* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.
Povezane teme pronađite u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:


Pučka pravobraniteljica u odnosu na postupanje policije postupa sukladno ovlastima propisanima Zakonom o pučkom pravobranitelju i Zakonom o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja.

Zaštita prava građana u policijskom postupanju

Tijekom 2022. godine postupali smo u 103 predmeta otvorena u toj godini na temelju pritužbi građana i na vlastitu inicijativu, vezano za nezakonito lišenje slobode, uporabu sredstava prisile uz elemente nasilja, propuste u obavljanju policijskih poslova te neprofesionalno i neetično ponašanje policijskih službenika prema građanima.

KAMERA SVE SNIMILA

Ogorčeni otac kuhara kojeg je policajac izudarao po leđima: ‘Namlatili ste ga ni kriva ni dužna!‘

”Da su oni njega stavili u lisičine, priveli na ispitivanje i tako utvrdili zašto se zatekao na tom mjestu, ja bih to prihvatio kao policijsku pogrešku. Ali mlaćenje palicom po leđima, bez ikakva upozorenja, vezivanje, privođenje, oduzimanje mobitela… Pa što je to?”, ovako govori otac 21-godišnjaka (podaci poznati redakciji Slobodne Dalmacije), koji se 21. listopada nakon utakmice Hajduka i Dinama na Poljudu zatekao nedaleko od mjesta sukoba policije s nekolicinom navijača pa je zajedno s još petoricom izudaran i priveden.

Sutradan je iz pritvora pušten kući bez prijave, odnosno, kako je rečeno na press konferenciji policije, zato što je imao alibi. Alibi ovog mladića čini se više nego čvrst jer su mu ga, među ostalima, potvrdili i kolege iz restorana u kojemu radi kao kuhar, a koji je te noći napustio samo nekoliko minuta prije uličnih nereda interventne policije s navijačima zaputivši se do auta parkiranog u Zrinsko-frankopanskoj ulici…

jutarnji.hr, 24. listopada 2022.

Osobitu pozornost u javnosti izazvale su intervencije policije u dva slučaja povezana s navijačima istog nogometnog kluba. U oba slučaja su uporabljena sredstva prisile, a unatoč postojanju video snimaka događaja te sumnji u nezakonito postupanje policijskih službenika problem je predstavljalo utvrđivanje identiteta svih sudionika događaja.

Tako su policijski službenici u Splitu, nakon dolaska po pozivu građana radi stvaranja buke u noćnim satima, izdali naredbu o prestanku takvog ponašanja, no napadnuti su te su zatražili pojačanje. PU splitsko-dalmatinska je izvijestila javnost da su četiri policijska službenika ozlijeđena, a šest osoba je privedeno. Međutim, u medijima je objavljena video snimka brutalnog postupanja policijskog službenika prema građaninu (višekratno udaranje nogom u predjelu glave i tijela, uporaba palice dok osoba leži na podu) koji nije pružao otpor, u prisutnosti dvoje policijskih službenika koji nisu ni pokušali zaustaviti nasilno ponašanje kolege. Naknadno je objavljeno i da se taj građanin zapravo slučajno zatekao na mjestu spornog događaja te da uopće nije sudjelovao u remećenju reda i mira.

Zaprimili smo izvješće stručnog tima Ravnateljstva policije, koji je suprotno prethodnim ocjenama rukovodećih osoba PU splitsko-dalmatinske, utvrdio dvije nezakonite uporabe sredstava prisile koje su rezultirale tjelesnim ozljedama. Naloženo je poduzimanja mjera radi utvrđivanja identiteta svih policijskih službenika koji su nezakonito uporabili sredstva prisile te provođenje kriminalističkih istraživanja u cilju utvrđivanja eventualnih kaznenih djela, kako pripadnika navijačke skupine, tako i policijskih službenika. Načelnik PU je javno obznanio da je utvrđen identitet „policijskog službenika na snimci“ i da će isti „biti udaljen iz službe uz pokretanje žurnog disciplinskog postupka“.

Tri mjeseca kasnije u medijima je objavljeno priopćenje nadležnog Državnog odvjetništva da su započeli istražne radnje o prekomjernoj upotrebi policijske sile, a da iz posebnog izvješća PU proizlazi „kako policija dosadašnjim radom nije uspjela utvrditi identitet osobe nad kojom je primijenjena sila dok se nalazila na tlu i nije pružala otpor, pri čemu je policija obavila razgovore s više osoba za koje se pretpostavljalo da bi mogli imati određena saznanja“. Za vladavinu prava nužno je da daljnje postupanje rezultira utvrđivanjem točnog činjeničnog stanja, osobito radi otklanjanja sumnje u opstruiranje mogućeg kaznenopravnog postupanja prema policijskom službeniku koji je nasilno postupao. Potrebno je razjasniti i nesuglasje između prvotnih ocjena načelnika PU o osnovanosti uporaba sredstva prisile s kasnijom ocjenom stručnog tima kako one ipak nisu bile zakonite. Za građenje povjerenja u policijsko postupanje važno je identificiranje svih sudionika događaja, uključujući sve policijske službenike, radi utvrđivanja eventualne odgovornosti. I CPT naglašava da svaka zabrana zlostavljanja gubi na uvjerljivosti ako službene osobe ne odgovaraju za takve postupke.

Zakon o policijskim poslovima i ovlastima propisuje da sredstva prisile smiju biti uporabljena radi zaštite života ljudi, svladavanja otpora, sprječavanja bijega, odbijanja napada i otklanjanja opasnosti, ako je vjerojatno da se mjerama upozorenja i naredbi neće postići cilj.

U drugom događaju, na benzinskoj postaji Desinec na autocesti A1, također je došlo do sukoba navijača s policijskim službenicima koji su pri tome upotrijebili sredstva prisile. Policija je ocijenila da je primjena svih sredstava prisile bila zakonita i opravdana. No, na jednoj video snimci vidljivo je da policijski službenik uporabljuje palicu prema osobi koja sjedi u vozilu i ne pruža otpor, odnosno da nisu bile ispunjene pretpostavke za zakonitu primjenu sredstava prisile. S time se naknadno složilo i Ravnateljstvo policije, ocjenjujući postupak policijskog službenika protivnim „standardima utreniranosti i ujednačenosti u postupanju“. No sporna je nemogućnost identifikacije policijskog službenika, a najava „da će se video materijal koristiti u edukativne svrhe s ciljem da se kroz obuku
policijskim službenicima ukaže na nužnost dosljedne primjene zakona i poštovanja ljudskih prava“ nije dostatna mjera.

Smatramo da je potrebno uvesti efikasne načine identifikacije policijskih službenika kojima će ih se moći raspoznavati u svim spornim slučajevima. U tu svrhu mogu se koristiti body kamere ili oznake dijelova odore vidljive s više strana, primjerice identifikacijski broj dostatne veličine na ramenu ili na policijskoj kacigi, a ne samo broj na službenoj znački, koji često nije vidljiv, a ponekad se značka niti ne nosi na način da bude vidljiva.

MUP je još 2015. započeo s provođenjem projekta E-policija kojim je, između ostalog, bilo omogućeno video snimanje policijskog postupanja radi zaštite građana od nezakonitog ili neetičkog postupanja policije, a istovremeno i policijskih službenika od neutemeljenih pritužbi građana, no takav sustav još nije u primjeni. Još 2016. godine utvrdili smo da veliki broj pritužbenih navoda o neprofesionalnom i nedoličnom ponašanju policijskih službenika ostaje nepotvrđen zbog nedostatka dokaza, jer se činjenice utvrđuju temeljem izjava policijskih službenika i građana koje su u pravilu suprotne.

Prema ZoPPiO-u policijski službenici dužni su uvijek primijeniti najblaže sredstvo prisile koje jamči uspjeh, odnosno ono koje nanosi najblaže posljedice osobi prema kojoj se primjenjuju. Prema CPT preporukama uporaba sredstava prisile se treba koristiti samo nužno i razmjerno da bi se osobe koje se ponašaju nasilno, dovele pod kontrolu.

Kod sukoba na odmorištu Desinec građani su zadobili i prostrijelne ozljede, a unatoč proteku vremena okolnosti su još uvijek nerazjašnjene. Prema javno dostupnim informacijama, navijači su unatoč organiziranoj policijskoj preprati stali kod odmorišta i napali policijske službenike koji su osiguravali benzinsku postaju. Koristili su tjelesnu snagu, kamenje, vatrogasne aparate, baklje i ostale predmete pogodne za nanošenje tjelesnih ozljeda te uništavanje imovine većeg opsega.

Policijski službenici su prema više osoba uporabili sredstva prisile te su ispalili hice iz vatrenog oružja pod trenutno, u kaznenopravnom kontekstu nerazjašnjenim okolnostima, uslijed čega je nekoliko osoba zadobilo prostrijelne ozljede. Policija je u medijima navela da se radilo o ispaljivanju hitaca u zrak kao pozivu za pomoć te radi odbijanja napada na život policijskih službenika.

ZoPPiO definira da se vatreno oružje može koristiti, između ostalog, u nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi ako se bez toga ne može otkloniti istodobnu ili izravno predstojeću opasnost za vlastiti ili život druge osobe. Uporaba nije dopuštena kada dovodi u opasnost život drugih osoba, osim ako je jedino sredstvo za obranu od napada ili otklanjanja opasnosti. Ne smatra se uporabom vatrenog oružja kao sredstva prisile u smislu ZoPPiO-a ispaljivanje upozoravajućeg hitca kad su ispunjeni uvjeti za uporabu vatrenog oružja u nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi te ispaljivanje hitca radi traženja pomoći.

Činjenica je da je u konkretnom slučaju nekoliko osoba zadobilo prostrijelne rane pod još uvijek nepoznatim okolnostima, stoga ocjenu da li se pri ispaljivanju hitaca radilo o nužnoj obrani te traženju pomoći trebalo bi dati državno odvjetništvo, a u konačnici sud. Prema javno dostupnim informacijama državno odvjetništvo još uvijek utvrđuje sve relevantne činjenice ovog događaja. U kontekstu utvrđivanja svih činjenica treba se nedvojbeno provesti učinkovita istraga koja, između ostaloga, treba uključiti i žrtvu. Radi povjerenja javnosti u pravosudni sustav osobito je važno da javnost ima dovoljno informacija o istrazi i njenim rezultatima.

Preporuka 133.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se uvede efikasni način identifikacije policijskih službenika tijekom policijskog postupanja
Preporuka 134.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da osiguraju da se uporaba sredstava prisile koristi nužno i razmjerno

Postupali smo po pritužbama građana na oduzimanje slobode bez ispunjenja zakonskih uvjeta.
Tako je uhićen građanin koji se prethodno pritužio na postupanje policijskih službenika pri prelasku državne granice te protiv njih podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu. Njegovu pritužbu na neprofesionalno postupanje policijskih službenika Povjerenstvo za rad po pritužbama ocijenilo je osnovanom, suprotno od prethodna dva stupnja policijskog unutarnjeg nadzora, dok je kaznenu prijavu državno odvjetništvo proslijedilo USKOK-u na postupanje. Međutim, tijekom postupanja državnog odvjetništva policija ga je uhitila „zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo Lažnog prijavljivanja kaznenog djela“, nakon što je radi utvrđivanja opstojnosti navoda iz njegove kaznene prijave te pritužbe policiji „utvrđeno da su navodi pritužbe neutemeljeni, neistiniti, odnosno lažni“. Nejasno je u kojem je to postupku „utvrđeno“, kada je Povjerenstvo utvrdilo osnovanost pritužbenih navoda, a državno odvjetništvo je još postupalo po kaznenoj prijavi građanina. Naknadno je i državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu policije protiv građanina. Građanin smatra da se radilo o revanšističkom postupanju policije uz slanje poruke što se građanima može dogoditi ako se usude pritužiti na policijsko postupanje i pri tome biti ustrajni. Na državnom je odvjetništvu utvrđenje svih okolnosti ovog slučaja, pri čemu je Ustavom RH i EKLJP-om propisano da se nikome ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom.

Oduzimanje slobode pod upitnim okolnostima zabilježeno je i u slučaju građanke koja je zatražila intervenciju policije zbog incidenta sa susjedom, s kojim je u višegodišnjoj zavadi i kojeg je više desetina puta prijavljivala policiji zbog raznih kažnjivih dijela, uključujući prijetnje, ali bezuspješno.

Nakon što je ponovno zatražila intervenciju, odvedena je u policijsku postaju te je u prostoriji za osobe lišene slobode provela više od pet sati jer je i susjed nju prijavio zbog prijetnje. Nejasni su razlozi oduzimanja slobode, s obzirom da se dragovoljno odazvala pozivu policijskih službenika za davanje izjave. Očito je bila uhićena, no to joj nije bilo priopćeno, a o uhićenju nije bila ispunjena odgovarajuća dokumentacija. Nedugo potom je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv nje. Građanka smatra da je postupanje policije oblik revanšizma, jer je prije nekoliko godina ESLJP donio presudu zbog neučinkovite istrage u njenom slučaju prijave kaznenog djela. Ističe kako postupanje policije, u svezi prijave susjeda, smatra pristranim jer u slučajevima kad je ona policiji podnosila prijave protiv susjeda zbog prijetnji, kao i u drugim slučajevima, susjed nije bio lišen slobode niti je o prijavama obaviješteno državno odvjetništvo.

„…Pregledala me policijska službenica i zaključana sam u ćeliju, na moja pitanja “Čemu ovo?” odgovoreno mi je da je tako odlučeno. Tog koji je tako odlučio prijavljujem za protupravno oduzimanje slobode, zbog kršenja mojih ljudskih prava na obranu, zbog zabrane da ikome javim da sam u pritvoru. 2. policijski službenik kojeg do tog dana nisam vidjela je čitavo vrijeme bio sa mnom, pitala sam zašto sam zatvorena, zašto mi nisu rekli da ću biti pritvorena – da uzmem lijekove, da psu ostavim vodu, kada ću biti ispitana, koliko me misle zadržati i zbog čega sam uopće optužena?! Kako su me držali zaključanu u ćeliji, moram reći da sam bila zatvorena 1. put u životu, za nekih sat i pol osjetila sam slabost, strah, shvatila da mi mogu raditi što hoće jer nitko ne zna gdje sam i počeo mi je panični napad, vrlo sličan predinfarktnom stanju, jer sam užasno glasno i teško disala, pa sam tražila da pozovu hitnu jer mi je loše. Sjela sam na pod, zbog toga da ohladim tijelo, žile na rukama koje su pulsirale, dlanove sam položila na pod, hitna nije došla minimalno pola sata… pa sam imala najužasniji napad panike ikada u životu. Tad se pojavio policijski službenik, kriminalist koji mi je zaprijetio ako se ne prestanem derati da će me ispitati preksutra, što je moje stanje dodatno pogoršalo…“

Preporuka 135.
Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvu policije i Državnom odvjetništvu, da provode učinkovitu istragu u slučajevima mogućih prekoračenja policijskih ovlasti, osobito kada rezultiraju teškim tjelesnim ozljedama uslijed korištenja vatrenog oružja od strane policijskih službenika

Zabrinjavaju slučajevi u kojima građani više godina pozivaju policijske službenike i u kojima smo utvrdili da nisu poduzete dostatne mjere da im se pruži primjerena zaštita.

Primjerice, građanka 17 godina trpi verbalno nasilje susjeda zbog poremećenih međuljudskih odnosa. Policija je zabilježila postojanje prijetnji, kao i fizičko nasilje tijekom dužeg vremenskog perioda. MUP-u je upućena preporuka da se provede djelotvorna i učinkovita istraga kako bi se, na temelju ukupno utvrđenog činjeničnog stanja, mogla preispitati osnovanost pritužbenih navoda odnosno razriješile dvojbe postoje li elementi prekršajnog ili kaznenog djela.

„Iznimno zahtjevno i ujedno žalosno iskustvo u urbanoj sredini grada jest prenositi male bebe jednu po jednu izmjenjujući ih na rukama preko krovova, prtljažnika ili drugih dijelova vozila parkiranih na javnoj površini. Jednako je tužno iskustvo koje obično imam nakon povratka s iscrpljujućih onkoloških pregleda i terapija kada me zbog zdravstvenog stanja djelatnici saniteta ili pratnje pacijenata ne mogu na kolicima ili nosilima unijeti u vlastitu kuću, već uz težak napor i improvizaciju moraju prenijeti preko dijelova parkiranih vozila ili oprezno provući kroz nekakav minimalno dostupan prostor.“

U drugom slučaju građaninu, koji se liječi kao onkološki pacijent, susjed priječi vozilima ulaz u obiteljsku kuću, a pristup kući nužan je i radi prilaza vozila HMP te radi prolaza dječjih kolica. Zabrinjava neosjetljivost policijskih službenika te nepoduzimanje raspoloživih mjera kako bi se parkiranje uredilo na prihvatljiv način. Preporučili smo policiji da poduzme aktivnosti usmjerene na prevenciju eskalacije međususjedskih sukoba, kao i da s problemom upozna nadležni upravni odjel grada, jer je susjed po vlastitom nahođenju ocrtao parkirna mjesta na javnoj gradskoj površini.

Posebno zabrinjavajuće i upitne pravne valjanosti je postupanje PU koja je podatke o pritužitelju i pritužbu koju nam je uputio, a koja im je proslijeđena na nadležno postupanje, dostavila odvjetničkom društvu koje je angažirao načelnik policijske postaje. Odvjetničko društvo je zatražilo podatke u cilju zaštite prava i interesa njihove stranke kojem je, kako navode, „postupanjem pritužitelja nanesena šteta, kao i povreda profesionalnog i osobnog ugleda“, koje nismo dostavili. Međutim, nejasno je kako je postupanje po pritužbi na rad policije postalo predmet zaštite privatnog interesa načelnika policijske postaje, kao i je li načelnik policijske postaje, ako već unaprijed štiti svoj privatni interes putem odvjetničkog društva, uložio sav profesionalni napor pri ispitivanju dostavljene pritužbe.

Uzimajući u obzir naprijed navedeno nedvojbeno je da policija ima različite kriterije i da nejednako postupa u usporedivim situacijama. U ovom je slučaju podatke koje je u svrhu ispitnog postupanja primila od pučke pravobraniteljice, dostavila opunomoćeniku privatne osobe prije podnošenja tužbe sudu. Međutim, u drugim nama poznatima slučajevima, dostavu osobnih podataka uvjetovala je upravo podnošenjem odgovarajuće tužbe i zahtjevom suda. Na to smo već ukazali u Izvješću za 2019. godine te upozorili policiju da je pri dostavi osobnih podataka dužna postupati nearbitrarno i na način koji za posljedicu neće imati nejednakost.
Pučka pravobraniteljica je u svom radu samostalna i neovisna te je, sukladno ZoPP-u, zabranjen svaki oblik utjecaja na rad pučkog pravobranitelja. U tom kontekstu, obraćanje načelnika PP pučkoj pravobraniteljici putem odvjetničkog društva moglo bi se okarakterizirati i kao pokušaj utjecaja na rad pučke pravobraniteljice te slanje poruke kako bi eventualne daljnje aktivnosti u propitivanju pritužbenih navoda mogle rezultirati i sudskim postupkom, što je neprihvatljivo.

