Stanovanje je za mnoge građane EU postalo preskupo; zbog njegove visoke cijene napuštaju se gradovi i desecima se kilometara putuje do posla ili fakulteta, pa je uz beskućništvo, deložacije, nedostatak stambenog prostora zbog kratkoročnog turističkog najma, pitanje dostupnosti stanovanja u središtu interesa građana EU. Tako je u ožujku 2019. pokrenuta Inicijativa „Housing for all“1 koja traži lakši pristup socijalnom stanovanju i EU sredstvima za investicije u neprofitnoj i održivoj stanogradnji, uvođenje socijalnih pravila za kratkoročno iznajmljivanje i drugo.
Pritužbe pučkoj pravobraniteljici ukazuju da stambene politike ne odgovaraju u potpunosti potrebama građana jer se najviše potiče kupnja, što posebno pogađa mlade i prekarne radnike koji nisu kreditno sposobni. Unatoč negativnom migracijskom saldu, EK u Izvješću za RH 2020. bilježi ubrzani rast cijena stambenih nekretnina i najma za 5,3%, a skoro polovina za stanovanje izdvaja više od 40% raspoloživog dohotka, što je za 26,3% više od prosjeka EU, pa je osiguravanje cjenovno pristupačnog stanovanja i dalje izazov. Prema podatcima DZS-a u trećem tromjesečju 2019. cijene su u prosjeku više za 0,6% u odnosu na drugo, a u odnosu na treće tromjesečje 2018. više su 8%. U Zagrebu i na obali sve je manje stanova za dugoročni najam jer se vlasnici odlučuju na financijski isplativije kratkoročno iznajmljivanje turistima, a postojeći kapaciteti javnog najma nisu dostatni.
Europska građanska inicijativa (EGI) važan je instrument participativne demokracije u EU-u kojim se omogućuje da milijun građana s boravištem u jednoj četvrtini država članica zatraži od EK da podnese prijedlog pravnog akta radi provedbe Ugovora EU-a. Još uvijek nije donesena Strategija o stanovanju s pravnim i institucionalnim okvirom, koja bi uvažavala potrebe različitih kategorija građana, posebno ranjivih skupina, i razvijala modele dugoročnog, financijski prihvatljivog javnog najma, što je bila naša preporuka u Izvješću za 2018. Razvojem modela i fondova javnog najma, sredstva bi se mogla usmjeriti u izgradnju/adaptaciju nekretnina u javnom vlasništvu, a utjecalo bi se i na cijenu najma. No, ohrabruje osnivanje Povjerenstva za izradu nacrta Stambene strategije u travnju 2019., čije ćemo djelovanje pozorno pratiti, a nadamo se da će mu se, radi iznalaženja najkvalitetnijih rješenja, priključiti i predstavnici MDI-a, MHB-a, SDUOSZ-a, ULJPPNM-a i civilnog društva.
Od prosinca 2001. i stupanja na snagu Zakona o društveno poticanoj stanogradnji, diljem RH izgrađena su 8.322 POS stana. Njihove prodajne cijene su tijekom 2019., kao i 2018., od 949,05 do 1.125,66 E/m2, a cijene najma kreću se od 23-25 kn/m2 u Zagrebu ili 19-22 kn/m2 u Osijeku.
Odobreno je 4.260 zahtjeva za subvencioniranjem stambenih kredita, što je 40% više nego 2018. Preporuka iz Izvješća za 2018. o potrebi osmišljavanja modela sprječavanja zlouporabe korištenja POS stanova je prihvaćena, Zakon o društveno poticanoj stanogradnji je izmijenjen i stanovi se neće moći ni prodavati ni iznajmljivati do otplate rata i kamata. No, u svjetlu medijskih napisa o zlouporabama pri samoj kupnji POS stanova, nužno je ojačati kontrolu i revidirati dosadašnja postupanja, što MGIPU i najavljuje, a treba razmotriti i razvijanje drugih modela javnog stanovanja u kojima će nekretnine izgrađene ili uređene javnim novcem ostati u javnom vlasništvu.
