*Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2026. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Migracije i azil – europski i nacionalni kontekst
• Ispitni postupci
• Obilasci Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM-a)

Pučka pravobraniteljica kroz više mandata štiti prava tražitelja međunarodne zaštite i iregularnih migranata. Temeljem ombudsmanskog mandata te onog nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, sukladno ovlastima propisanim Zakonom o pučkom pravobranitelju, postupa po pritužbama i u predmetima koje smo pokrenuli na vlastitu inicijativu. Temeljem mandata iz Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, preventivno obilazi mjesta gdje se nalaze tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti kojima je ograničena sloboda kretanja.

Migracije i azil – europski i nacionalni kontekst

U okviru EU područje migracija i azila predstavlja iznimno važnu temu, u okviru koje se nastoje ostvariti značajne promjene u cilju, između ostalog: osiguravanja snažnih vanjskih granica radi učinkovitije kontrole i sigurnosti, provedbe čvrstog, pravednog i prilagodljivog sustava azila i migracija utemeljenog na Paktu o migracijama i azilu, jačanja učinkovitosti povratka i readmisije, kao i postizanja partnerstva s trećim zemljama.

Tijekom 2025. godine u RH je nastavljen intenzivan rad na pripremi primjene Pakta o migracijama i azilu (Pakt), koji bi se trebao početi primjenjivati u lipnju 2026. godine. Pakt uspostavlja jedinstveni pravni okvir koji obuhvaća sve faze upravljanja migracijama i azilom, od vanjskih granica i postupaka azila do povratka i solidarnosti među državama članicama.

U tom kontekstu donesen je Plan upravljanja migracijama i azilom do 2030. i Akcijski plan za razdoblje 2025.–2027. Iako Plan sadrži detaljnu analizu stanja i predviđa niz mjera, uočavamo nedostatak mjera  zaštite temeljnih prava migranata.

Provedba Pakta zahtijeva značajne zakonodavne, organizacijske i operativne prilagodbe država članica. Posebni zahtjevi odnose se na države članice na vanjskim granicama EU-a, uključujući RH, koje moraju uspostaviti dodatne prihvatne kapacitete i ljudske resurse za provedbu dubinske provjere (screening) na granici te provedbu graničnih postupaka azila i povratka.

Europska komisija je u studenom 2025. godine donijela Godišnje izvješće o azilu i migracijama (Izvješće EK), kojim je započet prvi godišnji ciklus praćenja provedbe Pakta. Izvješće EK pruža sveobuhvatan pregled stanja u području azila i migracija u EU-u, identificira migracijske situacije s kojima se suočavaju države članice te predlaže uspostavu godišnjeg fonda solidarnosti, koji treba usvojiti Vijeće. U Izvješću EK ističe se kako je potrebno ubrzati tempo reformi, a poteškoće se posebno odnose na primjenu sustava Eurodac, uspostavu graničnih postupaka te pravodobnu uspostavu potrebne infrastrukture i osiguravanje dostatnog broja zaposlenika. Također je potrebno dovršiti aranžmane za provedbu dubinske provjere i prilagoditi prihvatne kapacitete novom zakonodavnom okviru kako bi se osigurali dostatni kapaciteti i odgovarajući standardi prihvata. Većina država članica već je poduzela potrebne korake, no preostaje dovršiti aranžmane vezane uz praćenje poštovanja temeljnih prava i osiguravanje pravnog savjetovanja.

Uzimajući u obzir ukupnu migracijsku situaciju u EU, EK je procijenila koje se države članice suočavaju s nerazmjernim obvezama. Utvrđeno je da su Grčka, Cipar, Italija i Španjolska pod migracijskim pritiskom te će stoga imati pristup fondu za solidarnost kada se Pakt počne primjenjivati. RH je identificirana kao država izložena riziku od migracijskog pritiska (zajedno s 11 drugih država članica) i ozbiljnoj migracijskoj situaciji (zajedno s još pet drugih država članica), što je povezano s povećanim iregularnim prelascima granice, izazovima u sustavu povratka te poteškoćama u osiguravanju dostatnih kapaciteta prihvata.

Istodobno dok se nacionalni pravni okviri usklađuju s Paktom, a time i s Poveljom EU o temeljnim pravima i EKLJP, unutar VE u tijeku je inicijativa za donošenje političke deklaracije o migracijama i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Naime, u svibnju 2025. godine, devet država članica VE uputilo je otvoreno pismo, ukazujući na zabrinutost država u pogledu presude ESLJP u području migracija te navodeći da praksa Suda zadire u ovlasti vlada u donošenju odluka. Inicijativa je tijekom 2025. proširena na 27 država članica VE, među kojima je i RH, koje su se usuglasile u Zajedničkoj izjavi iz prosinca 2025. godine. Države ukazuju da se mora postići prava ravnoteža između individualnih prava i interesa migranata i važnih javnih interesa obrane slobode i sigurnosti u društvima. Zagovaraju prilagodbu tumačenja EKLJP-a u području migracija u odnosu na trenutne izazove, a osobito oko protjerivanja stranaca osuđenih za (ozbiljna) kaznena djela, traži se veća jasnoća oko tumačenja ‘nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja’ iz čl. 3 Konvencije, inovativna i trajna rješenja vezano za migracije, jasnoća vezano za odlučivanje država članica u migracijskim predmetima te prepoznavanje izazova instrumentalizacije migracija. Deklaracija o migracijama i Konvenciji bi trebala biti razmotrena/usvojena u svibnju 2026. godine.

Europska mreža nacionalnih institucija za ljudska prava (ENNHRI) i brojni drugi dionici ističu potrebu nedvosmislene potvrde neovisnosti ESLJP-a, pri čemu se naglašava da konvencijski sustav već sadrži mehanizme ravnoteže i nadzora, da ESLJP u svojoj praksi državama ostavlja značajan prostor slobodne procjene, osobito kada je riječ o balansiranju između individualnih prava i legitimnih javnih interesa, uključujući sigurnosne razloge. Ističe da su države obvezne štititi prava svih osoba pod svojom jurisdikcijom, neovisno o njihovu državljanstvu ili migracijskom statusu, uključujući migrante i tražitelje azila te osigurati puno poštivanje apsolutne zabrane mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

Migracijska kretanja u RH 

Prema podacima MUP-a, u 2025. godini u RH evidentirano je 16.409 iregularnih migranata. Od toga je 5.730 osoba dobilo rješenje s rokom za dragovoljni povratak, a 2.608 ih je napustilo zemlju. To znači da je 34,9 % osoba koje su dobile rješenje za dragovoljni povratak uistinu i napustilo zemlju. Riječ je o padu u odnosu na 2024. godinu, kada je taj udio iznosio 41,3 %, međutim, u prethodnim godinama udio izvršenih povrataka bio je znatno niži: 2023. godine 19,6 %, 2022. godine 1,92 %, a 2021. godine 5,63 %. Rješenje o protjerivanju, kojim se nalaže prisilno udaljenje iz zemlje, zaprimilo je 6.295 osoba, dok je rješenje o prisilnom udaljenju s rokom za dragovoljni povratak izdano za 1.276 osoba.