Preporuka 136.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se pri ispitivanju pritužbi na rad policije postupa ujednačeno, uz zaštitu osobnih podataka pritužitelja

Obavljanje poslova NPM-a: Obilasci policijskih postaja i pritvorskih jedinica

Sukladno ovlastima, u cilju sprečavanja mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, predstavnici NPM-a su tijekom 2022. obišli 16 policijskih postaja te dvije pritvorske jedinice u PU karlovačkoj te PU primorsko-goranskoj. Obilasci u PU primorsko-goranskoj bili su kontrolni, radi utvrđivanja provedbe upozorenja i preporuka danih tijekom prethodnih obilazaka.

Suradnja s policijskim službenicima pri obilascima je bila zadovoljavajuća, nije bilo ograničenja u provođenju mandata te je predstavnicima NPM-a bio omogućen uvid u podatke i evidencije koje se vode u pisanom ili elektroničkom obliku. Nakon obilazaka upućeno je 27 preporuka i jedno upozorenje, od kojih je u kontrolnom obilasku upućeno šest novih preporuka.

Redovni obilasci

Tijekom redovitih obilazaka pregledani su uvjeti smještaja i prijevoza te evidencije o osobama lišenim slobode.

Uvjeti smještaja

Tijekom obilazaka utvrđeno je da većina policijskih postaja ima prostorije za smještaj osoba lišenih slobode koje su dovoljno prostrane, s dnevnim i umjetnim svjetlom, ugrađena je ventilacija i grijanje, omogućen je pristup sanitarijama i dostupna je pitka voda. Međutim, nejasno je zašto nisu poduzete mjere kako bi se uvjeti smještaja uskladili s propisanim standardima, za koje nisu potrebna velika ulaganja. Primjerice, zidove i podove nekih prostorija treba sanirati, jer se na dijelu poda i zida nalaze pločice ili parket, što je suprotno MUP-ovim Standardima prostorija u kojima borave osobe kojima je oduzeta sloboda kretanja. Isto tako, u većini prostorija za smještaj su ležajevi s drvenim postoljem, iako Standardi ne predviđaju drveni ležaj.
Zabrinjava i činjenica da u ni jednoj PP video nadzor ne pokriva sve prostore u kojima se nalaze ili kreću osobe lišene slobode. Uvođenje video nadzora u svim ovim prostorima predstavljalo bi dodatnu mjeru zaštite protiv eventualnog zlostavljanja. Stoga uvođenje video nadzora ili njegova nadogradnja treba biti prioritet.

Preporuka 137.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da osiguraju uvjete smještaja u prostorijama za osobe lišene slobode sukladno Standardima prostorija u kojima borave osobe kojima je oduzeta sloboda kretanja
Preporuka 138.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da uspostave video nadzor u prostorijama gdje se nalaze i kreću osobe lišene slobode

Prava osoba lišenih slobode

Tijekom obilazaka utvrđeno je da su uhićeni upoznati s razlozima uhićenja i svojim pravima, uključujući i pravo na branitelja. Pozitivan primjer je korištenje privremene besplatne pravne pomći sukladno ZKP-u, koju ove osobe koriste. Naime, tijekom proteklih godina uočeno je da su osobe lišene slobode, unatoč ovoj mogućnosti, rijetko pozivali odvjetnike, odnosno da se većina odricala prava na branitelja. To je važno jer pristup proceduralnim jamstvima u prvim satima lišavanja slobode osigurava pravično suđenje u skladu s čl. 6. EKLJP, a istovremeno je učinkovit način sprječavanja mučenja i drugog nasilja.

U pojedinim postajama iz spisa predmeta nije bilo vidljivo tko je obavio pregled uhićenih žena pa nije bilo moguće utvrditi je li, sukladno čl. 76. st. 1. ZoPPiO, pregled obavila osoba istoga spola. Stoga se preporuča da se o pregledu osoba lišenih slobode sačini službena bilješka iz koje će biti vidljivo koji je službenik obavio pregled.

Nadalje, pokazala se opravdanost višekratnog ponavljanja preporuke da se radni proces organizira na način da su pritvorski nadzornici posvećeni samo toj dužnosti, odnosno da ne obavljaju i poslove u operativno-komunikacijskom centru. Naime, iz obavijesti Ravnateljstva policije proizlazi da je dosadašnjim praćenjem rada policijskih službenika utvrđeno da prema broju uhićenika zaprimljenih u pritvorsku jedinicu, nema opravdanog razloga da pritvorski nadzornici obavljaju samo te poslove te da je pregledom predmeta utvrđeno da uz poslove voditelja ili pomoćnika voditelja smjene kvalitetno obavljaju i poslove pritvorskog nadzornika u pritvorskoj jedinici. Neposrednim uvidom tijekom obilaska utvrđeno je da pritvorski nadzornici ne obavljaju nadzor nad pritvorenim osobama kako je to predviđeno čl. 52. Pravilnika o prijamu i postupanju s uhićenikom i pritvorenikom te o evidenciji pritvorenika u pritvorskoj policijskoj jedinici, posebice kada su lišeni slobode smješteni u prostorijama koje nisu u sklopu pritvorske jedinice već su smješteni u prostorijama policijskih postaja, što je dodatni rizik za neljudsko ili ponižavajuće postupanje. Budući da je prema Pravilniku pritvorski nadzornik odgovoran za pravilnu primjenu propisa o postupanju prema pritvoreniku, smatramo potrebnim, sukladno čl. 52. Pravilnika, organizirati i provoditi nadzor nad radom pritvorske jedinice.

Transportna vozila

I nadalje se uočava da transportna vozila, u prostoru namijenjenom prijevozu osoba lišenih slobode, nemaju rukohvate i sigurnosne pojaseve, što bi rizik nastanka ozljeda pri prijevozu sveo na najmanju moguću mjeru, što bi bilo u skladu sa CPT standardima koji traže da se prijevoz obavlja na human način uz poštivanje osobne i opće sigurnosti.

