Kako bismo identificirali izazove s kojima se svakodnevno suočavaju građani u ostvarivanju svojih prava, posebno u ruralnim krajevima, ranije smo posjetili 11 županija, a u 2019. i Virovitičko- podravsku, Dubrovačko-neretvansku i Ličko-senjsku te smo razgovarali sa županima, čelnicima gradova i općina, predstavnicima CZSS-a, OCD-a, LAG-ova i nacionalnih manjina te s građanima.

Neadekvatna mreža javnog prijevoza i neodgovarajuće zdravstvene i socijalne usluge i dalje su svakodnevica stanovnika ruralnih područja, a gotovo svi sugovornici ukazivali su nam kako ih se i dalje nedostatno uključuje u procese donošenja odluka koje utječu na njihove obveze i život. Iako svi ističu važnost ESI fondova za ravnomjeran razvoj RH, predstavnici JLP(R)S nastavljaju ukazivati na prepreke u prijavama projekata, poput neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ili nedostatnih sredstava kojima bi ih sufinancirali, na što naročito ukazuju čelnici manjih jedinica s nižim proračunima. Ukazuju i na kašnjenja u provedbi natječaja te nedostatak koordinacije na svim razinama pa ponekad, zbog dugotrajne evaluacije, i u slučajevima dobivanja projekata imaju problema s njihovom implementacijom.

Regionalne razlike i demografski pokazatelji

Podatci za 2018. ukazuju na nastavak trenda pada broja stanovnika, koji je najveći u Vukovarsko- srijemskoj županiji (3,04%). Istovremeno se nastavio trend starenja stanovništva pa se predviđa da će prosječna starost s 43,4 do 2050. porasti na 51,3 godine. Najveći udio starijih od 65 godina bio je u Šibensko-kninskoj (25,3%) i Ličko-senjskoj (24,9%), a najmanji u Međimurskoj županiji (18,2%).

Kao i ranijih godina, podatci DZS-a o BDP-u po županijama za 2017. ukazuju na značajne regionalne razlike, a iznadprosječni BDP po stanovniku, osim Grada Zagreba imaju samo Istarska, Primorsko-goranska i Dubrovačko- neretvanska županija. Kao i ranije, najniži je bio u slavonskim županijama: Virovitičko-podravskoj, Požeško- slavonskoj, Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj. Značajne razlike u  razvijenosti  pokazuje  i  usporedba BDP-a najrazvijenijeg Grada Zagreba, koji je tri puta veći od BDP-a najnerazvijenije Virovitičko- podravske županije, a usprkos nizu projekata i mjera, taj se omjer ne smanjuje. Prema podatcima DZS-a za 2018., pozitivni migracijski saldo imali su samo Grad Zagreb, Istarska, Dubrovačko- neretvanska i Zadarska županija, dok su u negativnom prednjačile Osječko-baranjska i Vukovarsko- srijemska, a da slabije razvijene regije gube stanovništvo ukazala je i EK u Izvješću za 2020. za RH.

No, pokazatelje ekonomske nejednakosti potrebno je promatrati i u kontekstu mogućnosti pružanja socijalnih usluga. Naime, iako su JLP(R)S obvezne građanima pružiti dio socijalnih usluga i naknada, poput troškova stanovanja, ogrjeva, smještaja za beskućnike i prehrane u pučkim kuhinjama, zbog nedostatnih financijskih kapaciteta te ograničenih administrativnih resursa one slabije razvijene ne mogu pružiti istu razinu socijalne zaštite kao razvijene, o čemu pišemo i u poglavlju u o socijalnoj skrbi.

(Ne)dostupnost usluga

Depopulacija doprinosi smanjenju ili ukidanju linija javnog prijevoza, što uvelike otežava svakodnevicu stanovnika ruralnih područja. Mnogi načelnici općina svjesni su kako nepostojanje javnog prijevoza otežava odlazak na posao, posebno ženama, koje su zbog toga često isključene s tržišta rada, te starijima kojima se otežava dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga. U nemogućnosti da u većoj mjeri sufinanciraju prijevoznike te održe svakodnevno prometovanje nerentabilnih linija problem rješavaju barem djelomično, poput Općine Karlobag, koja petkom, kada je sajmeni dan, organizira besplatan autobus za Gospić, kako bi stanovnici došli do nužnih usluga, primjerice otišli liječniku ili izradili dokumente.