Prema podacima MUP-a, tijekom 2025. godine u RH je ukupno 14.928 osoba izrazilo namjeru za traženjem međunarodne zaštite (namjera/tražitelji), pri čemu je 1.236 osoba i podnijelo zahtjev za međunarodnom zaštitom. Među tražiteljima su prevladavali muškarci, kojih je bilo 11.269 (75,5 %), dok su žene činile 3.659 osoba (24,5 %).

U odnosu na 2024. godinu, kada je zabilježeno 26.776 izraženih namjera, tijekom 2025. godine evidentirano je smanjenje od 44,3 %. Time je nastavljen silazni trend započet nakon izrazitog vrhunca u 2023. godini, kada je namjeru izrazilo čak 68.114 osoba. Unatoč padu u posljednje dvije godine, broj tražitelja međunarodne zaštite (tražitelj) u 2025. godini i dalje je višestruko veći u usporedbi s ranijim razdobljem.

Smanjenje broja izraženih namjera u 2025. godini zabilježeno je i na razini EU. Prema podacima Eurostata, u lipnju 2025. godine broj zahtjeva za međunarodnu zaštitu u EU bio je 27 % manji u odnosu na isti mjesec prethodne godine, a najveći broj tražitelja došao je iz Venezuele, Afganistana, Bangladeša i Sirije.

Struktura tražitelja u RH prema državljanstvu i spolu pokazuje određena odstupanja u odnosu na europske trendove. Među muškarcima najzastupljeniji su tražitelji iz Ruske Federacije, zatim iz Turske, Demokratske Republike Kongo, Afganistana i Sirije, dok su među ženama najbrojnije osobe iz Ruske Federacije, potom iz Turske, Sirije, Kine i Afganistana.

Unatoč visokom broju izraženih namjera (14.928) te broju od 1.236 podnesenih zahtjeva za međunarodnu zaštitu, broj odobrenih međunarodnih zaštita i dalje je vrlo nizak. Tijekom 2025. godine odobreno je ukupno 25 međunarodnih zaštita – 24 azila i jedna supsidijarna zaštita.

Za 266 tražitelja zahtjev je odbijen zbog neispunjavanja zakonskih uvjeta, dok je 52.813 postupaka obustavljeno, neovisno o godini podnošenja zahtjeva, najčešće zbog napuštanja prihvatilišta/RH.

Kada je riječ o mjestu izražavanja namjere, više od polovice namjera, njih 8.205, zabilježeno je na graničnim prijelazima. Dodatno, 212 namjera izraženo je u prihvatnim centrima za strance, dok je većina preostalih registrirana u policijskim postajama i policijskim upravama unutar RH.

Iako se drugu godinu zaredom bilježi pad broja tražitelja, njihov broj (14.928 ) je i nadalje značajno veći u odnosu na razdoblje prije 2023. godine, dok je broj smještajnih mjesta u postojećim prihvatilištima ostao nepromijenjen. Pri tome, okviru provedbe Pakta bit će potrebno osigurati provedbu dijela postupaka na graničnim lokacijama čime se dodatno povećava potreba za odgovarajućim prihvatnim kapacitetima.

Međutim, prema predviđenoj dinamici provedbe sukladno Nacionalnom planu provedbe Pakta o migracijama i azilu u RH, povećanje smještajnih kapaciteta planirano je tek u prvom tromjesečju 2029. godine, što otvara pitanje na koji način će se osigurati odgovarajući uvjeti prihvata u razdoblju do potpune provedbe navedenih mjera.

U tom kontekstu donesena je Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (NN 90/2025), kojom je, uz postojeća prihvatilišta u Zagrebu i Kutini, ustrojeno i Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, sa sjedištem u Krnjaku.

Vezano uz ulogu OCD-a u sustavu prihvata u izvješćima za 2023. i 2024. godinu MUP-u je preporučeno da ovim organizacijama osigura pristup prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite. Naime, prije uvođenja epidemioloških mjera zbog pandemije COVID 19 više je OCD-a imalo osiguran pristup prihvatilištima temeljem potpisanih sporazuma s MUP-om, u okviru kojih su pružale psihosocijalnu pomoć, pomoć u učenju za djecu, provodile tečajeve hrvatskog i engleskog jezika, računalne radionice te aktivnosti kulturne medijacije.

Pri tome je člankom 20. Direktive (EU) 2024/1346 propisano da se članovima obitelji, pravnim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nevladinim organizacijama koje je država članica priznala omogući pristup smještajnim objektima radi pružanja pomoći tražiteljima. Ograničenja pristupa dopuštena su isključivo iz sigurnosnih razloga, odnosno sigurnosti prostora i tražitelja.

MUP navodi da je pojedinim OCD-ima, uključujući MDM i HCK, omogućen pristup prihvatilištima sukladno potrebama tražitelja i raspoloživim prostornim kapacitetima te iskazuje spremnost na sklapanje daljnjih sporazuma o suradnji. Istodobno se navodi da organizacije mogu provoditi aktivnosti i u vlastitim prostorima, uz distribuciju informativnih materijala unutar prihvatilišta.

Radi unaprjeđenja suradnje, u ožujku 2025. godine održan je sastanak predstavnika MUP-a i predstavnika osam OCD-a koje djeluju u području azila i migracija. Nakon sastanka, sedam organizacija uputilo je pritužbu pučkoj pravobraniteljici u vezi s ponašanjem predstavnika MUP-a, navodeći da je tijekom sastanka neprimjerenim i neprofesionalnim načinom komunikacije  stvorena izrazito neugodna i prijeteća atmosfera u odnosu na okupljene predstavnike OCD. MUP iznesene pritužbe smatra neosnovanim i neprimjerenim, a ispitni postupak u tom predmetu je još uvijek u tijeku.

U prosincu 2025. godine HPC-u je omogućen pristup prihvatilištima, radi provedbe projekta „Pravno savjetovanje u postupku odobrenja međunarodne zaštite“. Aktivnosti se provode u prihvatilištu u Zagrebu dva puta tjedno te u prihvatilištu u Kutini jednom tjedno.

S obzirom da trenutno nije jasno definirano tko i na koji način inicira sklapanje sporazuma o suradnji, odnosno pokreće li postupak MUP putem javnog poziva ili OCD-i samostalno iskazuju svoj interes za suradnju, potrebno je osigurati pristup prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite OCD-ima, putem transparentnog postupka, na temelju javno objavljenih kriterija.

Zakonodavne aktivnosti i neovisni mehanizam praćenja temeljnih prava

S ciljem usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s Paktom, u 2025. godini su pokrenute aktivnosti usmjerene na izmjene i dopune Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Zakona o strancima. U javnom savjetovanju (te 2026. pred saborskim odborima tijekom 1. čitanja) izrazili smo zabrinutost zbog načina prenošenja nekih odredbi prava EU (uredbi i direktive) u nacionalno zakonodavstvo.

