* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2022., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2023. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji. Više o temama vezanima uz pravosuđe možete doznati i u brojnim drugim poglavljima Izvješća, u popisu na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:


U ovom poglavlju dajemo prikaz postupanja po pritužbama građana na rad pravosuđa, postupanja vezano uz ovrhe te o funkcioniranju instituta stečaja i besplatne pravne pomoći. Dajemo i prikaz sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju te pojavnost zločina iz mržnje, kao i sustava podrške žrtvama i svjedocima. U konačnici, sukladno novini uvedenoj u Izvješću za 2021. godinu, dajemo pregled postupanja ESLJP po zahtjevima podnesenim protiv RH.

Tijekom 2022. godine nastavljena je provedba reforme pravosuđa te su stupile na snagu izmjene niza zakona s ciljem jačanja njegove učinkovitosti. Iako su bile planirane opsežnije izmjene Ovršnog zakona, isti nije značajnije izmijenjen niti je započet rad na donošenju novog zakona. Slab interes prezaduženih građana za provedbu postupaka iz Zakona o stečaju potrošača i dalje pokazuje kako u njima ne prepoznaju priliku za rješavanje svoje situacije i „novi početak“.

Česti upiti građana o mogućnostima pravnog savjetovanja i zastupanja pred sudovima i državnim tijelima, ukazuju na njihovu nedovoljnu informiranost o uvjetima i načinu ostvarivanja besplatne pravne pomoći, dok je na pojedinim područjima RH građanima otežano angažiranje odvjetnika koji pružaju besplatnu sekundarnu pravnu pomoć. Značajna novina je da su Vlada RH i MPU pokrenuli aktivnosti radi povećanja proračunskih sredstava za besplatnu pravnu pomoć te osiguravanja višegodišnjeg modela financiranja pružatelja primarne pravne pomoći.
Iako je ostvaren određeni napredak u razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima, i dalje treba raditi na ostvarenju zadovoljavajućih standarda podrške i zaštite, određenih Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.

Znatno veći broj pritužbi pravobraniteljskim institucijama nego što je pokrenutih građanskih postupaka povodom diskriminacije, ukazuje da građani i dalje nisu skloni tražiti sudsku zaštitu od diskriminacije u građanskim postupcima, u kojima je mali broj usvajajućih sudskih odluka.
Sukladno podatcima MUP, u 2022. godini došlo je do pada evidentiranih kaznenih djela zločina iz mržnje, te će cjeloviti podaci, daljnja analiza i praćenje ovih kaznenih djela pokazati radi li se o njihovom nedostatnom prijavljivanju i/ili prepoznavanju ili je zaista riječ o manjem broju slučajeva zločina iz mržnje.

Vezano uz postupanje ESLJP-a u odnosu na RH, u 2022. godini je povećan broj zahtjeva za 27%. U presudama donesenim u odnosu na RH, najčešće su utvrđene povrede čl. 6. EKLJP kojim je propisano pravo na pošteno suđenje.

Jačanje učinkovitosti pravosuđa

Učinkovito i neovisno pravosuđe ključan je mehanizam osiguranja vladavine prava, jedne od najviših ustavnih vrednota RH i temelja funkcioniranja EU. Reforma pravosuđa je važan strateški cilj za jačanje neovisnog, nepristranog, transparentnog i učinkovitog pravosuđa. Njezina provedba, između ostaloga, obuhvaća izmjene zakonodavstva, ulaganje u infrastrukturu sudova i državnog odvjetništva, nastavak modernizacije i korištenje IT tehnologija te razvoj ljudskih potencijala u pravosudnom sustavu.

U 2022. godini poduzet je niz reformskih mjera. Stupile su na snagu izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku, Zakona o kaznenom postupku, Stečajnog zakona, Zakona o stečaju potrošača, Zakona o zemljišnim knjigama te Zakona o javnom bilježništvu. Iako su zakonodavne aktivnosti ponekad nužne, potrebno je voditi računa da česte izmjene i dopune, naročito ključnih zakona, mogu dovesti do poteškoća u njihovom praćenju i primjeni te nepovjerenja građana u svrsishodnost izmjena. Jedan od primjera nesnalaženja građana u čestim zakonskim izmjenama jest Ovršni zakon, o čemu više pišemo u dijelu o ovrhama i stečajevima. Preduvjet ostvarenja viših standarda sudbene vlasti jest osiguranje materijalnih uvjeta za rad sudova te dostatnih ljudskih kapaciteta.

U 2022. godini je nastavljen znatan odljev službenika i namještenika zbog nezadovoljstva visinom primanja u odnosu na opterećenost i odgovornost posla, a bojazan je da će se taj trend nastaviti. Ovo predstavlja ozbiljan problem u svakodnevnom radu sudova. Osobito ističemo problem nedostatka zapisničara, jer je za uredno vođenje predmeta sucu potrebna pomoć zapisničara, koji uz daktilografske obavlja i druge poslove oko vođenja predmeta. Stoga je za očekivati da nedovoljan broj zapisničara, kao i drugih djelatnika koji pružaju podršku u radu sudaca, negativno utječe na rad sudova, na koji problem je ukazano i u Izvješću predsjednika Vrhovnog suda RH o stanju sudbene vlasti za 2021. godinu. U 2022. godini donesene su zakonske izmjene Zakona o sudovima kojima stalne sudske vještake više ne imenuju predsjednici županijskih sudova već ih imenuje i razrješava ministar pravosuđa. MPU vodi popis imenovanih stalnih sudskih vještaka te su mu vještaci obvezni dostavljati Dnevnik vještačenja. Navedene zakonske odredbe stupile su na snagu 1. siječnja 2023., a krajem 2022. godine otvoreno je i javno savjetovanje o prijedlogu Pravilnika o stalnim sudskim vještacima kojim se propisuju imenovanje, dužnosti i plaće stalnih sudskih vještaka. Dio struke iskazalo je nezadovoljstvo ovim novinama kao i niskim bodovanjem njihovog rada obzirom na traženu stručnost i odgovornost posla.

Zabrinjavaju podatci DSV-a o razrješenju 72 suca, od čega 49 na vlastiti zahtjev, 19 zbog navršenih 70 godina života, dok su četiri nažalost preminula tijekom 2022. godine. Planirano je popunjavanje 113 sudačkih mjesta, no imenovano je 83 suca. Nepovoljni uvjeti u kojima rade suci, uključujući i negativnu percepciju u javnosti i visinu primanja s obzirom na odgovornost posla, dovodi do slabljenja interesa za rad u pravosuđu. O dostatnim i kvalitetnim kapacitetima potrebno je voditi računa već od obrazovanja na pravnim fakultetima te približiti studentima važnost rada u pravosuđu i njegov značaj za društvo u cjelini.

Na negativnu percepciju javnosti o pravosuđu ukazuju i podaci Eurobarometra, prema kojima je u 2022. godini 53% građana EU neovisnost sudova i sudaca ocijenila dobrom, dok u RH to smatra samo 15% građana. Dodatno, u RH čak 75% građana neovisnost sudova i sudaca smatra lošom ili vrlo lošom. 65% ispitanika smatra da je uzrok manjka neovisnosti uplitanje vlade i političara te pritisak koji oni vrše na rad sudbene vlasti, dok 61% smatra da je uplitanje ili pritisak motiviran gospodarskim ili drugim posebnim interesima, a 51% da status i položaj sudaca ne jamči dovoljno njihovu neovisnost.

Preporuka 106.
Vladi Republike Hrvatske, da izmjenom Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi povisi koeficijente službenika i namještenika na sudovima i u državnim odvjetništvima

Smanjenju negativne percepcije doprinijelo bi redovno informiranje javnosti o pozitivnim pomacima u pravosuđu, poput nasumične dodjele spisa, smanjenja troškova uvođenjem e-Komunikacije te objektivno velikom broju riješenih predmeta. Suci ukazuju i da se u medijima znaju iznositi pogrešni i neprovjereni podatci o radu sudova, što bi se moglo prevenirati unaprjeđenjem profesionalnog odnosa pravosuđa i medija. Iako su priopćenja sudova koristan način izvještavanja o temama za koje postoji interes javnosti, intenzivnija komunikacija glasnogovornika sudova i medija doprinijela bi da se javnosti brzo prenesu provjerene i potpune informacije. Sustavna edukacija medija pomogla bi unaprjeđenju izvještavanja javnosti o temama iz pravosuđa, a time i boljem razumijevanju rada sudova, na što smo ukazivali i ranije.
Boljoj percepciji pravosuđa doprinosi i bolja komunikacija sa sudionicima postupaka pred sudovima. MPU ukazuje da je poseban napor uložen radi poboljšanja i pojednostavljenja komunikacije s građanima. Na upravnim sudovima, Visokom kaznenom sudu, Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu i kaznenim odjelima sudova, uveden je sustav e-Komunikacija koji je na dan 3. siječnja 2023. imao 76.133 upisana korisnika.

Većoj transparentnosti rada pravosuđa, ali i ujednačavanju sudske prakse, svakako će pridonijeti planirana javna objava svih sudskih odluka. Kroz projekt Unapređenje sustava za upravljanje sudskim predmetima (e-Spis) planira se daljnja nadogradnja e-Komunikacije te razvijanje informatičkog rješenja za automatsku anonimizaciju, objavu i pretragu sudskih odluka na javnom portalu.

Planira se i uvođenje tonskog snimanja u sudnice koje bi trebalo omogućiti bilježenje stvarnog tijeka postupka. Nadogradnjom OSS („one-stop-shop“) sustava pojednostavljen je pristup informacijama o broju katastarske čestice ili z.k. uloška na temelju adrese čestice ili prostorne lokacije na grafičkom pregledniku, a implementirana je i mobilna aplikacija preko sustava Moje nekretnine koja omogućava praćenje promjena upisa na nekretninama.

Pritužbe na rad pravosuđa

Pučka pravobraniteljica ne postupa u slučajevima o kojima se vodi sudski postupak, osim ukoliko je riječ o nepotrebnom odugovlačenju sudskog postupka ili očitoj zloupotrebi ovlasti, kada može zatražiti očitovanje predsjednika suda pred kojim se vodi sudski postupak. Međutim, pritužbe koje zaprimamo u području pravosuđa, pa i one u odnosu na koje nemamo ovlasti postupanja, pokazatelj su ostvarenja prava na pristup pravosuđu kao temeljnog ljudskog prava. Stoga su nam izvor informacija o izazovima s kojima se građani susreću pri iniciranju sudske zaštite svojih prava, o tome koliko su upoznati s pravnim sredstvima koja su im na raspolaganju kao i područjima koje je potrebno jasnije ili drugačije zakonski urediti.

