Naziv knjige i kazališne predstave „Ciganin, ali najljepši“ bio je razlog pritužbe u kojoj se od pučke pravobraniteljice traži „zabrana izvođenja predstave, povlačenje knjige iz prodaje i sankcioniranje svih u svezi s tim odgovornih osoba“. Riječ je o zahtjevima koji su izvan nadležnosti institucije, no pritužba je razmatrana kroz ulogu središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije, kao odnos prava na zaštitu od diskriminacije po osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože i nacionalnog podrijetla te kulturnih prava i prava na slobodu govora.
Djelo „Ciganin, ali najljepši“ u umjetničkoj formi progovara o vrlo teškim pitanjima društvene nejednakosti, diskriminacije, trgovine ljudima, te osobnim izborima i promašajima, pri tome koristeći provokativan i nesumnjivo uvredljiv termin „Ciganin“. No, time ne predstavlja govor mržnje ili povredu prava ili slobode drugih.
Pravo na slobodu izražavanja jedno je od građanskih i političkih sloboda i prava zajamčenih Ustavom i brojnim međunarodnim dokumentima, a podrazumijeva slobodu medija, govora i javnog nastupa, političko, umjetničko te komercijalno izražavanje. Ono je temelj suvremene demokracije i jedna od ključnih čimbenika demokratskog društva, uvjet njegovog napretka i napretka svakog pojedinca. Sloboda izražavanja, sukladno Europskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, može biti ograničena u točno određenim slučajevima, kao što je govor mržnje ili kada je to potrebno radi zaštite ugleda ili prava drugih i dr.
Iako Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama izrijekom ne štiti kulturna prava, kao što to čini Međunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Europski sud je prepoznao kulturna prava kao vrijednost zaštićenu Konvencijom. Tako je uspostavljena visoka razina zaštite umjetničkih djela, kao što su književnost, poezija, slikarstvo, jer pružaju mogućnost razmjene kulturnih, političkih i društvenih informacija i ideja svih vrsta, što je nužno u demokratskom društvu. Ponekad forme i izreke umjetničkih djela mogu biti čak i uvredljive ili uznemirujuće, no to može biti jedna od svrha umjetnosti – usmjeravanje pažnje i otvaranje društvenog dijaloga o ponekad bolnim i teškim društvenim temama.
Dodatno, zabrane umjetničkih djela su vrlo ekstremne mjere zadiranja u pravo slobode govora i moraju biti opravdane potrebom zaštite drugih, isto tako ozbiljno ugroženih prava, kao što su primjerice, nacionalna sigurnost ili javni red.
To u ovoj knjizi i predstavi nikako nije slučaj, dapače, one su svojom pojavom otvorile dijalog o položaju romske nacionalne manjine i migranata u hrvatskom društvu, odnosno o teškoćama i predrasudama kojima su izloženi, što je ne samo dobrodošlo, već i poželjno.
