulogu imali su i HCK i MdM, koji su informacije o epidemiji i cijepljenju dijelili na jezicima koje tražitelji poznaju.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Prava nacionalnih manjina“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Pravosuđe“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“, „Sloboda izražavanja“, „Branitelji ljudskih prava“, „Diskriminacija temeljem vjere i sloboda vjeroispovijedi“, „Policijski sustav“ i „Zatvorski sustav“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.