Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter 14. travnja 2026. sudjelovala je na sjednicama Odbora za pravosuđe, Odbora za informiranje, informatizaciju i medije te Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na kojima se raspravljalo o Prijedlogu Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
Do 7. svibnja 2026. Hrvatska treba transponirati EU Direktivu o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka, tzv. SLAPP tužbi. Broj takvih tužbi usmjerenih na ušutkavanje onih koji progovaraju u javnom interesu, ponajviše novinara, nevladinih organizacija i članova civilnog društva, posljednjih godina je u porastu pa je temeljni cilj Direktive omogućavanje zaštite od SLAPP tužbi u građanskim postupcima u državama članicama EU-a.
Pravobraniteljica Šimonović Einwalter ukazala je kako je pozitivno što je nacionalnim zakonom predviđena i šira zaštita nego što je propisano Direktivom, odnosno obuhvaćena je i zaštita osoba uključenih u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa unutar Hrvatske, a ne samo u slučajevima s prekograničnim implikacijama, čime je stvoren okvir za njihovu sveobuhvatniju i učinkovitiju zaštitu.
Pri tom je nužno postići i ravnotežu između slobode izražavanja i prava građana da budu informirani te zaštite ugleda i privatnosti osoba o kojima je riječ. Međutim, neke odredbe Prijedloga koje su dostavljene u prvom čitanju, primjerice, vezane za ograničenje najvišeg iznosa eventualne novčane kazne za tužitelje, ukoliko se utvrdi da je uistinu bilo riječ o zlonamjernom sudskom postupku usmjerenom na ušutkavanje kritike, u nekim slučajevima neće imati dovoljno snažan odvraćajući učinak, što je jedna od svrha donošenja samog Zakona.
Naime, prema Prijedlogu, sud tužitelju fizičkoj osobi može izreći novčanu kaznu u iznosu od 10 posto vrijednosti predmeta spora, ali ne više od 5.000 eura, odnosno tužitelju pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 20 posto vrijednosti predmeta spora, ali ne više od 20.000 eura.
Takvim određivanjem gornje granice novčane kazne za tužitelja, pogotovo kada su ekonomski dominantni u odnosu na tuženika, onemogućava se postizanje dovoljno odvraćajućeg učinka za iniciranje ovakve vrste zlonamjernih postupaka. Naime, nekim tuženicima koji su financijski znatno moćniji, eventualno plaćanje takvih ograničenih iznosa kazni ne bi predstavljalo značajniji problem, pogotovo u odnosu na odgodu ili sprječavanje objavljivanja informacija koje bi mogle biti štetne za njihov ugled ili poslovanje.
Stoga je pučka pravobraniteljica predložila da se iz Prijedloga ukloni gornja granica novčane kazne, što je bilo predloženo i tijekom javnog savjetovanja.
Pravobraniteljica je ukazala i na potrebu usklađivanja pojedinih pojmova korištenih u prijedlogu zakona, odnosno korištenja pojma „branitelji ljudskih prava“, umjesto „borci za ljudska prava“, koji je kao izraz već uvrježen u hrvatskom jeziku i u skladu s izrazom “human rights defenders“ koji se koristi u Direktivi te i u drugim relevantnim dokumentima kao što je UN-ova Deklaraciji o braniteljima ljudskih prava.
Naime, UN-ova Deklaracija prepoznaje ključnu ulogu branitelja ljudskih prava u ostvarenju ljudskih prava zajamčenih UN-ovom Općom deklaracijom o ljudskim pravima te navodi njihova prava, s jedne i obaveze država u osiguravanju uvjeta za njihovo djelovanje, s druge strane. Uz to, UN je uspostavio i mandat Posebnog izvjestitelja za branitelje ljudskih prava, kao i Posebnog izvjestitelja za branitelje ljudskih prava u području okoliša, dakle, i u nazivima UN-ovih izvjestitelja se koristi formulacija „branitelja ljudskih prava“.
Isto tako, iako se u Zakonu koristi terminologija sadržana u službenom prijevodu Direktive, države članice u transponiranju nisu vezane prijevodom, nego stvarnim smislom i ciljem Direktive pa bi uvođenje drugačije terminologije poput „boraca za ljudska prava“ umjesto „branitelja ljudskih prava“ moglo dovesti do nepotrebnih zabuna.
Pravobraniteljica je ukazala i da u slučaju uključivanja trećih osoba, odnosno umješača, u sudske postupke na strani osoba uključenih u javno djelovanje, primjerice, institucije pučke pravobraniteljice ili organizacija, ustanova, udruga i drugih fizičkih ili pravnih osoba koje se u okviru svoje djelatnosti bave zaštitom i promicanjem prava tih osoba, Zakonom ne bi nužno trebalo biti propisano postojanje i njihovog pravnog interesa, već je dovoljan njihov legitiman interes.
U protivnom se može steći dojam da je u postupku potrebno imati, a moguće i dokazivati, pravni interes, što bi bila preotegotna okolnost i ne bi bilo u skladu s ciljem Direktive usmjerenom na osnaživanje položaja osobe uključene u javno savjetovanje kao stranke u zlonamjernom sudskom postupku.
Naime, ovdje je riječ o drugačijem tipu miješanja nego što je to uređeno Zakonom o parničnom postupku, gdje cilj nije ostvarivanje vlastitih pravnih interesa, već zaštita javnog djelovanja i prava određenih osoba i skupina, primjerice, novinara ili organizacija civilnog društva, da javno djeluju.
U konačnici, pravobraniteljica Šimonović Einwalter je također istaknula kako bi s ciljem učinkovitije zaštite osoba uključenih u javno djelovanje trebalo razmotriti i osmisliti mehanizme njihove zaštite i u području kaznenih djela protiv časti i ugleda poput klevete i uvrede, jer i pokretanje takvih sudskih postupaka može predstavljati oblik pritiska. Pučka pravobraniteljica zbog toga je i u Izvješću za 2025. godinu nadležnom ministarstvu izdala preporuku o potrebi izrade analize utjecaja zlonamjernih kaznenih postupaka protiv novinara i novinskih redakcija na slobodu medija.
