* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.

Zakonodavni okvir koji se odnosi na nacionalne manjine u cjelini je u skladu s odredbama Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe, naveo je Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju u Petom mišljenju o Hrvatskoj, objavljenom u lipnju 2021. godine. No, među problemima istaknuo je nedovoljnu zastupljenost nacionalnih manjina u emisijama HRT-a, podzastupljenost pripadnika manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu te neprovođenje propisa o uporabi manjinskih jezika i pisama, kao i govor mržnje u medijima i političkom diskursu, radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam, protumanjinsku retoriku i predrasude koje osobito pogađaju srpsku i romsku nacionalnu manjinu.

Među pozitivnim pomacima treba istaknuti donošenje Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine, čiji su primarni ciljevi unaprjeđenje ukupne integracije te smanjivanje egzistencijalnog jaza između Roma i ostatka populacije, te pratećeg Akcijskog plana za 2021. i 2022. godinu, donošenje Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, koji bi trebao doprinijeti učinkovitosti istraživanja te boljoj identifikaciji zločina iz mržnje, čije su žrtve vrlo često pripadnici nacionalnih manjina, te započinjanje implementacije Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2021. – 2024., koje je Vlada RH donijela u prosincu 2020. godine.

Iako je provedbu popisa stanovništva te lokalne izbore dio političkog spektra koristio za potenciranje animoziteta prema Srbima, pozitivno je što su kao popisivači stanovništva, u gradovima i općinama u kojima su nacionalne manjine povijesno prisutne, u razmjernom broju sudjelovali i pripadnici manjina, kao i što su popisni upitnici na internetskim stranicama bili dostupni i na manjinskim jezicima. Rezultati popisa bit će vrlo značajni za nacionalne manjine, jer njihov udio u stanovništvu može utjecati i na mogućnost ostvarivanja nekih manjinskih prava.

 

Operativni programi za nacionalne manjine za razdoblje 2021. – 2024.

Preporuka 73.
Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da redovito izrađuje i objavljuje izvješća o provođenju Operativnih programa za nacionalne manjine za razdoblje 2021. – 2024.

Operativni programi za nacionalne manjina za razdoblje 2021. – 2024. sastavni su dio Programa Vlade RH za mandat 2020. – 2024., a naslanjajući se na Operativne programe 2017. – 2020. nastavak su rada Vlade na unapređivanju ostvarivanja prava nacionalnih manjina.
Iako je bilo prigovora zbog nerealizacije aktivnosti iz Operativnih programa 2017. – 2020., a izostalo je i redovito izvještavanje o njihovoj provedbi, donošenje Operativnih programa 2021. – 2024. manjinski su predstavnici jednoglasno pozdravili.

Oni sadrže 46 aktivnosti koje se odnose na sve nacionalne manjine navedene u Izvorišnim osnovama Ustava RH te od posebnih programa s ukupno 113 aktivnosti koje se odnose na pojedine nacionalne manjine, ovisno o specifičnim potrebama svake od njih. Posebni operativni programi izrađeni su za 19 nacionalnih manjina navedenih u Ustavu, a ne sadrže specifične dijelove samo za bugarsku, rumunjsku te vlašku manjinu.

Kako je mnoge predviđene aktivnosti potrebno realizirati na terenu, provedba ovisi i o suradnji središnjih tijela s čelnicima lokalnih i regionalnih jedinica, no svi oni nemaju istu razinu sluha i razumijevanja za potrebe nacionalnih manjina niti svijest o mogućnostima koje Operativni programi pružaju cjelokupnim lokalnim zajednicama, dakle i većinskom stanovništvu, upravo stoga što na njihovom području u značajnom udjelu žive i pripadnici nacionalnih manjina.

 

Kulturna autonomija

Vlada RH nastavlja podržavati promicanje kulturne autonomije nacionalnih manjina. U 2021. godini osjetno su povećana sredstva u ovom području ostvarivanja manjinskih prava te je dosegnut do sada najviši iznos na godišnjoj razini, što predstavlja konkretnu podršku Vlade RH manjinskim zajednicama.

