Kako unaprijediti integraciju stranih radnika u Hrvatskoj bila je tema okruglog stola „Ima li Hrvatska integracijsku politiku – i treba li joj?“, koji se u organizaciji Kluba zastupnika SDP-a 26. ožujka 2026. održao u Hrvatskom saboru, a na kojem je sudjelovala i zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić.
Zamjenica Vlašić je istaknula kako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sveobuhvatna integracijska politika, iako na potrebu njezinog osmišljavanja i provođenja pučka pravobraniteljica ukazuje već nekoliko godina. Dodala je i kako je trenutno još uvijek nejasno tko je nositelj izrade takve politike na nacionalnoj razini, a osim u Gradu Zagrebu, niti na lokalnim razinama nije se pristupilo osmišljavanju strateškog dokumenta i provedbi mjera usmjerenih na integraciju stranih državljana u naše društvo.
Pri tom je važno, ukazala je zamjenica, takvim politikama obuhvatiti različite skupine stranih državljana u Hrvatskoj, odnosno, i strane radnike, i tražitelje međunarodne zaštite, kao i osobe kojima je ona odobrena.
Nažalost, pripadnici ovih skupina izloženi su diskriminaciji, govoru mržnje pa čak i fizičkim napadima, zbog čega je iznimno važno pružiti im odgovarajući zaštitu, ali i senzibilizirati i educirati javnost s ciljem smanjenja postojećih stereotipa i predrasuda u našem društvu.
Ključan čimbenik integracije je i učenje hrvatskog jezika, no Hrvatska još nema kontinuiran i uspostavljen sustav tečajeva jezika. Iako se za te potrebe preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje trenutno provodi sustav vaučera, svega 321 zahtjev za učenje hrvatskog jezika tijekom 2025. godine pokazuje da on nije dovoljno učinkovit.
Isto tako, problem nepoznavanja jezika utječe i na pristup zdravstvenom sustavu, prije svega, mogućnostima jasnog sporazumijevanja s liječnikom što je preduvjet postavljanja odgovarajuće dijagnoze i učinkovitog liječenja, pri čemu, prema podacima istraživanja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ samo 40% stranih radnika ima izabranog obiteljskog liječnika u Hrvatskoj, a tek 5% migrantkinja izabranog ginekologa.
Problem je i činjenica da Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju osobe pod međunarodnom zaštitom ne prepoznaje kao osiguranike pa nemaju izabranog liječnika primarne zdravstvene zaštite, niti pristup e-uputnici ili e-receptu.
Strani radnici u velikom broju se suočavaju i s problemom neadekvatnog stanovanja, primjerice, prema podacima NZJZ-a „Dr. Andrija Štampar“, svaki šesti živi u prostoru s više od 11 do čak 30 osoba, što ukazuje na iznimno loše uvjete stanovanja i nemogućnost kvalitetnog provođenja dnevnog ili tjednog odmora. Pozitivno je što je izmjenama Zakona o strancima propisana i izmjena Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja čime bi trebali biti propisani i minimalni uvjeti smještaja, no izmjene koje su u studenom 2025. godine bile u javnom savjetovanju još uvijek nisu usvojene.
Zamjenica Vlašić ukazala je i na problem priznavanja njihovih kvalifikacija u reguliranim profesijama iz medicinske struke, jer trenutni složen i skup postupak svakako može biti demotivirajući i odvraćajući, dok se, s druge strane, hrvatsko tržište rada suočava s nedostatkom mnogih stručnjaka.
Za kraj, zamjenica Vlašić je naglasila kako bi u postupku osmišljavanja integracijske politike trebala pomoći i iskustva drugih država članica EU-a koje su se već suočile s istim ili sličnim problemima, odnosno iskoristiti postojeće primjere dobre prakse te osmisliti vlastite kvalitetne i učinkovite politike za rješavanje ostalih izazova.
Uz zamjenicu Vlašić, u raspravi su sudjelovali i Ivan Balabanić iz Instituta za istraživanje migracija, Ivana Drobac Kern iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Momir Karin iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Luka Kos iz Centra za mirovne studije te Lucija Koren i Dora Palić iz Hrvatskog pravnog centra, a moderirala ju je saborska zastupnica Sanja Bježančević.