Posebno smo ukazali na odredbe kojima se uređuje lišenje slobode i ograničenje slobode kretanja neregularnih migranata i tražitelja u različitim fazama postupanja (dubinska provjera, postupak odobrenja međunarodne zaštite i postupak povratka, uključujući i granične procedure). Naime, predložene izmjene uvode više mjera koje zadiru u osobne slobode, bez jasnog definiranja svake pojedine mjere, njihovih razlika i međusobnih odnosa. Pri tome je osobito važno jasno razlikovati situacije u kojima su osobe slobodne, u kojima im je ograničena sloboda kretanja te u kojima su lišene slobode, budući da je riječ o bitno različitim pravnim režimima koji zahtijevaju različita pravna jamstva. Lišenje slobode predstavlja najteži oblik zadiranja u pravo na slobodu pojedinca te najintruzivniju mjeru koju država može primijeniti i može imati osobito težak učinak na djecu i druge ranjive osobe. Stoga se lišenje slobode smije primjenjivati samo kao krajnja mjera i u najkraćem mogućem trajanju, nakon što se razmotre blaže alternative.

Posebne nejasnoće odnose se na granične procedure u kojima će se uzimati kao da osoba nije ušla na državni teritorij, iako će se na njemu faktično nalaziti. U takvim slučajevima potrebno je jasno urediti pravni režim koji će se primjenjivati, uključujući opseg mogućih ograničenja slobode kretanja, uz osiguravanje usklađenosti s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.

Također smo upozorili da različiti izrazi za lišenje slobode i ograničenje slobode kretanja već postoje u važećem zakonodavstvu, a predložene izmjene dodatno usložnjavaju terminologiju u dva zakona koja uređuju područje migracija što može dovesti do nejasnoća u provedbi i povećati rizik od povreda prava.

Stoga smo preporučili jasno normativno uređenje svih mjera kojima se ograničava sloboda ili osoba lišava slobode, uz precizno definiranje njihovih razlika i osiguravanje odgovarajućih pravnih jamstava te učinkovitih mehanizama nadzora njihove primjene.

Predloženim izmjenama uređuje se i neovisni mehanizam praćenja temeljnih prava u postupku dubinske provjere i postupku odobrenja azila na granici predviđen Paktom (Mehanizam), koji će obuhvaćati i praćenje primjene odredbi o zadržavanju.

U Izvješću EK se navodi da će većina država članica zadaću neovisnog mehanizma praćenja povjeriti ombudsmanu (u RH to je pučki/a pravobranitelj/ica), dok je RH jedna od iznimaka.

Prema prijedlogu zakona, provedbu Mehanizma osiguravat će Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, dok će se uredbom propisati sastav Mehanizma, način rada, financiranje, odabir provoditelja, njihove ovlasti, zadaće i osposobljavanje. Navodi se da Mehanizam djeluje nepristrano i neovisno. U Uredbi EU 2024/135, u čl. 10., propisuje se obveza državama članicama da uvedu odgovarajuće zaštitne mjere kako bi zajamčile neovisnost neovisnog mehanizma praćenja. Vezano za to se u preambuli Uredbe upućuje na poštovanje međunarodnih standarda neovisnosti (Pariška načela, Venecijanska načela za ombudsmanske institucije, Rezolucije UN-a o ombudsmanskim institucijama te Fakultativni protokol uz UN-ovu Konvenciju protiv mučenja (OPCAT) o NPM-ovima), koji se odnose na neovisnost institucija poput institucije pučkog/e pravobranitelja/ice te koja ova institucija zadovoljava.

Prema predloženim zakonskim rješenjima, odnosno ukoliko u daljnjem zakonodavnom postupku ne dođe do izmjene prijedloga, Mehanizam evidentno ne bi imao najvišu razinu neovisnosti. Pri tome nije predviđena ni razina neovisnosti kakva je nacionalnim zakonodavstvom u RH osigurana za neke druge već postojeće mehanizme u RH. Stoga smo predložili doradu zakonskog teksta kako bi se ključni elementi ustroja Mehanizma – uključujući njegove ovlasti, sastav i način izbora članova – uredili zakonom, a ne naknadno uredbom. Također smo predložili da se izbor članova provodi putem Hrvatskog sabora, po uzoru na druge nacionalne mehanizme, poput povjerenstava osnovanih temeljem Zakona o policiji i Zakona o socijalnoj skrbi.

S obzirom na ulogu Mehanizma u nadzoru postupanja prema osobama na granicama, uključujući mjere koje mogu dovesti do lišenja slobode, ukazujemo da je upravo osiguravanje njegove stvarne institucionalne i funkcionalne neovisnosti ključno za njegovu učinkovitost.

Ispitni postupci

Tijekom 2025. godine proveli smo više ispitnih postupaka vezano uz uvjete smještaja i stanje sigurnosti u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite, trajanje postupaka odobrenja međunarodne zaštite te uz pristup sustavu međunarodne zaštite.

Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite i postupak odobrenja međunarodne zaštite

Uvjeti smještaja u prihvatilištima

Tijekom 2025. godine zaprimali smo pritužbe tražitelja na uvjete smještaja u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu (Prihvatilište), uključujući pojavu nametnika (stjenica i žohara) u sobama za smještaj, lošu opskrbu vodom te neodgovarajuću količinu i kvalitetu prehrane. Postupci pokrenuti povodom zaprimljenih pritužbi u većini su slučajeva rezultirali otklanjanjem uočenih poteškoća. Međutim, problem prisutnosti nametnika i dalje traje. Unatoč redovitom obavještavanju nadležnih epidemioloških službi, provedbi mjera suzbijanja i prevencije te tjednim tretmanima, poteškoće nisu u potpunosti otklonjene, što upućuje na potrebu sustavnijeg i dugoročnijeg pristupa, uključujući pojačanje postojećih i uvođenje dodatnih mjera.

Na poteškoće vezane uz smještajne kapacitete ukazivao je i ispitni postupak pokrenut 2023. godine povodom pritužbe tražitelja međunarodne zaštite na neadekvatne uvjete boravka u Prihvatilištu. U okviru tog postupka, tijekom lipnja i listopada 2023. godine obišli smo prihvatilišta te utvrdili nedostatne prihvatne kapacitete, što je rezultiralo otežanim uvjetima boravka. Tražitelji  su bili izloženi higijenskim i zdravstvenim rizicima, osobito zbog učestalih pojava svraba i stjenica, o čemu smo detaljnije izvijestili u Izvješću za 2023. godinu.

Osim obraćanja MUP-u i pučkoj pravobraniteljici, uvjete u Prihvatilištu dokumentirao je videosnimkama koje je objavio na YouTube kanalu, a koje su prenijeli i pojedini mediji u RH. U postupku odlučivanja o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu doneseno je rješenje MUP-a kojim je njegov zahtjev odbijen, pri čemu je kao jedan od razloga navedeno snimanje i javno objavljivanje snimki iz Prihvatilišta, čime je narušio privatnost i pravo na zaštitu osobnih podataka drugih osoba smještenih u Prihvatilištu, a također je ocijenjeno da je u javnim objavama iznosio neosnovane tvrdnje o nedostatnoj prehrani i neodgovarajućoj zdravstvenoj skrbi za tražitelje međunarodne zaštite u RH.