Preporuka 107. (ponovljena)
Pravosudnoj akademiji, da u suradnji s predstavnicima medija osmisli i provodi edukacije urednika i novinara o praćenju i izvještavanju o radu pravosuđa

Tijekom 2022. zaprimili smo 280 pritužbi iz područja pravosuđa, uključujući ovrhe u odnosu na koje smo zaprimili 51 pritužbu. 118 pritužbi odnosilo se na rad sudova, 10,28% više nego 2021. godine. Najviše (56) ih se odnosilo na nepotrebno odugovlačenje postupka, 40 na nezadovoljstvo sudskom odlukom, 19 na zlouporabu položaja, a tri na obavljanje poslova sudske uprave.
Pritužbe zbog dugotrajnosti odnosile su se na radne, ovršne, ostavinske, zemljišnoknjižne, kaznene te postupke radi utvrđenja bračne stečevine, primjerice zbog dvogodišnjeg nezakazivanja pripremnog ročišta, neotpremanja žalbi na drugostupanjski sud kroz razdoblje od pet godina, ostavinskog postupka vođenog preko deset godina ili odugovlačenja s isplatom novčanog iznosa iz pologa suda.

Građani su nam se obraćali i nezadovoljni sudskim odlukama, tražeći pravnu pomoć radi preispitivanja pravomoćnih odluka, zbog odbijanja zahtjeva za izuzeće suca, neostvarivanja naknade štete zbog „nepoštenog suđenja“, preispitivanja poziva svjedoku pod prijetnjom dovođenja i slično. Povodom toga, građane samo upoznali s ustavnim načelom samostalnosti i neovisnosti sudova u postupanju i donošenju meritornih i procesnih odluka te im ukazivali na raspoloživa redovna i izvanredna pravna sredstva radi ostvarenja prava. Zaprimali smo i pritužbe radi povrede vlasničkih prava vlasnika nekretnina u katastarskim općinama za koje zemljišne knjige nisu obnovljene, o čemu smo izvijestili MPU.

Obratio nam se i građanin čiji je identitet zamijenjen te ga se u ostavinskom postupku proglasilo ostaviteljem, a njegove su nekretnine rješenjem o nasljeđivanju dodijeljene zakonskim nasljednicima osobe istoga imena. Nakon što je zatražio ispravak pogreške, sud ga je uputio na pokretanje parničnog ili zemljišnoknjižnog postupka, jer se nasljednici nisu očitovali na njegove navode. Kako se radi o osobi lošijeg imovnog stanja te narušenog zdravlja, upoznali smo ga s mogućnosti ostvarivanja besplatne pravne pomoći, kako bi uz pomoć odvjetnika zaštitio svoja prava.

Prema podacima DSV-a u 2022. godini su protiv sudaca pokrenuta 22 stegovna postupka te je izrečeno devet ukora, dvije novčane kazne, jedno uvjetno i četiri bezuvjetna razrješenja, dok su ostali postupci obustavljeni ili su suci oslobođeni. Većina stegovnih postupaka pokrenuta je zbog neurednog obnašanja dužnosti, a u tri predmeta predsjednici sudova zatražili su udaljenje sudaca od obavljanja dužnosti. Nadalje, od DSV-a je u 57 predmeta zatraženo odobrenje za pokretanje kaznenog postupka protiv sudaca te je odobreno jedno lišenje slobode, određivanje pritvora i istražnog zatvora, a u 45 predmeta je zahtjev odbijen, dok je u ostalima postupanje u tijeku.

Pravosudna inspekcija MPU je 2022. godine postupala po 1.114 predstavki i pritužbi građana. Od toga je bilo 850 novih predmeta, 239 ponovljenih ili dopunjenih, devet ih je bilo nepodobnih za postupanje, a u 16 slučajeva radilo se o kaznenim prijavama koje su proslijeđene DORH-u. Riješen je 1.031 predmet. Najviše predstavki (745) se odnosilo na rad sudova, najviše zbog nezadovoljstva meritumom odluka te zbog odugovlačenja postupka ili neprimjerenog ponašanja suca ili zaposlenika suda. S obzirom da je 2020. zaprimljeno 1.112 predstavki na rad sudova, a u 2021. godini 1.333, u 2022. godini uočava se pad broja predstavki u odnosu na prethodnu godinu.

U 2022. zaprimili smo 39 pritužbi na rad državnog odvjetništva, 41,79% manje nego u 2021. godini. Najčešće su se odnosile na nezadovoljstvo odlukom državnog odvjetništva povodom kaznene prijave, ali i na neadekvatno vođenje predmeta, dugotrajnost postupanja, način rješavanja predstavke na rad državnog odvjetništva, izostanak odgovora ili nedostupnost dokumentacije iz predmeta te navodni neosnovani kazneni progon. Zaprimali smo i upite o pravima žrtava kaznenih djela, a građani su nam dostavljali i kaznene prijave, bilo na postupanje ili na znanje, povodom čega smo ih upućivali na nadležno državno odvjetništvo.
Pravosudna inspekcija je u 2022. godini zaprimila 105 pritužbi na rad državnog odvjetništva, od čega je u 55 predmeta zatraženo izvješće Glavne državne odvjetnice, a 50 ih se odnosilo na nezadovoljstvo državnoodvjetničkom odlukom. Kako su u 2020. zaprimljene 123 pritužbe na rad državnog odvjetništva, a u 2021. godini 171, u 2022. se također uočava pad broja predstavki.

Također je zaprimljeno 15 predstavki na rad javnih bilježnika, što je manje nego 2021. godine, te su izvršena dva neposredna nadzora, od kojih je u jednom utvrđen nepravilan rad javnog bilježnika. Zaprimljene su i tri predstavke na rad odvjetnika.

Zaprimili smo 13 pritužbi na rad odvjetnika i HOK-a, šest više nego 2021. godine. Odnosile su se na dugotrajnost disciplinskog postupka, neuredno obnašanje odvjetničke dužnosti, neprofesionalno ponašanje, nepostupanje sukladno dobivenoj punomoći i druge razloge. Disciplinsko tužiteljstvo HOK-a u 2022. godini zaprimilo je 954 disciplinske prijave, 50,24% više nego 2021. godine, što ukazuje da su građani uglavnom upoznati s nadležnosti HOK-a u predmetima ocjene disciplinske odgovornosti odvjetnika. U 742 predmeta pokrenut je disciplinski postupak, 160 prijava je odbačeno, dok su u ostalima izvidi u tijeku. U 69 odluka utvrđena je teža povreda dužnosti i ugleda odvjetništva, od čega je u 41 predmetu izrečena novčana kazna, u 19 ukor, a u devet disciplinska mjera gubitka prava na obavljanje odvjetništva.

U 2022. godini zaprimili smo tri pritužbe na rad javnih bilježnika, dok ih je Hrvatska javnobilježnička komora (HJK) zaprimila 43, što ukazuje da su građani upoznati s nadležnošću HJK. Većina (20) ih se odnosila na postupanje u ostavinskim predmetima, dok se 11 odnosilo na ovršne predmete, u kojima javni bilježnici postupaju kao povjerenici suda. Postupajući po pritužbama građana, HJK u 2022. godini nije utvrdila stegovnu odgovornosti, no u deset predmeta tek predstoji donošenje odluke. Pritužbi je manje nego 2021. godine, kada ih je bilo 57.

Ovrhe i stečajevi

Građani koji su nam se obraćali u svezi ovrha i stečajeva ukazivali su na težak socioekonomski položaj u kojem se nalaze, kao i na probleme u primjeni propisa kojima su regulirana ova pravna područja.

Ovrhe

Tijekom 2022. godine zaprimili smo 51 pritužbu, 35% manje nego prethodne godine. Obraćali su nam se ovršenici i ovrhovoditelji, kao i poslodavci kod kojih su ovršenici u radnom odnosu, radi izazova pri provedbi ovrhe.

Građani su u pritužbama ukazivali na nezadovoljstvo sudskim odlukama, zastaru ili dvostruku naplatu tražbine, nemogućnost podmirenja duga i težak socioekonomski položaj, nesnalaženje u propisima i potrebu za pravnom pomoći. Osobito je težak položaj ovršenika kojima prijeti iseljenje, a nemaju drugi smještaj, pa smo im ukazivali na mogućnost ostvarivanja prava na novčanu naknadu za troškove stambenog zbrinjavanja. Prema podacima MRMSOSP-a, to je u 2021. godini ostvarilo 14 ovršenika, dok nam podaci za 2022. godinu nisu bili dostupni u vrijeme izrade ovog Izvješća. Ovršenici su nam se obraćali i zbog stupanja trećih osoba na mjesto ovrhovoditelja, najčešće agencije za otkup i naplatu potraživanja, ukazujući na neprimjerenu komunikaciju, izostanak dogovora oko otplate duga, uskratu informacija te bojazan da im se neosnovano naplaćuje uvećani dug.

Budući da ih nismo ovlašteni zastupati i pravno savjetovati, građane smo informirali o raspoloživim sredstvima pravne zaštite te o zakonskoj mogućnosti ostvarenja prava na besplatnu pravnu pomoć.

„Ovi ovršenici kao i treća osoba… i dalje opstruiraju provedbu ovrhe, a Sud ne provodi radnje koje je po zakonu dužan. Ovakvim postupanjem Suda obzirom na njegovo trajanje povrijeđena su sva moja ustavom zajamčena ljudska prava među njima i pravo na dom. Sud niti nakon 10 godina od donošenja rješenja kojim mu se nalaže okončanje ovrhe, a 14 godina nakon pokretanja ovršnog postupka istu nije proveo.“

Pritužbom zbog nepotrebnog odugovlačenja obratila nam se ovrhovoditeljica koja je postupak pokrenula 2008. godine na temelju pravomoćnog rješenja radi smetanja posjeda, počinjenog 2006. godine, od kada ne može koristiti svoju nekretninu. Iako je u dva navrata ishodila rješenje po zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, odluka nije donijeta u zadanim rokovima te po pritužbi i dalje postupamo.

Poslodavci su ukazivali na poteškoće u provedbi ovrhe na plaći zaposlenika, posebno kada je zatraže društva za naplatu potraživanja. Tim povodom smo na uočene probleme skrenuli pozornost MPU, s obzirom da su u 2022. godini bile planirane izmjene Ovršnog zakona vezano za administrativno rasterećenje poslodavaca i HZMO-a od provedbe izvansudske ovrhe. Međutim,

Ovršni zakon je u konačnici izmjenjen samo radi prilagodbe zbog uvođenja eura kao službene valute u RH. Iako je to inicijalno predlagano, nisu provedene izmjene u vidu oslobađanja poslodavaca i HZMO-a od dužnosti provedbe ovrhe na plaći i mirovini, kao i propisivanja obveza sudova da u ovršnim postupcima koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispituju sadrži li ugovor nepoštene (ništetne) odredbe, u kojem slučaju bi bili dužni odbiti prijedlog za ovrhu, odnosno odgoditi ju ili obustaviti u dijelu koji se temelji na ništetnim odredbama.

Prema informacijama MPU-a, i dalje se planira izmjenama Ovršnog zakona rasteretiti poslodavce i HZMO od provođenja ovrhe, no navode da je za takvu novelu prethodno potrebna sveobuhvatna analiza te usklađivanje i umrežavanje različitih sustava uključenih u provedbu ovrhe. U odnosu na pitanje zaštite potrošača u ovrsi, MPU je istaknulo kako je postojećim zakonodavnim uređenjem i recentnom sudskom praksom zaštita potrošača u ovrsi zadovoljavajuća.

U kontekstu potonjeg, VSRH je 2022. godine, na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, usvojio zaključak prema kojem je ovršni sud u postupcima u kojima se ovrha provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Neki općinski sudovi navode kako u skladu s ovim zaključkom zakazuju ročišta radi utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi, odnosno da po službenoj dužnosti preispituju sadrži li ovršna isprava nepoštene ugovorne odredbe pa ovršenika, osim ukoliko se izričito ne izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, upućuju u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgađaju ovrhu. Pritom izazov vide u velikom broju odgođenih ovrha, a time i neriješenih ovršnih predmeta u slučajevima dugih trajanja pokrenutnih parničnih postupaka.

S obzirom na otežano snalaženje sudionika u ovršnom postupku zbog čestih zakonskih izmjena, ponovno ukazujemo na nužnost prekida prakse parcijalnih intervencija u propise ovršnog prava, potrebu sveobuhvatne analize ovršnog sustava te izradu prijedloga novog Ovršnog zakona.

Preporuka 108. (ponovljena)
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da izradi sveobuhvatnu analizu ovršnog sustava i na temelju nje izradi prijedlog novog Ovršnog zakona

I dalje smatramo potrebnim osmisliti način izuzimanja od ovrhe potpora iz fondova solidarnosti namijenjenih zdravstvenim potrebama, što smo preporučili i u Izvješću za 2021. godinu. MPU smatra da je svakako potrebno u nekoj mjeri izuzeti od ovrhe donacije namijenjene zdravstvenim potporama iz privatnih fondova organiziranih na inicijativu privatnih fizičkih i pravnih osoba, no da je potrebno osigurati mehanizme zaštite od zloupotreba pa je najavilo razmatranje predloženog pri sljedećoj izmjeni Ovršnog zakona.

Iako smo u Izvješću za 2021. godinu pozdravili najavu donošenja Zakona o subjektima koji se bave otkupom i naplatom potraživanja, njegovo je donošenje odgođeno za 2023. godinu. U javnom savjetovanju o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, predložili smo izmjenu odredbi kojom bi se omogućila učinkovita zaštita od ovrhe novčanih sredstava koja su inače od nje izuzeta, a koja su uplaćena iz inozemstva. Isto smo preporučili i u Izvješću za 2021. godinu. Naime, iz ranijeg postupanja poznato nam je da ovršenik nije mogao pravovremeno otvoriti zaštićeni račun za dječji doplatak uplaćen iz inozemstva, zbog čega su ova sredstva ovršena. Preporuka je prihvaćena te je Pravilnik dopunjen.

U slučaju uplate iz inozemstva, FINA će zaprimiti obavijest ovršenika da je riječ o primanju izuzetom od ovrhe i bez isprave o njegovu postojanju te će, tek ukoliko joj ovršenik u roku od 15 dana tu ispravu ne dostavi, banci dati uputu da ih prenese na blokirani račun. Ovaj rok bi trebao biti dostatan ovršeniku da dostavi ispravu i otvori zaštićeni račun.

Broj blokiranih građana i iznos njihovog ukupnog duga i dalje je visok. Na dan 31. prosinca 2022. bilo je blokirano 228.722 potrošača, s dugom od 18 milijardi kuna, što je 10.556 potrošača i 100 milijuna kuna manje nego 2021. godine. Međutim, dominacija dugotrajnih blokada nije prekinuta te je dulje od godinu bilo blokirano 80,9% (185.143) potrošača koji imaju 90,5% ukupnog duga, a 91.331 potrošač bio je blokiran zbog duga do 10.000,00 kuna. Blokirani građanin, pod uvjetom da mu je stalno novčano primanje bilo jednako ili veće od 7.086,00 kuna, što je bio iznos prosječne neto plaće u RH koji se u 2022. primjenjivao u provedbi ovrhe, u najboljem je slučaju mjesečno raspolagao s 4.724,00 kuna, koliki je bio najviši mogući iznos zaštićenog dijela. Nažalost, znatan dio blokiranih građana imao je na raspolaganju znatno manji novčani iznos.

Stečajevi

Građani su nam se rjeđe obraćali u vezi stečajnih postupaka, uglavnom tražeći pravnu pomoć pa smo im pružali informacije o pravima i obvezama stranaka stečajnih postupaka. U slučaju pritužbe na nepotrebno odugovlačenje u postupku stečaja potrošača, nakon što smo započeli postupanje, drugostupanjski sud je donio rješenje o žalbi.

„Unatoč tome što je sud donio rješenje… te što je postupak u biti dovršen, ne mogu započeti s provođenjem plana jer Financijska agencija i dalje izvršava osnove za plaćanje na mojim računima. Unatoč mojim dopisima, kao i dopisima mog odvjetnika, Financijska agencija nikako ne prestaje s provođenjem ovrha jer da nema naloga suda za postupanje, dok sud takav nalog nikako ne izdaje. Ovo mi stvara velike probleme i stres, posebno jer sam otac troje djece od kojih jedno ima 10 mjeseci te se nikako ne mogu otrgnuti od brojnih ovrha i početi sa izvršavanjem dostavljenog plana. Valjda je i smisao Zakona o stečaju potrošača osloboditi ovršenika obveza te omogućavanje istome da ispuni svoje obveze sukladno prihvaćenom planu i objektivnim mogućnostima ovršenika.“

Pritužitelj je 2018. godine podnio prijedlog za otvaranje postupka stečaja potrošača uz koji je priložio plan ispunjenja obveza. Budući da se jedan od vjerovnika usprotivio planu, njegov pristanak je nadomješten pravomoćnim rješenjem suda. No, pritužitelj nije započeo s ispunjavanjem obveza sukladno usvojenom planu jer FINA nije prestala s izvršavanjem evidentiranih osnova za plaćanje, navodeći da joj nedostaje nalog suda, a sud takav nalog nije izdao. Po zaprimljenom očitovanju predsjednika suda, kojim je ukazao da je uredujući sudac donio pravomoćno rješenje i dostavio ga na provedbu nadležnom tijelu, dok je u odnosu na pritužiteljeve navode istaknuto da, obzirom na samostalnost i neovisnost sudaca u vođenju postupka i donošenju odluka, nema ovlasti naređivati kakve se odluke trebaju donositi u predmetu, zatražili smo mišljenje MPU o primjeni propisa u predmetnom slučaju, koje još uvijek čekamo.

U 2022. godini na općinskim je sudovima zaprimljeno 128 predmeta stečaja potrošača, šest više nego 2021. godine. Doneseno je 16 rješenja o oslobođenju od preostalih obveza te su potrošači provedbom postupka deblokirani, nakon čega su dva potrošača ponovno blokirana.

Općinski sudovi navode da im je izazov u provedbi postupka stečaja potrošača način postavljanja stečajnog povjerenika. Primjerice, u postupku pred Općinskim sudom u Splitu automatskom dodjelom imenuje se povjerenik iz Zagreba, Virovitice ili Osijeka. Budući da je povjerenicima iz udaljenih županija skupo putovati, traže izuzimanje, nakon čega se automatskom dodjelom imenuje novi povjerenik, ponovno iz druge županije. Ističu i da se radi o složenom postupku, koji od sudaca zahtjeva dodatnu edukaciju, dok je prosječnom potrošaču potrebna pravna pomoć.
Prema podacima MPU-a, u 2022. godini je na općinskim sudovima zaprimljen 21.521 predmet jednostavnog postupka stečaja potrošača, dok FINA navodi da je u istom razdoblju nadležnim općinskim sudovima podnijela ukupno 21.100 prijedloga za provedbu ovog postupka. Provedbom jednostavnog postupka stečaja potrošača u 2022. godini je deblokirano 8.338 potrošača, od kojih je 4.311 ponovno blokirano.

Dok MPU navodi kako nisu uočeni sustavni problemi u provedbi ovih postupaka, FINA i dalje ukazuje na neinformiranost građana, nezainteresiranost te svojevrsni „otpor“ prema provedbi postupka.

Tijekom 2022. godine izmijenjen je Zakon o stečaju potrošača te MPU ističe kako je njime pravna pozicija potrošača značajno poboljšana. Primjerice, u redovnom postupku stečaja potrošača granica iznosa dospjelih obveza za pokretanje postupka snižena je s 30.000,00 na 20.000,00 kuna. Također, razdoblje provjere ponašanja potrošača je skraćeno s pet na tri godine. U jednostavnom postupku stečaja potrošača izmijenjene su odredbe o slanju poziva FINA-e potrošačima za očitovanje o suglasnosti za njegovu provedbu. S obzirom da su navedene izmjene stupile na snagu 31. ožujka 2022. godine, učinak će biti vidljiv u razdoblju koje slijedi te ćemo nastaviti pratiti hoće li veći broj prezaduženih građana rješenje za izlaz iz nepovoljne financijske situacije naći u ovim postupcima.

O nezainteresiranosti građana za ove postupke govori i podatak da je MPU u 2022. godini zaprimilo tek dva upita o njihovoj provedbi. S obzirom da su pokazatelji prezaduženosti građana i dalje visoki, važno je identificirati razloge malog interesa građana za ove postupke, koji bi im trebali omogućiti „novi početak“. Stoga bi trebalo prikupiti i analizirati podatke o razlozima zbog kojih građani koji ispunjavaju uvjete ne pokreću postupak stečaja potrošača, odnosno zbog kojih se protive provedbi jednostavnog postupka stečaja potrošača.

Besplatna pravna pomoć

Tijekom 2022. godine nastavili smo zaprimati veliki broj upita radi pravnog savjetovanja i zastupanja, što ukazuje da građani još uvijek nisu dovoljno informirani o ovlastima pučke pravobraniteljice te o ovlaštenim pružateljima besplatne pravne pomoći i uvjetima pod kojima ju mogu dobiti. U takvim slučajevima građanima pružamo opće pravne informacije o uvjetima, načinu ostvarivanja i pružateljima besplatne pravne pomoći. Kada je u pitanju primarna pravna pomoć upućujemo ih na ovlaštene pružatelje – udruge, pravne klinike i upravne odjele u županijama, a u slučaju sekundarne, odnosno one koju pružaju odvjetnici, na podnošenje zahtjeva upravnim odjelima ili HOK-u.

Iako smo u Izvješću za 2021. uputili preporuku MPU-u da putem promotivnih aktivnosti, medija i na druge prikladne načine informira građane o mogućnostima ostvarivanja besplatne pravne pomoći, u 2022. godini nisu poduzete konkretne aktivnosti u tom smjeru. Informacije o sustavu besplatne pravne pomoći moguće je pronaći isključivo na mrežnim stranicama MPU-a, dok bi se primjerice podjelom letaka i ostalim načinima informiranja zasigurno došlo do većeg broja građana kojima je besplatna pravna pomoć potrebna. Iako pružatelji na područjima na kojima djeluju kontinuirano informiraju građane o besplatnoj pravnoj pomoći, s obzirom da u pojedinim dijelovima RH ne djeluju registrirani pružatelji, ovakve aktivnosti potrebno je provoditi na nacionalnoj razini.

Prema podacima iz Registra pružatelja besplatne pravne pomoći, na području RH djeluje 53 ovlaštene udruge ili pravne klinike, od kojih je čak 45% na području Grada Zagreba, dok u velikom dijelu RH (primjerice Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji) nije registriran niti jedan pružatelj primarne besplatne pravne pomoći. Pojedini pružatelji terenski obilaze udaljenija mjesta na području svoga djelovanja. Primjerice, Informativno-pravni centar (IPC) iz Slavonskog Broda je na terenu svaki drugi tjedan pružao besplatnu primarnu pravnu pomoć građanima Požege, Pleternice, Okučana i Stare Gradiške, dok je Projekt građanskih prava Sisak (PGP) jednom mjesečno istu pružao stanovnicima Gline u kontejnerskom naselju.

U 2022. godini Vlada RH i MPU su, sukladno i našim preporukama, inicirali povećanje sredstava te osiguravanje višegodišnjeg financiranja ovlaštenih pružatelja primarne pravne pomoći. Tako je u proračunu za 2023. i projekcijama za 2024. i 2025. godinu osigurano 830.181€ (6.254.998,74 kn) za sustav besplatne pravne pomoći u cjelini, od čega je 549.472€ (4.139.6996,78 kn) predviđeno za projekte pružatelja (ovlaštene udruge i pravne klinike) te 280.709€ (2.115.001,96 kn) za sekundarnu besplatnu pravnu pomoć. U odnosu na 2022. proračunska sredstva za besplatnu pravnu pomoć povećana su 57%, što je svakako pozitivno.

Dodatno, u 2022. za 90% je smanjen broj pritužbi zbog dugotrajnosti postupanja MPU-a po žalbama na rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći.
Tijekom 2022. godine imenovano je sedam članova Povjerenstva za besplatnu pravnu pomoć, tri su predstavnici MPU-a te po jedan MF-a, HOK-a, pravnih fakulteta i pružateljica primarne BPP, što smo također preporučili u Izvješću za 2021. godinu. Povjerenstvo je u 2022. održalo dvije sjednice na kojima su raspravljana pitanja značajna za unaprjeđenje i osiguravanje održivosti sustava besplatne pravne pomoći.

Institucionalni okvir sustava besplatne pravne pomoći čine upravni odjeli u županijama (UOŽ), koji su osim zaprimanja zahtjeva za odobrenje sekundarne pravne pomoći, ovlašteni pružati primarnu pravnu pomoć. U područjima u kojima nema registriranih pružatelja, ovo je jedini način ostvarivanja besplatne pravne pomoći. Međutim, iz podataka UOŽ-a proizlazi da su službenici koji rade na poslovima besplatne pravne pomoći nedovoljno educirani o različitim pravnim područjima, zbog čega ne mogu uvijek pružiti adekvatnu pravnu pomoć (primjerice iz obiteljskog, upravnog, radnog, ovršnog prava i slično).
Prema podacima UOŽ-a i dalje nedostaje odvjetnika koji pružaju sekundarnu besplatnu pravnu pomoć u nekim područjima RH. Primjerice, područja sudova u Gračacu, Pagu i Biogradu na Moru nemaju niti jednog raspoloživog odvjetnika za pružanje ove vrste pomoći. Iako iz očitovanja HOK-a proizlazi da su ažurirane liste odvjetnika koji pružaju besplatnu pravnu pomoć, što je bila preporuka u Izvješću za 2021. godinu, potrebno je osigurati dostupnost sekundarne besplatne pravne pomoći i na područjima na kojima nema odvjetničkih ureda niti pisarnica, što do sada nije u potpunosti realizirano.

Preporuka 110.
Državnoj školi za javnu upravu, da organizira specijalizirane edukacije za službenike upravnih odjela u županijama koji pružaju primarnu besplatnu pravnu pomoć o pravnim temama radi kojih im se građani najčešće obraćaju
Preporuka 111.
Hrvatskoj odvjetničkoj komori, da osigura dostupnost odvjetnika za pružanje sekundarne besplatne pravne pomoći na područjima svih sudova

Sudska praksa u predmetima vezanim uz diskriminaciju

Pri analizi sudske prakse u predmetima vezanim uz diskriminaciju koristili smo preliminarne podatke MUP-a te raspoložive sudske odluke, a nažalost, iako je MPU temeljem ZSD-a dužno dostaviti evidencije i statističke podatke o sudskim predmetima vezanim za diskriminaciju pučkoj pravobraniteljici do 1. veljače za prethodnu kalendarsku godinu, iste smo zaprimili neposredno prije predaje izvješća te nisu mogli biti adekvatno i cjelovito obrađeni.

Građanski i radni predmeti

U 2022. novelirane su odredbe ZPP-a koje se odnose na podnošenje revizije, između ostalih i u anti-diskriminacijskim sudskim postupcima. Naime, izmjenom ZPP-a brisan je čl. 382.a kojim se bez dopuštenja VSRH mogla podnijeti revizija u taksativno navedenim postupcima, a među njima i onima pokrenutim radi diskriminacije. Time su ovi postupci bili prepoznati kao pravno složeni i hitni, u kojima je strankama potrebno osigurati izravniji pristup svih instancama sudske zaštite.

Zakonskim izmjenama propisana je jedino revizija po dopuštenju, čime se strankama u žurnim anti-diskriminacijskim sudskim postupcima dodatno produljuje vrijeme odlučivanja po reviziji, ukoliko se ista dopusti. Ujedno su ovom novelom stranke dovedene u situaciju da istovremeno sa zahtjevom za dopuštenjem revizije podnose i ustavnu tužbu, što su dva različita i vrlo složena pravna akta.

Od studenog 2022. godine 50% je povećana vrijednost boda temeljem kojega se vrši izračun cijene odvjetničkih usluga reguliranih Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, što može utjecati na ostvarenje prava na pristup pravosuđu građana lošijeg imovnog stanja koji ne ostvaruju pravo na besplatnu pravnu pomoć. I ranijih godina smo uočili da su dugotrajnost postupaka i parnični troškovi razlozi zbog kojih se građani teže odlučuju na sudsku zaštitu svojih prava.

Temeljem dostupnih presuda iz 2022. godine, tužitelji u postupcima vezanim uz diskriminaciju na ime naknade neimovinske štete potražuju od 5.000 do 110.000 kuna, pri čemu niti u jednom slučaju nije dosuđen puni zatraženi iznos. Budući da u jačanju borbe protiv diskriminacije veliku ulogu imaju sankcije, naknada štete u ovim sudskim postupcima treba biti učinkovita, razmjerna i odvraćajuća, na što je ukazano i u publikaciji EQUINET-a „Prevencija i postupanje povodom diskriminacije kroz sankcije i pravne lijekove“xvii, izdanoj 2022. godine.

Sudski postupci su pokretani zbog različitih postupanja tužene strane, najčešće poslodavca, poput uznemiravanja na radnom mjestu, povrede dostojanstva radnika, onemogućavanja napredovanja, degradirajućeg ponašanja, uskrate prava i radnih zadataka i slično. Postupci su najčešće pokretani zbog diskriminacije temeljem članstva u sindikatu, spola i društvenog položaja, a rjeđe temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, vjeroispovijesti ili političkog uvjerenja.
Iako je ZSD u primjeni preko 14 godina, iz pojedinih presuda još uvijek je razvidno nerazumijevanje uvjeta postojanja diskriminacije, primjerice razlikovanja od mobinga, a u obrazloženjima nekih presuda termini poput „šikane“ ili „mobinga“ koriste se kao sinonimi diskriminaciji.

Prekršajni i kazneni predmeti

Pregled prekršajnih predmeta vezanih uz diskriminaciju temelji se na preliminarnim podacima MUP-a o prekršajima iz ZSD-a te presudama koje su nam dostavili općinski sudovi.
Za prekršaje vezane uz diskriminaciju karakteristično je da ih je najviše počinjeno tijekom verbalnih sukoba u susjedskim, rodbinskim ili partnerskim odnosima, pri čemu se osobine oštećenika vezane uz diskriminacijsku osnovu koriste kako bi ga se ponizilo, odnosno povrijedilo njegovo dostojanstvo. U pravilu se radi o konfliktnom odnosu oštećenika i okrivljenika koji postoji od ranije ili nerazriješenim imovinskopravnim ili drugim odnosima.

U slučajevima kada je prekršajno postupanje usmjereno prema većoj skupini ljudi ili je manje osobne prirode, najčešće se radi o prekršajima počinjenim tijekom nogometnih utakmica ili komentarima na internetu.