Putem Ministarstva kulture i medija kontinuirano se financira opremanje knjižnica, novinska i književno-nakladnička djelatnost, glazbeno-scenska djelatnost i kulturno-umjetnički amaterizam, likovna, novomedijska i filmska djelatnost, međunarodna kulturna suradnja, arhivska i muzejskogalerijska djelatnost i zaštita kulturne baštine nacionalnih manjina, a putem Savjeta za nacionalne manjine financiraju se razni programi udruga i ustanova nacionalnih manjina.

U srpnju 2020. godine, nakon pojave epidemije bolesti COVID-19, dopunama Kriterija financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologije praćenja i vrednovanja provedbe financiranih programa, omogućeno je sredstava odobrena za programe kulturnog amaterizma i manifestacija, koje se moralo otkazati ili odgoditi zbog epidemioloških razloga, koristiti za nabavu opreme i stvaranje prostornih i dugih uvjeta za djelovanje, što se pokazalo dobrim i u 2021. godini te omogućilo manjinskim udrugama i ustanovama da unaprijede uvjete za rad. Značajna sredstva dodjeljuju se i na lokalnim razinama, posebno u većim gradovima, za razne kulturne projekte koje, samostalno ili u suradnji s partnerima, organiziraju manjinske udruge.

 

Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima vlasti te u upravnim i pravosudnim tijelima

Nakon što je u prosincu 2020. godine na inicijativu manjinskih zastupnika izmjenom Zakona o lokalnim izborima uvedena obveza raspisivanja dopunskih izbora u jedinicama samouprave u kojima se redovitim putem ne izabere adekvatan broj vijećnika iz redova nacionalnih manjina, u svibnju i listopadu 2021. održani su redovni, odnosno dopunski izbori. Birao se 331 predstavnik nacionalnih manjina i hrvatskog naroda (ondje gdje je većinski narod u manjini). U svibnju su izabrana 232 člana predstavničkih tijela, a na dopunskim izborima, na kojima se kandidiraju i glasuju samo pripadnici manjina, izabrano ih je još 90, dok u svega devet JLS nije bilo kandidata.

Tako je novim zakonskim okvirom, kojim se odustalo od kooptiranja pripadnika nacionalnih manjina u predstavničko tijelo JLP(R)S s liste koja je imala prvi neulazni rezultat, ojačan izborni legitimitet manjinskih predstavnika.

Razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u tijelima držane uprave, upravnim tijelima JLP(R)S te u pravosuđu manjinsko je pravo koje se najteže ostvaruje. Njihov udio u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 2011. godine je 7,67%, no među zaposlenima u TDU, stručnim službama i uredima Vlade RH ih je 3,03 %, a njihov udio konstantno opada. Podatcima o udjelu pripadnika nacionalnih manjina u pravosuđu za 2021. godine ne raspolažemo, no 2020. godine ih je među dužnosnicima u sudovima bilo 2,99%, a među dužnosnicima u državnim odvjetništvima 3,43%.

Predstavnici i udruge srpske manjine često ističu podzastupljenost među zaposlenima u MUP-u. Prema podatcima MUP-a, među zaposlenima je 3,89% pripadnika svih nacionalnih manjina. Pripadnika srpske manjine, koji čine 4,36% ukupnog stanovništva RH, među zaposlenima u MUP-u 2,3%. Pri tome je MUP istaknuo kako je kao izvor podataka o nacionalnoj pripadnosti zaposlenika korišten Jedinstveni registar osoba MUP-a, prema kojemu je za određeni broj zaposlenika nacionalna pripadnost nepoznata ili su se izjasnili kao neopredijeljeni.

Gledajući po policijskim upravama na čijim su područjima pripadnici srpske manjine naseljeni u značajnijem udjelu, ravnomjerno su zastupljeni tek u PU osječko-baranjskoj, donekle vukovarsko-srijemskoj, dok su u ostalim PU višestruko podzastupljeni.

Prema izvješćima o provođenju UZPNM-a objavljenima u 2021. godini, tijekom 2019. i 2020. godine TDU i stručne službe i uredi Vlade RH raspisali su javne natječaje i oglase za ukupno 2.023 izvršitelja. Ukupno se 80 kandidata pozvalo na pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini prema čl. 22 UZPNM-a, od kojih je zaposleno 11, no svi na temelju najvećeg broja bodova ostvarenih na testiranju i intervjuu, tako da se pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini nije primijenilo niti u jednom slučaju.