Nejednako je razvijena i mreža zdravstvenih i socijalnih usluga. Tako podatci OECD-a ukazuju kako Zagrebačka županija i Grad Zagreb imaju najveći broj ustanova i zdravstvenih radnika, dok ih je manje u područjima udaljenijima od većih gradova, poput jadranskih otoka i ruralnim područjima središnje i istočne Hrvatske. Metković je, primjerice, 85 km udaljen od Dubrovnika i matične bolnice, a 45 km od Mostara, pa potpisivanje Sporazuma između MZ-a i Sveučilišne kliničke bolnice Mostar radi hitnog medicinskog zbrinjavanja državljana RH s područja Dubrovačko-neretvanske i Splitsko- dalmatinske županije, doprinosi boljem osiguravanju zdravstvene zaštite njegovih građana. Prema istim podatcima, udio nezadovoljenih potreba za zdravstvenom skrbi u Hrvatskoj manji je od prosjeka EU, ali ipak, stanovnici udaljenih krajeva u RH u većoj mjeri (0,7%) nego stanovnici takvih područja u EU (0,1%) smatraju kako njihove potrebe nisu zadovoljene zbog udaljenosti.

Svjesni su toga i župani, gradonačelnici i načelnici, koji su nam redovito ukazivali na nedostatak zdravstvenog osoblja te izražavali bojazan da će se situacija pogoršati s odlaskom postojećih liječnika u mirovinu, primjerice u već spomenutom Metkoviću. Kako na dostupnost zdravstvene zaštite utječe smanjenje broja stanovnika primjer je ambulanta u Novoj Bukovici koja, iako je općina na njezino opremanje uložila 1,5 milijuna kn, nije otvorena jer ne može prikupiti 1.000 pacijenata. Osim toga, Opća bolnica u Dubrovniku suočava se s odlaskom liječnika u privatne klinike koje usluge uglavnom pružaju turistima, pa u velikoj mjeri ovisi o liječnicima koji dolaze iz Pule, Rijeke ili Zagreba. Iako većina županija, gradova i općina koje smo posjetili pokušavaju odgovoriti na ove izazove, gradeći stanove  za  smještaj  liječnika,  stipendirajući  specijalizacije  koje  im  nedostaju  ili  opremajući ordinacije/bolnice, bilo bi dobro izvršiti evaluaciju njihovih učinaka.

Dostupnost hitne pomoći dodatan je izazov stanovnika ruralnih područja. Tako Senj ima samo jedan tim na raspolaganju, koji pokriva područje od oko 650 km2. Kada voze pacijenta u Rijeku, povratak, posebno u sezoni, traje dugo, a nema drugog tima koji može intervenirati. U Donjem Lapcu Općina sufinancira pripravnost tima hitne medicine, no tim je nepotpun jer nema medicinsku sestru, a radi se o udaljenoj Općini koja je, pogotovo zimi, odsječena od središta Županije.

No, kako su nejednake mogućnosti gradova i općina da financiraju dodatne timove, potrebno je što prije donijeti Mrežu hitne medicine, o čemu više pišemo u poglavlju o zdravstvu.

 

Osobe starije životne dobi

U malim, raštrkanim selima i zaseocima, nepovezanima javnim prijevozom, uglavnom žive starije osobe, često u samačkim kućanstvima. Iako je veliki broj starijih i njihova ranjivost zbog nedostupnosti  usluga specifičnost  gotovo  svih  ruralnih  krajeva,  problem  je  posebno  vidljiv  u nerazvijenim područjima koja su bila okupirana, naseljenima pretežno manjinskim stanovništvom.

Poseban problem onih koji žive u mjestima udaljenima od liječnika manje od 50 km je kako do njega doći. Tako, na primjer, osoba koja iz Korenice mora u Gospić na liječnički pregled ne može ostvariti naknadu troškova prijevoza, jer su ova mjesta udaljena 43 km. Istovremeno, nema javnog prijevoza pa ovise o obitelji, poznanicima ili taxi prijevozniku. Pri tome, važno je podsjetiti kako je stopa rizika  od siromaštva za starije 28,1%, a za starije samce čak 48,1%, pa ne čudi što je stopa starijih od 65 godina koji u RH imaju nezadovoljenu zdravstvenu potrebu među najvišima u EU.

U nekim sredinama udruge, poput CK, organiziraju prijevoz starijih do liječnika i bolnica, a što se može napraviti u zaštiti prava starijih osoba pokazuje primjer Dubrovačko-neretvanske županije, koja projektom „Halo pomoć” pokušava omogućiti dulji boravak starijih osoba u svom domu, osiguravajući im uređaj kojim 24 sata mogu prijaviti zdravstveni problem, ali i kojim se može pratiti kretanje korisnika, što je posebno bitno za oboljele od demencije.

Važno je ukazati i na nedostatak koordinacije socijalnih i zdravstvenih službi u pogledu starijih osoba, pa su tako predstavnici CZSS Virovitica upozorili kako ih se otpušta iz bolnica bez osiguranja adekvatnog smještaja, jer im nema tko pružiti njegu i skrb u kući, o čemu smo pisali i u ranije.