U listopadu 2019. donesena je Strategija upravljanja državnom imovinom 2019.-2025. koja predviđa i raspolaganje stanovima. Prema podatcima MDI-a i Državnih nekretnina d.o.o. u vlasništvu RH trenutno je 6.429 stanova. Od toga je 359 praznih, uglavnom manje kvadrature, starije i lošije gradnje, koji iziskuju velika ulaganja, no i za njih će trebati iznaći rješenje. Stanovi koje je država stekla po posebnim propisima, prema Strategiji bi se trebali prioritetno prodavati višegodišnjim mirnim korisnicima, koji uredno podmiruju troškove, dok se preporuka iz Izvješća za 2018. o uključivanju imovinskih kriterija pri prodaji takvih stanova još razmatra. Dio iz ukupnog fonda stanova prodavat će se na javnom natječaju, a dio bi trebao biti predan MDOMPS-u i lokalnim jedinicama za programe stambenog zbrinjavanja socijalno osjetljivih kategorija stanovništva. Takvih je raspolaganja bilo i 2019., pa je primjerice Karlovcu darovan dio bivše vojarne Luščić za zbrinjavanje mladih obitelji, a predviđa se izgradnja energetski učinkovitih zgrada, škole i dječjih igrališta; Novom Vinodolskom stan za obitelj slabijeg imovnog statusa, a Punitovcima zemljište za stambeno zbrinjavanje.
Problem otkupa školskih stanova u Belom Manastiru nije riješen, a stanove u zagrebačkom Borovju, o kojima smo pisali u Izvješću za 2018., MZO je ustupilo MUP-u za smještaj djelatnika angažiranih oko predsjedanja Vijećem EU 2020., pa je preporuka o njihovom stavljanju u funkciju prihvaćena. I dalje zaprimamo pritužbe na dugotrajnost postupanja MDI, iako su tijekom 2019. zaposlena 33 nova službenika. Također, dinamika rješavanja ne ovisi samo o složenosti predmeta i ljudskim potencijalima Ministarstva, već i o aktivnostima drugih tijela, izradi elaborata, upisima u ZK i slično, a zaprimili smo i pritužbe o postupcima vezano uz stanove u vlasništvu MORH-a.
U srpnju 2019. ustavnim su proglašene Izmjene i dopune Zakona o najmu stanova (ZNS), uz obrazloženje Ustavnog suda da su navodi zaštićenih najmoprimaca suprotni konceptu privatizacije stambenog fonda pa vraćanje na staro nema uporišta u Ustavu. Kako nismo nadležni postupati po pritužbama na međusobne odnose zaštićenih najmoprimaca i vlasnika privatnih stanova, naše aktivnosti odnose se ponajviše na praćenje javnih politika. Ipak, pažnju zaslužuje primjer pritužiteljice u osamdesetima, vlasnice stana u kojem su živjeli zaštićeni najmoprimci, dok je ona za to vrijeme boravila u gradskom stanu. Nakon smrti zaštićenih najmoprimaca grad je protiv nje pokrenuo postupak iseljenja jer ima vlastiti stan, iako u njega ne može useliti jer je devastiran, a nema novaca ni vremena uložiti u obnovu. Postupak je na sudu koji treba donijeti odluku o ovoj apsurdnoj i nadasve tragičnoj situaciji.
Zaštićeni najmoprimci ukazuju da su zbog izjednačavanja zaštićenih najamnina s tržišnima, izloženiji ovrhama i iseljenjima. ZNS-om su propisane posebne obveze MHB-a i JLS-a u zaštiti članova obitelji smrtno stradalog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata, koji nisu stambeno zbrinuti; primatelja ZMN-a te najmoprimca sa 70 godina života, u vidu financijske pomoći, osiguranja drugog stana te prednosti pri smještaju u dom za starije i nemoćne, no pitanje je koliko su oni s tim upoznati. Od 14 zahtjeva za plaćanjem razlike između zaštićene i povećane najamnine MHB je dva usvojilo, tri odbilo, a procjenjuju da će im trebati sedam stanova za zbrinjavanje najmoprimaca iz kategorije o kojoj su dužni brinuti. JLS-i ili nemaju zahtjeva za plaćanjem razlike između zaštićene i povećane najamnine korisnicima ZMN-a, kao u Puli, ili ih je malo, kao u Splitu, gdje ih je samo četiri, a stanovima uglavnom ne raspolažu. Nadalje, ZNS propisuje i subvencioniranje slobodno ugovorene najamnine za zaštićene najmoprimce čiji je neto dohodak po članu domaćinstva manji ili jednak polovici prosječne plaće u RH za proteklu godinu, što se primjenjuje tek od 1. rujna 2023.
