Promicanje slobode medija i neovisnog novinarstva kao temelja svakog demokratskog društva jedan je od ciljeva Svjetskog dana slobode medija koji se obilježava 3. svibnja.
Neovisni, profesionalni i stručni mediji preduvjet su kritičkog, istraživačkog i propitujućeg novinarstva. Ključni su za vladavinu prava, demokraciju i zaštitu ljudskih prava, odnosno slobodu mišljenja i izražavanja, kao i prava građana da budu informirani te istraživanje nepravilnosti i izvještavanje o njima.
Jačanju slobode, neovisnosti i pluralizma medija te osnaživanju novinara u Europskoj uniji trebao bi doprinijeti Europski akt o slobodi medija (EMFA) koji se od kolovoza 2025. izravno primjenjuje u svim državama članicama. Zbog toga je i Hrvatski sabor krajem ožujka ove godine usvojio Zakon o provedbi Uredbe (EU) o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU.
EMFA na razini cijele EU uspostavlja pravila o medijskim slobodama i zaštiti novinara, obvezujući države članice na zaštitu neovisnosti medija od političkog, privatnog i gospodarskog utjecanja. Ujedno zabranjuje tijelima vlasti vršenje pritiska na novinare da otkriju svoje izvore, između ostalog, prijetnjama pritvorom, sankcijama, pretresom ureda ili instaliranjem špijunskog softvera na njihove uređaje.
Pučka pravobraniteljica ukazala je i da bi nakon usvajanja Zakona o provedbi Uredbe, trebalo pristupiti cjelovitim izmjenama medijskih zakona radi postizanja efektivne usklađenosti medijskog zakonodavstva s ciljevima Europskog akta o slobodi medija. To znači da je u duhu Akta, njegovog sadržaja i tehničkih rješenja, nužno uskladiti i sve postojeće propise koji se tiču ovog područja, poput Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima, Zakona o HRT-u te Zakona o HINA-i.
Još jedan zakon kojim bi trebalo doprinijeti neovisnom, slobodnom i profesionalnom djelovanju medija jest Zakon o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, koji je trenutno u postupku usvajanja.
Usvajanje tog zakona potaknuto je transponiranjem Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”, tzv. SLAPP tužbe). Nažalost, broj takvih tužbi čiji cilj nije ostvarivanje pravde, već ušutkavanje onih koji progovaraju u javnom interesu, ponajviše novinara, ali i nevladinih organizacija, članova civilnog društva i drugih branitelja ljudskih prava, posljednjih godina je u porastu pa je temeljni cilj Direktive omogućavanje zaštite od SLAPP tužbi u građanskim postupcima u državama članicama EU-a.
No, s ciljem još učinkovitije zaštite novinara i svih osoba uključenih u javno djelovanje trebalo bi razmotriti i osmisliti mehanizme njihove zaštite i u području kaznenih djela protiv časti i ugleda poput klevete i uvrede, jer i pokretanje takvih sudskih postupaka može predstavljati oblik pritiska. Zbog toga je pučka pravobraniteljica u Izvješću za 2025. godinu nadležnom Ministarstvu kulture i medija preporučila izradu analize utjecaja zlonamjernih kaznenih postupaka protiv novinara i novinskih redakcija na slobodu medija.
Važan čimbenik očuvanja slobode medija te njihovog neovisnog i profesionalnog djelovanja je i dugoročno održivo financiranje. Ono treba biti stabilno i predvidljivo, posebice kod javnih servisa poput HRT-a i HINA-e, kako bi bili otporniji na političke utjecaje. HND navodi i da je javno financiranje medija putem institucionalnih potpora često netransparentno, bez jasnih kriterija financiranja, dok je za neprofitne medije predviđen manji dio sredstava Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, što negativno utječe i na zapošljavanje medijskih djelatnika.
Slobodu medija ugrožavaju i fizički napadi na novinare, koji se, nažalost, nerijetko prihvaćaju kao rizik profesije. Iako već nekoliko godina postoje protokoli o postupanju policije u slučaju napada na novinare, u praksi se oni nejednako primjenjuju, što pokazuju i primjeri iz Zagreba i Štrbačkog Buka. U prvom slučaju napad na novinarsku ekipu, sukladno Protokolu 1, odmah je okarakteriziran kao kazneno djelo protiv osoba koje obavljaju poslove od javnog interesa, dok je kod drugog napada policija i napadače i novinare prvo namjeravala prijaviti za tuču, odnosno prekršaj remećenja javnog reda i mira, ali je nakon što su se novinari pozvali na Protokol 1, u konačnici napad ipak okarakteriziran sukladno njemu.
Zbog toga je pučka pravobraniteljica Ministarstvu unutarnjih poslova preporučila dodatno educiranje policijskih službenika o svrsi, očekivanom učinku i primjeni Protokola o postupanju policije prilikom saznanja o kaznenom djelu počinjenom na štetu novinara i drugih medijskih djelatnika u obavljanju radnih zadaća.
Više o ovoj temi možete pronaći i u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2025.