Prema podatcima MPU-a, tijekom 2022. godine 58 osoba pravomoćno je osuđeno radi počinjenja prekršaja iz članka 25. ZSD-a Najveći dio raspoloživih osuđujućih presuda odnosio se na okolnosti u kojima je okrivljenik, često u alkoholiziranom stanju, uz vikanje i vrijeđanje, oštećenika nazivao pogrdnim nazivima za pripadnike određenih manjinskih, najčešće etničkih skupina. Opisane okolnosti često su dovodile do stjecaja s drugim prekršajima, ponajviše onima propisanima Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U pojedinim presudama nalazimo neprepoznavanje diskriminacijske osnove iz ZSD-a kao motiva počinjenja prekršaja. Tako se u jednoj presudi u opisu prekršaja navodi „regionalno podrijetlo“ oštećenika, iako se radilo o etničkom podrijetlu. Radi ispravne primjene zakona i stvaranja ujednačene sudske prakse, bitno je prepoznati diskriminacijsku osnovu po kojoj je došlo do uznemiravanja.

Da bi uvredljive i pogrdne riječi upućene zbog nacionalnosti, vjeroispovijedi ili druge osobine povezane s nekom od diskriminacijskih osnova, bile dostatne za sankcioniranje prema ZSD-u, moraju biti izrečene s namjerom prouzročenja straha ili neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja. Kao što smo i prethodne godine zamijetili, sudovi sve pažljivije analiziraju kontekst i okolnosti izgovorenih riječi, kao i namjeru počinitelja da prouzroči zakonom opisane posljedice. To je dovelo do nekolicine oslobađajućih presuda, jer činjenični opis prekršaja nije sadržavao sve njegove konstitutivne elemente. Pravosudna akademija je održala nekoliko radionica o zločinima iz mržnje te suzbijanju netrpeljivosti i mržnje, no zamjetno je da je njima bio obuhvaćen mali broj prekršajnih sudaca.

Preporuka 112.
Pravosudnoj akademiji, da nastavi s edukacijama o zločinima iz mržnje te suzbijanju netrpeljivosti i mržnje

Upravni sporovi

Podaci o upravnim sporovima vezanim uz diskriminaciju nisu obuhvaćeni statističkim podacima MPU-a, a o njima nas obavještavaju upravni sudovi. Navedeni podaci, kao i presude koje nam dostavljaju, bitan su pokazatelj pojavnosti diskriminacije u upravnim postupcima, a u nekim slučajevima i pogrešne percepcije građana o diskriminatornom postupanju javnopravnih tijela.
Visoki upravni sud nas je obavijestio da se u sustavu eSpis ne vodi poseban podatak o predmetima u kojima se stranka pozvala na diskriminaciju, slijedom čega ne raspolaže točnim brojem takvih predmeta u 2022. godini, no dostavio nam je relevantne presude. Prema podacima Upravnog suda u Rijeci u 2022. godini je zaprimljeno 12 predmeta u kojima su se stranke pozvale na diskriminaciju, dok ih je pred Upravnim sudom u Splitu bilo tri. Upravni sudovi u Osijeku i Zagrebu naveli da prema evidenciji sudske pisarnice u 2022. godini nisu donijete odluke u sporovima u kojima su se stranke pozivale na diskriminaciju. Kako bismo sustavno pratili ovu vrstu upravnih sporova, potrebno je voditi sustavnu evidenciju o istima.

Iz dostavljenim presuda razvidno je da su se tužitelji pozivali na diskriminaciju u sporovima radi različitih pravnih stvari. Primjerice u sporovima pokrenutim povodom izbora na mjesto ravnatelja javne ustanove, donošenja rješenja o rasporedu u javnoj službi na radno mjesto niže složenosti poslova, priznanja prava na poreznu olakšicu za dijete s invaliditetom, postupka priznavanja azila i supsidijarne zaštite, u postupcima radi određivanja starosne mirovine, radi određivanja invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, priznanja prava na obiteljsku mirovinu od strane izvanbračne udovice, naknade štete zbog tjelesnog oštećenja, ostvarivanja prava na materijalnu pomoć za novorođenče i drugo.

Diskriminacijske osnove koje su tužitelji isticali bile su dob, bračni ili obiteljski status, invaliditet, seksualna orijentacija i vjeroispovijed, a neki su se pozivali i na diskriminaciju temeljem povezanosti. Većina tužitelja se obrazloženo te činjenično i pravno argumentirano pozivala na diskriminaciju javnopravnih tijela u upravnim postupcima, dok su neki isticali tek paušalne navode bez diskriminacijske osnove. To ukazuje da stranke u pravilu vide upravne sudove kao sudove pune jurisdikcije, od kojih očekuju ocjenu navoda o diskriminaciji pri odlučivanju o glavnoj stvari. Temeljem raspoloživih presuda, upravni sudovi su opravdali takva očekivanja te su se argumentirano očitovali na navode o diskriminaciji, bez obzira da li su ih ocijenili osnovanim ili ne, primjenjujući nacionalno i europsko antidiskriminacijsko pravo. Time su ostvarili i edukativnu svrhu presude poučavajući stranke o kriterijima utvrđenja diskriminacije.

U nastavku ističemo neke od presuda donesenih u 2022. godini iz kojih je razvidna širina pravnih područja u kojima su upravni sudovi postupali, kao i važnost pozivanja na diskriminaciju za konačnu odluku u upravnom sporu.

Preporuka 113. (ponovljena)
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da prikuplja statističke podatke o upravnim sporovima vezanim uz diskriminaciju, diskriminacijskim osnovama, načinu okončanja te njihovom trajanju

Visoki upravni sud je postupao u sporu povodom neprovođenja postupka procjene podobnosti i prikladnosti osoba u životnom partnerstvu za posvojenje, koji je trebao provesti Centar za socijalnu skrb. Potvrdio je presudu prvostupanjskog suda kojom je poništeno rješenje MRMSOSP-a te je istom naloženo da odluči o ranijoj žalbi tužitelja povodom uskrate pristupa postupku procjene podobnosti i prikladnosti za posvojenje. Visoki upravni sud je istaknuo kako je uz ispitivanje zakonitosti postupanja javnopravnih tijela, ovaj predmet, kao i primjenu propisa, potrebno gledati i u kontekstu zaštite ljudskih prava temeljem EKLJP-a. Pozivajući se na praksu ESLJP-a, Sud navodi kako odnos između osoba istog spola ulazi u pojam „obiteljskog života“, jednako kao odnos osoba suprotnog spola, što znači da postupanje u jednakim situacijama treba biti jednako pa bi uskrata pristupa postupku posvojenja osobama u životnom partnerstvu, dakle isključivo zbog njihove spolne orijentacije, predstavljala diskriminaciju u ostvarivanju prava na obiteljski život.

Upravni sud u Rijeci postupao je po predmetima zbog brisanja s liste stečajnih upravitelja s navršenih 70 godina života, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona. Sud smatra pravno relevantnom činjenicu da stečajni upravitelji, kao i suci i javni bilježnici, nastupaju na temelju javnih ovlasti te je utvrdio da propisivanje uvjeta najviše dobi za obavljanje dužnosti stečajnog upravitelja nema obilježja diskriminacije. Naime, pojasnio je da je narav posla takva da značajke povezane s diskriminacijskom osnovom dobi predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet njegova obavljanja, da je svrha opravdana i uvjet odmjeren te da dobno ograničenje nije nerazmjerno jer je isto kao kod drugih dužnosti u pravosuđu povezanih s javnim ovlastima, a povoljnije je od općeg radno-pravnog ograničenja.

Upravni sud u Rijeci postupao je u predmetu izvanbračne udovice kojoj je odbijen zahtjev za obiteljsku mirovinu jer je Zakonom o mirovinskom osiguranju propisano da članovi obitelji mogu ostvariti ovo pravo ako je izvanbračna zajednica postojala najranije dana 28. ožujka 2008. (kada je izvanbračna zajednica uvedena u sustav mirovinskog osiguranja) ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine, dok je tužiteljičina izvanbračna zajednica trajala do 26. studenog 2003. godine. Upravni sud se pozvao na Odluku Ustavnog suda U-III-2287/2017 u kojoj je ukazano da u odnosu na obitelj, Ustav ne čini razliku između bračne i izvanbračne zajednice te bi pravo na obiteljsku mirovinu trebali ostvarivati kako bračni, tako i izvanbračni udovci. Nadalje, Ustavni sud je ukazao da je suprotno svrsi zakona isključiti izvanbračne udovce od mogućnosti ostvarenja prava na obiteljsku mirovinu samo zato što su s osobom živjele prije 28. ožujka 2008. godine, a unatoč ispunjanju pretpostavki trajnosti, rođenja zajedničkog djeteta, postojanja sudske odluke donesene u izvanparničnom postupku. Slijedom navedenog, Upravni sud je, bez prejudiciranja ispunjava li tužiteljica uvjete za priznavanje predmetnog prava, naložio da se u ponovljenom postupku odluči primjenom ustavnosudskih stajališta.

Zločini iz mržnje

Zločini iz mržnje su kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe te su značajan indikator predrasuda, diskriminacije i mržnje prema manjinskim skupinama. Praćenje i usporedba podataka o zločinima iz mržnje, omogućuje donošenje zaključaka o učestalosti i povodu ovih kaznenih djela, što je bitno za njihovo prepoznavanje, adekvatno sankcioniranje te osmišljavanje mjera prevencije.

Prethodnih smo godina analizirali pojavnost ovih kaznenih djela temeljem statističkih podataka MUP-a, DORH-a, MPU-a i ULJPPNM-a, kao i podataka koje smo prikupili praćenjem postupanja policije i pravosudnih tijela u pojedinačnim predmetima. 2021. godine je donesen Protokol o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji predviđa novine u pogledu rokova i vremenskih intervala u kojima pojedina tijela prikupljaju i dostavljaju ULJPPNM-u podatke o ovim kaznenim djelima, što iziskuje drugačiji način njihove analize.

Protokol, između ostalih novina, donosi izmjene u pogledu perioda prikupljanja podataka o ovim kaznenim djelima, pa se do 1. rujna dostavljaju podaci za razdoblje od siječnja do lipnja tekuće godine te do 1. ožujka za razdoblje od srpnja do prosinca prethodne godine. U odnosu na Izvješće za 2021. godinu, kada smo zbog navedenih izmjena raspolagali samo podatcima za prvu polovicu 2021. godine, pri pisanju ovoga Izvješća imamo uvid u cjelovite podatke za 2021. godinu. Međutim, do okončanja izrade ovog Izvješća nisu nam bili dostupni službeni podatci o zločinima iz mržnje koji se odnose na 2022. godinu od strane svih tijela koja su ih dužna prikupljati. Podaci MPU-a su nam dostavljeni neposredno prije predaje ovog Izvješća slijedom čega nisu mogli biti adekvatno i cjelovito analizirani.

Uspoređujući statističke podatke tijekom godina, zaključujemo da se je do 2021. godine rastao broj ovih kaznenih djela. Prema podacima MUP-a za 2021. godinu, postupali su povodom 101 kaznenog djela evidentiranog kao zločin iz mržnje, od čega 13 javnog poticanja na nasilje i mržnju iz čl. 325. Kaznenog zakona. Usporedbe radi, MUP je 2017. godine postupao u 28 slučajeva, 2018. u 33, 2019. u 51, a 2020. godine u 87 slučajeva zločina iz mržnje, uključujući i javno poticanje na nasilje i mržnju. Na tragu prethodnih godina, MUP je u 2021. godini najčešće postupao povodom kaznenih djela prijetnje (40) i oštećenja tuđe stvari (16), a slijede ih kaznena djela nanošenja tjelesne ozljede i teške tjelesne ozljede te nasilničkog ponašanja (15).

Počinitelji ovih kaznenih djela i dalje su najčešće bili motivirani etnicitetom žrtve. Naime, od 101 kaznenog djela koje je zabilježio MUP, uključujući i kazneno djelo govora mržnje, čak 67 ih je bilo motivirano nacionalnim podrijetlom, nakon čega slijedi spolna orijentacija (13), rasna pripadnost ili boja kože (12) te vjeroispovijest (8). Od 67 zabilježenih kaznenih djela motiviranih nacionalnim podrijetlom, 46 ih je počinjeno prema Srbima, devet prema Hrvatima, po dva djela počinjena su prema Romima i Albancima te po jedno djelo motivirano netrpeljivošću prema Španjolcima, Rusima, Turcima i Mađarima. Kada je riječ o kaznenim djelima počinjenim prema pripadnicima vjerskih skupina, zabilježena su kaznena djela prema Jehovinim svjedocima (4), pravoslavcima (3) te muslimanima (3).

DORH je u 2021. godini također najčešće postupao povodom kaznenog djela prijetnje (52) te oštećenja tuđe stvari (29), a zatim kaznenih djela tjelesne, teške tjelesne i osobito teške tjelesne ozljede (21). Nacionalno podrijetlo je bilo uvjerljivo najčešća osnova, koja se u postupcima DORH-a pojavila kao povod čak 91 kaznenog djela. Ostale osnove bile su spolna orijentacija (16), rasna pripadnost odnosno boja kože (9), vjeroispovijest (8) te rodni identitet (1). U 2021. godini donesene su presude povodom tri kaznena djela prijetnje te po jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari i teške tjelesne ozljede.

U 2022. godini MUP je evidentirao 51 kazneno djelo zločina iz mržnje, uključujući i kazneno djelo javnog poticanja na nasilje i mržnju, što je osjetan pad u broju evidentiranih predmeta koji se prvi puta bilježi tijekom posljednjih godina.

 

Nacionalno podrijetlo i 2022. godine je najčešći motiv počinjenja ovih djela: ono se javlja u čak 35 slučajeva, a slijede ga rasna pripadnost te spolna orijentacija s po pet zabilježenih prijava policiji.

Cjeloviti podaci, daljnja analiza i praćenje ovih kaznenih djela pokazat će koji su razlozi doveli do pada u statičkim podatcima, odnosno radi li se o nedostatnom prijavljivanju i/ili prepoznavanju ovih kaznenih djela ili je zaista riječ o manjem broju slučajeva zločina iz mržnje.
Postupanje nadležnih tijela kaznenog progona u slučajevima mogućih zločina iz mržnje pratili smo i u pojedinačnim predmetima za koje smo prvenstveno saznali iz medija. Nastavili smo pratiti nasilne incidente na području Vukovara, o kojima smo pisali u prijašnjim izvješćima. Prema dostupnim podacima, većina je dobila sudski epilog odnosno procesuirana su u kaznenim postupcima, pri čemu nisu sva kvalificirana kao zločini iz mržnje, jer se radilo i o fizičkim sukobima suprotstavljenih navijačkih skupina. U okolnostima u kojima se nacionalni elementi isprepliću s navijačkim, složenije je ocijeniti motive počinjenja djela, odnosno je li doista riječ o zločinu iz mržnje.

U Izvješću za 2021. godinu MUP-u smo preporučili provedbu edukacije za policijske službenike o prepoznavanju i procesuiranju zločina iz mržnje. ULJPPNM je u suradnji s Pravosudnom akademijom održao u Vukovaru seminar o zločinima iz mržnje i govoru mržnje, namijenjen kaznenim i prekršajnim sucima te savjetnicima općinskih i županijskih sudova, zamjenicima i savjetnicima u državnim odvjetništvima, policijskim službenicima te OCD-ima. Pozitivno je da je održana edukacija službenika i pravosudnih dužnosnika koji se susreću s ovim kaznenim djelima te bi takve edukacije trebale biti redovite i obuhvaćati što veći broj policijskih službenika i pravosudnih dužnosnika.

Pratili smo i slučaj oštećenja vozila na kojem je bila napisana poruka, a snimka samog čina je bila objavljena na društvenim mrežama. Povodom toga je državnom odvjetništvu podnesena kaznena prijava radi kaznenih djela oštećenja tuđe stvari i javnog poticanja na nasilje i mržnju. Navedeni predmet ukazuje na noviju pojavu da počinitelji zločina motiviranih mržnjom snimaju sam čin počinjenja djela i objavljuju ga na društvenim mrežama, čime on postaje dostupan većem broju ljudi.

Među slučajevima koje smo pratili 2022. godine, ističemo i onaj zagrebačkog taksista pretučenog zbog romskog podrijetla, povodom čega je MUP državnom odvjetništvu podnio kaznenu prijavu zbog kaznenih djela prijetnje i tjelesne ozljede, počinjenih iz mržnje.

Osim što pratimo i analiziramo podatke o slučajevima zločina iz mržnje, nastojimo i razmjenjivati dobre prakse s drugim tijelima koja se bave ovom problematikom. Tako je pučka pravobraniteljica u listopadu 2022. bila domaćin studijskog posjeta predstavnika ombudsmanske institucije Republike Kosovo, Ureda za dobro upravljanje Ureda premijera Republike Kosovo, koji je podržala Misija OESS-a na Kosovu. Izaslanici su se upoznali s važećim zakonskim okvirima vezanim uz zločin iz mržnje i govor mržnje, mehanizmima praćenja pojavnosti ovih djela, kao i djelovanjem Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje. Posjetili su i održali sastanke s institucijama koje sudjeluju u radu Radne skupine, kao i s posebnim pravobraniteljstvima te udrugama.

Podrška žrtvama i svjedocima

„…Tijekom ispitivanja sutkinja nije poštivala moja prava, koje imam kao žrtva kaznenog djela. Odmah na početku davanja iskaza zamolila sam sutkinju da ne unosi moju kućnu adresu već da stavi adresu… gdje radim i gdje mogu zaprimati sudska pismena. Ona je moj zahtjev odbila navodeći kako u zapisniku mora biti navedena kućna adresa. Pojasnila sam joj da se bojim da bi optuženik mogao doći do mjesta stanovanja i ugroziti mene i moju obitelj jer ima pravo na uvid u spis gdje može vidjeti moju adresu. Optuženik je, naime, već otprije osuđen za nasilno kazneno djelo…“

Tijekom 2022. godine primjetan je napredak u razvoju sustava podrške žrtvama i svjedocima, kroz poboljšanje provedbe individualne procjene žrtava i posebnih mjera zaštite radi umanjenja rizika od nanošenja štete i dodatne traumatizacije, širenje Mreže podrške na područje četiri županije u kojima postoje odjeli za podršku žrtvama i svjedocima na županijskim sudovima, pojačanu izradu i distribuciju informativnih materijala i medijsku vidljivost te pokretanje web stranice Mreže podrške koja je pola godine od pokretanja imala gotovo 90.000 pregleda.

No, i dalje u praksi nisu postignuti zadovoljavajući standardni podrške i zaštite žrtava određeni Direktivom 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, osobito u odnosu na najranjivije kojima je izrazito teško prolaziti kroz dugotrajni kazneni postupak i suočiti se s posljedicama kaznenog djela.
Iako su suci ponekad opterećeni velikim brojem predmeta, a dugotrajnosti postupka znaju doprinositi i stranke, bitno je da sud u razumnom roku odluči o optužbi, vodeći brigu o pravima i interesima žrtve, onemogućavajući zlouporabe procesnih prava te koristeći zakonske mjere radi osiguranja nazočnosti stranaka i svjedoka. Prema podatcima iz Izvješća predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti za 2021. godinu, prosječno rješavanje općinskih kaznenih prvostupanjskih predmeta bilo je 690 dana. Županijske kaznene predmete u prvom se stupnju prosječno rješavalo 350, a u drugom 120 dana. Podaci za predmete ratnih zločina osobito zabrinjavaju, naročito iz perspektive žrtava koje godinama čekaju pravdu, jer je prosječno vrijeme rješavanja bilo 2.327 dana, što bitno povećava rizik od nove emocionalne i psihološke štete te narušava osjećaj pristupa pravdi i povjerenja u pravosuđe u cjelini.

Proteklih godina ukazivali smo na potrebu kontinuiranog usavršavanja pravosudnih dužnosnika o pravima žrtava i svjedoka te senzibiliziranju za njihove potrebe, osobito onih koji sudjeluju u pojedinačnoj procjeni potreba žrtava. Postupak pojedinačne procjene podrške žrtava u praksi provode policijski službenici, državni odvjetnici i suci, u pravilu bez suradnje s relevantnim tijelima, ustanovama i OCD-ima te odjelima za podršku, kao i bez dovoljnog uključivanja samih žrtava u proces donošenja odluka i procjene rizika. Tijekom 2022. godine u redovnom Programu obrazovanja Pravosudne akademije za pravosudne dužnosnike nisu održavane radionice o pravima žrtava.

MPU je u rujnu 2022. godine osnovalo radnu skupinu za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji s ciljem izrade prijedloga izmjena Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o sudovima te Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza i Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve.

Pri narednim izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku trebalo bi razmotriti proširenje kataloga kaznenih djela za koja će žrtva imati pravo na anonimnost. Primjerice, za pomoć nam se obratila žrtva kaznenog djela prijetnje od koje je na ročištu za glavnu raspravu traženo da navede svoje prebivalište, iako je na istom ročištu bio prisutan i okrivljenik. U ovakvim je situacijama potencijalno problematično što okrivljenik zna adresu prebivališta/boravišta žrtve/svjedoka kaznenog djela koji na ročištu svjedoči u prilog sumnji na ostvarenje elemenata kaznenog djela, što može dovesti do osjećaja nesigurnosti i dodatne traumatizacije.

Sustav podrške žrtvama i svjedocima ustrojen je samo na sedam županijskih sudova (Vukovar, Osijek, Sisak, Zagreb, Rijeka, Zadar i Split), a temeljem sporazuma o osnivanju zajedničkih službi s odjelima na županijskim sudovima i na sedam općinskih sudova u tim gradovima. U županijama u kojima nisu osnovani odjeli za podršku, ove poslove obavljaju OCD-i kroz program MPU „Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela“. OCD-i se susreću s problemima poput nedostatka adekvatnih prostora za smještaj žrtava, radi čega ponekad čekaju rasprave na sudskim hodnicima na kojima susreću okrivljenike.

Preporuka 114.
Pravosudnoj akademiji, da provodi redovne edukacije pravosudnih dužnosnika o pravima te individualnoj procjeni žrtava

Osim toga, neki sudovi ne raspolažu adekvatnom tehničkom opremom, odnosno audio-video uređajima koji bi omogućili svjedočenje bez neposrednog kontakta s okrivljenikom.
Besplatna linija Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela – 116 006, koju provodi Udruga za podršku žrtvama i svjedocima u suradnji s MPU, i dalje je dostupna svakodnevno 24 sata, a tijekom 2022. godine koristilo ju je gotovo 1.700 građana. Osim toga, NPC od veljače 2022. u suradnji s MUP-om i MPU-om provodi pilot projekt, u kojemu policijski službenici pri prijavi kaznenog djela nude žrtvama da se njihovi osobni podaci, uz njihovu privolu, dostave NPC-u kako bi ih se u roku od 48 sati kontaktiralo s ciljem pružanja emocionalne, pravne ili praktične pomoći, odnosno radi upućivanja na relevantne institucije ili OCD-e. To bi trebalo doprinijeti boljoj zaštiti prava žrtava, jer kako bi mogle ostvarivati svoja prava, žrtve o njima moraju biti informirane u njima razumljivom obliku, pisanim i usmenim putem, više puta tijekom cijelog postupka te trebaju imati adekvatnu pomoć i podršku od počinjenja kaznenog djela te po potrebi i nakon završetka kaznenog postupka.

Postupanje Europskog suda za ljudska prava

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajedno sa svojim Protokolima, jedan je od glavnih instrumenata zaštite ljudskih prava i sloboda u Europi, koji se bazira na dva temelja – pravu na pojedinačnu predstavku i obvezi država članica VE da se podvrgnu presudama ESLJP-a.

U cilju usklađivanja Konvencije s potrebama i razvojem društva, do sada je doneseno 16 Protokola kojima je uveden niz izmjena u sustav funkcioniranja ESLJP-a. Protokolom br. 15 se reformira konvencijski sustav zaštite ljudskih prava osnaživanjem načela supsidijarnosti i doktrine slobodne procjene država, izmjenama uvjeta prihvatljivosti predstavki i skraćivanjem roka za njihovo podnošenje sa šest na četiri mjeseca.

Značajan mehanizam zaštite ljudskih prava su i Preporuke Odbora ministara Vijeća Europe (OMVE), a kao jednu od važnijih ističemo Preporuku CM/Rec(2021)4 kojom se ukazuje na potrebu kontinuiranog objavljivanja sudske prakse ESLJP-a na nacionalnoj razini. Stoga je 2022. godine dodatno unaprijeđeno objavljivanje prijevoda i analiza odluka na mrežnim stranicama Ureda zastupnice RH pred ESLJP. U srpnju 2022. OMVE je donio odluku o izmjeni Pravila 9 Pravilnika OMVE-a o nadzoru nad izvršenjem presuda i odluka o prijateljskim rješenjima ESLJP-a, kojim su propisani oni koji su u postupcima izvršenja presuda na nacionalnoj razini ovlašteni OMVE-u ukazivati jesu li mjere izvršenja, koje je država predložila i poduzela, učinkovite ili je potrebno implementirati dodatne mjere. Do sada su tu mogućnost imale isključivo nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava (u RH pučka pravobraniteljica) i OCD-i, a navedenom izmjenom takva je mogućnost dana i odvjetničkim komorama te udruženjima odvjetnika.

Kako proizlazi iz statističkih podataka ESLJP-a, u 2022. godini je 886 zahtjeva protiv RH raspoređeno sudskom odjelu na odlučivanje, što je 27% više nego 2021. godine. Od ukupnog broja zahtjeva protiv RH o kojima je ESLJP odlučivao u 2022. godini, 809 je proglašeno nedopuštenima ili su izbrisani s liste predmeta, dok ih je o 32 odlučeno presudom, 20 prijateljskom nagodbom, a za 12 je izdana jednostrana izjava Vlade RH o povredama čl. 6. Konvencije.

Presude protiv RH u 2022. godini

Od 32 presude koje je ESLJP u 2022. godini donio u odnosu na RH, u 26 je utvrđena povreda prava iz Konvencije, dok u šest nije utvrđeno kršenje konvencijskih prava.

Prema podacima Ureda zastupnice RH pred ESLJP, u presudama koje su postale konačne u 2022. godini utvrđeno je 12 povreda čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje, koje obuhvaća i pravo na pristup sudu i razumno trajanje sudskog postupka), devet povreda Protokola br. 1 čl. 1. (zaštita vlasništva), šest povreda čl. 3. (zabrana mučenja), tri povrede čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), dvije povrede čl. 5. (pravo na slobodu i sigurnost) te po jedna povreda čl. 2. (pravo na život), čl. 11. (sloboda okupljanja i udruživanja), čl. 34. (pojedinačni zahtjevi), Protokola br. 4. čl. 4. (zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca) i Protokola br. 7. čl. 4. (pravo ne biti dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari).

Povrede koje ESLJP utvrdi presudom mogu biti procesnog ili materijalnog karaktera. Procesne su one u kojima je zaštićeno pravo povrijeđeno u postupku donošenja odluke i nemaju utjecaj na konačan ishod postupka, dok kod materijalnih ishod postupka ujedno predstavlja povredu. Kako bi se uklonila materijalna povreda potreban je različiti ishod postupka, dok otklanjanje procesne nužno ne zahtjeva drugačiji ishod. Povreda čl. 6. Konvencije, koji jamči pravo na pošteno suđenje, je procesne prirode jer je svrha toga članka zaštita procesnih prava, dok ostali članci Konvencije imaju i materijalni i procesni aspekt.

U odnosu na čl. 3. Konvencije, kojim se zabranjuje mučenje i ponižavajuće postupanje, a u proceduralnom aspektu od države zahtjeva učinkovitost provođenja istrage, koje je ESLJP tijekom 2022. donio u odnosu na RH, navodimo sljedeće presude:
Hrnčić protiv Hrvatske (br. 53563/16), Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (br. 18208/19 i 12922/20), Kopić protiv Hrvatske (br. 16789/19) i Huber protiv Hrvatske (br. 39571/16), u kojima je zbog neodgovarajućih uvjeta smještaja u zatvorima u Zagrebu i Varaždinu te u Kaznionici u Lepoglavi, ESLJP primijenio već postojeću praksu i načela koja je razvio u predmetima Muršić protiv Hrvatske i Ulemek protiv Hrvatske. Ponovio je da je nedostatak osobnog prostora u zatvorskoj ćeliji osobito bitan kriterij pri utvrđivanju jesu li uvjeti u zatvoru bili ponižavajući s aspekta čl. 3. Konvencije.

ESLJP je u predmetima Perkov protiv Hrvatske (br. 33754/16) i J.I. protiv Hrvatske (br. 35898/16) utvrdio procesnu povredu čl. 3. radi neučinkovite istrage i propusta u postupanju nadležnog državnog odvjetništva i policije, te je naglasio kako utvrđeni propusti čine istragu domaćih tijela neučinkovitom i predstavljaju povredu pozitivne obveze koja od države zahtijeva provođenje učinkovite i detaljne istrage svih navoda o zlostavljanju ili prijetnji.

U kontekstu povrede čl. 5. Konvencije (pravo na slobodu i sigurnost), ESLJP je donio presudu u predmetu Miklić protiv Hrvatske (br. 41023/19) vezano uz postupak procjene psihičkog stanja podnositelja, koji je bio u suprotnosti s odredbama domaćeg zakona i nije se temeljio na objektivnom i recentnom mišljenju vještaka.

Kao što smo prethodno naveli, najbrojnije presude protiv RH bile su radi povrede čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje) – Drača protiv Hrvatske, Jurčić protiv Hrvatske, Pozder protiv Hrvatske, Tabak protiv Hrvatske, Trajektna luka Split d.d. protiv Hrvatske, Žic protiv Hrvatske, Štefek protiv Hrvatske, Dragan Kovačević protiv Hrvatske, Cvetković protiv Hrvatske i Croatia Bus d.o.o. protiv Hrvatske.

Presuda Dragan Kovačević protiv Hrvatske (br. 49281/15) odnosi se na nedosuđivanje troškova u postupku koji se vodio pred Ustavnim sudom. Naime, Ustavni sud je prihvatio podnositeljevu ustavnu tužbu i ukinuo rješenje o oduzimanju poslovne sposobnosti, ali je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova pozivajući se na čl. 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu da svaki sudionik u postupku pred Ustavnim sudom snosi svoje troškove, osim ukoliko se ne odluči drugačije. ESLJP je smatrao da je odbijanje Ustavnog suda da podnositelju zahtjeva dosudi troškove podnošenja ustavne tužbe predstavljalo ograničenje prava na pristup sudu koje nije bilo razmjerno u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je prethodni izvanparnični postupak bio od “egzistencijalne važnosti” za podnositelja zahtjeva, budući se odnosio na pitanje procjene njegove poslovne sposobnosti, te mu je zbog pravne složenosti postupka i činjenice da je osoba s duševnim smetnjama, odvjetničko zastupanje pred Ustavnim sudom bilo neophodno. S obzirom da Ustavni sud nije dao konkretno obrazloženje odluke o nedosuđivanju ustavnosudskih troškova već je samo citirao zakonsku odredbu, ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije. Ustavni sud je 2020. godine u spornom dijelu izmijenio svoju praksuxviii, dok je zahtjev u ovom predmetu podnesen 2015. godine.

Vezano uz troškove postupka u kontekstu povrede prava na pristup sudu, ESLJP je donio presudu u predmetu Štefek protiv Hrvatske (br. 65173/17), u kojem je podnositelju zahtjeva pred domaćim sudovima dosuđeno plaćanje većeg iznosa troškova postupka od iznosa kojeg je ostvario s osnove usvojenog tužbenog zahtjeva. ESLJP je istu materiju prethodno razmatrao u Klauz grupi presuda, temeljem čega je 2019. izmijenjen Zakon o parničnom postupku te su sudovi u tom dijelu uskladili praksu s presudom ESLJP-axix, dok je zahtjev u predmetu Štefek protiv Hrvatske ESLJP-u podnesen ranije.

U predmetu Cvetković protiv Hrvatske (br. 28539/16) ESLJP je je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije jer drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao čvrste argumente za svoju odluku, niti je odgovorio na središnji pravni problem radi kojeg je pokrenut sudski postupak. Stoga je zaključio da nisu bile ispunjene pretpostavke ostvarivanja prava na pošteno suđenje.
U kontekstu povrede čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) ESLJP je 2022. donio dvije presude, u predmetu Z protiv Hrvatske (br. 21347/21) koji se odnosio na postupak za povratak djece na temelju Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, te u predmetu H.P i dr. protiv Hrvatske (br. 58282/19) koji se odnosio na spor o roditeljskoj skrbi.

ESLJP je donio presudu radi povrede čl. 11. Konvencije u predmetu Vlahov protiv Hrvatske (br. 31163/13), u kojoj je utvrdio povredu prava na slobodu udruživanja podnositelja zahtjeva, koji je kao povjerenik podružnice Sindikata carinika odbio učlaniti 15 djelatnika Carinarnice u navedeni sindikat zbog čega je pravomoćno osuđen radi kaznenog djela povrede prava na udruživanje. ESLJP je naglasio da su presude domaćih sudova bile sažete i neobrazložene u pogledu usklađenosti podnositeljevog postupanja s relevantnim pravilima i Statutom sindikata te da su hrvatski sudovi odbili prijedlog podnositelja za izvođenjem dodatnih dokaza koji su mogli razjasniti okolnosti u kojima su se potencijalni članovi htjeli pridružiti sindikatu. Radi propusta hrvatskih sudova da ispitaju sve relevantne okolnosti predmeta te nepostojanja štete na strani budućih članova sindikata, kao i nepostojanja diskriminatornog motiva u postupanju podnositelja zahtjeva, ESLJP je utvrdio da je došlo do povrede prava na slobodu udruživanja.

ESLJP je donio šest presuda protiv RH radi povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (zaštita vlasništva), pri čemu se ističu Hegediš protiv Hrvatske (br. 41306/18) i Arambašin protiv Hrvatske (br. 48981/17) u kojima je utvrđena povreda prava na mirno uživanje vlasništva podnositeljima koji su vlasnici stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Podnositelji su vodili građanske postupke radi iseljenja zaštićenih najmoprimaca u kojima nisu uspjeli s tužbenim zahtjevima. ESLJP je u presudama naglasio da povreda Konvencije proizlazi iz hrvatskog zakonodavstva koje nije propisalo učinkovita pravna sredstva kojima bi podnositelji mogli pobijati visinu zaštićene najamnine ili vratiti u posjed svoje stanove, a što je prethodno utvrdio u nekoliko presuda u odnosu na Hrvatsku (Statileo, Skelin-Hrvoj, Đuričić). ESLJP je konstatirao da su hrvatski sudovi recentno razvili praksu da vlasnici stanova mogu tražiti isplatu razlike između visine tržišne i zaštićene najamnine, ali da se ta nova sudska praksa ustalila tek nakon što su podnositelji podnijeli zahtjev ESLJP-u.

Povreda čl. 1. Protokola br. 1 utvrđena je i u predmetu Bursać i dr. protiv Hrvatske (br. 78836/16) kojeg su podnositeljice pokrenule radi odluke kojom im je naloženo podmirivanje troška zastupanja države po državnom odvjetništvu, a u kojem postupku su podnositeljice dokazivale da im je šteta nastala kao posljedica ratnog zločina ubojstva njihovog oca od strane predstavnika organa vlasti. Problematiku utvrđenu ovom presudom ESLJP je prethodno ispitivao u Klauz grupi presuda i predmetima Cindrić i Bešlić, temeljem kojih je 2019. izmijenjen Zakon o parničnom postupku te su hrvatski sudovi svoju praksu uskladili s navedenim presudama.

Ostali predmeti u kojima je ESLJP donio presude radi povrede čl. 1. Protokola br. 1 su Žic protiv Hrvatske (br. 54115/15, 193/16, 398/16) koja se odnosila na nemogućnost podnositeljice zahtjeva da ostvari izvršenje ovršne isprave protiv tijela lokalne vlasti i isplatu naknade plaće, zatim presuda Pero Marić protiv Hrvatske (br. 29525/15) vezano uz ispunjenje pozitivnih obveza države u slučaju privremenog oduzimanja kuće podnositelja zahtjeva, nakon čega mu je imovina vraćena oštećena i opljačkana, te presuda Pascale protiv Hrvatske (br. 69278/16) u kojoj je identičnu materiju ESLJP razmatrao u predmetima Gabrić, Boljević i Imeri, te je utvrdio da je iznos gotovine i čekova koji su oduzeti podnositelju neproporcionalan počinjenom prekršaju.

Izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava

Izvršenje presuda podrazumijeva definiranje i poduzimanje pojedinačnih (individualnih) i općih mjera izvršenja kojima se uklanjaju štetni učinci nastalih konvencijskih povreda i prevenira njihovo ponavljanje. Izvršenje presuda nadzire OMVE uz asistenciju Službe za izvršenje presuda ESLJP-a, a na nacionalnoj razini izvršenje presuda koordinira Ured zastupnice RH pred ESLJP-om koji u suradnji s tijelima nadležnima za izvršenje konkretne presude sastavlja akcijske planove i akcijska izvješća.

Stručni savjet za izvršenje presuda i odluka ESLJP-a je međuinstitucionalno tijelo nadležno za identifikaciju mjera izvršenja presuda ESLJP te za nadzor njihove provedbe. Članovi Stručnog savjeta su, između ostalih, predstavnici svih ministarstava, Ustavnog i Vrhovnog suda, državnog odvjetništva te pravobraniteljskih institucija, koji presude protiv RH razmatraju sa stajališta nadležnosti tijela koje predstavljaju i predlažu konkretne mjere koje treba provesti. Novim Poslovnikom o radu Stručnog savjeta iz lipnja 2022. jasnije je definirana uloga pravobraniteljskih institucija, koje mogu ukazivati na specifična pitanja povezana s izvršenjem presuda te sudjelovati u raspravi o konkretnim pitanjima. Uvedena je i mogućnost uključivanja OCD-a u postupak izvršenja, što je važno pri izvršenju pojedinih presuda. Tijekom 2022. Stručni savjet je razmatrao 14 akcijskih planova radi izvršenja presuda ESLJP-a.

Ističemo naše sudjelovanje u postupku izvršenja presude M.H. i dr. protiv Hrvatske (br. 15670/18 i 43115/18), koja se odnosi na smrt djeteta nakon uskrate mogućnosti traženja azila i neadekvatnog smještaja za vrijeme traženja međunarodne zaštite te propusta u provođenju istrage. U postupak izvršenja uključili smo se u fazi izrade preliminarnog upitnika s konkretnim prijedlozima, koje smo razradili davanjem prijedloga na nacrt akcijskog plana, s fokusom na implementaciju općih mjera, o čemu više pišemo u dijelu o tražiteljima međunarodne zaštite i iregularnim migrantima.

Također, dostavili smo mišljenje na nacrt akcijskog plana za izvršenje presude Huber protiv Hrvatske (br. 39571/16), vezano uz povredu čl. 3. Konvencije zbog neodgovarajućih uvjeta u kojima se izdržava kazna zatvora, o čemu više pišemo u dijelu o zatvorskom sustavu.

Sukladno podacima Ureda zastupnice RH pred ESLJP-om, tijekom 2022. s osnove isplaćenih pravičnih naknada (presude, prijateljske nagodbe i jednostrane izjave) iz državnog proračuna je isplaćeno ukupno 598.165,38 eura. U završnoj fazi izvršenja presude, Ured zastupnice pred ESLJP dostavlja akcijsko izvješće OMVE-u koji, ukoliko utvrdi da je država ispravila propuste utvrđene presudom, uklonila negativne posljedice nastale podnositelju zahtjeva te implementirala opće mjere, donosi završnu rezoluciju kojom zatvara nadzor nad izvršenjem presude. Tijekom 2022. OMVE je u odnosu na Hrvatsku završnim rezolucijama zatvorio nadzor nad izvršenjem presuda: Vuković (br. 47880/14), Brežec ( br. 7177/10), Šečić i Škorjanec (br. 40116/02 i 25536/14), Jurčić (br. 54711/15), Čakarević (br. 48921/13), Uzelac i Đekić (br. 6161/13), F.O. (br. 29555/13), Skendžić i Krznarić (br. 16212/08), Jularić (br. 20106/06), Jelić (br. 57856/11), B. i dr. (br. 71593/11), M. i dr. (br. 50175/12), Milošević (br. 12022/16), V.D. (br. 15526/10), Malafani (br. 32325/15), Štitić (br. 16883/15), Tadić (br. 10633/15) te Marunić (br. 51706/11).

Detaljnije informacije o zatvorenim nadzorima nad navedenim presudama mogu se pronaći na mrežnim stranicama Ureda zastupnice RH pred ESLJP: https://uredzastupnika.gov.hr/izvrsenje-presuda-europskog-suda-za-ljudska-prava/zavrsne-rezolucije-omve-a-794/794


Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022.: Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Sloboda izražavanja, Javno okupljanje, Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, Zaštita prijavitelja nepravilnosti, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti i Zatvorski sustav.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.