Mjere olakšavanja rješavanja stambenog pitanja zaštićenim najmoprimcima koji nisu u ranjivim skupinama iz ZNS-a su pravo prednosti pri najmu i prodaji POS stanova, stanova u vlasništvu RH i JLS-a, pri subvencioniranju kredita, kao i stručna pomoć u posredovanju pri sklapanju ugovora. U prosincu 2019. Vlada je usvojila i u Hrvatski sabor uputila Program mjera za provedbu ZNS-a, radi objedinjavanja postupanja tijela državne i lokalne uprave u osiguranju dovoljnog broja stanova koji će najkasnije do 31. kolovoza 2023. biti na raspolaganju zaštićenim najmoprimcima, podstanarima ili predmnijevanim najmoprimcima iz privatnih stanova. Na APN-ov javni poziv za prikupljanje podataka za izradu Programa zaprimljeno je 1.030 zahtjeva, no kako se prema podatcima DSZ-a iz 2011. radilo o 3.726 kućanstava sa zaštićenim najmoprimcima u privatnim stanovima, nije jasno što je s onima koji se nisu javili na poziv i jesu li riješili svoje stambeno pitanje. Interes za stambenim zbrinjavanjem iskazalo je 665 najmoprimaca: 567 za najam ili kupnju POS-a, 16 za POS+, 34 za subvencioniranje stambenih kredita, 26 za stan u vlasništvu JLS/ RH, a 22 za smještaj u dom za starije osobe, dok 317 nije odabralo nijednu ponuđenu opciju. Kako gradovi uglavnom nemaju stanove za zbrinjavanje trebala bi im pomoći RH, no s obzirom na dugotrajnost raznih imovinskopravnih postupaka pitanje je hoće li se do 1. rujna 2023. (od kada vlasnici stanova mogu u potpunosti njima slobodno raspolagati) stambeno zbrinuti svi koji bi željeli i imaju na to pravo.
Socijalno stanovanje
U području socijalnog stanovanja tijekom 2019. nije bilo promjena u odnosu na prethodno razdoblje. Svi veliki gradovi ne provode obvezu propisanu ZSS-om da shodno financijskim mogućnostima korisnicima ZMN-a osiguraju socijalne stanove, nego ih pod kriterijem socijalnih uvjeta uvrštavaju u Odluke o najmu stanova. Nažalost, na Konačnoj listi prvenstva mnogi godinama čekaju dodjelu gradskog stana, jer realizacija rješenja ovisi o raspoloživim stambenim jedinicama, kojih nema dovoljno. Niti Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2014. do 2020. nije dala bitnije pomake, posebno mjera korištenja stambenih kapaciteta u vlasništvu RH za socijalna pitanja, iako je kao posebna aktivnost uvrštena u Program provedbe Strategije. Nažalost, kao što smo već ranije isticali, u RH ne postoji opći propis, već se pitanja stanovanja, odnosno stambenog zbrinjavanja različitih kategorija građana ili socijalnog stanovanja, primjerice beskućnika, socijalno ugroženih, azilanata, žrtava obiteljskog nasilja i drugih ranjivih skupina građana, razrađuju posebnim propisima, ponekad i u više njih, što otežava sveobuhvatno sagledavanje problema.
Energetsko siromaštvo
Kako izgleda život u energetskom siromaštvu i koliko je dostupnost energije nužna za osiguranje zdravstveno i društveno prihvatljivih uvjeta stanovanja, najviše svjedočimo na terenu te prateći građanske inicijative i medije. Život uz svijeće i/ili grijanje na štednjak kojeg su darovali volonteri, realnost je u udaljenim selima Like ili Banovine, ali i nekih gradskih obitelji, jer osim fizičke nedostupnosti mreža i priključaka, takve situacije nastaju zbog prihodovnog siromaštva i loših uvjeta stanovanja. Pojam energetskog siromaštva je u Zakonu o energetskoj učinkovitosti, ali nije provedena preporuka iz Izvješća za 2018. o potrebi njegovog definiranja te uspostavi sustava njegova mjerenja i praćenja.
Izgradnja i održavanje elektroenergetske distribucijske mreže je u nadležnosti HEP-ODS d.o.o., koji nema podataka o kućanstvima bez priključaka. Jasno je kako pristup mreži ovisi o njezinoj fizičkoj dostupnosti, ali i o mogućnostima financiranja priključka. To su značajni troškovi, koji se kreću od 6.210,00 do 26.082,00 kuna (za Zagreb i više), a ne postoji mogućnost oslobođenja, već eventualno sufinanciranja od strane JLS-a, SDUOSZ-a ili donacijama. Prema podatcima HEP-ODS d.o.o. sanacija i obnova elektroenergetske mreže na područjima koja su tijekom i nakon Domovinskog rata ostala bez električne energija zavisi o dinamici povratka i raspoloživim sredstvima, i odvija se sukladno planovima razvoja i izgradnje, a dosadašnja ulaganja u njih iznose oko 2,25 milijarde kuna. Ohrabruje što su 2019. nastavljene aktivnosti na reelektrifikaciji dislociranih zaseoka Šibensko-kninske, Karlovačke, Ličko-senjske i drugih županija, a u pripremi je i program sanacije i obnove za 96 priključaka na području Sisačko-moslavačke, Ličko-senjske, Zadarske i Požeško-slavonske županije.
Po Eurostatovim podatcima za 2018. u RH 17,5% kućanstava ne može podmiriti troškove struje, plina, grijanja i vode te je teže samo u Grčkoj i Bugarskoj, a pomoć u okviru sustava socijalne skrbi dobivaju samo najsiromašniji. Zaključno s 31. prosinca 2019. pravo na subvenciju troškova električne energije u visini od 200 kuna (NUKE) imalo je 63.434 korisnika ZMN-a i osobne invalidnine, i to 29.021 samaca i 34.413 kućanstava. Probleme u dostupnosti energenata JLS-i rješavaju odobravanjem jednokratnih novčanih pomoći, poput Pule ili Rovinja, i/ili isplatom naknada za troškove stanovanja, poput Osijeka i Zagreba, dok u Virovitici surađuju s trgovačkim društvima. Iz proračuna JLS-a za troškove stanovanja izdvojeno je 59.272.579 kuna za 22.768 korisnika, a za troškove ogrjeva 40.714.010 kuna za 47.136 korisnika. U Kninu smatraju da je nadležnost za suzbijanje energetskog siromaštva na C ZSS i Elektri, dok Zagreb s udrugom DOOR izrađuje smjernice za suzbijanje energetskog siromaštva i modela za ocjenu energetskih potreba kućanstva nakon obilazaka ugroženih kućanstava i analize postojećih mehanizama pomoći.
Respiratorni i kardiovaskularni problemi te reumatoidni artritis samo su neki od zdravstvenih problema koji se povezuju sa životom u nedovoljno grijanom prostoru, a tu je i stres uzrokovan nemogućnošću podmirenja troškova stanovanja, socijalna izolacija i drugo. Zdravim odraslim osobama možda neće smetati dugotrajnija izloženost hladnoći kao što će smetati djeci, starijima i osobama s invaliditetom, pa se ne smije zanemariti utjecaj energetskog siromaštva na zdravlje.
Povodom naše preporuke iz Izvješća za 2017. i HZJZ i MZ najavljuju pojedinačna istraživanja o utjecaju uvjeta stanovanja i (ne) dostupnosti energije na zdravlje. Naše preporuke o potrebi proširenja kriterija za stjecanje statusa ugroženog kupca energije i prava na subvenciju na plin i toplinsku energiju još nisu provedene. No, u MDOMSP-u razmatraju potrebu redefiniranja postojećih naknada za iste/slične potrebe, poput naknade za stanovanje, troškova ogrjeva i NUKE, te potrebu za usklađivanjem njihove visine u odnosu na geografske specifičnosti, što ćemo pozorno pratiti.
Snažniju zaštitu potrošača od 2019. dobili su i kupci plina, jer je HERA donošenjem Izmjena i dopuna Općih uvjeta opskrbe plinom u cijelosti provela preporuku iz Izvješća za 2017. da se kao mjera zaštite krajnjih kupaca propiše obveza opskrbljivačima na izravan pristup kupcu s individualiziranim savjetom oko podmirenja računa. Dodatno i HEP Elektra d.o.o. ističe kako građanima omogućuju odgodu plaćanja ili obročnu otplatu s uvjetima širim od propisanih Uvjetima opskrbljivača za opskrbu električnom energijom.
Energetsko siromaštvo je rastući problem pa EU nalaže definiranje mjera njegovog ublažavanja i prioritetno provođenje aktivnosti u energetski siromašnim kućanstvima i socijalnom stanovanju. Na tom je tragu u siječnju 2019. Vlada usvojila Četvrti nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti za 2019. s mjerama izgradnje kapaciteta za suzbijanje energetskog siromaštva i izradu Programa za suzbijanje energetskog siromaštva. Nadalje, u siječnju 2020. MGIPU je započelo s postupkom Izmjena i dopuna Programa energetske obnove obiteljskih kuća 2014.-2020., budući da one čine 65% stambenog fonda te troše 40% energije. Kako uglavnom imaju lošu izolaciju, troše do 70% energije za grijanje i toplu vodu, a smatra se kako bi se mjerama iz Programa potrošnja smanjila i do 60%. Od osiguranih 142 milijuna kuna, 28,4 milijuna je namijenjeno obnovi kuća korisnika ZMN- a u cjelokupnom iznosu, no nejasno je po kojim će se kriterijima određivati tko je u većoj potrebi. MGIPU i DUOSZ radili su i na Programu suzbijanja energetskog siromaštva koji uključuje korištenje obnovljivih izvora energije u stambenim zgradama na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi za 2019.-2021., a mjere se odnose na sanacije ili rekonstrukcije krovišta, limarije i stolarije i drugo, na 413 stambenih zgrada s 5.103 stana.
I u Prijedlogu Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050., spominje se potreba izrade, usvajanja i primjene Programa za suzbijanje energetskog siromaštva, a predviđa se i donošenje Dugoročne strategije obnove nacionalnog fonda zgrada do 2050. s mjerama za ublažavanje energetskog siromaštva.
Iako više nego dobrodošle, socijalne naknade za rješavanje ovog problema nisu dovoljne, jer se baziraju na posljedici i podmirenju troškova, a tek sekundarno na uzroku odnosno podizanju energetske kvalitete doma. Energetska učinkovitost trebala bi biti prvi korak u borbi protiv energetskog siromaštva jer doprinosi smanjenju potrošnje i izdataka za energiju te ostvaruje pozitivne učinke na zdravlje i ugodu stanovanja. Mjere za suzbijanje energetskog siromaštva su i informiranje i savjetovanje, što sve ukazuje na potrebu multisektorskog djelovanja, u kojem smjeru se kreću javne politike, planovi i programi. No tek u pojačanoj dinamici njihove implementacije, i uz pretpostavku kontinuiranog osiguranja sredstava, mogu se ostvariti i nužni socijalni učinci.
Pristup vodi
Pravo na vodu po UN-u ovlašćuje svakoga na dovoljnu količinu sigurne, fizički i financijski dostupne vode za osobne potrebe i za potrebe kućanstva. Podrazumijeva korištenje prirodnih resursa prvenstveno za opskrbu vodom za piće i sanitarne potrebe ljudi, potom za gospodarstvo, ali ne znači pravo na neograničene količine besplatne vode. Slijedom toga, proteklih smo godina ukazivali na nužnost i obvezu osiguranja dostupnosti vode za piće i sanitarne potrebe svima, imajući u vidu važnost vode za zdravlje i život i u kontekstu klimatske krize, nestašice i onečišćenja, a poticali smo i javnu raspravu oko konstitucionalizacije ovog prava. Unošenje prava na vodu u Ustav, kao samostalnog prava, doprinijelo bi pravnoj sigurnosti i predstavljalo bi čvrsto jamstvo dostupnosti zdravstveno ispravne vode za piće i sanitarne potrebe po načelu jednakosti i to kao temeljne vrijednosti, a valjalo bi razmotriti i da djelatnost vodnih usluga kao javna služba bude propisana Ustavom. Osim toga, tijekom 2019. pojavile su se i dvije inicijative zastupnika u Hrvatskom saboru za promjenu Ustava oko prava na vodu, no Vlada ih nije podržala, obrazlažući da je postojećim okvirom pristup vodi za ljudsku potrošnju optimalno zaštićen od privatizacije voda ili vodnih usluga. O ovim prijedlozima se i dalje očekuje rasprava u Hrvatskom saboru.
