* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2021., koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2022. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu i u interaktivnoj verziji.
I tijekom 2021. godine epidemija je u velikoj mjeri utjecala na prava osoba lišenih slobode koje se nalaze u zatvorskom sustavu i postupanje prema njima, a godinu je obilježilo i stupanje na snagu novog Zakona o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ). Postupajući u 210 predmeta, pokrenutih temeljem pritužbi ili na vlastitu inicijativu, dali smo 20 upozorenja, preporuka i prijedloga.
Osim toga, u 10 slučajeva, u kojima je za ocjenu osnovanosti pritužbe bilo nužno neposredno utvrđivanje činjenica, proveli smo ispitne postupke na terenu. Također, bili smo u ciljanom pregledu Zatvora u Splitu, kojom prilikom smo anonimno anketirali osobe lišene slobode o uvjetima izdržavanja kazne zatvora tijekom epidemije bolesti COVID-19.
Zdravstvena zaštita
Osobe lišene slobode u zatvorskom sustavu spadaju u ranjive skupine u odnosu na mogućnost zaraze od SARS-Cov-2 virusa. Zaštita od širenja epidemije u zatvorskom sustavu, koja je dosta dugo uspješno funkcionirala, postavljena je tako da se primjenom preventivnih mjera sprječava prodor virusa u kaznena tijela, a u slučaju prodora se primjenom odgovarajućih mjera sprječava širenje unutar tijela. Kako bi se ove mjere mogle provesti potrebno je osigurati i preduvjete, poput smanjivanja napučenosti kaznenih tijela, dobrih higijenskih uvjeta, dostupnosti odgovarajuće zdravstvene zaštite, ali i dovoljnog broja službenika.
Tijekom 2021. godine omogućeno je cijepljenje svim zainteresiranim osobama lišenim slobode u zatvorskom sustavu, pa je tako, primjerice u Kaznionici u Lepoglavi, s dvije doze cjepiva cijepljeno 85% zatvorenika. Cijepljenje se obavljalo u Kaznionici, a tamo se vršilo i testiranje (BAT i PCR), koje je provedeno na 2.118 zatvorenika, od kojih je kod 117 utvrđen pozitivan nalaz. U istom razdoblju cijepljeno je preko 91% službenika, a od 1.789 testiranih službenika, u 176 slučaja nalazi su bili pozitivni. Dobra suradnja s varaždinskim Zavodom za javno zdravstvo omogućila je uspješnu provedbu epidemioloških mjera.
Epidemija COVID-19 naglasila je postojeće probleme u zatvorskom sustavu. Zatvorenici se i nadalje najčešće pritužuju na neodgovarajuću zdravstvenu zaštitu, pri čemu se zamjećuje porast pritužbi na njezinu nedovoljnu dostupnost. Primjerice, jedan zatvorenik pritužio se da je tri tjedna, unatoč bolovima u želudcu, bezuspješno tražio liječnički pregled, a da je pregledan tek kada se brat u njegovo ime pritužio upravitelju. Iz dobivenog očitovanja proizlazi da u tom razdoblju nije bilo dovoljno liječnika te su medicinske sestre/tehničari radili trijažu prijava zatvorenika na pregled pa su prednost imali oni koji su bili najhitniji. Kako se takve situacije ne bi ponavljale, kaznionica je sklopila ugovor o djelu s još dva liječnika.
Uzimajući u obzir duge liste čekanja u vanjskim zdravstvenim ustanovama te veći broj zatvorenika s kroničnim bolestima, radi povećanja kvalitete pružanja zdravstvene zaštite te razine sigurnosti, Kaznionica u Lepoglavi, pored prethodno sklopljenog ugovora sa specijalistom fizijatrom, sklopila je ugovor o djelu i s radiologom, a nabavila i UZV aparat pa više nema potreba za izvođenjem na te pretrage zatvorenika u vanjske zdravstvene ustanove, jer se iste mogu obaviti u Kaznionici, što predstavlja primjer dobre prakse.
„…pritužbe na zdravstvenu zaštitu sam podnosio zatvoru, sucu istrage, Ministarstvu zdravstva, a na sve pritužbe jedini odgovor sam dobio od vas, nitko drugi mi nije odgovorio…
stvarno ne znam u čemu je problem zbog toga se obraćam vama u nadi da ćete mi pomoći što je u vašoj nadležnosti mislim kako i koliko možete jer vi ste jedini koji ste mi odgovorili i to mi je dalo malo nade…“
Zatvorenik Zatvora u Zagrebu pritužio nam se da mu nije odobreno kopiranje cijelog zdravstvenog kartona, odnosno svih stranica koje se odnose na 2020. godinu. Kopiranje i uvid u dio dokumentacije nisu mu odobreni s obrazloženjem da liječnički karton sadrži i dokumentaciju koja nije medicinska (opaske i zapažanja liječnika u odnosu na pacijenta za vrijeme boravka u zatvoru). Smatramo da je zdravstveni karton zatvorenika njegova medicinska dokumentacija, koju on ima pravo kopirati na vlastiti trošak, jer se u suprotnom krše prava zatvorenika, na što smo upozorili Zatvor.
Eventualne opaske i zapažanja liječnika u odnosu na pacijenta za vrijeme njegovog boravka u kaznenom tijelu, ako se ne odnose na njegov tijek liječenja i ne pripadaju njegovoj medicinskoj dokumentaciji, trebaju se bilježiti na drugom mjestu, jer bi se njegov original ili preslika, nakon otpusta zatvorenika na slobodu, trebali predati zatvoreniku kako bi se omogućio kontinuitet u zdravstvenoj skrbi.
Zatvorenici pojedinih kaznenih tijela nam se kontinuirano pritužuju da im u večernjim satima i/ili vikendom terapiju dijele pravosudni policajci. No, umjesto zapošljavanja dovoljnog broja službenika zdravstvene struke, što bi omogućilo da podjelu terapije ne rade službenici odjela osiguranja, novim ZIKZ-om je propisana mogućnost da pravosudna policija sudjeluje u podjeli prethodno pripremljene medicinske terapije zatvorenicima kada ju nije moguće organizirati na drugi način.
U Prijedlogu Pravilnika o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu ova zakonska odredba je samo ponovljena, bez definiranja iznimnih situacija, što smatramo da je potrebno te smo na to ukazali tijekom e-savjetovanja, no naš prijedlog nije prihvaćen. Nedvojbeno je da se zatvorenicima mora osigurati redovito dobivanje terapije, ali za njezinu podjelu ne mogu biti zaduženi pravosudni policajci, koji za takav posao nisu osposobljeni, jer je pri njezinoj podjeli važno i praćenje zdravstvenog stanja osobe.
Zatvorenik na supstitucijskoj terapiji pritužio nam se da je pri premještaju iz Zatvora u Zagrebu u drugo kazneno tijelo došao bez lijekova te je nekoliko dana bio bez terapije. Prema očitovanju Središnjeg ureda za zatvorski sustav Uprave za zatvorski sustav i probaciju MPU-a (SUZS), događa se da dio zatvorenika u prvim danima po premještaju otežano dolazi do terapije, te je svim kaznenim tijelima dostavljena uputa po kojoj se pri premještaju ili upućivanju iz Centra za dijagnostiku u Zagrebu, kaznenom tijelu obvezno treba dostaviti i sva terapija koja će osigurati potrebe zatvorenika u sljedeća 72 sata.
Iz očitovanja SUZS-a proizlazi i niz organizacijskih problema, posebice u vezi s nabavkom lijekova za zatvorenike koji su na supstitucijskoj terapiji, s kojima se susreću Zatvor u Zagrebu i Centar za dijagnostiku u Zagrebu, u kojima ih je dnevno oko stotinu na toj vrsti terapije. Nakon kontaktiranja izabranih liječnika, službenici pravosudne policije odlaze u ordinacije po cijelom gradu, gdje preuzimaju recepte i dostavljaju ih u ambulantu Zatvora u Zagrebu. U Centar za dijagnostiku dolaze zatvorenici s područja cijele RH što dodatno komplicira cijelu proceduru.
Uzimajući u obzir sve navedeno, do uređenja obavljanja primarne zdravstvene zaštite unutar kaznenih tijela, potrebno je da MZ i MPU, u suradnji sa HZZO-om, na odgovarajući način prilagode postojeću proceduru propisivanja i izdavanja lijekova na recept specifičnostima pružanja zdravstvene zaštite osobama lišenima slobode unutar zatvorskog sustava.
[pullquote]
Preporuka 140.
Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu pravosuđa i uprave, da u suradnji s HZZO-om prilagode proceduru propisivanja i izdavanja lijekova na recept osobama lišenima slobode u zatvorskom sustavu
Preporuka 141.
Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu pravosuđa i uprave, da osiguraju preduvjete za djelovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu kao zdravstvene ustanove[/pullquote]
Navedenu situaciju dodatno otežava što još nije regulirano obavljanje zdravstvene djelatnosti u zatvorskom sustavu. Stoga MZ sukladno svojim ovlastima treba žurno preispitati postojeću zakonsku regulativu koja uređuje pružanje primarne zdravstvene zaštite u kaznenim tijelima te, u slučaju potrebe, predložiti njihovu dopunu kako bi se riješilo ovo pitanje, a u suradnji s MPU-om treba žurno osigurati preduvjete za djelovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu kao zdravstvene ustanove. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i ZIKZ-om propisano je ograničenje prava zatvorenicima na slobodan izbor doktora medicine i dentalne medicine, a odluku o izboru donosi upravitelj.
Tijekom ispitnih postupaka utvrdili smo da neke područne službe regionalnih ureda HZZO-a i dalje traže da osigurana osoba potpiše izjavu o izboru/promjeni izabranog doktora. Stoga smo HZZO-u preporučili da svim regionalnim uredima pošalju naputak u vezi s navedenim ograničenjem prava na slobodni izbor liječnika, što su i učinili.
Nakon što je u siječnju 2021. godine u medijima objavljena vijest o smrti zatvorenika u Zatvoru u Zagrebu, na vlastitu smo inicijativu pokrenuli ispitni postupak, a isto smo učinili i nakon informacija o smrti drugih zatvorenika, kojih je prema podatcima SUZS-a tijekom 2021. godine bilo 10. Ispitni postupci još su u tijeku, a prema do sad prikupljenim informacijama jedan zatvorenik je umro od predoziranja, a konačnu ocjenu donijet ćemo nakon zaprimanja i analize svih očitovanja i relevantne dokumentacije.
Vezano da navedeni slučaj predoziranja, SUZS nas je izvijestio da medicinsko osoblje i službenici pravosudne policije Zatvora u Zagrebu postupaju prema pravilima struke, u skladu sa Smjernicama vezano uz primjenu farmakoterapije, kao i Uputama SUZS-a o sprječavanju manipulacije i zlouporabe terapije. Od SUZS-a smo zatražili dostavu Upute vezano uz sprječavanje zlouporabe ordinirane i primijenjene terapije, kako bismo utvrdili što je njome uređeno i primjenjuje li se u praksi.
Nismo dobili povratnu informaciju, a postupanja u konkretnim slučajevima i nadalje ćemo pozorno razmatrati, uzimajući u obzir i podatak SUZS-a, prema kojem je tijekom prošle godine u zatvorskom sustavu umrla 31 osoba lišena slobode, od kojih trećina u Zatvoru u Zagrebu.
Tretman zatvorenika
Kao i tijekom 2020. godine, iz epidemioloških su razloga i u najvećem dijelu 2021. godine bile obustavljene zajedničke (grupne) aktivnosti te aktivnosti OCD-a u kaznenim tijelima. Problem nedostatka organiziranih aktivnosti i nadalje je prisutan u većini kaznenih tijela te osobe lišene slobode, bez obzira na status, većinu vremena provode u svojim sobama.
Postupajući po pritužbama može se zaključiti da povremeno ograničavanje pojedinih prava zbog potreba provođenja mjera prevencije širenja zaraze unutar zatvorskog sustava, poput prava na posjete, još nije u dovoljnoj mjeri kompenzirano, a cijelu situaciju dodatno otežavaju i neki problemi na koje smo već prethodno ukazivali, poput previsokih iznosa troškova telefoniranja. Iako su svima omogućeni duži telefonski razgovori, njihovi troškovi su veći od onih na tržištu telefonije i u pravilu ih snose osobe lišene slobode, što za dio njih predstavlja značajno financijsko opterećenje, posebice uzimajući u obzir da im je, zbog protuepidemijskih mjera, ograničena mogućnost rada
Pri tome valja imati na umu da im to predstavlja najčešći način komunikacije s obitelji i prijateljima. Stoga preporučujemo da se cijene impulsa i obračunske jedinice, koje se naplaćuju osobama lišenima slobode, usklade s onima na tržištu telefonije, a dok se ne uspije izmijeniti ugovor s operaterom, predlaže se da razliku u cijeni snosi MPU.
[pullquote]
Preporuka 142.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da žurno usklade cijene telefoniranja osoba lišenih slobode u kaznenim tijelima s onima na tržištu telefonije
Preporuka 143.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da povećaju kapacitete za ostvarivanje kontakta video pozivom osoba lišenih slobode u kaznenim tijelima[/pullquote]
Istražni zatvorenik pritužio se da mu, unatoč višekratnom traženju, nije omogućen video poziv obitelji. Prema očitovanju koje smo dobili od Zatvora u Rijeci, zbog ograničenih resursa do rujna 2021. godine video posjete nisu koristili zatvorenici bez djece te su, nakon rasterećenja termina, obavijestili zatvorenike koji nemaju posjete i nisu s riječkog područja, da mogu tražiti odobrenje za video posjete, ali i nadalje su prednost imali roditelji maloljetne djece i strani državljani.
Iako video posjet nije pravo i razumijemo kriterije po kojima su se kod ograničenih kapaciteta dodjeljivali termini, smatramo da bi trebalo predvidjeti i termine za osobe koje nemaju djecu, posebice ako nemaju posjete. Također, ako u pojedinom kaznenom tijelu interes za video posjete premašuje kapacitete, SUZS bi, u tom slučaju, trebao razmotriti povećanje broja termina za video poziv.
Tijekom 2021. godine zaprimali smo pritužbe u kojima su zatvorenici tražili usklađivanje načina provedbe posjeta s trenutačnom epidemiološkom situacijom, na što smo ukazivali SUZS-u. Postupno, SUZS je ublažavao mjere s kojima su se ograničavala pojedina prava zatvorenika pa su tako, primjerice, povremeno i dopuštali posjete u kojima je bio moguć neposredan kontakt zatvorenika s posjetiteljima, a osobama koje su preboljele COVID-19 u zadnjih šest mjeseci ili su cijepljene mogao se odobriti rad izvan kaznenog tijela i korištenje pogodnosti izlaska iz kaznenog tijela. S pogoršanjem epidemioloških pokazatelja, ponovno su uvedena ograničenja.
Uvjeti smještaja
Prenapučenost kaznenih tijela i uvjeti smještaja, koji ne odgovaraju zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, godinama su jedan od najčešćih razloga prituživanja. Prema podatcima SUZS-a, ukupna popunjenost zatvorskog sustava na dan 31. prosinca 2021. godine bila je 104%, što predstavlja povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Pri tome, napučenost u zatvorenim uvjetima, u kojima se toga dana nalazilo čak 91% svih osoba lišenih slobode, bila je visokih 123%.
U čak 12 zatvora od ukupno 13 zatvora popunjenost je bila viša od 100%, a najteža situacija bila je u Zatvoru u Zagrebu (150%), Zatvoru u Karlovcu (155%) te Zatvoru u Osijeku (168%). U kontekstu navedenog, svakako treba naglasiti da novi ZIKZ ne propisuje prostorni standard od 4m2 i 10m3 za svakog zatvorenika, što dodatno utječe na uvjete smještaja osoba lišenih slobode. S obzirom na to, pozitivnim ocjenjujemo informaciju da su u tijeku radovi na adaptaciji Kaznionice u Požegi, koji bi trebali osigurati dodatni smještajni kapacitet u zatvorenim uvjetima za 120 zatvorenika, kao i onu o pripremi dokumentacije za adaptaciju zgrade Kaznionice u Lipovici-Popovači, koja predviđa prihvat 110 zatvorenika.
„…trenutno se nalazim u ćeliji dimenzija cca 6×3 m, to je nekih 18 tak m2, tj. nalazi se nas 6 osoba. Do nedavno nas je bilo 5 i to je bilo previše, a sad je ubačen i šesti krevet i osoba te je boravak u takvom prostoru nesnosan. … osim nas šesto rice nalaze se još 3 kreveta na kat, veliki stol za objed, mali stolić, stolić za tv prijamnik i 5 stolica koji oduzimaju 10m2…
Molim vas kao čovjek čovjeka da zamislite kako je ujutro kad svi ustanemo te svaki od nas mora otići na toalet i obaviti ljudske potrebe. Dok zadnji dođe na red potrebno je i sat vremena. Pa vas molim da mi pomognete objasniti kako izbjeći da dođe do netrpeljivosti u toj maloj sobici…“
S obzirom na prenapučenost u kaznenim tijelima, a da Kazneni zakon već devet godina omogućava izvršavanje kazne zatvora do jedne godine u domu, od MPU smo zatražili informacije o omogućavanju izvršavanja kazne na ovaj način. Prema informacijama koje smo zaprimili, to će se uskoro razmatrati.
Zatvorenici ukazuju i na neusklađenost uvjeta smještaja sa zakonskim standardima. Postupajući po pritužbi zatvorenika da uvjeti u kupaonici na odjelu pojačanog nadzora u Kaznionici u Lepoglavi ne odgovaraju higijenskim i zdravstvenim standardima, u ispitnom postupku na terenu potvrdili smo navode iz pritužbe te smo upozorili na nužnost sanacije kupaonice. Mjesec dana nakon upozorenja, Kaznionica nas je izvijestila da je izvršena sanacija zidova i stropa, što je primjer dobre prakse. Upozorenje u odnosu na zatečeno stanje dostavili smo i SUZS, koji nas je dva mjeseca kasnije izvijestio da je Kaznionica uklonila nedostatke, ali i da nisu utvrdili povredu prava zatvorenika ni nepravilnosti na koje se ukazuje pritužbom.
[pullquote]
Preporuka 144.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da uvjete smještaja u kaznenim tijelima prilagodi zakonskim i međunarodnim standardima[/pullquote]
Premda smo u više navrata SUZS-u ukazivali na neodgovarajuće uvjete u Zatvoru u Zagrebu, još uvijek nije izvršena odluka Ustavnog suda U-III4182/2008 iz 2009. godine, kojom je utvrđeno da je osobama lišenim slobode povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, zbog čega je Vladi naloženo da u roku do pet godina prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja.
O neodgovarajućim uvjetima smještaja u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, koji se nalazi u istoj zgradi kao i Zatvor u Zagrebu, govori i odluka Ustavnog suda U-III-1192/2018 iz studenoga 2020. godine, u kojoj se, između ostaloga, navodi da je podnositelj dvadeset i dva sata dnevno boravio u ćeliji u kojoj je povremeno imao manje od 4m2 osobnog prostora, da je u toj sobi bio smješten i zahod koji nije bio odvojen od ostatka prostorije, da nije bilo posebne ventilacije za zahod, da se u toj sobi posluživala i konzumirala hrana, zbog čega je, primjenom stajališta ESLJP-a, utvrđeno da su takvi uvjeti nečovječni i ponižavajući te da su podnositelju povrijeđena prava iz čl. 23. i 25. Ustava te čl. 3. Konvencije.
Imajući na umu da smo na navedene probleme ukazivali i prijašnjih godina, MPU-u preporučujemo da uvjete smještaja u svim kaznenim tijelima prilagodi zakonskim i međunarodnim standardima.
Pravna zaštita
Zatvorenici i nadalje ukazuju na neodgovarajuće postupanje upravitelja kaznenih tijela i SUZS-a po pritužbama koje im podnose sukladno čl. 17. ZIKZ-a. Jednako kao što smo ukazivali i u prethodnim izvješćima, obrazloženja su i nadalje djelomična ili štura, te iz njih nije jasno što je poduzeto odnosno na čemu se temelji ocjena o osnovanosti pritužbe.
Budući da je pritužba jedno od temeljnih sredstava zaštite prava osoba lišenih slobode, MPU-u preporučujemo da i nadalje inzistira na provedbi svoje upute prema kojoj je, nakon zaprimanja pisane pritužbe zatvorenika, potrebno provesti ispitni postupak, odnosno detaljno ispitati navode pritužitelja te istome u zakonskome roku dostaviti obrazloženi odgovor koji treba sadržavati poduzete radnje u ispitnom postupku, utvrđene činjenice te odredbe zakonskih i podzakonskih akata na temelju kojih se ocjenjuje osnovanost pritužbe.
„…kolika je to zapravo realna pravna zaštićenost kada prema članku 47. ZIKZa zatvorenici imaju pravo jednom godišnje na kontaktiranje suca izvršenja i biti upućivani u svoja prava, do ja to pravo nisam konzumirao niti jednom unazad zadnje četiri godine…“
Dugotrajnost postupanja sudaca izvršenja jedan je od učestalih razloga prituživanja zatvorenika. Primjerice, obratio nam se zatvorenik navodeći da je podnio žalbu protiv rješenja suca izvršenja kojim se njegova molba za prekid kazne zbog narušenog zdravstvenog stanja odbija. Iako je sudsko vijeće, sukladno čl. 164. st. 3. ZIKZ-a, bilo dužno o žalbi odlučiti u roku od tri dana od primitka, odluka je donesena tek nakon dva mjeseca, odnosno nekoliko dana prije pritužiteljeva isteka kazne. Unatoč tome, prema zaprimljenom očitovanju nadležnog suda, predmet je riješen u primjerenom roku. Iako se radi o instruktivnom roku, smatramo da ovakvi slučajevi slabe povjerenje zatvorenika u pravosudni sustav i učinkovitost sudske zaštite.
Zatvorenici su nam se obraćali i zbog dugotrajnosti postupanja sudaca izvršenja po žalbi protiv rješenja donesenog u stegovnom postupku. Primjerice, obratio nam se zatvorenik navodeći kako je sucu izvršenja podnio žalbu protiv rješenja kojim mu je izrečena stegovna mjera. No, umjesto u roku od 48 sati, odluka je donesena mjesec i pol dana kasnije.
Iako je pritužiteljeva žalba djelomično usvojena, te mu je izrečena jedinstvena stegovna mjera uskrate raspolaganja novcem u kaznionici odnosno zatvoru u trajanju od 35 dana, u međuvremenu je izvršena stegovna mjera u trajanju od 40 dana, jer žalba ne zadržava izvršenje mjere. S obzirom da nam zatvorenici godinama ukazuju na prekoračenje rokova za odlučivanje o žalbi protiv rješenja u stegovnom postupku, na problem smo ukazali predsjedniku Vrhovnog suda, koji je zatražio relevantne podatke od nadležnih sudova, što će, vjerujemo, doprinijeti bržem odlučivanju o žalbama koje zatvorenici podnose protiv rješenja donesenog u stegovnom postupku, a time i jačanju zaštite prava zatvorenika.
Zatvorenici su nam se obraćali i zbog načina postupanja sudaca izvršenja sa zahtjevima za sudsku zaštitu, koje podnose sukladno čl. 19. ZIKZ-a. Primjerice, obratio nam se zatvorenik koji je podnio zahtjev za sudsku zaštitu smatrajući da je izložen nečovječnom postupanju, jer ga pravosudni policajci tijekom noći bude svakih sat vremena, ulazeći u sobu i paleći svjetlo. Međutim, sudac izvršenja nije, sukladno čl. 19. st. 3. ZIKZ-a, donio rješenje kojim bi zahtjev odbio ili usvojio, a protiv kojeg bi zatvorenik imao mogućnost žalbe vijeću nadležnog županijskog suda, već je sa zahtjevom postupao kao s pritužbom, odnosno odgovorio je dopisom, protiv kojeg ne postoji mogućnost podnošenja žalbe.
Na ovaj problem, koji, između ostaloga, proizlazi iz nepreciznosti čl. 19. ZIKZ-a, koji ne predviđa odbacivanje zahtjeva ili postupanje kao s pritužbom, uvažavajući neovisnost sudbene vlasti, ukazali smo MPU, te smo zatražili da se razmotri potreba izmjene sporne odredbe. No, izvijestili su nas kako je identična odredba postojala i u prethodnom ZIKZ-u, te da postoji višegodišnja sudska praksa. Unatoč tome, smatramo da je nužno uzeti u obzir stajalište Ustavnog suda u predmetu U-III-1192/2018, sukladno kojem zatvorenici trebaju prigovore na uvjete u zatvoru iznijeti sucu izvršenja, protiv čije odluke je dopuštena žalba tročlanom vijeću županijskog suda, te da je tek protiv takve odluke dopuštena ustavna tužba. Stoga preporučujemo da MPU, radi otklanjanja pravne praznine, ponovo razmotri potrebu izmjene čl. 19. ZIKZ-a.
Nedosljedna primjena čl. 141. st. 2. ZKP-a sukladno kojem je predsjednik suda, ili sudac kojega on odredi, dužan najmanje jednom tjedno obići istražne zatvorenike, problem je na koji smo ukazivali i prethodnih godina. Situacija je dodatno pogoršana epidemijom na što ukazuju podatci koje smo u srpnju 2021. godine dobili od MPU, prema kojima je sudski nadzor bio neredovit, a ponegdje i potpuno obustavljen.
U nekim se zatvorima istražne zatvorenike u njihova prava upućivalo pisanim putem, što samo djelomično može nadomjestiti obilaske, dok je u nekima informacije o postupanju prema istražnim zatvorenicima sudac prikupljao putem telefonskog razgovora s upraviteljem. Budući da je ovaj oblik neposrednog nadzora jedno od najznačajnijih jamstava poštivanja ljudskih prava istražnih zatvorenika, njegovo neredovito provođenje može negativno utjecati na poštivanje njihovih prava.
Postupanje pravosudne policije
Postupanje pravosudne policije i nadalje je jedan od učestalih razloga prituživanja. Neki zatvorenici ukazivali su na sustavne probleme, poput načina sprovođenja. Tako nam se obratio zatvorenik navodeći da je tijekom izdržavanja kazne koristio izvankaznioničke pogodnosti i da mu je u više navrata odobren prekid kazne, te da se svaki put uredno vraćao u kazneno tijelo. Unatoč tome, pri sprovođenju iz kaznenog tijela na sud bile su mu vezane ruke i noge.
U ispitnom postupku utvrdili smo da je takvo postupanje bilo u skladu s nalogom SUZS-a, u kojem se svim kaznenim tijelima nalaže da zatvorenicima koji izdržavaju kaznu zatvora od pet godina i više u zatvorenim uvjetima pri sprovođenju vežu ruke i noge (lisice za ruke, pojas za vezanje, lisice za noge, lisice za vezanje ruku i nogu).
Uzimajući u obzir međunarodne standarde, SUZS smo upozorili da se primjena sredstava vezivanja mora temeljiti na individualnoj procjeni rizika, uz poštivanje načela nužnosti i razmjernosti. Prema zaprimljenom očitovanju, upozorenje je implementirano u novi Pravilnik o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu, te će se prilikom svakog pojedinačnog slučaja voditi računa o nužnosti i razmjernosti vezanja osoba prilikom sprovođenja.
Zaštita prava maloljetnih ili mlađih punoljetnih osoba lišenih slobode
Tijekom 2021. godine zaprimili smo tri pritužbe maloljetnih ili mlađih punoljetnih osoba koji su na izdržavanju kazne maloljetničkog zatvora ili su u Odgojnom zavodu u Turopolju, a jedan predmet smo otvorili na vlastitu inicijativu povodom informacije iz medija.
Pritužbe su se odnosile na nerazmjernu uporabu sredstava prisile i primjenu sredstava vezivanja u Odgojnom zavodu te dužinu boravka u Centru za dijagnostiku.
U postupku po pritužbi na uporabu sredstava prisile, utvrđeno je kako je postojao aktivni otpor te je pravosudni policajac postupio sukladno čl. 51. Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje. Nakon primjene sredstava prisile (palice) osoba je pregledana od strane liječnika u vanjskoj zdravstvenoj ustanovi, a sljedećeg je dana obavljen ponovljeni liječnički pregled u ambulanti Zavoda.
[pullquote]
Preporuka 145.
Ministarstvu pravosuđa i uprave, da izradi uputu o uvjetima i načinima primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti u odgojnim zavodima[/pullquote]
Iako do dana pisanja Izvješća nismo zaprimili očitovanje Odgojnog zavoda u Turopolju na uporabu sredstava vezivanja tijekom boravka maloljetnika u posebnoj prostoriji, imajući u vidu da smo takve pritužbe dobili i tijekom obilaska 2020. godine, ponovno ukazujemo na nezakonitost njihove primjene jer je primjena sredstava za vezivanje propisana samo kod dovođenja i odvođenja maloljetnika. Nadalje, imajući u vidu da se za maloljetne osobe kao posebna mjera zaštite predviđa samo izdvajanje i smještaj u posebnu prostoriju, bez mogućnosti kumulativne primjene mjere vezivanja, MPU preporučamo izraditi uputu o uvjetima i načinima primjene posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti u odgojnim zavodima.
Vezano za predmet koji se odnosio na dužinu boravka mlađeg punoljetnika u Centru za dijagnostiku utvrđen je problem prekapacitiranosti maloljetničkog zatvora radi čega je boravak u Centru bio i nakon završetka dijagnostičke obrade. Dijagnostička obrada je bila unutar 30 dana od prijma u Centru za dijagnostiku, a mlađi punoljetnik je ostao 2 mjeseca duže, što je neprihvatljivo.
U predmetu vezano za slučaj maloljetnika koji su popili dezinficijens u Odgojnom zavodu u Turopolju smo obaviješteni da je SUZS proveo nadzor, koji je u odnosu na utvrđene nepravilnosti naložio mjere koje se trebaju dosljedno provoditi.
Obavljanje poslova NPM-a u zatvorskom sustavu
Zatvor u Splitu
U studenom 2021. godine proveli smo ciljani pregled Zatvora u Splitu, koji je bio usmjeren na provedbu mjera koje se poduzimaju radi zaštite zdravlja svih osoba lišenih slobode i službenika te pravovremenog otkrivanja eventualnog nastanka bolesti COVID-19 i sprječavanja njezinog daljnjeg širenja, s osobitim naglaskom na postupak prijama zatvorenika. Ujedno smo anonimno anketirali i osobe lišene slobode.
Utvrđeno je da u planiranju i provođenju epidemioloških mjera usko surađuju zatvorska liječnica i liječnica epidemiolog iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Procedure u vezi s epidemiološkim mjerama dogovorene su u suradnji s lokalnim epidemiolozima (prijam zatvorenika; obavještavanje nadležnih službi kod otpusta i sl.) te se kontinuirano usklađuju s promjenama uputa za sve ostale ustanove u kojima su smještene posebno ranjive skupine i u kojima je povećan rizik unosa i širenja virusa.
Službenici Zatvora naglašavaju dobru suradnju s epidemiološkom službom te smatraju da je to i jedan od razloga brzog zaustavljanja širenja povremenih proboja virusa. Zatvorska liječnica izrađuje potvrde o cijepljenju, preboljenju ili preboljenju kao vjerojatan slučaj, za potrebe organizacije sprovođenja zatvorenika. Zainteresirane zatvorenike cijepe liječnica epidemiologinja i zatvorska liječnica, a epidemiologinja ujedno u sustav upisuje cijepljene zatvorenike. Opisana suradnja predstavlja primjer dobre prakse.
Kod razmještaja novozaprimljenih osoba pokušava se voditi računa da se zajedno smještaju osobe koje su došle u isto vrijeme. Kod dolaska u Zatvor osobe se ne testiraju na virus SARS-CoV-2, već ih testiraju PCR testom prije izlaska iz prijama.
Stoga smo tijekom pregleda preporučili da razmotre mogućnost odgovarajućeg testiranja pri ulasku u kazneno tijelo, kako bi se smanjila mogućnost prodora virusa te da se osobe, do dolaska rezultata testiranja, grupno ne smješta po sobama, a da se kod smještaja vodi računa da se u istu sobu smještaju osobe koje su došle isti ili eventualno sljedeći dan. Nakon nekoliko dana obaviješteni smo da je Zatvor, u suradnji s epidemiološkom službom, uveo brzo antigensko testiranje kod prijama osoba lišenih slobode.
Uzimajući u obzir da pojedina kaznena tijela zatvorenike, odmah po dolasku, testiraju na COVID-19 (primjerice Zatvor u Zagrebu, Zatvor u Karlovcu i dr.) te se tek po zaprimanju negativnog rezultata osobe smještaju na prijamni odjel, dok neka kaznena tijela kod dolaska ne provode testiranje, već se testiranje vrši neposredno prije izlaska s prijamnog odjela (primjerice Zatvor u Splitu), SUZS-u smo preporučili da u cilju ujednačavanja postupanja kaznenih tijela te zaštite prava osoba lišenih slobode donese naputak o proceduri prijama.
Preporuka nije prihvaćena uz obrazloženje da za isto nema potrebe, da je procedura prijama prepuštena upraviteljima kaznenih tijela, koji je uređuju u suradnji sa zatvorskim liječnikom i lokalnom epidemiološkom službom te da je takav način do sada dao dobre rezultate s minimalnim brojem pozitivnih osoba.
Popunjenost sistematiziranih radnih mjesta u Zatvoru u Splitu iznosi 81%, pri čemu se najviše osjeća nedostatak pravosudnih policajaca. Kontinuirano ukazujemo na nedostatak službenika u kaznenim tijelima te smatramo da bi MPU, pored Plana prijama za kalendarsku godinu (kratkoročni plan), trebalo donositi i srednjoročni plan (za razdoblje od dvije godine), kako bi se na vrijeme moglo reagirati na moguće veće smanjenje broja zaposlenih službenika (uslijed odlazaka u mirovinu i sl.).
Tijekom pregleda razgovarali smo i o problemu azbesta u fasadi Zatvora, koji je potrebno trajno riješiti. Napominjemo da smo još 2015. godine u izvješću o obilasku Zatvora u Splitu ukazali na ovaj problem, no on još nije riješen. Potrebno je ukloniti ploče, te postaviti novu fasadu na cijelu površinu zgrade, što bi ujedno, riješilo i problem prekomjerne kondenzacije i pretjeranog vlaženja pojedinih prostora. Naime, tijekom obilaska uočena su oštećenja od vlage na stropu kod zajedničke kupaonice na II. zatvoreničkom odjelu, a koja su, prema dobivenom obrazloženju, nastala jer velika količina kondenzata stvara vlagu.
Prilikom obilaska smo anonimno anketirali OLS o uvjetima izdržavanja kazne zatvora tijekom epidemije. Anketu je ispunilo 49 osoba lišenih slobode, od kojih je 24 zatvorenika (uključujući jednu zatvorenicu) i 25 istražnih zatvorenika (uključujući tri istražne zatvorenice). Tri četvrtine anketiranih smatra da su dobro informirani o bolesti COVID-19 i sprječavanju njezinog širenja (tako misli 92% istražnih zatvorenika te 57% zatvorenika), dok njih 25% smatra da nije.
Većina anketiranih navodi da su tijekom boravka u Zatvoru dobili jednokratne maske. Njih 44% smatra da su zaštitna oprema i sredstva osigurana u dovoljnoj mjeri (56% istražnih zatvorenika i 30% zatvorenika), dok 56% smatra da bi trebali dobiti više opreme i sredstava.
Svoje pridržavanje mjera osobe lišene slobode ocjenjuju s prosječnom ocjenom 3,4 (ocjene od 1 do 5, od čega 1 označava da se nimalo ne pridržavaju mjera), pri čemu istražni zatvorenici svoje pridržavanje mjera ocjenjuju prosječnom ocjenom 3,8, a zatvorenici ocjenom 3. Pridržavanje mjera zaštite od strane službenika osobe lišene slobode ocjenjuju prosječnom ocjenom 3,9 (istražni zatvorenici ocjenjuju prosječnom ocjenom 4,2, a zatvorenici 3,5). Strah od zaraze veći je kod zatvorenika (50% se boji zaraze) nego kod istražnih zatvorenika (24% se boji zaraze). 94% navodi da s obitelji i prijateljima komunicira telefonom, 31% to čini i putem pisama, dok ih 23% koristi video posjete. Troje zatvorenika i dvanaestoro istražnih zatvorenika imaju posjete (preko pleksiglasa; razgovaraju preko telefona, za koje navode da su često pokvareni). Jedan istražni zatvorenik i jedan zatvorenik ne komuniciraju s obitelji i prijateljima.
U anketama uglavnom ukazuju na prenapučenost, da su zbog nje nervozni i zatvorenici i službenici, da 22 sata dnevno provode u sobama, bez aktivnosti. Zatvorenici navode i da nemaju posjete i izvanzatvorske pogodnosti, a pojedini ističu specifične probleme (npr. novci se ne mogu uplatiti virmanom, a za odlazak na poštu potrebna je COVID potvrda). Većina istražnih zatvorenika ukazuje na probleme u komunikaciji s odvjetnicima te navode da im je teško komunicirati „preko stakla“ i telefona, jer se ponekad jako loše čuje. Osim toga, smatraju da nedostatak privatnosti u komunikaciji s odvjetnikom otežava pripremu obrane. Nisu skloni održavanju sudskih ročišta preko video-linka, jer smatraju da to predstavlja samo formalnost. Navode i da im nije dovoljno 50 minuta tjedno telefonskog razgovora s obitelji, a nedostaju im i otvorene posjete s djecom.
Navode da od tri telefona na posjeti samo jedan radi, dok dva „štekaju“, a često ne radi ni telefon na šetnji. Većina anketiranih nije za ublažavanje postojećih epidemioloških mjera. Istražni zatvorenici smatraju da bi novozaprimljene OLS obavezno trebalo testirati odmah kod dolaska i potom ih smjestiti u izolaciju, kako bi se spriječila mogućnost prodora bolesti. Obaviješteni su o mogućnosti cijepljenja. Oni koji predlažu ublažavanje mjera, smatraju da bi, kod posjeta ako su osobe cijepljene, trebali biti dovoljni i brzi antigenski testovi, jer su PCR testovi skupi. Također, predlažu omogućavanje neposrednog kontakta s odvjetnicima i obitelji.
Aktivnosti na unaprjeđenju zakonodavnog okvira
Postupajući u skladu s čl. 19. Fakultativnog protokola uz UN Konvenciju protiv mučenja, tijekom 2021. godine uključili smo se u javnu raspravu o prijedlozima pravilnika o tretmanu zatvorenika, stručnom nadzoru u zatvorskom sustavu, uvjetnom otpustu uz elektronički nadzor te o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu.
Budući da se pojedinim postupanjima službenika pravosudne policije ograničavaju ljudska prava i slobode, u e-savjetovanju o Prijedlogu Pravilnika o poslovima osiguranja u zatvorskom sustavu predlagali smo njegovu sadržajnu doradu. Primjerice, ukazali smo na potrebu detaljnijeg propisivanja korištenja video-nadzora, na način koji će jamčiti poštivanje prava ispitanika i zaštitu sigurnosti i tajnosti osobnih podataka, no prijedlog nije usvojen.
Osim toga, predlagali smo i izmjene drugih odredbi kojima se zadire u ljudska prava, kao što je primjerice zadiranje u pravo na privatnost kod provođenja temeljitih pretraga (prilikom kojih zatvorenik skida svu odjeću), predlažući da se one provode na temelju individualne sigurnosne procjene, uz uvažavanje kriterija nužnosti i razmjernosti. Ni ovaj prijedlog nije prihvaćen.
Kako nam se zatvorenici često pritužuju da nisu uopće ili u dovoljnoj mjeri upoznati s vlastitim programom izvršavanja kazne zatvora i/ili s njegovim izmjenama, jedan od naših prijedloga tijekom e-savjetovanja o Prijedlogu pravilnika o tretmanu zatvorenika bio je da im se, osim odluke o inicijalnom programu izvršavanja, obavezno uruči i odluka o njegovim izmjenama, kako bi mogli aktivno sudjelovati u provedbi programa, što je nužno za ispunjavanje svrhe izvršavanja kazne zatvora. MPU ga je odbilo, uz obrazloženje da bi to u kaznenim tijelima s velikim brojem zatvorenika dovelo do nepotrebnog opterećenja službenika tretmana administrativnim poslovima.
Suradnja s Upravom za zatvorski sustav i probaciju
Protekle godine predavali smo na 36., 37. i 38. temeljnom tečaju za službenike pravosudne policije. Tijekom predavanja smo, osim područja temeljnih ljudskih prava, analizirali presude Ustavnog suda te ESLJP-a u predmetima protiv RH, koje se odnose na zabranu mučenja. Također, uz prikaz pojedinih predmeta iz prakse institucije pučke pravobraniteljice, s polaznicima je provedena i fokus grupa s ciljem dobivanja uvida u njihovo poimanje uloge pravosudnog policajca u kaznenom tijelu te stavove o ljudskim pravima osoba lišenih slobode.
Suradnja s kaznenim tijelima tijekom 2021. godine bila je dobra, a uočili smo i pozitivne pomake u onoj sa SUZS-om, pri čemu postoji prostor za poboljšanje u predmetima koji se odnose na sustavna ili normativna pitanja.
Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja
Tijekom 2021. godine zaprimili smo 19 pritužbi osoba s duševnim smetnjama koje su se odnosile na njihovo prisilno zadržavanje i smještaj u psihijatrijske ustanove, nedovoljnu informiranost o pravnom statusu, liječničkim dijagnozama, odnosno neostvarivanju prava na potpunu obaviještenost.
Ističemo pritužbe osoba u zatvorenim odjelima psihijatrijskih ustanova koje misle da se nalaze na prisilnom smještaju, a psihijatrijske ustanove nas obavještavaju kako su osobe potpisale informirani pristanak. Potpisivanje suglasnosti za liječenje, odnosno pristanak obaviještenog pacijenta, mora biti rezultat procesa komunikacije između liječnika i pacijenta, kroz koju će pacijent dobiti sve informacije važne za donošenje odluke o svome liječenju. Naime, te su osobe u lošijem pravnom položaju od onih na prisilnom smještaju, odnosno smještaju bez pristanka, jer nemaju jamstva koja služe za provjeru opravdanosti smještaja.
Smjestili su me u psihijatrijsku ustanovu a da nisu rekli kojim povodom sam PRISILNO ostavljen tu odnosno ne samo da nisam obaviješten o ičem nego i kad pitam ljude koji tu rade koji bi trebali bit odgovorniji od mene po godinama i profesiji ignoriraju me i skreću sa teme ako imate bilo kakav besplatan savjet bilo bi mi drago.
Tijekom godine pokrenuli smo ispitni postupak vezan uz smrt pacijenta na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica do koje je došlo samozapaljenjem uzrokovanim plamenom upaljača. Preminulom pacijentu medicinsko osoblje je oduzelo cigarete, dok kod istoga nije pronađen upaljač, što je rezultiralo tragičnim ishodom. Naime, oduzimanje upaljača i cigareta je uobičajena procedura kada se zamijeti da su osobe smetene ili dezorijentirane.
Pacijentima je, prema odredbama Pravilnika o zaštiti na radu Bolnice, dozvoljeno pušenje u prostoru dnevnog boravka, a koji je prema navodima Bolnice pod kontinuiranim nadzorom medicinskih sestara i tehničara te liječnika. Međutim, u ispitnom postupku utvrdili smo da je incident prva zapazila pacijentica koja je sjedila na terasi.
Kako sigurnost zdravstvenih postupaka podrazumijeva njihovo osiguravanje od štetnih neželjenih događaja, preporučili smo dosljednu implementaciju svih sigurnosnih normativa propisanih Zakonom o kvaliteti zdravstvene zaštite te drugim propisima iz područja zdravstva i medicinske skrbi. Zbog toga smo upozorili na potrebu izmjene članka 29. Pravilnika o zaštiti na radu Bolnice, kojim je pušenje u Bolnici dozvoljeno u prostoriji Dnevnog boravka, jer je protivan Zakonu o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda.
Predstavnici NPM-a nenajavljeno su tijekom 2021. godine obavili kontrolni obilazak Klinike za psihijatriju KBC-a Split, s ciljem ispitivanja provedbe upozorenja i preporuka danih po obilasku 2018. godine. Tijekom oba obilaska utvrđena su postupanja koja mogu predstavljati nečovječna i/ili ponižavajuća postupanja.
[pullquote]
Preporuka 146.
Ministarstvu zdravstva, da uvjete smještaja u psihijatrijskim ustanovama uskladi s međunarodnim i zakonskim standardima[/pullquote]
Utvrđeno je da uvjeti smještaja ne ispunjavaju međunarodne i nacionalne standarde. Primjerice, pacijentima nije omogućen svakodnevni boravak na svježem zraku kako to nalažu CPT standardi. Naime, pacijenti smješteni na Klinici su za vrijeme trajanja pandemije na svježem zraku mogli boraviti isključivo na terasi, koja nema postavljenu zaštitnu ogradu, a što može predstavljati sigurnosni problem. Pojedine prostorije Klinike i dalje su u lošem stanju zbog neadekvatnog održavanja, što se posebice odnosi na sanitarne čvorove i kupaonice koje je potrebno temeljito obnoviti. Stoga se uvjeti smještaja u psihijatrijskim ustanovama trebaju uskladiti s međunarodnim i zakonskim standardima.
Tijekom kontrolnog obilaska utvrđena su zabrinjavajuća postupanja u svezi primjene mjera sputavanja, koja se odnose na neadekvatno vođenje medicinske dokumentacije, odsustvo primjene odgovarajućih de-eskalacijskih tehnika, a naročito na postupanja prilikom njihove primjene koja mogu predstavljati ponižavajuće i/ili nečovječno postupanje, poput stavljanja pelena sputanim pacijentima koji nisu inkontinentni, te potom izloženost pogledima drugih ili pak dugotrajno sputavanje (Presuda ESLJP u predmetu M.S. protiv RH (br. 2), 75450/12 od 19. veljače 2015.).
Primjena mjera prisile prema osobama s duševnim smetnjama dopuštena je iznimno u osobito hitnim slučajevima zbog ozbiljnog ugrožavanja vlastitog ili tuđeg zdravlja, i to samo u mjeri i na način prijeko potreban da se otkloni opasnost, nakon što se neprisilnim mjerama nije mogla otkloniti. S time u vezi, preporučamo da se sustavno provode edukacije zdravstvenih radnika o pravima osoba s duševnim smetnjama i primjeni mjera prisile.
[pullquote]
Preporuka 147.
Ministarstvu zdravstva, da sustavno provodi edukacije zdravstvenih radnika o pravima osoba s duševnim smetnjama i primjeni mjera prisile
Preporuka 148.
Ministarstvu zdravstva, da osiguraju da se na svim psihijatrijskim odjelima vode odgovarajuće evidencije o primjeni sredstava prisile[/pullquote]
Tijekom ovog kontrolnog obilaska Klinike, kao i ranijeg redovnog, utvrđeno je kako je medicinska dokumentacija koju vode medicinske sestre odgovarajuće vođena s preciznim podatcima, dok ona koju vode liječnici psihijatri nije usklađena s Pravilnikom o mjerama prisile i preporukama iz protokola Klinike. Medicinska dokumentacija kojom se prate razlozi određivanja mjera prisile, postupci koji su prethodno provedeni da se prevenira njihova primjena, opis kliničkog stanja koji opisuje neposrednu opasnost za život osobe, život drugih osoba i ozbiljno ugrožavanje svoga zdravlja koja se nije mogla ukloniti drugim načinima (de-eskalacija i drugo) nije detaljno opisana.
Bilježe se termini obilaska psihijatra (koji se kreću u razmaku od 2 do 4 sata) radi produženja ili prekida mjere sputavanja, no ne navodi se razlog sputavanja. Ne navodi se niti plan liječenja za koji se očekuje da će skratiti vrijeme sputavanja. Dodatno, razlozi određivanja mjera prisile kao i njihovo produžavanje nije detaljnije opisano niti u medicinskoj dokumentaciji kojom se prati stanje pacijenta. Stoga je važno o njima voditi medicinsku dokumentaciju kako je to propisano Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smetnjama i Pravilnikom o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi s težim duševnim smetnjama.
S proceduralnog aspekta prava na zaštitu od nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, u primjeni konvencijskog prava sudovi mogu odlučiti da je povreda prava nastupila ako je medicinska dokumentacija bila neprecizna i nepotpuna te da se iz nje ne mogu sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice što je, primjerice, ESLJP utvrdio u svojoj presudi Bureš protiv Češke. U tom predmetu dokumentacija nije sadržavala eksplicitne razloge za primjenu mjera prisile, odnosno navedene su bile samo opće zabilješke da je pacijent bio nemiran i da je u određeni sat bio agresivan, a nije sadržavala podatke o obavljenom nadzoru nad stanjem podnositelja.
S obzirom na brojnost primjena mjera sputavanja (od 1. siječnja do 29. rujna 2021. bile su primijenjene 810 puta prema 304 osobe), utvrđeno je da Klinika nema dostatan broj soba u kojima bi se one mogle primjenjivati. Naime, postoji samo jedna soba koja se može direktno nadgledati i u kojoj je stalno prisutno medicinsko osoblje, ali se većinom koristi za smještaj pacijenata s ozbiljnim tjelesnim oštećenjima, pa se primjena mjere sputavanja provodi u različitim sobama u kojima ne postoji video nadzor niti je omogućeno kontinuirano praćenje od strane medicinskog osoblja, a što je u suprotnosti s čl. 63. ZZODS-a te standardima CPT-a.
Tako su tijekom obilaska zatečeni sputani pacijenti u sobama koje nisu bile pod nadzorom zdravstvenih djelatnika ili video nadzorom, a za vrijeme trajanja sputavanja sobe su imale otvorena vrata, pa su sputani pacijenti bili izloženi pogledima bilo koga tko prolazi hodnikom, a neki od njih su zatečeni samo u donjem vešu ili pelenama. Prema navodima medicinskog osoblja, kao i sputanih pacijenata, oni često imaju pelene bez obzira što nisu inkontinentni, što može predstavljati ponižavajuće postupanje.
Mjere sputavanja primjenjuju se i prema pacijentima koji se nalaze na dobrovoljnom smještaju. No prema standardima CPT-a ovi se pacijenti mogu sputavati samo ukoliko na to pristanu. Ukoliko se smatra da je primjena mjera prisile kod dobrovoljnog smještaja nužna, a pacijent na nju ne pristane, potrebno je preispitati njegov pravni status. Međutim, niti u jednoj povijesti bolesti ne nalaze se podatci da je dobrovoljno smješten pacijent pristao na primjenu mjera prisile.
Također, dio pacijenata bio je sputan za jednu ruku kako ne bi pobjegli s Klinike jer se ista može napustiti preko balkona. U nekoliko godišnjih izvješća isticali smo kako se sredstva fizičkog sputavanja nikada ne bi smjela primjenjivati samo zbog neodgovarajućih prostorno-tehničkih uvjeta za provođenje prisilne hospitalizacije, odnosno nedostatka zatvorenog odjela. Upravo nedostatak prostorno-tehničkih uvjeta može značajno utjecati na učestalost primjene sredstava za ograničenje slobode kretanja i na taj se način krše prava osoba s duševnim smetnjama.
Stoga smo MZ-u preporučili da se provedbenim propisima propišu uvjeti u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme kojima moraju udovoljavati sve zdravstvene ustanove ili njihove jedinice u kojima se provodi prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba s duševnim smetnjama. Iako je donesen Pravilnik koji propisuje sigurnosne standarde za odjele djelatnosti psihijatrije, on ih je propisao isključivo za zatvorene odjele te za izgled i veličinu prostorija za rad s grupama i soba za nadzor.
Posebno zabrinjavajuća je dugotrajnost primjene mjera sputavanja, pri čemu ističemo primjer pacijenta nad kojim je 16 dana svakodnevno primjenjivana mjera sputavanja u trajanjima duljim od 10 sati. Od 349,5 sati provedenih na Klinici, pacijent je bio sputan 286,5 sati. Prema stajalištu CPT-a oduzimanje slobode kretanja pacijentima mora biti predmetom jasno definirane politike, koja mora nedvosmisleno istaknuti da početni pokušaji da se obuzdaju uznemireni ili nasilni pacijenti moraju, koliko god je moguće, biti ne fizičke prirode (primjerice verbalne upute).
Višednevno sputavanje, prema mišljenju CPT-a, ne može imati terapeutsko opravdanje te predstavlja zlostavljanje. Prema revidiranim standardima CPT iz 2017. godine razdoblje sputavanja treba biti što kraće i obično bi se trebalo raditi o minutama, a ne satima te se navodi kako sputavanje koje traje danima može dovesti do zlostavljanja. Također, u presudi ESLJP M.S. protiv RH (br. 2), 75450/12 od 19. veljače 2015., utvrđeno je kako je tijekom prijema u psihijatrijsku ustanovu protivno svojoj volji podnositeljica bila podvrgnuta nečovječnom i ponižavajućem postupanju, u vidu vezivanja za krevet u trajanju od 14 sati, što nije bilo razmjerno činjeničnom stanju, a što predstavlja povredu materijalnog aspekta čl. 3. EKLJP.
Stoga se može zaključiti da kršenja ljudskih prava ponekad proizlaze iz nedovoljnih materijalnih uvjeta i resursa, nedovoljnog poznavanja ZZODS-a i međunarodnih standarda, a ponekad i zbog samih normativnih nedostataka. Potrebno je osigurati dostatna materijalna sredstva te provoditi kontinuiranu edukaciju, a naročito osigurati adekvatne prostorno tehničke uvjete za osobe koje se prisilno zadržavaju ili smještaju, kako njihova prava ne bi bila nepotrebno ograničavana.
S tim u vezi ukazujemo da su povodom obilježavanja Dana prava osoba s duševnim smetnjama, Klinika za psihijatriju Vrapče, HZJZ i Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju Hrvatskog liječničkog saveza organizirali seminar „Prevencija primjene nedobrovoljnih i prisilnih mjera u liječenju osoba s duševnim smetnjama“. Na njemu se raspravljalo o rješenjima koja mogu pospješiti položaj osoba s duševnim smetnjama, a što uključuje izmjenu propisa kada je to potrebno te odgovarajuća materijalna ulaganja u sustav i provođenje kontinuiranih edukacija svih djelatnika.
Dodatno, naglasili smo kako je za zaštitu ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama važno uskladiti teoriju i praksu kroz multidisciplinarni pristup uvažavajući međunarodne standarde zaštite ljudskih prava, poput onih CPT-a.
Nedostatak prostora za smještaj maloljetnih neubrojivih osoba još uvijek je problem koji se rješava kroz pojedinačne slučajeve. Iako je u 2020. godine, nakon višegodišnjeg upozorenja posebnih pravobraniteljica, bio izrađen Nacrt Pravilnika o dopuni Pravilnika o listi psihijatrijskih ustanova za prisilni smještaj neubrojivih osoba i psihijatrijskih ustanova u kojima se neubrojive osobe liječe na slobodi, prema kojemu se Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež određuje za prisilni smještaj maloljetnih neubrojivih osoba, isti nije stupio na snagu.
[pullquote]
Preporuka 149.
Ministarstvu zdravstva, da sustavno riješi prisilni smještaj maloljetnih neubrojivih osoba u skladu s njihovim potrebama i sigurnosnim zahtjevima[/pullquote]
U međuvremenu, se u praksi maloljetne osobe prvo smjeste u Zatvorsku bolnicu, a nakon što se utvrdi da su neubrojivi traži se premještaj u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež. Međutim, ova bolnica nema primjerene uvjete za smještaj maloljetnih osoba koji su tijekom kaznenog postupka proglašeni neubrojivima niti je na postojećoj listi psihijatrijskih ustanova za prisilni smještaj neubrojivih osoba, pa je Ministarstvo zdravstva zbog nedostatka primjerene ustanove smještaj realiziralo u skladu s postojećim mogućnostima. Nerješavanje ovog pitanja, može dovesti i do mogućeg ponižavajućeg ili neljudskog postupanja te je stoga potrebno sustavno riješiti prisilni smještaj maloljetnih neubrojivih osoba u skladu s njihovim potrebama i sigurnosnim zahtjevima.
Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2021.: „Pravosuđe“, “Pravo na zdravlje” i „Epidemija bolesti COVID 19: Utjecaj na zaštitu ljudskih prava i jednakost“.
Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma (za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja ) i osobama lišenima slobode možete pronaći u poglavljima: „Policijski sustav“, „Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti“ i „Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja“.
Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2021. možete otvoriti u interaktivnoj verziji i u PDF formatu.