Isti pritužitelj je u srpnju 2024. godine na Markovu trgu u Zagrebu prosvjedovao protiv postupanja sigurnosnih institucija RH prema tražiteljima. Nakon toga je osuđen za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim toga mu je određena mjera ograničenja slobode kretanja u trajanju od tri mjeseca smještajem u prihvatni centar za strance, koju je potvrdio Upravni sud. Međutim, u siječnju 2025. godine Visoki upravni sud RH poništio je presudu Upravnog suda i rješenje MUP-a o ograničenju slobode kretanja.

Krajem kolovoza 2024. godine RH službenu komunikaciju uputili su posebni izvjestitelj UN za branitelje ljudskih prava, slobodu mišljenja i izražavanja te slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, kao i Radna skupina UN za arbitrarna lišenja slobode. U komunikaciji je izražena zabrinutost zbog odbijanja zahtjeva za međunarodnom zaštitom i detencije, uz ocjenu da bi navedene mjere mogle biti povezane s njegovim korištenjem prava na slobodu izražavanja i javnim zagovaranjem prava tražitelja azila. RH je u odgovoru odbacila tvrdnje o neprimjerenim uvjetima života u Prihvatilištu, navodeći da su svim osobama osigurani odgovarajući materijalni uvjeti prihvata. Također je istaknuto da je pritužitelj snimanjem i objavljivanjem snimki drugih podnositelja zahtjeva mogao ugroziti njihovu sigurnost, kao i sigurnost njihovih obitelji u zemljama podrijetla. Do kraja 2025. godine nije donesena sudska odluka o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

Stanje sigurnosti u prihvatilištima

Zaprimljene su pritužbe tražitelja koje su se odnosile na postupanje zaštitarske službe i policijskih službenika u Prihvatilištu, što predstavlja osobito osjetljivo područje s aspekta zaštite prava tražitelja.

Jedna od pritužbi odnosila se na navode o fizičkom napadu zaštitara na tražitelja. U okviru ispitnog postupka, provedenog, između ostalog, u prostorima Prihvatilišta, zatražen je uvid u snimke video-nadzora radi utvrđivanja okolnosti događaja, uključujući pitanje je li došlo do sukoba te u kojem opsegu. Takav uvid mogao je omogućiti brzo i učinkovito razjašnjenje navoda iz pritužbe. Umjesto neposrednog uvida, upućeni smo da snimke zatražimo pisanim putem. Snimke su potom dostavljene u formatu koji nije omogućavao pregled sadržaja, uz obrazloženje da je došlo do tehničke pogreške prilikom komprimiranja podataka, zbog čega je zaprimljena prazna datoteka. Nakon ponovljenog zahtjeva, snimke su dostavljene putem USB memorijskog uređaja, no trajale su svega nekoliko sekundi te nisu sadržavale relevantan dio događaja, odnosno nisu omogućile uvid u mjesto, vrijeme i tijek incidenta na koji se pritužba odnosila. Po podnošenju ponovnog zahtjeva za dostavom snimki koje obuhvaćaju cijeli događaj zaprimljena je obavijest da sustav video-nadzora pohranjuje snimke u trajanju od 30 dana zbog čega više nije bilo moguće osigurati traženi materijal.

U vezi s navedenim incidentom zaprimljena su i očitovanja iz kojih proizlazi da je ponašanje tražitelja ocijenjeno kao neprimjereno te da je, kao posljedica takvog ponašanja, doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za strance. Međutim, unatoč tim očitovanjima, nije se moglo nedvosmisleno utvrditi je li došlo do fizičkog sukoba između zaštitara i tražitelja, budući da relevantne snimke nisu bile dostupne, a u očitovanjima MUP-a nije navedeno da sadržaj videozapisa potvrđuje ili isključuje navode o fizičkom postupanju zaštitara u odnosu na tražitelja.

Drugi ispitni postupak pokrenut je na temelju medijskih napisa o silovanju tražiteljice međunarodne zaštite koje je navodno počinio zaštitar u Prihvatilištu. Tijekom postupka pučkoj pravobraniteljici obratila se i sama tražiteljica te je u predmet razmatrano osiguravanje sigurnih uvjeta smještaja. Protiv zaštitara podnesena je kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

Također, po prvi je put zaprimljena pritužba koja se odnosila na postupanje policijskih službenika prilikom provođenja provjere stanja sigurnosti u prihvatilištu, odnosno provjere jesu li u prostorima za smještaj prisutne isključivo osobe koje imaju pravo na smještaj. Pritužitelj navodi:  „Dana 22. listopada u 7 sati ujutro ušli su u našu sobu dok smo spavali. Najprije su nogom udarili naš krevet, zatim su nam prišli, uznemiravali me i ponašali se grubo prema meni. Pomislio sam da im trebam pokazati svoju osobnu iskaznicu kako bi me pustili, ali prije nego što sam uopće uspio okrenuti lice, počeli su me napadati. Stavili su mi lisice i tukli me. Zatim su me odveli do automobila i tukli me u automobilu. Nakon svega toga otišli smo na sud. Sudac mi je ukratko rekao da ili priznam da sam pogriješio pa će mi oprostiti, ili će me osuditi na mjesec dana zatvora. Morao sam pristati“.

Pritužitelj navodi da je tijekom postupanja izveden iz smještajnog prostora bos, odjeven isključivo u donje rublje te s vezanim rukama. Nadalje, tvrdi da su policijski službenici prema njemu primijenili fizičku silu, kako u prostorima Prihvatilišta, tako i naknadno u policijskom vozilu.

S druge strane, u prekršajnom postupku koji je uslijedio, Općinski prekršajni sud u Zagrebu proglasio je pritužitelja krivim za počinjenje prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji se odnosi na nepostupanje po zakonitim naredbama službenih osoba. Pritužitelju je naknadno doneseno i rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u prihvatni centar za strance.

Iako se navedeni predmeti odnose na različite aktere (zaštitare i policijske službenike) te različite činjenične okolnosti (navodi o fizičkom napadu, seksualnom nasilju i prekomjernoj uporabi sile tijekom sigurnosne provjere), ukazuju na izazove u pogledu njihova postupanja te učinkovitosti mehanizama nadzora i odgovornosti. Postupanje u ovim slučajevima otvorilo je pitanje razine institucionalnih jamstava protiv nezakonitog postupanja, osobito u kontekstu ranjivosti osoba smještenih u prihvatilištima. Poseban naglasak potrebno je staviti na aktivnosti zaštitara i policijskih službenika koje zadiru u privatnost tražitelja, osobito na okolnosti ulazaka u sobe u koje su tražitelji smješteni, uključujući situacije kada su te prostorije zaključane ili kada se ulazak odvija u noćnim satima.

U ispitnim postupcima zatražene su informacije o postojanju protokola i internih akata kojima se uređuje rad zaštitara, načinu izvješćivanja u incidentnim situacijama, praćenju videozapisa nadzornih kamera u stvarnom vremenu te nadzornim ovlastima službenika MUP-a u odnosu na rad zaštitarske službe. Međutim, zaprimljena očitovanja ne sadrže cjelovite i precizne podatke na temelju kojih bi se moglo pouzdano utvrditi postoje li jasna pravila postupanja, kako se ona primjenjuju u praksi te jesu li osigurani učinkoviti mehanizmi nadzora i odgovornosti.

Posebno zabrinjavaju okolnosti vezane uz sustav video-nadzora u predmetu u kojem nije bilo moguće ostvariti pravodoban i potpun uvid u snimke. Isto upućuje na potrebu jasnog normiranja postupanja sa snimkama, ne brisanja snimki odnosno čuvanja istih u situacijama kada se razmatra nezakonitost postupanja.

Zaključno, iz navedenog je vidljiva potreba jačanja institucionalnih jamstava zaštite tjelesnog i psihičkog integriteta tražitelja te poštovanje njihovog privatnog života. Ta obveza ne obuhvaća samo suzdržavanje od povreda, već i uspostavu djelotvornih mehanizama koji mogu pravodobno spriječiti, otkriti i po potrebi sankcionirati nezakonito postupanje. Izostanak precizno normiranih i dosljedno primjenjivanih procedura povećava rizik od povreda prava osoba u posebno ranjivom položaju te može dovesti do smanjene odgovornosti i otežanog ispitivanja postupanja.

U tom smislu, nužno je jasno normirati ovlasti i granice postupanja osoba koje obavljaju poslove sigurnosti u prihvatilištima, obvezno i cjelovito dokumentiranje svih intervencija, uključujući primjenu sredstava prisile, funkcionalan i transparentan sustav video-nadzora s jasno definiranim pravilima pristupa, čuvanja i izuzimanja snimki te dostupne, sigurne i učinkovite mehanizme pritužbi koji ne dovode do rizika od sankcija prema pritužiteljima.

Trajanje postupaka odobrenja međunarodne zaštite

Tijekom godine razmatrali smo i posljedice dugotrajnost postupaka odobrenja međunarodne zaštite na tražitelje.

U okviru toga, proveden je ispitni postupak zbog problema s kojima su se suočavali tražitelji, državljani Somalije, uslijed nedostatka prevoditelja za somalijski jezik, od rujna 2024. godine Posljedica su bila znatna produljenja postupaka odobrenja međunarodne zaštite, pri čemu je čekanje na saslušanje u pojedinim slučajevima prelazilo 21 mjesec. Dodatno, jedna OCD nas je izvijestila kako su zaprimili pritužbu tražitelja koji je više od 24 mjeseca čekao poziv MUP-a na saslušanje. U odnosu na to su obavještavani kako je čekanje na saslušanje od 9-12 mjeseci uobičajeno. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, međutim, ograničava rok za donošenje odluke o zahtjevu na 21 mjesec od dana njegovog podnošenja, i to u vrlo iznimnim slučajevima, dok bi se u redovnim okolnostima odluka trebala donijeti u roku od šest mjeseci.

Razumno trajanje postupaka ključno je za zaštitu prava tražitelja i njihovu uspješnu integraciju, dok dugotrajna neizvjesnost može imati negativne posljedice na mentalno zdravlje i povjerenje u sustav. Potrebno je stoga dodatno ojačati mrežu prevoditelja, uključujući korištenje potpore Europske agencije za azil, kao i poduzeti dodatne mjere s ciljem ubrzanja donošenja odluke u ovim predmetima, a što je i u skladu s utvrđenjem iz Izvješća EK u kojem se ističe da RH treba učiniti više kako bi se smanjio broj neriješenih predmeta i izbjegli novi.

Pristup sustavu međunarodne zaštite

„Dana 2. svibnja 2025. stigao sam na granični prijelaz Užljebić te sam jasno izrazio graničnom službeniku svoju namjeru da zatražim azil zbog političkog progona u Rusiji i ozbiljnih prijetnji svojoj sigurnosti. Predočio sam pozive za služenje vojnog roka, uključujući dokaz da je riječ već o drugom pozivu.

Unatoč tome, uskraćen mi je pristup postupku azila te mi je naloženo da se vratim u Bosnu i Hercegovinu, bez ikakvog pisanog obrazloženja, formalnog postupka ili informacije o mojim pravima. Morao sam pješice prijeći gotovo 20 kilometara natrag do Bihaća, što smatram ponižavajućim i nepotrebnim postupanjem.“

Migranti i njihovi odvjetnici prituživali su se na onemogućavanje pristupa sustavu međunarodne zaštite u prihvatnim centrima za strance i na graničnim prijelazima, kada im je umjesto registracije namjere za traženjem međunarodne zaštite odbijan ulazak u RH ili je nastavljen postupak prisilnog udaljenja. U određenom broju slučajeva pristup sustavu međunarodne zaštite bio je omogućen tek nakon naših upita, dok su u drugim slučajevima postupci završili prisilnim udaljenjem, u zemlju podrijetla ili u treću zemlju.

U tom je kontekstu značajna presuda ESLJP u predmetu Y.K. protiv Republike Hrvatske (br. 38776/21), koja je 17. listopada 2025. godine postala konačna. Presuda potvrđuje probleme na koje je pučka pravobraniteljica ukazivala već u Izvješću za 2021. godinu, upravo na temelju ispitnog postupka provedenog u tom predmetu.

Ispitni postupak pokazao je da Y.K. nije bilo omogućeno da zatraži međunarodnu zaštitu, iako je jasno izrazio strah od progona i ugroze života u zemlji podrijetla. Pučka pravobraniteljica tada je upozorila da takvo postupanje može predstavljati povredu međunarodnog, europskog i nacionalnog prava, uključujući i članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također je utvrđeno da Y.K. nije imao stvarnu mogućnost neometanog kontakta s odvjetnikom, iako međunarodni standardi zahtijevaju osiguravanje pristupa pravnoj pomoći od samog početka lišenja slobode.

ESLJP je u presudi utvrdio povredu članka 3. Konvencije u njegovu postupovnom aspektu, kao i povredu članka 13. EKLJP u vezi s člankom 3., odnosno prava na djelotvoran pravni lijek. Sud je ocijenio da postoje nepobitni materijalni dokazi da su hrvatske vlasti bile upoznate s namjerom Y.K. da zatraži međunarodnu zaštitu, uključujući činjenicu da je tu namjeru izrazio pred voditeljem prihvatnog centra, savjetnicama pučke pravobraniteljice te putem odvjetnika, koji je o tome u više navrata obavještavao prihvatni centar i nadležni odjel  MUP-a.

Umjesto omogućavanja da zatraži međunarodnu zaštitu u RH, hrvatske vlasti su, sukladno utvrđenju ESLJP-a, aktivno odvraćale, odnosno obeshrabrivale Y.K. od traženja međunarodne zaštite te iskoristile njegov ranjiv položaj kako bi ga navele na pristanak na tzv. dobrovoljno napuštanje RH te je bio upućen u treću državu bez prethodne procjene njezine sigurnosti za njega.

Pri tome je osobito važno uzimati u obzir ranjivost osoba lišenih slobode koje su istodobno onemogućene u ostvarivanju prava na pravnu pomoć te je u takvim okolnostima povećan rizik da pristanu na postupke koje ne razumiju ili koji nisu u njihovu interesu.

„Dana 12. studenog 2025., dok sam bila u šumi blizu hrvatske granice, zaustavila me grupa hrvatskih policajaca. Oni su mi oduzeli putovnicu, uzeli mobitele i oduzeli ostale osobne stvari i važne dokumente. Tijekom incidenta, policajci su me fizički napali, uzrokujući bol i strah. Jasno sam tražila pomoć i zaštitu, ali sam umjesto toga bila nasilno zlostavljana, što predstavlja kršenje mojih osnovnih ljudskih prava. Ja sam žena i ovo iskustvo je bilo izuzetno traumatično za mene. Želim jasno naglasiti da neću šutjeti o ovom zlostavljanju i tražim hitnu istragu postupaka policajaca uključenih u incident.“

Iako je u odnosu na razdoblje prije 2021. godine zabilježen pad broja pritužbi na „push-back“, odnosno odbijanja ulaska i udaljavanje osoba koje su iregularno prešle državnu granicu bez provedbe individualizirane procjene potrebe za međunarodnom zaštitom, pojedini OCD-i i dalje dostavljaju obavijesti o svjedočanstvima osoba izloženim takvim postupanjima, a zaprimljene su i pojedinačne pritužbe samih osoba.

Pri tome MUP, ali i pučka pravobraniteljica i drugi dionici, zaprimaju obavijesti pojedinih OCD-a koje sadrže podatke o broju osoba, imenima, ranjivosti te lokaciji gdje se nalaze u RH, a često i da su osobe izrazile namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. U dijelu slučajeva naknadno se potvrđuje njihov smještaj u prihvatilišta. MUP je u pravilu izvještavao da su osobe zaprimljene u prihvatilišta ili da na navedenim lokacijama nisu zatečene.

OCD-e smo pritom informirali o zakonskim pretpostavkama za pokretanje ispitnog postupka, uključujući potrebu pribavljanja suglasnosti osobe u čije se ime podnosi pritužba te dostave relevantnih i potpunih podataka o okolnostima događaja.

U predmetima pokrenutima na temelju pojedinačnih pritužbi, od kojih su neke sadržavale navode o oduzimanju osobnih predmeta i dokumenata, uključujući mobilne telefone, MUP je najčešće izvještavao da provjerom službenih evidencija nije utvrđeno postupanje policijskih službenika.  Međutim, kako smo već isticali u ranijim izvješćima, oslanjanje isključivo na službene evidencije nije dostatno kada postoje ozbiljni navodi o mogućim povredama ljudskih prava, posebno s obzirom na obvezu poštivanja načela zabrane vraćanja (non-refoulement).

Nužno je osigurati učinkovite, neovisne i temeljite istrage navoda o nezakonitim postupanjima.

NPM obilasci

U 2025. godini smo sukladno ovlastima NPM-a obišli Prihvatni centar za strance Ježevo, Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj, Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite u Dugom Dolu te Postaju granične policije Trilj.

Obilasci prihvatnih centra bili su usmjereni na ispitivanje provedbe mjera (upozorenja i preporuka) danih nakon obilazaka provedenih 2024. godine kada smo ispitivali poštivanje prava osoba lišenih slobode u području zdravstvene zaštite, postupanje prema ranjivim skupinama, pristup informacijama o pravima i mogućnost podnošenja pritužbi, ostvarivanje prava na pravnu pomoć, mogućnost posjeta međunarodnih organizacija i OCD-a, organizaciju boravka na svježem zraku i telefoniranje, te uvjete smještaja.

Općenito je utvrđeno da je u pojedinim segmentima došlo do poboljšanja, posebice u pogledu materijalnih uvjeta u nekim centrima, no velik dio preporuka koji se odnosi na pristup i ostvarenje prava osoba lišenih slobode i dalje nije u potpunosti proveden.

Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol

Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol (Centar Dugi Dol) osnovan je na području PU karlovačke zbog povećanog broja tražitelja na tom području. Svrha njegova osnivanja bila je osigurati provedbu registracije tražitelja, koji se potom upućuju u prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite ili u prihvatne centre za strance, kao i rasteretiti policijske postaje i postaje granične policije na području PU karlovačke, koje nisu raspolagale dostatnim kapacitetima za smještaj povećanog broja osoba. Centar Dugi Dol je otvoren krajem 2023. godine, a u postojeće stambene kontejnere može se smjestiti najviše 500 osoba.

Tijekom obilaska Centra Dugi Dol provedenog u ožujku 2024. godine nije bilo moguće učinkovito obaviti poslove NPM-a zbog onemogućenog pristupa podacima o broju i strukturi zadržanih osoba i postupanju prema njima o čemu se ne vode posebne evidencije. U travnju 2025. godine predstavnici NPM-a ponovili su obilazak te je utvrđeno da Centar Dugi Dol i dalje ne vodi evidencije o broju i strukturi zadržanih osoba, kao ni o vremenu njihova dolaska, otpusta, a time ni ukupnom trajanju zadržavanja. Podaci koji se bilježe odnose se na registraciju namjere, izjave o osobnim podacima te službene bilješke o pregledu i oduzimanju predmeta. Ostali podaci, uključujući evidencije o sigurnosnom pregledu i postupanju nakon dovođenja u Centar, vode se u policijskim postajama prema mjestu zatjecanja.

Vođenje jedinstvene, sveobuhvatne i kontinuirane evidencije predstavlja temeljni mehanizam zaštite osoba lišenih slobode budući da omogućava uvid u zakonitost i način postupanja Centra Dugi Dol prema zadržanim osobama.

Zbog nepostojanja odgovarajućih evidencija ni tijekom ovog obilaska nije bilo moguće utvrditi pravnu osnovu niti duljinu trajanja zadržavanja, pri čemu su policijski službenici naveli da trajanje zadržavanja nije dulje od 24 sata.

Radi utvrđivanja duljine zadržavanja, predstavnice NPM-a posjetile su potom PU karlovačku, no uvid u podatke iz Informacijskog sustava MUP-a nije im bio omogućen, iako je člankom 5. Zakona o NPM-u i člankom 20. OPCAT-a propisano pravo NPM-a na pristup svim relevantnim podacima, neovisno o načinu njihove pohrane.

Naknadno dostavljena dokumentacija pokazala je da je jedna osoba bila smještena u Centru dulje od dva dana. Ovakvi nalazi ukazuju na potrebu jasnog normativnog definiranja pravne osnove lišenja slobode u Centru, maksimalnog trajanja zadržavanja te osiguravanja pripadajućih procesnih jamstava.

Utvrđeno je i da se po dolasku osoba u Centar provodi dodatni sigurnosni pregled, tijekom kojeg se osobama oduzimaju osobni predmeti i elektronički uređaji. Procjena ranjivosti se ne provodi  budući da policijski službenici nisu educirani za prepoznavanje ranjivih skupina. Medicinska skrb nije organizirana, a u hitnim slučajevima se poziva HMP.

Materijalni uvjeti smještaja u Centru i dalje nisu primjereni, osobito za obitelji s djecom i ranjive skupine. Osobe su smještene u kontejnere bez madraca i posteljine, bez osiguranog pristupa tuševima, toploj vodi i odgovarajućim sanitarnim čvorovima, dok su kemijski toaleti smješteni izvan stambenih prostora. Osigurana je isključivo suha hrana, a odjeća se osigurava putem donacija HCK-a. Takvi uvjeti, osobito u odnosu na djecu i druge ranjive skupine, mogu dosegnuti prag nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja u smislu članka 3. EKLJP.

Stoga se preporučuje usklađivanje uvjeta smještaja s međunarodnim i nacionalnim standardima, uz osiguravanje minimalnih materijalnih uvjeta, uključujući odgovarajući prostor za boravak i spavanje (madrace i pokrivala/deke), pristup sanitarnom čvoru i osnovnim higijenskim potrepštinama te redovit pristup hrani i pitkoj vodi.

Prihvatni centri za strance

Obilasci prihvatnih centara za strance (Centar) u Trilju, Tovarniku i Ježevu bili su usmjereni na ispitivanje provedbe mjera danih nakon obilazaka provedenih 2024. godine.

Tijekom obilazaka je utvrđeno da se uvjeti smještaja postupno i sustavno poboljšavaju te da je  dio ranije danih preporuka, osobito onih koje se odnose na materijalne uvjete prihvata, u većoj mjeri usvojen. Kao primjer pozitivnih pomaka može se istaknuti TPC Trilj, u kojem su klimatizirani prostori u kojima borave osobe kojima je ograničena sloboda kretanja.

Unatoč tim poboljšanjima, još uvijek nisu osigurani uvjeti za redoviti boravak osoba lišenih slobode na svježem zraku.

U Centru Tovarnik u provedbi je projekt „Poboljšanje uvjeta smještaja i rada u TPC Tovarnik“, financiran sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju. Projekt obuhvaća, između ostalog, mjere usmjerene na poboljšanje sigurnosti i materijalnih uvjeta boravka stranaca, uključujući postavljanje sustava video nadzora i alarmnih zvona u sobama za izolaciju, ugradnju klima-uređaja u prostorijama za smještaj osoba lišenih slobode te postavljanje nadstrešnice nad šetalištem.

U centru Ježevo, u okviru projekta „Poboljšanje uvjeta smještaja i rada u Prihvatnom centru za strance u Ježevu“, financiranog iz Fonda za azil, migracije i integraciju, također su unaprijeđeni uvjeti smještaja. Obnovljen je i opremljen dnevni boravak, a organizirano je i skladište za pohranu osobnih stvari stranaca koje im se oduzimaju prilikom dolaska.

Iregularni migranti i tražitelji smješteni u prihvatnim centrima u pravilu ne poznaju hrvatski pravni sustav, svoja prava i obveze niti hrvatski jezik. Dodatno, mjera ograničenja slobode kretanja primjenjuje se i na pripadnike ranjivih skupina, uključujući i djecu. Stoga je osobito važno osigurati im pristup pravima na pristupačan, razumljiv i učinkovit način. Unatoč poboljšanjima materijalnih uvjeta, u sva tri centra i dalje je uočena nedostatna provedba preporuka koje se odnose na ostvarivanje prava, osobito u području pravne pomoći, pritužbenih mehanizama, zdravstvene zaštite, posjeta, telefoniranja, boravka na svježem zraku, informiranja o razlozima i trajanju smještaja, kontakta s obitelji te pristupa postupku međunarodne zaštite.

Radi uvida u ostvarivanje prava provedeno je anonimno anketiranje smještenih osoba. Upitnici su sadržavali 20 pitanja te su bili prevedeni na devet jezika (arapski, engleski, francuski, ruski, turski, farsi, urdu, kurdski i paštu). U Centru Tovarnik anketiranju je pristupilo 12 od 21 smještene osobe, u Centru Trilj 10 od 20 osoba, dok je u Centru Ježevo sudjelovalo 24 od 70 osoba. U većini slučajeva razlog neodaziva bio je nedostatak upitnika na jeziku koji osobe razumiju, što dodatno potvrđuje promjenjivu strukturu migranata prema državljanstvu.

Komunikacija osoba lišenih slobode s odvjetnicima i nadalje je otežana u sva tri centra. Iako se posjeti odvjetnika u pravilu odobravaju istoga dana i u zatraženom terminu, osim dolaska odvjetnika, kontakt se ostvaruje putem poziva s telefonske govornice, no što je dostupno u ograničenim vremenskim intervalima (koji se često preklapaju s obrocima i drugim obveznim aktivnostima). Dodatnu prepreku predstavlja ograničena dostupnost telefonskih kartica i mala količina impulsa na njima, kao i činjenica da se telefonska govornica nalazi u zajedničkom prostoru, čime nije osigurana privatnost komunikacije. Rezultati provedenih anketa pokazuju izrazito ograničenu mogućnost ostvarivanja kontakata s odvjetnikom, što je osobito zabrinjavajuće s obzirom na posljedice koje postupci koji se provode i u kojima im je pravna pomoć potrebna mogu imati za status stranaca.

Ni u jednom centru i dalje nisu uspostavljeni strukturirani postupci, alati ili standardizirani upitnici za identifikaciju ranjivih skupina. Procjena ranjivosti provodi se nesustavno, bez jasno definirane metodologije i bez kontinuiranog uključivanja odgovarajuće educiranog osoblja. Rezultati anketa pokazuju da većina ispitanika nije bila upitana o prethodno proživljenim traumatskim iskustvima niti o postojanju težih fizičkih ili duševnih bolesti, što potvrđuje izostanak sustavne procjene ranjivosti.

U Centru Trilj i dalje nisu zaposleni socijalni radnik i psiholog, dok u Centru Ježevo poslove psihologa i socijalnog radnika obavljaju osobe bez odgovarajuće stručne kvalifikacije. Jedino Centar Tovarnik ima zaposlenog socijalnog radnika i psihologa. Standardi CPT-a naglašavaju da u mjestima ograničenja slobode mora biti osigurana dostupnost stručnog osoblja, osobito radi pravodobne identifikacije i pružanja podrške osobama u ranjivom položaju.

U pogledu pritužbenih mehanizama nisu utvrđeni značajniji pomaci. Posebni obrasci za podnošenje pritužbi nisu osigurani, papir i pribor za pisanje dostupni su samo na zahtjev, a ne postoji mogućnost daljnjeg prituživanja u slučaju nezadovoljavajućeg odgovora, osim u dijelu koji se odnosi na postupanje policijskih službenika sukladno Zakonu o policiji. Anketni rezultati ukazuju na nisku razinu informiranosti o pravu na pritužbu te na čest izostanak odgovora na podnesene pritužbe, što dovodi u pitanje učinkovitost postojećih mehanizama.

U području informiranja o pravima i dalje postoji značajan prostor za unaprjeđenje. Iako su oglasne ploče s Pravilnikom o boravku i rasporedima aktivnosti istaknute na više jezika, često se nalaze iza staklenih panela, što smanjuje njihovu vidljivost. Time se povećava rizik da smještene osobe informacije ne uoče pravodobno ili ih ne razumiju u dovoljnoj mjeri. Kao pozitivan primjer može se istaknuti planirana nabava tri „info-kioska“ u Centru Ježevo u okviru projekta „Poboljšanje uvjeta smještaja i rada u Prihvatnom centru za strance – III. faza“, čime bi informacije bile dostupne u digitalnom obliku na jeziku koji osobe razumiju.

Centar Ježevo ujedno je jedini u kojem je osobama lišenim slobode omogućen pristup internetu putem dva prijenosna računala, uz najavu daljnjeg unaprjeđenja pristupačnosti nabavom dodatne digitalne opreme.

Vezano uz pristup međunarodnoj zaštiti, rezultati anketa ukazuju na moguće nedostatke u informiranju o pravima. U Centru Tovarnik 73 % ispitanika navelo je da nije dobilo informaciju o pravu na traženje azila, u Trilju 62,5 %, a u Ježevu 60,9 %. S obzirom na navedene rezultate, kao i na postupanja po pritužbama koje su se odnosile na onemogućavanje pristupa azilu, ponovno se preporučuje osiguravanje učinkovitog i pravodobnog pristupa postupku međunarodne zaštite u svim centrima

Također, postoji prostor za proširenje suradnje s OCD-ima, osobito imajući u vidu broj tražitelja i iregularnih migranata smještenih u centrima, kao i njihovu dobnu i spolnu strukturu. Posebno je važno omogućiti pristup organizacijama koje pružaju pravnu i psihosocijalnu podršku te provode edukativne aktivnosti, radionice i sadržaje za djecu, što je bila preporuka i u našim Izvješćima za 2022. i 2024. godinu. U centrima Trilj i Tovarnik zabilježeni su tek povremeni posjeti HCK-a, dok druge organizacije nisu imale pristup. U Centru Ježevo HCK dolazi jednom tjedno, no tijekom 2025. godine nije bilo posjeta UNHCR-a niti drugih organizacija.

Vezano za pristup OCD-ima, sukladno Zakonu o strancima organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava imaju pravo na najavljene posjete centru, a Pravilnikom o boravku u prihvatnom centru i načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja propisuje se sklapanje sporazuma s organizacijama iz područja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, koliko nam je poznato, sporazum o suradnji s MUP-om vezano za posjećivanje centara ima sklopljen samo HCK, a isto proizlazi i iz informacija tko je faktično posjećivao centre u 2025. godini. Vezano za međunarodne organizacije, pristup je omogućen i UNHCR-u (ograničen na tražitelje), no osim što tijekom 2025. godine nije bilo posjeta UNHCR-a, recentno restrukturiranje UNHCR-a dovelo je do smanjenja aktivnosti u RH i prebacivanja operativnih funkcija na regionalnu razinu, uz ograničenu ili bez stalne prisutnosti u Zagrebu.

Radi omogućavanja šireg pristupa OCD-a centrima radi provođenja aktivnosti (pravne i psihosocijalne podrške, edukativnih aktivnosti, radionica i sadržaja za djecu), a s obzirom na to da trenutno nije definirano tko i na koji način inicira sklapanje sporazuma, odnosno pokreće li postupak MUP putem javnog poziva ili OCD-i samostalno iskazuju svoj interes za suradnju te po kojim kriterijima se sklapaju sporazumi s OCD-ima, preporučamo da se omogući širi pristup OCD-ima, putem transparentnog postupka, na temelju javno objavljenih kriterija.

U sva tri centra i nadalje se smještaju i djeca, iako Zajednički opći komentar br. 4 (2017.) Odbora za zaštitu prava radnika migranata i članova njihovih obitelji i br. 23 (2017.) Odbora za prava djeteta, izričito navodi da je zadržavanje djece zbog migracijskog statusa povreda njihovih prava i suprotno načelu najboljeg interesa djeteta.

S obzirom na to da sva tri centra provode istovrsnu mjeru ograničenja slobode kretanja te da su prosječna trajanja smještaja u 2025. godini usporediva (Trilj – 21 dan, Tovarnik – 12 dana, Ježevo – 27 dana), opravdanim se smatra ujednačavanje uvjeta prihvata i pristupa pravima u svim centrima. To bi se moglo postići uspostavom jedinstvene organizacijske nadležnosti, odnosno stavljanjem svih centara pod upravljanje jedne uprave u MUP-u, čime bi se lakše mogli osigurati jednaki standardi zaštite prava osoba lišenih slobode.

Postaja granične policije Trilj

Kao značajnu pozitivnu promjenu ističemo da je tijekom obilaska PGP Trilj predstavnicama NPM-a bio uredno omogućen uvid u Informacijski sustav MUP-a (IS MUP-a), što je proteklih godina bilo moguće samo u iznimnim slučajevima. Omogućen je uvid u evidencije o primopredaji službe. U tim evidencijama se bilježe svi relevantni događaji tijekom pojedine smjene, pri čemu je uz svaki događaj naznačen i njegov evidencijski broj pod kojim se vodi u IS MUP-a . Na temelju izvršenog uvida, odabrana su četiri događaja te zatražen ispis iz IS MUP-a – Evidencije događaja – u odnosu na osobe zatečene u nezakonitom prelasku državne granice; protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak  i ostale događaje na granici. Sukladno tome, zatražen je i uvid u predmete koje policijska postaja vodi u vezi s navedenim postupanjima. Na ovaj način osiguran je samostalan i neovisan  odabir i uvid u predmete koji se odnose na postupanje prema pojedinačnim osobama.

PGP Trilj ima tri prostorije za zadržavanje s vlastitim sanitarnim čvorom, no video nadzor pokriva i sanitarni čvor, što je protivno standardima MUP-a i CPT-a. Stoga je potrebno uskladiti postojeću pokrivenost prostorija video-nadzorom i materijalne uvjete, kako bi bila osigurana privatnost zadržanih osoba. Transportno vozilo je ispravno, ali nema sigurnosne pojaseve i rukohvate, pa se preporučuje opremiti ga potrebnom sigurnosnom opremom što je i preporuka CPT-a iz izvješća nakon obilaska RH tijekom kolovoza 2020. godine.

Zaključno, nalazi provedenih obilazaka upućuju na određene pomake u pogledu materijalnih uvjeta smještaja u pojedinim centrima, osobito ondje gdje su provedena infrastrukturna ulaganja. Međutim, ključni mehanizmi zaštite prava osoba lišenih slobode još uvijek nisu u potpunosti razvijeni ili se ne provode sustavno.

To se osobito odnosi na vođenje evidencija o lišenju slobode, identifikaciju ranjivih skupina, pristup pravnoj pomoći, učinkovitost pritužbenih mehanizama te dostupnost informacija o pravima na jeziku koji osobe razumiju.

Uzimajući u obzir uočene razlike u uvjetima i pristupu pravima između pojedinih mjesta lišenja slobode, potrebno je dodatno jačati zaštitu prava te osigurati ujednačenu primjenu standarda.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu:

Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Postupanje Europskog suda za ljudska prava i Branitelji ljudskih prava.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i Obilasci domova za starije i nemoćne: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2025. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.