Preporuka 139.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da opreme vozila koja se koriste za prijevoz pritvorenih/uhićenih osoba odgovarajućom sigurnosnom opremom

Kontrolni obilasci

Kontrolni obilazak PU primorsko-goranske obuhvatio je pritvorsku jedinicu i devet policijskih postaja. Proveden je kako bi se utvrdio stupanj provedbe preporuka danih nakon redovitih obilazaka 2017. i 2018. godine.

Kontrolnim obilaskom utvrđeno je da je 78% preporuka provedeno, 9% djelomično provedeno, a 13% preporuka nije provedeno pa su ponovljene.

Postotak ispunjenih preporuka govori u prilog značajnom poboljšanju uvjeta smještaja u prostorijama za osobe lišene slobode.

Međutim, MUP-u i Ravnateljstvu policije i nadalje ostaje pronaći rješenje za preostale prostorije u policijskim postajama u kojima uvjeti smještaja još uvijek nisu u skladu sa Standardima. S obzirom da se radi o Standardima koji propisuju izravan pristup pitkoj vodi i sanitarijama, njihovo ispunjenje prioritetno je za rješavanje. Nedopustivo je, naime, da pristup pitkoj vodi i sanitarnim prostorijama osobama lišenima slobode ovisi o policijskim službenicima.
Pozitivan primjer svakako je PP Opatija, koja je premještana u novi objekt u kojem su uvjeti smještaja značajno poboljšani.

Povjerenstvo za rad po pritužbama

U 2022. godini, trećoj godini mandata postojećeg saziva Povjerenstva za rad po pritužbama, koje predstavlja građanski nadzor nad radom policije, može se bolje sagledati pozicija Povjerenstva u praksi, način kako policija percipira građanski nadzor, kao i percepcija građana o učinku odluka Povjerenstva kojima su pritužbe ocijenjene osnovanima.

Prema Zakonu o policiji, ako je Povjerenstvo utvrdilo da je pritužba djelomično ili u cijelosti utemeljena, MUP je dužan u roku od 30 dana preispitati svoju odluku i o tome izvijestiti podnositelja pritužbe. Tako su nam se obraćali građani čije je pritužbe Povjerenstvo ocijenilo osnovanima ili djelomično osnovanima, ali su naknadno od MUP-a obaviješteni da ostaju kod odluke o neutemeljenosti pritužbe.

Ovakvim odgovorima, u kojima se ne obrazlaže zašto MUP ne prihvaća argumentaciju iz odluke Povjerenstva, obezvređuju se argumenti građana, kao i samo Povjerenstvo. Nepoznato je što se događa u policijskom sustavu nakon što se zaprimi odluka Povjerenstva o osnovanosti pritužbenih navoda, odnosno promišlja li se o unaprjeđenju budućih postupanja te onemogućavanja onih koja su dovela do prituživanja. Kako bi se u skladu s dobrom upravom osiguralo da građani budu informirani o svim mogućnostima zaštite, u odgovorima policije građanima je nakon svakog stupnja unutarnjeg nadzora potrebno navesti mogućnost daljnjeg prituživanja.

Preporuka 140.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da se u odgovorima na pritužbe koji se dostavljaju strankama, nakon svakog stupnja unutarnjeg nadzora navede i mogućnost daljnjeg prituživanja

Građani ukazuju i kako ih MUP obavještava da pritužbe na postupanje policije zaprimljene elektroničkom poštom ne udovoljavaju uvjetima iz ZOP-a, ne dajući im informacije o mogućnosti otklanjanja nedostataka, čime im se u konačnici onemogućava pristup daljnjim instancama prituživanja, uključujući i Povjerenstvo.

Objava na web stranci MUP-a koja glasi:
„Pritužbe koje su podnesene nakon propisanog roka i ne sadrže potrebne podatke iz članka 5. Zakona o policiji, kao i pritužbe koje se odnose na ostale zaposlenike Ministarstva unutarnjih poslova ili se ne odnose na primjenu policijskih ovlasti, neće se rješavati sukladno odredbama Zakona o policiji, nego će se na njih primjenjivati odredbe zakona kojim se propisuje sustav državne uprave. U tom slučaju prigovor na odgovor nadležne policijske uprave i ustrojstvene jedinice Ministarstva unutarnjih poslova neće razmatrati nadležno Povjerenstvo za rad po pritužbama, već će prigovor razmatrati Služba za unutarnju kontrolu čiji se odgovor neće dalje razmatrati.“, primjer je obeshrabrivanja i dovođenja u zabludu građana koji se pokušavaju koristiti zakonskom mogućnošću prituživanja. Stoga je objavu na web stranci potrebno uskladiti sa Zakonom o općem upravnom postupku i sudskom praksom.

S tim u vezi, prema Zakonu o općem upravnom postupku, a što potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu Uszp-4/19-5 iz prosinca 2021. godine, MUP je obvezan brinuti se da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

Preporuka 141.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije, da zaključkom upozori podnositelja pritužbe na nedostatak i odredi rok u kojem ga treba otkloniti, uz upozorenje na pravne posljedice ukoliko to ne učini

Statusna prava

Prebivalište

Na problematičnu praksu pri odjavi prebivališta po službenoj dužnosti ukazivali smo u više ranijih godišnjih izvješća. Tako smo preporučili da se Zakonom o prebivalištu (ZOP) utvrde kriteriji za procjenu živi li osoba na adresi prijavljenog prebivališta, kako bi se ograničila mogućnost arbitrarnog postupanja policije pri terenskim provjerama i formiranju ocjene živi li osoba na adresi stanovanja ili ne. Ukazali smo i da se često prebivalište odjavljuje po službenoj dužnosti, iako osoba živi na prijavljenoj adresi, samo jer pri policijskoj terenskoj provjeri nije bila u svom domu.

Ukazali smo da se odjavom prebivališta po službenoj dužnosti na temelju manjkave terenske provjere, poništava i osobna iskaznica, čime se osobu dovodi u prekršaj te joj se onemogućavaju prava za čije je ostvarenje preduvjet posjedovanje osobne iskaznice.

Odlukom Ustavnog suda RH U-III-1264/2020 iz srpnja 2022. usvojena je ustavna tužba građanina, bivšeg nositelja stanarskog prava i povratnika, koji je živio u unajmljenom stanu od 2008. do 2020. godine, ali je zbog narušenog zdravstvenog stanja privremeno izbivao iz stana. Ustavni sud je utvrdio da mu je povrijeđeno pravo na slobodu kretanja i biranja boravišta iz čl. 32. st. 1. Ustava i čl. 2. st. 1. Protokola broj 4 uz EKLJP. Naime, s obzirom da je SDUOSZ ocijenio da ne koristi stan, iako mu je prethodno zbog narušenog zdravlja odobrio zamjenu stambene jedinice, pri policijskoj upravi pokrenuo je postupak radi odjave prebivališta, što se i dogodilo, a što su kasnije zakonitim potvrdili Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud RH. U pogledu zaključka upravnih tijela i sudova da građanin ne stanuje na adresi prebivališta, što se temeljilo na terenskoj provjeri kao ključnom dokazu, Ustavni sud je konstatirao da su informacije o obavljenoj terenskoj provjeri šture jer nema podataka kada je i na koji način provjera obavljena. Također, nije osporeno ni da su najam i režije uredno podmireni, da na toj adresi prima pismena, da mu medicinska dokumentacija glasi na tu adresu, da nema drugu nekretninu u RH, kao i da nije utvrđena neka druga adresa na kojoj živi.

Ustavni sud je naveo da postoje mnogobrojni razlozi zbog kojih osoba može biti privremeno odsutna iz svog doma, više tjedana ili mjeseci, a da time ne prestane namjera da na određenom mjestu trajno živi. Kada takve situacije rezultiraju odjavom prebivališta po službenoj dužnosti ili stvaraju obvezu građana da svaku takvu situaciju prijavljuju policiji, kako bi izbjegli odjavu prebivališta po službenoj dužnosti, predstavljaju značajno ograničenje slobode kretanja. Ustavni sud smatra da je upravno tijelo zahtjevom da je upravo podnositelj dužan dokazati da živi na adresi prebivališta, kako mu ono ne bi bilo odjavljeno, stavilo pretjeran teret na podnositelja, što je i s našom ocjenom istaknutom još pri donošenju ZOP-a 2012. godine. Odjava prebivališta po službenoj dužnosti za građane stvara vrlo ozbiljne pravne posljedice, prije svega dužnost vraćanja osobne iskaznice, bez koje se ne smiju kretati niti mogu ostvarivati niz prava pa Ustavni sud ocjenjuje da mjera poduzeta u konkretnom slučaju nije bila razmjerna legitimnom cilju koji se nastojao ostvariti, kao i da miješanje u pravo na slobodu kretanja i izbor boravišta građanina nije nužno u demokratskom društvu.

Ustavni sud je i u ovoj, kao i u svojim drugim odlukama, naglasio važnost odredbe čl. 9. ZUP-a, koja propisuje da nadležno tijelo samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenog rješava upravnu stvar. Prema čl. 8. ZUP-a upravna tijela u postupku imaju dužnost utvrditi pravo stanje stvari te u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Ističemo i slučaj građanina kojem je HZMO odbio zahtjev za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije, s obrazloženjem da ne ispunjava zakonski uvjet neprekidnog prebivališta od 20 godina jer priznaju samo potvrdu MUP-a koju on nije mogao pribaviti. Podnio je druge dokaze da je doista prebivao na navedenoj adresi tijekom vremena za koje, prema potvrdi MUP-a, nije imao evidentirano prebivalište na adresi stanovanja (pisane izjave stanara, potvrdu da je u spornom razdoblju bio predstavnik stanara zgrade), no HZMO ih nije razmatrao. PU je navela da propuštanje prijave prebivališta ne znači da pojedini građani nisu na određenoj adresi prebivali, iako navedenu okolnost nisu prijavili policiji. PU ili PP izdaje potvrdu o činjenici da je određena osoba u određenom razdoblju imala prijavljeno prebivalište, ali ne i potvrdu o činjenici stvarnog življenja osobe u nekom mjestu i adresi. To treba biti predmet utvrđivanja tijela koje provodi određeni postupak u kojem je činjenica prebivališta odnosno stvarnog življenja u određenom mjestu pretpostavka za stjecanje nekog prava. Upravo tu činjenicu treba utvrditi ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne manjkavo, samo na temelju uvjerenja o prijavljenom prebivalištu.

Iz navedenog se vidi koliko je inzistiranje javnopravnih tijela na uvjerenju o prebivalištu kao jedinom načinu dokazivanja prebivanja dovodio do nemogućnosti ostvarivanja prava, s obzirom da je prebivalište uvjet za brojna prava građana. Stoga bi sva javnopravna tijela trebala kod provođenja postupka u kojem je prebivalište pretpostavka za stjecanje nekog prava, činjenicu prebivanja utvrđivati ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne samo na temelju uvjerenja o prebivalištu, što proizlazi iz članaka 8. i 9. ZUP-a, odnosno načelo utvrđivanja materijalne istine i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza. Kako bi ovo izazvalo veliku promjenu u radu tijela koja postupaju povodom ostvarenja prava građana u različitim situacijama i mogućnost neujednačenog postupanja potrebno je definirati na koji način će se utvrđivati stvarno mjesto prebivanja osobe (adresa zaprimanja pošte, računa, uključenost u školski sustav, prijavljena adresa članova obitelji i dr.).

Preporuka 142.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova definira na koji način će se utvrđivati stvarno mjesto prebivanja osobe u postupku ostvarivanja prava uvjetovanih prebivalištem pred javnopravnim tijelima

Državljanstvo

Zaprimali smo pritužbe zbog primjene čl. 5. st. 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu (ZHD), prema kojem podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba starija od 21 godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do 1. siječnja 2023. podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a MUP prethodno utvrdi da poštuje pravni poredak, da je podmirila dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za primitak. Diplomatsko-konzularna predstavništva RH pogrešno su postupala pa su od podnositelja zahtjeva tražila da umjesto zahtjeva za upis u evidenciju o državljanstvu, ispune obrazac upitnika za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Dodatni problem je što je o tome indirektno odlučivao MUP, koji nije ovlašten za odlučivanje u predmetima stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, jer je čl. 24. st. 2. ZHD-a propisano da poslove stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom obavlja nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba.

Naime, od stupanja na snagu izmjena ZHD-a 1. siječnja 2020. godine, od kada je u primjeni bila odredba čl. 5. st. 2., nije postojao posebni obrazac za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem tog članka, a na web stanici MUP-a (https://mup.gov.hr/gradjani-281562/moji-dokumenti-281563/drzavljanstvo-325/upute-o-proceduri-stjecanje-hrvatskog-drzavljanstva/4746) još uvijek stoji obavijest koja nije u skladu sa ZHD-om: „zahtjev za upis u knjigu državljana Republike Hrvatske po odredbi članka 5. stavka 2. podnosi se osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka. Ako podnositelj zahtjeva nema odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj, zahtjev podnosi osobno putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu“. Posljedično o zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem ove odredbe nije odlučivalo nadležno tijelo, već je MUP provodio postupak temeljem čl. 30. st. 1. ZHD-a, koji se odnosi na utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Uloga MUP-a, sukladno čl. 5. st. 2. ZHD-u je da, prije upisa u evidenciju hrvatskih državljana, samo utvrdi da li podnositelj zahtjeva poštuje pravni poredak, da je podmirio dospjela javna davanja te da ne postoje sigurnosne zapreke za primitak.

Traženje da se „zahtjev za upis u knjigu državljana Republike Hrvatske po odredbi članka 5. stavka 2. podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji“ nema uporište u ZHD-u i protivno je čl. 24. st. 2. ZHD-a.

Nejasno je i da su za administrativni postupak upisa u evidenciju hrvatskih državljana, osobama koje se hrvatskim državljaninom smatraju od rođenja, postavljeni uvjeti koji su uobičajeni u postupku naturalizacije stranaca, odnosno stjecanja državljanstva prirođenjem, što je još jedan prilog da se radi o neobičnoj „hibridizaciji“ norme i prakse glede čl. 5. st. 2. ZHD-a.

U vezi stjecanja državljanstva pripadnošću hrvatskom narodu sukladno čl. 16. ZHD-a na MUP-ovom web-u (https://mup.gov.hr/gradjani-281562/moji-dokumenti-281563/drzavljanstvo-325/upute-o-proceduri-stjecanje-hrvatskog-drzavljanstva/4746) objavljene su Upute o proceduri za stjecanje hrvatskog državljanstva, uz posebno navođenje isprava kojima podnositelji zahtjeva dokazuju svoje ranije nacionalno izjašnjavanje u pravnom prometu. Iz zakonske odredbe i Uputa proizlazi da se pripadnost hrvatskom narodu dokazuje pojedinom javnom ispravom te se u Uputama navode primjeri isprava. Dakle, ne zahtijeva se pribavljanje svih pobrojanih javnih isprava.

Međutim, u Popisu dokumentacije za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, koji se u diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH u Republici Srbiji daju podnositeljima zahtjeva, navodi se cijela lista potrebnih dokumenata, uz napomenu da se „zahtjevi za stjecanje hrvatskog državljanstva ne zaprimaju ukoliko se ne priloži sva navedena dokumentacija“. Nezaprimanje zahtjeva kojima nisu priložene sve „tražene“ isprave se krši i ZUP, kojim je propisano da je službena osoba dužna primiti i potvrditi primitak podneska, a ako sadrži kakav nedostatak, zaključkom se treba stranku na to upozoriti i odrediti rok za otklanjanje nedostatka.

I u ranijim izvješćima smo naglašavali problem dugotrajnosti postupka stjecanja hrvatskog državljanstva. MUP kao opravdanje navodi da trajanje postupka ovisi o kompletiranosti dokumentacije priložene uz zahtjev, aktivnom sudjelovanju stranke u postupku i njezinoj motiviranosti da se što prije okonča. Međutim, na suprotno ukazuje slučaj pritužiteljice koja je podnijela zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo temeljem pripadnosti hrvatskom narodu, a pozvana je da ga nadopuni tek nakon pet godina, nakon što smo od MUP-a zatražili obavijest o predmetu.

Preporuka 143.
Ministarstvu unutarnjih poslova i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, da u postupcima stjecanja i utvrđivanja hrvatskog državljanstva pri primitku podnesaka stranaka poštuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku
Preporuka 144.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da postupke stjecanja državljanstva vodi u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku

Boravak stranaca

Sukladno Zakonu o strancima (ZOS) državljani trećih zemalja prilikom reguliranja boravka u RH (privremeni boravak i dugotrajno boravište ili stalni boravak), između ostalog, moraju dokazati da imaju dostatna sredstva za uzdržavanje. Način izračuna i visina minimalnih sredstava za uzdržavanje propisani su Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u RH, kojom je određeno da se visina sredstava utvrđuje prema službenom podatku DZS-a o prosječnoj mjesečnoj neto plaći isplaćenoj u prošloj godini. Kao što je u svojoj analizi o navedenoj problematici ukazao PGP Sisakxxxii, državljanin treće zemlje, samac, morao bi imati 3.564,50 kuna, dvočlana obitelj 4.099,17 kuna, tročlana obitelj iznos od 4.812,07 kuna te četveročlana obitelj 5.524,97 kuna. Na ovaj su način državljanima trećih zemalja otežani uvjeti za reguliranje boravka nego temeljem Uredbe iz 2018. godine. Naime, ranije je državljanin treće zemlje, samac, morao imati osigurana sredstva u iznosu od 2.400,00 kuna mjesečno, dvočlana obitelj 3.400,00 kuna, tročlana obitelj 4.200,00 kuna, a četveročlana obitelj 5.000,00 kuna.

Nepovoljniji uvjeti boravka osobito pogađaju one državljane trećih zemalja koji su pripadnici romske nacionalne manjine te povratnike, koji su socijalno ugrožene osobe na dugogodišnjem privremenom boravku u RH. Naime, te osobe, ukoliko nisu članovi obitelji hrvatskih državljana, ni prije nisu mogle regulirati stalni boravak jer nisu imali dostatna sredstva za uzdržavanje, a sada su ponovno u riziku da neće moći regulirati dugotrajno boravište ili stalni boravak, unatoč višegodišnjem življenju u RH. U analizi je naveden slučaj korisnice obiteljske mirovine koja je u RH živjela od 1981. do 1995. godine te ponovo od 2009. godine i trenutno se nalazi na 13. odobrenom privremenom boravku zbog humanitarnih razloga. Zahtjevi za stalni boravak podneseni 2014. i 2020. godine odbijeni su joj upravo zbog nedostatnih sredstava za uzdržavanje, što bi joj sada bila prepreka i za reguliranje dugotrajnog boravišta. Time joj je ograničen i pristup hrvatskom državljanstvu omogućen čl. 19. Zakona o izmjenama i dopunama ZHD-a, kojim je propisano kako se smatra da osobe koje su na dan 8. listopada 1991. imale prebivalište u RH i kojima je odobren stalni boravak, ispunjavaju pretpostavke potrebnog boravka u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva.

Više je nego očito da učinkovito rješenje za ovakve slučajeve nije odobravanje beskonačnih boravaka iz humanitarnih razloga, čime se i nadalje ne uvažava mišljenje ELJSP u predmetu Hoti protiv RH, o očitoj besperspektivnosti po toj osnovi odobrenih boravaka, s obzirom da se u tom statusu može dugotrajno živjeti bez mogućnosti da se ikada stekne dugotrajno boravište (posljedično i hrvatsko državljanstvo), kao i da je taj status u RH nesiguran, jer ovisi o jednogodišnjim produljenima dozvole boravka temeljenim na diskrecijskoj ocjeni MUP-a. Učinkovito rješenje može biti samo stvaranje zakonskog okvira koje će adekvatno uvažiti činjenicu da se radi o osobama koje imaju čvrstu poveznicu s RH u vidu dugogodišnjeg života u RH, kao i da je njihov status nerijetko posljedica tranzicijskog razdoblja.

Preporuka 145.
Ministarstvu unutarnjih poslova, da pripremi izmjene Zakona o strancima kojima će se omogućiti odobravanje dugotrajnog boravišta uvažavajući dugogodišnji život u Republici Hrvatskoj temeljem odobrenih privremenih boravaka iz humanitarnih razloga

U svezi statusa osoba koje su se nedavno doselile, posebnu pažnju izazivaju slučajevi neodobravanja boravka maloljetnoj djeci zaposlenih supružnika kojima je odobren boravak po osnovi rada. Tako smo obaviješteni o neodobravanju boravka djetetu, unatoč suglasnosti MZO-e o provođenju pripremne nastave hrvatskog jezika te potvrde osnovne škole da je dijete upisno u treći razred. U drugom slučaju odbijen je boravak djeci u dobi od devet, šest i pet godina starosti, što MUP obrazlaže primjenom čl. 63. st. 2. ZOS-a, prema kojem se iznimno može odobriti privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji samo ako je državljanin treće zemlje s kojim se traži spajanje imao neprekidno najmanje godinu dana odobren privremeni boravak.

S obzirom da su u konkretnim slučajevima zaposlenim roditeljima odobreni prvi boravci, nije ispunjen kriterij prethodno odobrenog boravka od godinu dana pa djeci nije odobren boravak.

MUP je otklonio i mogućnost da se djeci odobri privremeni boravak iz humanitarnih razloga ili u druge svrhe, te je donio rješenje o povratku, prema kojem djeca trebaju napustiti Europski gospodarski prostor u roku 15 dana. Unatoč obrazloženju da je predmetna odredba ZOS-a usklađena s Direktivom vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji, ova Direktiva omogućava propisivanje uvjeta prethodnog zakonitog boravka prije spajanja obitelji od dvije godine, no to je samo mogućnost, a ne obveza. Na ovaj način stvara se situacija da roditelji legalno rade u RH, dok bi njihova djeca od njih trebala biti odvojena najmanje godinu dana. Također, i u preambuli spomenute Direktive navodi se da je spajanje obitelji prijeko potreban način omogućavanja obiteljskog života, koje pomaže stvaranju sociokulturne stabilnosti koja omogućava integraciju državljana trećih zemalja u državama članicama, što također služi promicanju ekonomske i socijalne kohezije, kao i da bi države članice trebale, također, moći primijeniti Direktivu kada obitelj dolazi zajedno. Predmetni slučajevi su upućeni na postupanje Pravobraniteljici za djecu, kako bi se radi zaštite prava i najboljeg interesa djece ispitala praksa postupanja MUP-a.

Zabilježen je i slučaj strane državljanke kojoj je bio odobren boravak temeljem braka s hrvatskim državljaninom od 2018. godine, ali koji je preminuo 2021. godine, pa je godinu dana potom MUP ukinuo prethodno odobreni boravak. Ocijenjeno je da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje autonomnog boravka iz čl. 69. st. 1. ZOS-a, prema kojima se državljaninu treće zemlje s odobrenim privremenim boravkom radi spajanja obitelji u neprekidnom trajanju od tri godine, može odobriti autonomni boravak ako ima valjanu stranu putnu ispravu, sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje te nema zabranu ulaska i boravka u RH, odnosno ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Međutim, istovremeno u predmetnom slučaju MUP odriče mogućnost primjene iznimke iz st. 2. istoga članka koje se odnosi na smrt supružnika i odobren privremeni boravak radi spajanja obitelji u trajanju od tri godine. Stoga, imajući u vidu da je imala odobren privremeni boravak od četiri godine u kontinuitetu na temelju sklopljenog braka s hrvatskim državljaninom, MUP-u je preporučeno da ponovno razmotri mogućnost odobravanja autonomnog boravka. Naime, razvidno je da pravna odredba naglasak stavlja na formalnom odobrenju boravka u neprekidnom trajanju od tri godine, a ne na faktičnom trajanju obiteljske/bračne zajednice ili životnog partnerstva.

Pogrešan je stav MUP-a da bi ovakvo tumačenje propisa bilo protivno svrsi boravka državljanina treće zemlje u RH i volji zakonodavca, pozivajući se pritom na čl. 87. ZOS-a, kojim je propisano da će MUP ukinuti privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka. Pri tome MUP zanemaruje da strani državljanin uopće nema zakonsku obvezu izvijestiti MUP o smrti bračnog druga, kao i pravnu posljedicu ukidanja rješenja, odnosno da se akt stavlja izvan snage na način da njegovo daljnje pravno djelovanje više nije moguće, dok pravne posljedice proizvedene do trenutka ukidanja ostaju na snazi. U konačnici, smatramo da bi, ukoliko bi se prihvatilo prethodno izraženo stajalište MUP-a, u praksi imali zapravo dvije sadržajno identične odredbe, odnosno da iznimka ne bi ni postojala.


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.:

Pravo na rad, Pravo na dobro upravljanje, Pravosuđe, Sloboda izražavanja i Javno okupljanje.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) i osobama lišenima slobode možete pronaći u poglavljima: Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav i Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.