* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o pravu na rad možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća – popis tih poglavlja nalazi se na dnu ove stranice.

I u 2021. godini su se radnici, ali i poslodavci, svakodnevno prilagođavali brojnim izazovima zbog epidemije bolesti COVID-19. Postojeća zakonska regulativa u području radnih odnosa, ponajprije Zakona o radu (ZOR), osobito u svezi rada na daljinu, tj. rada od kuće, nije u dovoljnoj mjeri jamčila zaštitu prava radnika koji su radili bez novih ili izmijenjenih ugovora, odgovarajućih uvjeta rada, često prekovremeno i bez evidentiranja i plaćanja takvog rada, kao i s njim u vezi nastalih troškova.

Izazov za zaposlene u državnoj i javnim službama, osobito zdravstvu i socijalnoj skrbi, bila je primjena odluka Stožera CZRH kojima su za zaposlene uvedene obveze testiranja ili posjedovanja EU digitalne COVID potvrde temeljem preboljenja ili cijepljenja, kao uvjet za pristup radnom mjestu. Nezadovoljstvo zaposlenih, uz potporu nekih sindikata, rezultiralo je obraćanjem Ustavnom sudu RH radi ocjene ustavnosti i zakonitosti odluka Stožera CZRH.

Zbog nedostatka domaće radne snage, poslodavci su na određenim poslovima sve češće zapošljavali državljane trećih zemalja, bilo državljane zemalja u susjedstvu ili dalekih zemalja, poput Pakistana, Vijetnama ili Sirije, koji zbog nepoznavanja hrvatskog jezika nisu bili upoznati s pravima iz radnog odnosa, a većina nije znala niti komu se obratiti za pravnu pomoć i zaštitu prava.

Značajan broj radnika zapošljavali su poslodavci koji obavljaju poslove uz korištenje digitalnih platformi/aplikacija Uber, Glovo, Wolt, Bolt Food i sličnih. Problematika tzv. platformskog rada već je prepoznata na razini EU, zbog čega je u izradi Direktiva o poboljšanju radnih uvjeta radnika putem platformi. Očekujemo da će se najavljenim izmjenama ZOR-a regulirati i takav rad.

„Neisplaćene plaće i doprinosi, dajem izvanredni otkaz u kolovozu prošle godine. Poslodavac me ne odjavljuje, ne zaprima otkaz…odlazim na HZMO, sama se odjaviti ne mogu, pa dižem postupak o utvrđivanju prestanka osiguranja. I to traje. Ugostitelj sam, potporu ne mogu dobiti, jer kod njega ni plaće nisam dobivala, na zavod ne mogu jer sam službeno zaposlena, zaposliti se ne mogu, jer nitko ni je lud s ovim inspekcijama riskirati s neprijavljenim radnikom.

Dakle bez ikakvih sam primanja ili čak opcija za primanja i sredstava za život. Prijavljen poslodavac državnom inspektoratu, oni ne mogu puno jer nemaju gdje izaći na teren, s obzirom da objekt više ne radi, a na adresi tvrtke nema ničega. Kome se još obratiti, koga tužiti, gdje prijaviti?“

Pritužbe zaposlenih u privatnom i javnom sektoru su najčešće ukazivale na kršenja pojedinačnih prava iz radnog odnosa. Zaposleni u javnim službama su nešto češće ukazivali na moguće nepravilnosti vezane uz učestalo sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme te uznemiravanje na radnom mjestu povezano s narušenim međuljudskim odnosima.

Zaposleni u privatnom sektoru češće su ukazivali na rad „na crno“, isplatu dijela ili cijele plaće „na ruke“, neisplatu plaća te neuručenje obračunskih lista. I jedni i drugi su u gotovo istoj mjeri ukazivali na nezakonit i neplaćen prekovremeni rad te kršenje prava na dnevni i tjedni odmor. Zaprimali smo i brojne upite, najčešće zaposlenih u gospodarstvu i obrtu, među njima i državljana trećih zemalja, kako zaštititi povrijeđena prava iz radnog odnosa i kojim tijelima se obratiti.

Osim radnika, s negativnim utjecajem epidemije nosili su se i poslodavci te su nam se tijekom 2021. godine obraćali ukazujući da su onemogućeni u daljnjem obavljanju djelatnosti, neki i trajno, s ozbiljnim posljedicama na životnu egzistenciju.

 

Prava za vrijeme nezaposlenosti

Prema podatcima HZZ-a krajem prosinca 2021. godine bilo je registrirano 125.715 nezaposlenih osoba, što je čak 21,35% manje nego u prosincu prethodne godine. Pritom se 120.021 osoba u evidenciju prijavila izravno iz radnog odnosa, od čega čak 45,5% po isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, što ukazuje da je među zaposlenima i dalje visok udio onih u nesigurnim oblicima rada.

Zaprimljene pritužbe pretežno su se odnosile na nemogućnost ostvarivanja novčane naknade tijekom nezaposlenosti, no iz njih je uglavnom proizlazilo da pritužitelji nisu ispunjavali uvjete za ostvarivanje ovog prava, s obzirom da su bili dugotrajno nezaposleni ili su u posljednja 24 mjeseca radili manje od devet mjeseci. Prema podatcima HZZ-a, od podnesenih 70.506 zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu naknadu odbijeno ih je svega 4,36%.

Građani su se prituživali i na dugotrajnost postupanja HZZ-a u prvostupanjskim i u drugostupanjskim postupcima (prosječno trajanje drugostupanjskih postupaka je 47 dana) radi ostvarivanja prava na novčanu naknadu, no razlog njihovog dužeg trajanja često su bile poteškoće u pribavljanju dokumentacije, primjerice dokaza o prestanku radnog odnosa ili dokaza o isplaćenim plaćama, kao i dokaza o radnom stažu i plaćama ostvarenim kod poslodavaca u inozemstvu.

„Moj kraj života kakav poznajem počinje 2020. U 3. mjesecu 2020. su mi odobreni poticaji za zapošljavanje. U tom trenutku počinje pandemija Covida… Hrvatski zavod za zapošljavanje stopira isplatu sredstava … Naravno da nisam mogao raditi zbog zabrane Stožera… U međuvremenu moja borba za egzistenciju tek počinje.

Rasprodao sam svu imovinu kako bi bankama mogao vraćati kredite a živim kod prijateljice koja mi je ponudila dom, jer bi ostao na cesti… Država nikada nije donijela neki presedan ili prijedlog kako bi se nama koji smo se našli u toj situaciji produžile ugovorne obveze vezane za poticaje i kako bi nam se dopustilo da se zaposlimo negdje drugdje, kako bi mogli zaraditi za život u nekim drugim granama djelatnosti, onima koje nisu imale zabranu rada…“

U programe aktivne politike zapošljavanja tijekom 2021. godine novouključena je 31.401 osoba, što je 35% više nego prethodne godine, a najviše ih je koristilo mjeru Samozapošljavanja (20,2%). Imajući u vidu situaciju u gospodarstvu uzrokovanu epidemijom, tijekom 2021. godine HZZ je nastavio provoditi i mjere potpore za očuvanje radnih mjesta (Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za razdoblje siječanj – lipanj 2021. godine, Program zadržavanja radnih mjesta za razdoblje srpanj – prosinac 2021. godine i Potpora za očuvanje radnih mjesta – Skraćivanje radnog vremena/čekanje na posao za razdoblje siječanj – prosinac 2021.).

S obzirom na i dalje otežan ulazak mladih u svijet rada, na koji godinama ukazujemo, važno je što je Potporama za pripravništvo novouključeno 3.636 osoba. Za pretpostaviti je da su mjere doprinijele smanjenju broja nezaposlenih, odnosno spriječile nezaposlenost radnika zaposlenih kod poslodavaca koji su koristili potpore za očuvanje radnih mjesta.

Iz evidencije nezaposlenih tijekom 2021. godine odjavljene su 199.134 osobe, od kojih čak 76% zbog zapošljavanja. Pritom, unatoč percepciji u javnosti kako značajan broj nezaposlenih napušta zemlju u potrazi za poslom i boljim životom, prema evidenciji HZZ-a samo ih je 1,8% brisano iz evidencije zbog zapošljavanja u inozemstvu.

Ako se taj podatak usporedi s ukupno 32.041 osobom (16%) koja je u 2021. godini brisana iz evidencije zbog nejavljanja i odjave, kao i zbog nepridržavanja odredbi Zakona o tržištu rada, moguće je da dio nezaposlenih koji su napustili zemlju kao razlog odjave kod HZZ-a nije naveo zapošljavanje u inozemstvu. Za očekivati je da će Popis stanovništva iz 2021. godine dati više podataka i o migracijama nezaposlenih.

 

Radni odnosi u državnoj i javnim službama

Javne službe

Duljina trajanja epidemije, česti porast broja oboljelih i hospitaliziranih te nedovoljan broj zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika, nastavnog i nenastavnog osoblja te djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, a osobito njihov dugotrajni prekovremeni rad, kao i odlazak dijela zaposlenih u inozemstvo, osobito liječnika i medicinskih sestara, bitno je otežala funkcioniranje javnih službi i povećala nezadovoljstvo, kako zaposlenih tako i korisnika njihovih usluga.

Za pojedine zaposlenike javnih ustanova i drugih pravnih osoba koje obavljaju javnu službu, problem su predstavljale i već spomenute odluke Stožera CZRH temeljem kojih su od 4. listopada 2021. godine uvedene posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja na SARS-CoV-2 za sve zaposlene u zdravstvu i sustavu socijalne skrbi, a od 15. studenog i za zaposlene u svim javnopravnim tijelima.

Zaposlenici koji se nisu cijepili niti preboljeli COVID-19, odnosno ne posjeduju EU digitalnu COVID potvrdu, trebali su se testirati prilikom dolaska na posao, a oni koji su to odbili učiniti nisu mogli pristupiti radnom mjestu. Sukladno pisanjima u medijima, nekim je djelatnicima zbog izostanka s radnog mjesta otkazan radni odnos te su najavili zaštitu prava sudskim putem.

„Zaposlena sam u Domu zdravlja… i sama sam svjesna da nas sve muljaju i petljaju s ugovorima… Radim od 22.11.2018. kao medicinska sestra na određeno. Ugovore potpisujemo doslovno svaki mjesec, eventualno svaka 2 mjeseca. Ono što me smeta što imamo puno kolega i kolegica koji su na ugovoru na određeno više od 3 godine, neke čak i 5 godina, a čula sam da to nije zakonski.

Iako radim u istoj ambulanti već preko 2 godine ja svaki mjesec dobivam ugovor na drugu lokaciju i navedeno je da mijenjam neku drugu sestru, što zamjene za bolovanja, porodiljni itd. Ove godine mi ističe 3 godi ne i voljela bih dobiti ugovor za stalno jer sam mlada, imam 25 godina, nedavno sam se udala i htjela bih ići na porodiljni.“

Nastavno na nedostatak pomoćno-tehničkog osoblja u školama, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske nas je obavijestio kako, iako je MZO sredinom 2020. godine donijelo odluke o mogućnosti dodatnog zapošljavanja tzv. COVID spremača/ica u osnovnim i srednjim školama, one nisu realizirane jer velik broj zahtjeva škola još nije riješen.

Zaposleni u javnim službama obraćali su nam se radi nezakonitog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice u zdravstvenim i obrazovnim ustanovama, prekomjernog, neevidentiranog i neplaćenog prekovremenog rada, zlostavljanja na radu i loših međuljudskih odnosa. Zaposleni u javnim službama iskazivali su i nezadovoljstvo ocjenama o radu, upozorenjima pred otkaz, ali i nepostupanjem po sudskim odlukama.

Obratio nam se pritužitelj kojeg ravnateljica osnovne škole nakon pravomoćnog okončanja sudskog postupka zbog nedopuštenog otkaza odbija vratiti na posao, što ukazuje ne samo na povredu prava iz radnog odnosa već i na povredu obveze poštivanja pravomoćnih sudskih odluka. Pritužitelj je upućen na zakonske mogućnosti iz Ovršnog zakona kojim su propisane sankcije za takvo postupanje poslodavca, kao i na mogućnost podnošenja kaznene prijave zbog povrede prava na rad iz čl. 131. st. 3. KZ-a.

I druge pritužbe ukazuju da ravnatelji javnih ustanova, neovisno o kojoj je javnoj službi riječ, ponekad odbijaju izvršiti sudske presude koje ih obvezuju da zaposlenike s kojima su bili u sporu vrate na radna mjesta, u nekim slučajevima čak ukidajući ta radna mjesta.

Obraćali su nam se i građani koji su se javljali na natječaje za zapošljavanje u javnim ustanovama, iskazujući nezadovoljstvo nedovoljno transparentnim postupcima zapošljavanja. Osim što je u ovakvim slučajevima moguće podnijeti predstavku nadležnim inspekcijama, građani protiv odluke o izboru kandidata mogu podnijeti i prigovor odgovornoj osobi poslodavca, kako je to pojasnio Ustavni sud RH u Odluci U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019. godine, te imajući u vidu i čl. 44. Ustava RH, kako bi pristup javim službama bio osiguran i kroz mogućnost sudske kontrole natječajnog postupka.

Međutim, još uvijek dio nezadovoljnih kandidata, kao ni javne ustanove, nisu informirani o svim pravima i obvezama, zbog čega ponavljamo preporuku ministarstvima da javne ustanove unutar svog resora upoznaju sa sadržajem Odluke Ustavnog suda te im daju naputak o obvezi postupanja po čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku u natječajnim postupcima za zapošljavanje.

Preporuka 20.
Ministarstvima, da javne ustanove unutar svoga resora upoznaju sa sadržajem Odluke Ustavnog suda U-III-4016/2015 iz 2019. te im daju naputak o obvezi postupanja po čl. 156. Zakona o općem upravnom postupku u natječajnim postupcima za zapošljavanje

Državna služba

Državni službenici iskazivali su nezadovoljstvo nerješavanjem ili odbijanjem zahtjeva za premještaj u službi, rješenjima o rasporedu u službi, nepostojanjem odgovarajućih uvjeta rada te su ukazivali na zlostavljanje na radu, na nezadovoljstvo radom povjerljivog savjetnika i povjerenika za etiku. Pritom službenici i dalje nisu informirani da poslodavac ne mora pozitivno odlučiti o njihovom zahtjevu za premještaj, već o tome odlučuje prije svega uvažavajući potrebe službe, protiv čega je moguće izjaviti žalbu Odboru za državnu službu. Državnim službenicima smo davali opće pravne informacije o pravima i obvezama iz državne službe te raspoloživim pravnim instrumentima vezano za zaštitu prava. Obratio nam se i vježbenik pravosudnog tijela pritužujući se na nejednako postupanje MPU prema vježbenicima tih tijela koji imaju prethodnog radnog iskustva na pravnim poslovima, u odnosu na ostale vježbenike, jer im se prilikom ocjene ispunjenja uvjeta za polaganje pravosudnog ispita ne uračunava radni staž koji su stekli prije početka vježbeništva u pravosudnim tijelima. Utvrdili smo kako je odredbu članka 5. stavka 4. Pravilnika o polaganju pravosudnog ispita, uvažavajući specifičnost vježbeništva u pravosudnim tijelima, potrebno dopuniti kako bi se izbjegla pravna nesigurnost te kako bi se vježbenike u pravosudnim tijelima jasno upoznalo s njihovim obvezama glede duljine vježbeništva. Naime, Pravilnikom nije izričito određeno da se pravo na uračunavanje vremena provedenog na prethodnim pravnim poslovima odnosi samo na određene kategorije pristupnika pravosudnom ispitu, odnosno da se ne odnosi na vježbenike u pravosudnim tijelima, čija vježbenička praksa je detaljno regulirana Zakonom o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu.

 

Radni odnosi u gospodarstvu i obrtu

U pritužbama su dominirali rad „na crno“, neisplata plaće ili naknade plaće za vrijeme bolovanja, isplata dijela plaće ili u cijelosti „na ruke“, neuručenje obračuna dugovanih, a neisplaćenih plaća, raspored radnog vremena, prekovremeni rad dulji od dozvoljenog, povrede prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor, mobing, kao i problemi vezani uz ugovore o radu na određeno vrijeme. Ukazivano je i na nezakonite otkaze, izostanak prijavljivanja ozljede na radu od strane poslodavca, kao i na loše uvjete rada na radnom mjestu. Prema podatcima MRMSOSP-a, najviše upita i predstavki tom tijelu bilo je vezano uz organizaciju i promjenu rasporeda radnog vremena, prestanak ugovora o radu, godišnje odmore te pravo na isplatu plaće i naknade plaće, a posebno vezano uz okolnosti uzrokovane epidemijom bolesti COVID-19.

„Pošto ne znam kome da se obratim i od kuda da krenem molim Vas za pomoć da me uputite dalje u pravom smjeru. U 5. mjesecu sam dobio plaću za travanj ali sve ostale plaće nisam dobio te sam bio primoran više ne dolaziti na posao i krenut u potragu za novim poslom obzirom da kod kuće imam 4 djece. Oni su mi složili ugovor o otkazu rada u kojemu stoji da se odričem svih potraživanja, to nisam htio potpisati obzirom da sam radio pod prijavom i uredno sam dolazio na posao i ostajao koliko god je potrebno bilo. Na svaki upit o plaći dobio sam odgovore poput toga nemaju ili da je sjela po rezna na njihov račun da bi na kraju došlo do toga da su mi jednostavno rekli da mi oni te novce nedaju i neće isplatiti i da ih više ne zovem uz poruke da sam kreten i neka krepam od gladi. Mene zanima u tome svemu koja ja prava imam i dali mogu nekako naplatiti to što sam zaradio?“

Jedan od specifičnih problema u vrijeme epidemije jest i rad na izdvojenom mjestu rada, odnosno rad od kuće. Prema podatcima sindikata, rad od kuće je uglavnom uvođen jednostranom odlukom poslodavca, dok je nekima to razdoblje evidentirano kao godišnji odmor, što je u suprotnosti sa svrhom instituta godišnjeg odmora, kao razdoblja namijenjenog odmoru radnika. Prema podatcima Sindikata metalaca Hrvatske, institut godišnjeg odmora je kod nekih poslodavaca bio korišten i radi rješavanja razdoblja prekida rada zbog nedostatka materijala i sirovina, odnosno problema pri opskrbi.

Tijekom 2021. godine zaposlenici u privatnom sektoru su se prituživali i na kontinuiran i neplaćen prekovremeni rad, iako je riječ o radu koji bi trebao predstavljati iznimku uvjetovanu višom silom ili izvanrednim povećanjem opsega poslova, odnosno drugom prijekom potrebom. Posebno zabrinjavaju medijski napisi i tvrdnje sindikata koji sudjeluju u radu Radne skupine za izradu novog ZOR-a, prema kojima se novim radnim zakonodavstvom ide u smjeru dodatnog relaksiranja zaštitnih odredbi vezanih uz prekovremeni i dodatni rad.

U odnosu na prethodne godine, zaprimili smo više pritužbi stranaca, državljana trećih zemalja, zbog rada bez prijave nadležnim tijelima osiguranja i bez sklopljenog ugovora o radu, neisplate plaće, neuručivanja obračuna plaće, dok je nekima poslodavac „zadržao radnu dozvolu“. Većina je ukazivala i na nezakoniti prekovremeni rad, uskratu prava na tjedni odmor i na loše uvjete smještaja.

Na probleme stranih radnika ukazivali su i sindikati pa je tako Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske istaknuo da strani radnici nisu upoznati s radnim zakonodavstvom RH te da zaštitu na radu polažu na hrvatskom jeziku koji neki ne poznaju, što dovodi u pitanje njihovu osposobljenost za rad na siguran način.

Prema podatcima MUP-a, u 2021. godini je 7.976 poslodavaca podnijelo 58.122 zahtjeva za izdavanje radne dozvole, bez prethodnog provođenja testa tržišta rada kod HZZ-a. Najviše državljana trećih zemalja dolazi iz susjednih država, dok dio dolazi iz udaljenih, primjerice Nepala, Bangladeša, Indije i Ukrajine.

Inspektori rada Državnog inspektorata su u 2021. godini utvrdili postojanje osnovane sumnje da je za poslodavce radilo 357 državljana trećih zemalja protivno Zakonu o strancima pa su protiv poslodavaca i stranaca poduzimane propisane upravne i prekršajne mjere. Podatci pokazuju da je za poslodavce radilo 125 stranaca više nego je to nadzorima utvrđeno 2020. godine, što je povećanje od 65%.

Zbog nezakonitog rada stranaca inspektori su donijeli 81 rješenje kojim su poslodavcima privremeno zabranili obavljanje djelatnosti, od kojih je 31 ukinuto, jer su poslodavci u propisanom roku uplatili iznos od 30.000,00 kuna za svakog stranca, što ukazuje na njihovu potrebu za odgovarajućom radnom snagom. Najviše povreda odredbi ZS-a inspektori su utvrdili u građevinarstvu te ugostiteljstvu i ostalim uslužnim djelatnostima.

Prema podatcima DIRH-a, u 2021. godini poslodavci za 1.321 radnika nisu isplatili niti minimalnu plaću, zbog čega su inspektori rada sudovima podnijeli optužne prijedloge protiv poslodavaca i njihovih odgovornih osoba radi sumnje na počinjenje 236 prekršaja.

Zbog neisplate dospjelih plaća odnosno naknada plaća inspektori su od studenog 2020. do listopada 2021. godine donijeli 4.670 rješenja o privremenom osiguranju naplate, prema Zakonu o osiguranju radničkih tražbina, što ne ukazuje na bitnije poboljšanje položaja radnika, s obzirom da se radi o svega 4,59% manje rješenja nego u 2020. godini.

Da je neisplata plaća ozbiljan problem pokazuju i podatci o kaznenim prijavama koje je zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja podnosio DIRH. U 2021. godini inspektori su podnijeli 64 kaznene prijave, od čega za jedno kazneno djelo „protuzakonitog zapošljavanja“, 17 kaznenih djela „povrede prava iz socijalnog osiguranja“ te čak 55 kaznenih djela „neisplate plaće“.

Vezano za sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme DIRH je u 2021. godini utvrdio sumnju u 102 povrede odredbi čl. 12. ZOR-a, od kojih se 83 prekršaja odnosilo na pravne osobe, a 19 na fizičke osobe, tj. obrtnike, pa su protiv poslodavaca i njihovih odgovornih osoba podneseni optužni prijedlozi. Prosječno je tijekom 2021. godine pri HZMO-u bilo 22,1% osiguranika koji su imali sklopljene ugovore o radu na određeno vrijeme, što je gotovo jednako kao i 2020. godine.

Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske ukazuje kako se epidemija često koristi kao izlika za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, suprotno razlozima zbog kojih se takvi ugovori mogu zakonito sklopiti te za radna mjesta na kojima postoji kontinuirana potreba za radnom snagom, i to na razdoblje od svega mjesec dana. Stoga je potrebno i dalje redovno nadzirati zakonitost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, kako bi se takvi slučajevi identificirali te poslodavci adekvatno procesuirali.

Postojećim sustavom zaštite dostojanstva na radnom mjestu, odnosno od tzv. mobinga, nisu zadovoljni ni zaposleni ni sindikati. Radnici često ne znaju kome podnijeti zahtjev za zaštitu dostojanstva ili nemaju povjerenja u imenovanu osobu. O tome je potrebno voditi računa pri izradi novog ZOR-a te razmotriti uvođenje obvezne suglasnosti skupa radnika ili radničkog vijeća kod imenovanja povjerljive osobe, kako bi radnici u nju imali povjerenja.

Na neučinkovitost postojećih mehanizama zaštite ukazuje i završni izvještaj istraživanja o nasilju i uznemiravanju na radnome mjestu, koje je provedeno 2021. godine. Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga navodi porast broja osoba koje su na poslu uznemiravane te pad odnosno stagnaciju broja prijavitelja, kao i da je to uvjetovano i izostankom odgovarajuće zakonske regulative te interne regulative poslodavaca.

Riječ je o problemu s kojim se suočavaju zaposleni u državnoj i javnim službama, tijelima JLP(R)S te još više zaposleni kod poslodavaca u privatnom sektoru. Tako se od sveukupno 509 obraćanja radnika u kojima je ova udruga utvrdila da je riječ o nekom obliku tzv. mobinga, njih 24 odnosilo na javne službe, 63 na tijela državne uprave, 52 na tijela JLP(R)S te čak 360 na trgovačka društva i obrte.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.:

Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu“, „Diskriminacija temeljem dobi“, „Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja“, „Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava“, „Prava hrvatskih branitelja i civilnih žrtava rata“, „Prava nacionalnih manjina“ „Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla“ i „Pravo na privatnost i utjecaj umjetne inteligencije na ljudska prava“.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.