Pritužbe pravobraniteljici se većinom odnose na nedostupnost građevina za javnu vodoopskrbu i odvodnju u ruralnim, slabo naseljenim i siromašnim područjima u kojima postavljanje mreža nije ekonomski opravdano, a manjim dijelom i na račune. Prema Izvješću EK za RH 2020. 86% stanovništva priključeno je na javni sustav vodoopskrbe, no tek 54,6% na sustav odvodnje, što se loše odražava na ekosustav. Gubici vode su oko 44%, dvostruko veći od prosjeka EU-a (23%). Dok se mahom financijske zapreke ne riješe (negdje kao u Ličko-senjskoj županiji problem su i imovinsko- pravni odnosi), ohrabruju nastojanja nekih gradova i općina da, sukladno našim prijedlozima, iznađu mogućnosti sufinanciranja dovoza vode autocisternama, kao što je to bilo u izdvojenim benkovačkim naseljima Vojvodići i Stegnjajići Kule Atlagić. Iako je praksa različita, učestalo je njezino financiranje od strane JLS-a, primjerice u Voćinu, Novoj Bukovici, Slatini.
U Zakon o vodnim uslugama, koji je donesen 2019., provedena je naša preporuka o propisivanju uvjeta i kriterija za obustavu/ograničenje isporuke vode, o minimalnoj količini vode koja se ne može uskratiti, kriterijima za isključenje s vodnih građevina na zahtjev potrošača te isporuci vode autocisternama, a prihvaćen je i naš prijedlog o potrebi objave Općih uvjeta isporuke vodnih usluga na Internetu i u lokalnom mediju. Pozitivno je i propisivanje primjene socijalne cijene i za odvodnju, što do sada nije bio slučaj. Ovim su Zakonom stvorene pravne pretpostavke za reformu vodnog sektora, uspostavu novih uslužnih područja i provedbu integracije javnih isporučitelja vodnih usluga (JIVU). Integracija JIVU usmjerena je na uključivanje svih JLS u vodnokomunalni sustav, posebice onih koje do sada nisu bile osnivači JIVU, što je negativno utjecalo na razvoj javne vodoopskrbe i odvodnje na njihovom području. Najkasnije šest mjeseci od stupanja na snagu Uredbe o uslužnim područjima, koja je u pripremi, postojeći JIVU na uslužnom području dužni su se integrirati u jedinstvenog JIVU koji bi trebao biti kapacitiran za provedbu razvojnih investicija i riješiti problem proračunskih ograničenja manjih općina. Reforma bi trebala utjecati na smanjenje gubitaka vode, ali i dovesti do preuzimanja 200 lokalnih vodovoda čime bi zdravstveno ispravna voda trebala napokon postati dostupna i u ruralnim sredinama. Prema Vijeću za vodne usluge reforma ne bi trebala utjecati na povećanje cijena vode, dapače, integracija zajedničkih službi, objedinjena javna nabava, logistika i drugo, trebale bi dovesti do pada troškova, no u srednjoročnom razdoblju trebat će voditi računa o ograničavanju troškova JIVU koji proizlaze iz neučinkovitog poslovanja te o pravilnom obračunu amortizacije infrastrukture.
PREPORUKE:
1. Vladi RH, da izradi Strategiju o stanovanju koja bi obuhvatila sve socijalno ugrožene ranjive skupine te da u Povjerenstvo za izradu nacrta Stambene strategije uključi i predstavnike Ministarstva državne imovine, Ministarstva hrvatskih branitelja, Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i civilnog društva;
2. Vladi RH, da definira energetsko siromaštvo te uspostavi sustav njegova mjerenja i praćenja.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2019. pronađite ovdje, a više informacija o povezanim temama o kojima u njemu pišemo pronađite klikom na neku od poveznica niže.
Nejednak regionalni razvoj s posebnim osvrtom na ruralna područja