Pravosudna su tijela tijekom 2020. raspisala javne natječaje i oglase za 559 izvršitelja. Na pravo prednosti iz čl. 22 UZPNM-a pozvalo se 28 kandidata, zaposleno ih je troje, od kojih jedan na temelju najvećeg broja bodova na testiranju i intervjuu, a dvoje na temelju poziva na pravo prednosti.

Iz ovih je podataka razvidno da se prednost pri zapošljavanju iz čl. 22 UZPNM-a primjenjuje izuzetno rijetko, kao i da se ovim mehanizmom neće postići razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u upravi i pravosuđu.

Kako dio javnosti i dalje smatra da se pri zapošljavanju favoriziraju manjine i diskriminira većinski narod, ponavljamo kako se postojeći mehanizam primjenjuje samo ukoliko je kandidat, pripadnik nacionalne manjine koji se na ovo pravo pozvao, bodovno izjednačen s kandidatom koji nije pripadnik manjine ili se na pravo prednosti nije pozvao. Pri tome, prednost se ne može primijeniti ukoliko je u tijelu već postignuta razmjerna zastupljenost nacionalne manjine kojoj pripada kandidat koji se pozvao na pravo prednosti.

 

Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

Prema rezultatima Popisa stanovništva iz 2011. godine, zakonski preduvjet za uvođenje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine, s obzirom da pripadnici pojedine manjine čine najmanje trećinu stanovništva, ispunjen je u 27 JLS – u 23 se radi o srpskoj manjini, odnosno srpskom jeziku i pismu, a u po jednoj jedinici o talijanskoj, mađarskoj, češkoj i slovačkoj manjini, odnosno njihovim jezicima i pismima.

Prema mišljenjima Odbora stručnjaka o primjeni Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima iz 2020. godine te Savjetodavnog odbora za Okvirnu konvenciju iz 2021. godine, zakonski prag od najmanje trećine stanovništva je previsok, a to je tek djelomično ublaženo mogućnošću da jedinice, u kojima pripadnici neke manjine čine manje od trećine stanovništva, samoinicijativno statutom uvedu manjinski jezik u službenu uporabu. Na taj je način talijanski uveden u 20 jedinica, mađarski u tri, češki u dvije, a rusinski i srpski u po jednu jedinicu samouprave.

Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH daje mogućnost jedinicama da ne primjene sva predviđena prava, nego da manjinski jezik uvedu u vrlo uskom opsegu. No, u mnogim se JLS ne provode sva prava koja su predviđena statutima, a uglavnom se radi o jedinicama u kojima je uveden srpski jezik i ćirilica. Tako primjerice, izuzev u Donjem Lapcu, nisu postavljeni latinično-ćirilični prometni znakovi s nazivima naseljenih mjesta, čak ni na ulazima i izlazima iz naselja u kojima srpska zajednica čini preko 90% stanovništva. U Općini Biskupija ovakvi su znakovi uništeni u travnju 2021. godine, tek nekoliko dana nakon postavljanja.

Preporuka 74.
Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvu pravosuđa i uprave i Hrvatskim cestama, da donesu i provedu akcijski plan postavljanja dvojezičnih prometnih znakova s nazivima naseljenih mjesta u svim jedinicama koje su statutima predvidjele ostvarivanje ovog prava

Nakon što je Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina 2019. godine zadužio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, a pučka pravobraniteljica u izvješćima za 2019. i 2020. godinu preporučila da se izradi akcijski plan postavljanja dvojezičnih znakova na ulazima i izlazima iz naselja, MMPI je izvijestilo da su Hrvatske ceste d.o.o. izradile prijedlog akcijskog plana te ga u veljači 2021. dostavile Ministarstvu pravosuđa i uprave na mišljenje, no da do siječnja 2022. nisu dobile odgovor, kao i da se, uzimajući u obzir tek provedeni popis stanovništva, može pretpostaviti da će prijedlog akcijskog plana biti potrebno izmijeniti ili dopuniti.

S obzirom na simboličku važnost dvojezičnih znakova, kao potvrde jezične raznolikosti i dijeljenja određenog prostora različitih nacionalnih/jezičnih grupa, važno je donijeti akcijski plan i realizirati ga, kao i poslati poruku o svrsi manjinskih prava i vrijednosti manjinskih jezika i pisama kao civilizacijskih dosega čovječanstva, što je isticao i Ustavni sud, kao i o jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti kao najvišim ustavnim vrednotama Republike Hrvatske.

Nadalje, vukovarsko Gradsko vijeće treću godinu zaredom formalno je ispoštovalo nalog Ustavnog suda iz 2019. godine da svake godine u listopadu provede raspravu o eventualnom proširenju prava na upotrebu srpskog jezika i ćirilice, no, kao i prethodne dvije godine, zaključilo je kako nisu ispunjeni uvjeti za proširenje prava na dvojezičnost te ćirilica i dalje nije u javnom prostoru grada.

Iako je Ustavni sud RH još 2014., a potom i 2019. godine, naložio Vladi RH da uspostavi pravne mehanizme za slučajeve u kojima JLS ne provode obveze iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili opstruiraju njegovu uporabu, to i dalje nije učinjeno.

Preporuka 75.
Vladi RH i Uredu za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, da provedu kampanju usmjerenu prema široj javnosti o vrijednosti manjinskih jezika i pisama te njihovoj uporabi u javnoj sferi

Svi navedeni podaci ukazuju kako se dvojezičnost daleko najviše koristi u pogledu talijanskog jezika, koji je i najprisutniji u javnoj domeni, a posebno je znakovito njegovo uvođenje u brojne lokalne jedinice koje nisu bile u zakonskoj obvezi uvesti ga u ravnopravnu i službenu upotrebu. Ostali jezici uvedeni su u znatno manjoj mjeri, a uvođenje srpskog jezika i ćirilice i dalje je otežano narušenim međunacionalnim odnosima.

Prema UZPNM-u pripadnici manjina imaju pravo na osobne iskaznice na manjinskom jeziku i pismu, što u daleko najvećoj mjeri koriste pripadnici talijanske manjine.

Prema mišljenjima udruga srpske manjine, razlozi malog broja zahtjeva za izdavanje dvojezičnih osobnih iskaznica pripadnika najbrojnije manjine su nepoznavanje vlastitih prava i atmosfera koja pridonosi osjećaju nesigurnosti.

 

Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina

U području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina ostvaruje se visok stupanj provedbe zajamčenih prava, a u školskoj 2020./2021. godini u odgojno-obrazovne programe za nacionalne manjine upisano je ukupno 10.219 učenika/djece od vrtića do srednje škole, u 263 odgojno-obrazovne ustanove.

Iako ukupan broj učenika koji pohađaju nastavu u nekom od modela manjinskog obrazovanja (A, B ili C) stagnira, što je prvenstveno rezultat negativnih demografskih trendova, pozitivno je što se povećava broj učenika u modelu C zbog uvođenja nastave na novim jezicima te povećanja broja škola u kojima se ovaj model izvodi. Trenutno se 16 nacionalnih manjina obrazuje prema nekom od modela, no 11 ih za sada nema izrađen kurikulum, nego se radi prema planu i programu verificiranom od strane Agencije za odgoj i obrazovanje.

Nakon što smo tijekom 2020. godine zaprimili pritužbe koje su ukazivale na izostanak televizijski posredovane manjinske nastave u okolnostima pandemije bolesti COVID-19, ali i na nedostatak udžbenika i nastavnih materijala te kašnjenja u prijevodu udžbenika, koje smo ustupili pravobraniteljici za djecu, udruge srpske nacionalne manjine izvijestile su kako je MZO tek početkom 2021. godine donijelo odluku o formiranju stručnoga tima za pripremu plana i snimanje videolekcija, kao i da su nastavu organizirale i materijale o svom trošku i prema svojim mogućnostima osiguravale manjinske institucije.

Preporuka 76.
Ministarstvu znanosti i obrazovanja i osnivačima školskih ustanova, da osiguraju potrebne materijale i metodičko-didaktička sredstva za manjinsku nastavu
Preporuka 77.
Vukovarsko-srijemskoj županiji, da sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi prenese osnivačka prava nad osnovnim školama u Borovu, Negoslavcima i Markušici na istoimene općine
Preporuka 78.
Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi omogući provedbu obveze imenovanja razmjernog broja pripadnika manjina u odborima škola u kojima se nastava odvija (i) na manjinskom jeziku i pismu

Dodatno, udruge ukazuju i da je u suradnji s učiteljskim i filozofskim fakultetima potrebno razviti model obrazovanja nastavnika za rad u programima na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, jer je već sada zamjetan manjak kadra, prije svega u modelu C, što se može produbiti odlaskom u mirovinu nastavnika, kao i da je nužno osigurati potrebne materijale i metodičko-didaktička sredstva na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu kojima škole nerijetko oskudijevaju.

Niti u 2021. godini nije bilo napretka u pogledu prijenosa osnivačkih prava nad osnovnim školama s Vukovarsko-srijemske županije na općine Borovo, Negoslavci i Markušica, koje su to zatražile još 2015. godine, kao ni u pogledu registracije ovih škola kao ustanova s nastavom na srpskom jeziku i pismu.

Osim toga, u izvješćima za 2019. i 2020. godinu istaknuto je i kako neke škole u kojima se nastava odvija (i) na jeziku i pismu nacionalne manjine ne poštuju obvezu imenovanja razmjernog broja manjinskih pripadnika u školskim odborima. S obzirom da nije propisano kako provoditi i nadzirati ovu obvezu iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, MZO-u smo preporučili da pripremi njegove izmjene, no mišljenja Vlade na izvješća pučke pravobraniteljice nisu sadržavala osvrt na ovu preporuku, zbog čega ju ponavljamo.

Nakon porasta tenzija u Vukovaru, potaknutih i međunacionalnim sukobima mladih, vukovarske su gradske vlasti najavile ukidanje odvojenog obrazovanja, ne obrazlažući što točno pod tim podrazumijevaju. No, pripadnici srpske, poput drugih nacionalnih manjina, imaju pravo izabrati model obrazovanja koji smatraju najboljim za svoju djecu.

S tim u vezi, u ožujku 2021. objavljeno je istraživanje u kojemu je istaknuto kako velika većina građana želi promjenu dosadašnjih praksi i politika, lokalnu vlast otvorenu svim građanima, kao i da su građani Vukovara spremni za nove i drugačije obrazovne politike te da iskazuju podršku različitim modelima obrazovanja. No, zbog čvrsto zauzetih pozicija politički predstavnici propuštaju napraviti iskorak, surađivati i dogovarati se.

Zanemaruje se da škola, osim pružanja kvalitetnog obrazovanja i omogućavanja očuvanja i promocije raznolikih identiteta, treba biti i mjesto susreta i socijalne integracije, kao i da čak 71 % ispitanih učenika hrvatske i srpske nacionalnosti navode da među prva tri prijatelja nemaju nikoga od Srba, odnosno nikoga od Hrvata, što je znatno više nego u drugim višenacionalnim sredinama. No, i u slučaju da se u doglednoj budućnosti zadrži postojeći model obrazovanja, nužno je poduzeti mjere kako bi se djeca povezivala, primjerice pohađanjem nastave u mješovitim smjenama ili kroz izvannastavne aktivnosti.

 

Pristup sredstvima javnog priopćavanja

Uloga medija od velikog je značaja za stvaranje tolerantne atmosfere u društvu, promociju ravnopravnosti nacionalnih manjina te očuvanje njihovih kulturnih identiteta, no zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima i dalje je jedno od područja u kojemu se manjinskih prava najslabije ostvaruju.

Dok radijski program uglavnom ispunjava obveze koje proizlaze iz zakona i Ugovora HRT-a i Vlade RH, u televizijskom su programu nacionalne manjine kvantitativno nedovoljno zastupljene, emisije Prizma i Manjinski mozaik prikazuju se u neatraktivnim terminima, a kvaliteta priloga opada zbog manjka novinarskog kadra. Iako je obveza HRT-a proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati programe namijenjene informiranju pripadnika nacionalnih manjina na manjinskim jezicima, uključujući i programe za djecu, korištenje manjinskih jezika je čak i u multietničkom magazinu Prizma sporadično i nedostatno.

Obveza obrađivanja tema o nacionalnim manjinama u programima za opću populaciju je, prema ocjeni Savjeta za nacionalne manjine, u potpunosti zanemarena, te se može zaključiti da prikaz nacionalnih manjina u emisijama javnog televizijskog servisa ima getoizirajući, a ne integrirajući efekt.

Kako bi se unaprijedio sadržaj i udio tema o nacionalnim manjinama, odnosno proizvodnja i emitiranje programa na manjinskim jezicima na HRT-u, potrebna je intenzivnija suradnja Savjeta za nacionalne manjine, ULJPPNM-a, Vlade RH te manjinskih institucija i medija s Ravnateljstvom i Programskim vijećem HRT-a.

Preporuka 79.
Hrvatskoj radioteleviziji, da održava redovne konzultativne sastanke s predstavnicima Savjeta za nacionalne manjine
Preporuka 80.
Vladi RH, da se u pregovorima o sljedećem ugovoru s HRT-om zauzme za osnivanje redakcije za nacionalne manjine kao i da se precizno definiraju obveze HRT-a u proizvodnji i emitiranju emisija na manjinskim jezicima
Preporuka 81.
Vladi RH, da u Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije uključi cilj promicanja međuetničkog dijaloga i uključivog društva

Dodatno, Vlada RH u pregovorima o novom ugovoru s HRT-om treba inzistirati na osnivanju posebne redakcije za manjine i na uključivanju pripadnika nacionalnih manjina, odnosno novinara s iskustvom u izvještavanju o specifičnim, manjinskim temama, kao i na edukaciji novinarskog kadra, što je i predviđeno Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. – 2024. te Operativnim programima za nacionalne manjine 2021. – 2024. godine.

Bitna je i uloga lokalnih medija, s obzirom na jaki utjecaj nekih medija u lokalnim multietničkim sredinama te mogući pozitivni doprinos u razradi manjinskih tema. S tim u vezi, značajno je što je Agencija za elektroničke medije tijekom 2021. godine za različite medijske projekte vezane za nacionalne manjine izdvojila više od 1.700.000 kuna za gotovo 50 lokalnih medija.

Međukulturni dijalog

Traume prošlosti prisutne su i u obiteljima većinskog stanovništva i nacionalnih manjina, ponajprije srpske, no smirivanju situacije i poboljšanju odnosa mogu doprinijeti samo politike dijaloga, razumijevanja i međusobnog poštovanja.

U Mišljenju iz lipnja 2021. godine Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju potaknuo je hrvatske vlasti na odlučno rješavanje i javnu osudu svih slučajeva javnog poticanja na nasilje i mržnju, zločina iz mržnje, kao i radikalnog nacionalizma, povijesnog revizionizma, glorifikacije osoba osuđenih za ratne zločine i protumanjinske retorike u javnom i političkom diskursu, kao i na izradu sveobuhvatne strategije za promicanje međuetničkog dijaloga i uključivog društva, njeno praćenje i procjenu utjecaja na cjelokupno društvo. Osim toga, ukazao je i na važnost međukulturnog obrazovanja, odnosno potrebu obrazovanja svih učenika o doprinosu nacionalnih manjina hrvatskom društvu te o njihovoj povijesti i kulturi.

Dvadesetu godišnjicu UZPNM-a, koji je na snazi od 2002. godine, treba iskoristiti za argumentiranu i konstruktivnu raspravu o učincima ovoga i drugih zakona kojima su regulirana manjinska prava, njihovim nedostatcima i prostoru za napredak, kako bismo zaista izgradili pluralističko, tolerantno i solidarno društvo, koje uvažava i poštuje sve svoje nacionalne manjine.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“,

Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Pravosuđe“, „Pravo na rad“, „Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“, „Sloboda izražavanja“, „Branitelji ljudskih prava“, „Diskriminacija temeljem vjere i sloboda vjeroispovijedi“, „Policijski sustav“ i „Zatvorski sustav“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.