Gotovo svi dionici ističu važnost programa „Zaželi“. Ipak, u nekim područjima, posebno priobalnim, zbog rada u turizmu iznimno je teško naći zainteresirane za rad na projektu, naročito ukoliko se početak njegove provedbe poklapa s početkom turističke sezone. Istovremeno, nedostaje drugih usluga za starije, poput pomoći u kući, dnevnih boravaka, informiranja o pravima, uključujući i o ugovorima o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, o prevenciji nasilja nad starijim osobama ili uključivanju starijih u život zajednice kroz kulturu.

 

Komunalna infrastruktura

Većina ruralnih naselja nema svu komunalnu infrastrukturu, pokrivenost javnim vodovodom znatno je niža nego u urbanim središtima, posebno u brdskom području, a kanalizacijske mreže u pravilu nemaju. Zbog malog broja stanovnika upitna je isplativost izgradnje vodovodne i kanalizacijske mreže, a čelnici ukazuju i na problem održavanja ostale infrastrukture i nerazvrstanih cesta.

Ipak, građani dovode u pitanje kriterije za odlučivanje o financiranju pojedinih projekata, primjerice o asfaltiranju cesta ili izgradnji mreže javne rasvjete. Stoga je je važno osigurati bolju proračunsku transparentnost, o čemu više pišemo u poglavlju o komunalnom gospodarstvu. Istraživanje Instituta za javne financije iz 2019. o proračunskoj transparentnosti županija, gradova i općina pokazalo je kako JLP(R)S pokušavaju biti otvorenije za građane, no samo se županije u potpunosti pridržavaju zakona, dok priličan broj gradova i još veći broj općina ne objavljuju proračun niti izvještaje o njegovom izvršenju, što je zakonska obveza.

 

Život na otocima

Iako je krajem 2018. donesen novi Zakon o otocima, nastao u suradnji sa širokim krugom dionika, da bi zaživio i doprinio održivom razvoju otoka u prvoj polovici 2019. trebao se donijeti niz podzakonskih akata, no s njihovom izradom se kasni. S obzirom na heterogenost otoka, predstavnici otočkih gradova i općina ističu važnost što bržeg donošenja Pravilnika o otočnim razvojnim pokazateljima i postupku vrednovanja razvijenosti otoka, koji bi trebao omogućiti identifikaciju zvojnih problema i određivanje prioriteta, jer su potrebe otoka Korčule te poluotoka Pelješca i pučinskog otoka Lastova, koji mu gravitiraju, sasvim različite. Nadaju se otočani da bi im Pravilnik olakšao i prijave na EU fondove, jer su do sada često, poput Lastova, gubili bodove na natječajima ili ih u većoj mjeri morali sufinancirati, jer su po indeksu razvijenosti u visokoj razvojnoj skupini.

Jedan od ključnih izazova s kojim se stanovnici otoka susreću jest povezanost s kopnom, kao i međusobna povezanost otoka i otočnih mjesta, posebno izvan turističke sezone. Tako je za otok Lastovo, osim veze sa Splitom i Dubrovnikom, iznimno važna povezanost s Korčulom , koja bi omogućila lakši i brži pristup uslugama i institucijama. Stariji, koji čine gotovu trećinu stanovništva, lakše bi putovali na specijalističke preglede i fizikalnu skrb, a djeca koja završavaju osnovnu školu mogla bi nastaviti školovanje na Korčuli i tako ostati u svojim obiteljima i na otoku.

Brojni otoci nemaju adekvatno riješenu infrastrukturu, a poseban izazov je njeno planiranje u skladu s potrebama lokalnog stanovništva, ali i turističke sezone. Istovremeno neke općine, poput Blata, imaju veliki broj ruševnih objekata, što je u velikoj mjeri posljedica iseljavanja u prvoj polovini 20. stoljeća i posljedično neriješenog zemljišnoknjižnog stanja.

Nadalje, na otocima je važno nastaviti ulagati u zdravstvenu zaštitu. Na većima, poput Korčule, postoje ambulante, no nedostaje liječnika, posebno specijalista pa njihov dolazak i preventivne preglede često organiziraju udruge. Istovremeno su otočani zadovoljni dostupnošću hitne helikopterske pomoći, koja im ulijeva osjećaj sigurnosti.

Na kraju, nekretnine i građevinska zemljišta na otocima su (pre)skupi, a do sada nije bilo poticajne stanogradnje. Ohrabruje primjer Grada Korčule, koji planira izgradnju 32 stana, a prednost bi imali liječnici specijalisti, učitelji i profesori.

 

PREPORUKE:

1. Ministarstvu zdravstva, da pri donošenju Mreže hitne medicine osigura ujednačenu dostupnost hitne pomoći, posebice u ruralnim područjima i na otocima;

2. Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije, da u suradnji s predstavnicima JLP(R)S, OCD-ova i LAG-ova izradi Pravilnik o otočnim razvojnim pokazateljima i postupku vrednovanja razvijenosti otoka.

 

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.

Umirovljenici i starije osobe

Socijalna skrb

Stanovanje, energetsko siromaštvo i pristup vodi

Komunalno gospodarstvo i javna usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada