Dragi građani i građanke,
Ulazak u novu godinu uvijek je prigoda da jedni drugima zaželimo, da nam u bitnim stvarima bude bolja od prethodne. Stoga mi se u ovome trenutku čini potrebnim osvrnuti se i sagledati koje nam je poruke poslala 2013. godina kada je u pitanju osnovna misija institucije pučke pravobraniteljice, a to je zaštita i promicanje ljudskih prava kao temeljne društvene i ustavne vrijednosti. Naime, 2013. je u mnogočemu obilježena događajima koji su se što izravno, a što neizravno ticali zaštite ljudskih prava pojedinaca i skupina u našemu društvu.
Ako će se oko ičega ljudi različitih svjetonazora u Hrvatskoj složiti, to je svakako da godina na izmaku nije bila ona u kojoj smo na razini poštivanja ljudskih prava, političkih ili socijalnih te demokratskih postupaka koji ih prate – učinili pozitivan iskorak. Ključno je pitanje, međutim, kako i zašto nam se to dogodilo, odnosno što su nam poručili događaji iz 2013., a da to možemo i moramo popraviti u 2014.? Držim da je protekla godina pokazala tri ključna momenta presudna za daljnji razvoj poštivanja ljudskih prava, pa i hrvatsko društvo u cjelini.
U prvome redu, pokazalo se kako se konstruktivna rasprava o ljudskim pravima može voditi jedino u tolerantome ozračju, što na žalost, nije odlika javnih rasprava u Hrvatskoj. Neprimjeren, uvredljiv i svađalački govor, ali i diskriminatoran govor i govor mržnje obilježili su javne rasprave o referendumu o braku, o pravima nacionalnih manjina, ali i rasprave o temama vezanim za sport, obrazovanje, zdravstvo, reformu javne uprave. Verbalno nasilje i diskriminatoran govor vrlo brzo stvaraju temelje za fizičko nasilje, čemu smo, nažalost, također bili svjedoci. Nasilje nad simbolima nacionalnih i vjerskih manjina, na sportskim utakmicama, nad aktivistima građanskih inicijativa, govori o koraku unatrag u sposobnosti da saslušamo i čujemo drugoga, da pokušamo razumijeti i dopustimo drugačiji životni stil, stav ili jednostavno pripadnost nekoj skupini. Na tome naš obrazovni sustav i sve nadležne isnititucije, ali i javne osobe i mediji, trebaju raditi puno više u sljedećoj i svim narednim godinama. Samo jake, stabilne i neovisne institucije sustava te snažno civilno društvo, mogu biti jamac ostvarenja ljudskih prava, a zakonodavna i izvršna vlast trebaju usmjeravati energiju u donošenje takvih zakona, odluka i strategija, koji će zaustaviti opasan trend erozije socijalnih prava građana.
Nadalje, 2013. je pokazala još jednu vrlo važnu činjenicu: čak i kada su nam namjere da zaštitimo prava neke skupine ili pojedinca, poštovanje demokratske procedure i institucija sustava koji su nostitelji demokratskog procesa, jedini je ispravan put da se to učini. Tome smo se osvjedočili pri propuštanju da se referendumsko pitanje pošalje na ocjenu ustavnosti Ustavnome sudu, kao i planiranoj vrlo kratkoj javnoj raspravi povodom izmjena Ustava. Naime, jedino zrela demokracija, u kojoj se dosljedno poštuje demokratska procedura i institucije te napose institut javne rasprave, jedini je okvir u kojem se ljudska prava mogu ostvarivati.
Na kraju – ali ne i najmanje važno, ova nas je godina podsjetila i na to kako je, kada su socijalna prava građana ugrožena, ogorčena većina podložna ići za ograničavanjem prava drugih, najčešće onih koji su u manjini. Naime, u godini u kojoj smo svjedočili slikama radnika koji prosvjeduju zbog neisplate plaća, ljudi koji ostaju bez jedine kuće ili stana, redovima nezaposlenih, liječnicima bez adekvatne plaće i pacijentima bez adekvatne skrbi, goruća društvena tema u području ljudskih prava postalo je prikupljanje potpisa i održavanje referenduma s ciljem da se brak i ustavno definira kao zajednica isključivo muškarca i žene, iako takva odredba već stoji u zakonu. Sva društvena energija, materijalni resursi i javni fokus rezultirali su svjetonazorskom polarizacijom društva uoči referenduma o braku, koja se nastavila i povodom inicijative da se ograniče prava na ravnopravnu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina.
Potreba za njegovanjem tolerantnog ozračja u kojem se poštuje pravo na različitost manjina, poštovanje demokratske procedure te zaustavljanje trenda urušavanja socijalnih prava građana, odgovornost je prvenstveno Vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, svih državnih tijela i samih političara, ali naravno, i svakoga od nas, da u okviru svoje obitelji, udruge, posla, zajednice u kojoj živimo, djelujemo u tom smjeru. Samo takvim promišljanjem i ponašanjem učinit ćemo 2014. drugačijom od godine koja je na izmaku.
Uz najbolje želje svim građanima i građankama, upućujem poziv da zajedno učinimo da 2014. bude godina zaokreta u svijesti o ljudskim pravima i, što je još važnije, bar jedan korak naprijed u njihovom ostvarivanju u praksi.
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica
