* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

Pučka pravobraniteljica kroz više mandata štiti prava osoba koje su lišene slobode i nalaze se u tijelima zatvorskog sustava. Na temelju ombudsmanskog te mandata nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, sukladno ovlastima iz Zakona o pučkom pravobranitelju, postupa po pritužbama i u predmetima pokrenutima na vlastitu inicijativu. Prema mandatu iz Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (ZNPM), preventivno obilazi mjesta u kojima se nalaze osobe lišene slobode.

U prvom dijelu je prikazan rad po predmetima, a u drugom djelu uvid stečen kroz preventivne obilaske.

Prenapučenost zatvorskog sustava, nedostatak službenika, nedostatna kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite i normativne manjkavosti samo su neki problemi na koje kontinuirano ukazujemo. Unatoč tome, ovi problemi ne samo da su i nadalje prisutni, već su neki dodatno pogoršani u 2024. godini.

Trend povećanja broja osoba lišenih slobode (OLS), koji je započeo 2020. godine, dodatno je izražen 2024. godine, a situacija je alarmantna naročito u zatvorenim uvjetima. Prema stavu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT), prenapučenost može ugroziti sve napore države za zabranu mučenja i drugih oblika zlostavljanja, jer nedostatak osobnog prostora i privatnosti dovodi sve zatvorenike u opasnost, posebno najranjivije. Pri tome su polovica svih OLS istražni zatvorenici. Prema dostupnim podacima, oko 25% svih OLS je u zatvorskom sustavu zbog određenog istražnog zatvora ili osude zbog kaznenog djela iz čl. 326. KZ-a (Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma), od kojih su velik broj strani državljani, što zahtijeva prilagodbu zatvorskog sustava.

Prema podacima MPUDT-a, planira se izgradnja novih kaznenih tijela, standardiziranih modularnih aneksa te nekoliko zasebnih infrastrukturnih projekata. Iako je izgradnja novih kaznenih tijela nužna, uz ove mjere je važno poduzimati i druge. Stoga ponovno naglašavamo da povećanje smještajnih kapaciteta bez sveobuhvatnih mjera koje, među ostalim, obuhvaćaju izmjene zakonodavstva, prevenciju kriminaliteta, ali i bolju reintegraciju zatvorenika u društvo, samostalno neće riješiti prenapučenost.

Uz prenapučenost, situaciju dodatno otežava nedostatak službenika (pravosudnih policajaca, zdravstvenih radnika, službenika na poslovima tretmana zatvorenika). Ohrabruju podaci koje je resorni ministar iznio u Hrvatskom saboru pri predstavljanju Izvješća o stanju i radu kaznionica, zatvora, odgojnih zavoda i centara za 2023. godinu, da je krajem 2024. godine na temelju javnog natječaja na neodređeno vrijeme zaposleno 106 pravosudnih policajaca. Pozitivno je i što je trenutačno najveći broj službenika pravosudne policije u sustavu od 2007. godine. No, važno je istaknuti da su postojeće sistematizacije radnih mjesta izrađene prema smještajnom kapacitetu kaznenih tijela, a nije uzeta u obzir (postojeća) prenapučenost zatvorskog sustava.

Kvaliteta zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu te njezina dostupnost i dalje su veliki problem. Razlog tome je i još uvijek neregulirano obavljanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. MPUDT nas je obavijestilo da je izrađen Nacrt Pravilnika o normativima i standardima za pružanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu, te da je dostavljen na mišljenje MZ-u. Zatvorska bolnica u Zagrebu još nema odobrenje MZ-a za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Potrebno je riješiti i status tzv. ambulanti odnosno odjela zdravstvene zaštite koji djeluju u okviru kaznenih tijela. Ovakva i slična neriješena organizacijska pitanja značajno otežavaju pružanje odgovarajuće zdravstvene zaštite zatvorenicima. Zatvorska bolnica u Zagrebu zbog nedostatnog kapaciteta često ne može primiti zatvorenike kojima je potrebno bolničko liječenje, a kontinuiran je i nedostatak zdravstvenih radnika zaposlenih u kaznenim tijelima.

Normativne manjkavosti Zakona o izvršavanju kazne zatvora (ZIKZ), posebice u dijelu koji se odnosi na red i sigurnost, Zakona o kaznenom postupku (ZKP), u dijelu koji se odnosi na stegovne postupke protiv istražnih zatvorenika te ubrzanje kaznenih postupaka,  te čl. 44. Kaznenog zakona (KZ), koji se odnosi na izvršavanje kazne zatvora u domu, na koje godinama ukazujemo nisu otklonjene ni u 2024. godini.

 

Zaštita prava osoba lišenih slobode

Iako su razlozi zbog kojih su nam se OLS i članovi njihovih obitelji obraćali u 2024. godini raznovrsni, od zamolbi za pomoć u vezi premještaja, pritužbi na postupanja službenika do nedovoljne učinkovitosti pravnih sredstava, problemi u pružanju zdravstvene zaštite i neodgovarajući uvjeti smještaja i nadalje su najzastupljeniji razlozi prituživanja.

OLS se najčešće pritužuju na nedovoljnu dostupnost zdravstvene zaštite – čekanje na liječnički pregled, neprovođenje fizikalne terapije, neupućivanje na specijalističke preglede i slično.

I tijekom 2024. godine liječnicima zaposlenima u kaznenim tijelima teškoću je predstavljala nepovezanost sa Centralnim zdravstvenim informacijskim sustavom RH (CEZIH), na što smo godinama ukazivali ministarstvima za pravosuđe i zdravstvo. Do studenoga 2024. godine liječnici nisu mogli izvršiti uvid u e-Karton OLS, koje često dolaze bez medicinske dokumentacije, što je značajno otežavalo kontinuitet pružanja potrebne zdravstvene skrbi, slijedom čega pozdravljamo uvedenu promjenu.

Vezano za neupućivanje na specijalističke preglede, jedan zatvorenik se pritužio da je bezuspješno tražio dermatološki i psihijatrijski pregled. Smatrao je da nakon dobivanja svraba u Kaznionici u Požegi nije dovoljan pregled liječnika Kaznionice, nego da je morao biti odveden dermatologu. Razumijemo da liječnici kaznenih tijela određuju na koje preglede će uputiti zatvorenike te da određuju prioritete, ali bi, u slučajevima kada smatraju da pregledi specijalista nisu potrebni, trebali zatvorenike upoznati s pravom na specijalistički pregled sukladno čl. 114. ZIKZ-a. Njime je propisano da zatvorenik ima pravo tražiti pregled specijalista ako takav pregled nije odredio liječnik kaznenog tijela, no da će snositi troškove ako specijalist utvrdi da nema bolesti ili novih spoznaja o bolesti.

Neke pritužbe ukazuju i na postojanje javnozdravstvenih problema u kaznenim tijelima. Tako nam se grupa istražnih zatvorenika pritužila na stjenice u sobama. Tijekom ispitnog postupka u Zatvoru u Splitu u lipnju 2024. godine uvidom u Evidenciju sudskog nadzora utvrdili smo da su se istražni zatvorenici žalili na stjenice još u travnju 2024. godine. Nakon što smo zatražili informacije o poduzetom, obaviješteni smo da su u srpnju 2024. godine djelatnici NZJZ i tvrtke za dezinfekciju i dezinsekciju proveli mjere suzbijanja stjenica.

 “Ja nemam nekih zdravstvenih problema, no bivanjem ovdje naravno da su se pojavili problemi i to prvi sa zubima. Prvog zubara kojeg sam dobio je bio nakon 16 mjeseci čekanja, a nakon toga bio sam naručivan u razmaku od 2-3 tjedna što mi nije omogućeno na taj razmak nego nakon 2-3 mjeseca, razlog nepoznat, ali imam sada velike probleme sa zubima i naravno još čekam termin, ide već u 3-i mjesec čekanja…, ali meni je HITNO jer jako boli, a nitko ne mari ovdje… Sada je srijeda 4. 9. 2024., napisat ću otvoreno da me zubi bole do velike razine i zabrinjavajuće za zdravlje moje, a gospodu ovdje nije briga. Ja non-stop pišem zahtjev za zubara i pitam stalno, neki nerealni odgovori dolaze…ovo prelazi u mučenje i ovo ne rješava lekadol ili brufen, sve je gore i gore… Trenutno pišem vama sa velikom glavoboljom i zuboboljom i ljut sam na ovaj sustav kako funkcionira te bih vas zamolio za pomoć.…“

Godinama ukazujemo da i nedostatak službenika utječe na poštivanje pojedinih prava zatvorenika. Jedan zatvorenik Zatvora u Rijeci pritužio nam se jer je tek nakon 16 mjeseci pisanja zamolbi odveden stomatologu. Raspoloživi termini u Domu zdravlja Primorsko-goranske županije zbog prenapučenosti i povećanog broja prijama ne zadovoljavaju potrebe Zatvora, no dio dogovorenih pregleda se ne realizira zbog nedovoljno pravosudnih policajaca i povećanog broja sudskih rasprava.

Kontinuiran rast popunjenosti smještajnih kapaciteta zatvorskog sustava i nedovoljno ulaganje u održavanje i adaptacije prostora u kojima OLS borave, utječe na povećani broj pritužbi na uvjete smještaja.

“U sobi sam od 21 m2 sa još 6 (šest) osoba. U tu kvadraturu je uključen i toalet koji nije ograđen od ostatka sobe tako da možemo vidjeti jedni druge dok vršimo nuždu, a smrad koji se širi sobom je nesnosan…. Doveli su nam u sobu teškog psihičkog bolesnika starije životne dobi koji vrši nuždu u gače, ima demenciju i tko zna koje još dijagnoze. Da bi stvar bila još gora, medicinska sestra nam je donijela pelene pa da ih stavimo gospodinu po potrebi…“

Budući da je čl. 136. ZKP-a propisano da se istražni zatvor mora izvršavati tako da se ne vrijeđa osobu i dostojanstvo zatvorenika, posebnu pozornost izazvali su navodi nekih pritužitelja da osobama s kojima su smješteni u sobi, a koje ne mogu brinuti za sebe, moraju mijenjati pelene ili im pomagati pri tuširanju odnosno provođenju njege (rezanje noktiju na nogama i sl.). Nismo nedvojbeno utvrdili osnovanost ovih navoda, no indikativno je da smo takve pritužbe zaprimili iz različitih kaznenih tijela (primjerice iz zatvora u Zagrebu, Zadru i Puli).

Dodatno zabrinjava način postupanja Središnjeg ureda za zatvorski sustav (SUZS) s pritužbama istražnih zatvorenika na neodgovarajuće uvjete smještaja. Primjerice, u ispitnom postupku smo utvrdili da je SUZS pritužitelju, iako su istražni zatvorenici na raspolaganju imali samo 2,8 m2  smještajnog prostora, odgovorio da je smješten sukladno Pravilniku o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, zanemarujući da je čl. 13. st. 6. Pravilnika propisano da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

U Zatvoru u Splitu istražni zatvorenik nam je naveo da je u velikoj grupi supočinitelja, zbog čega dnevno može šetati tek pola sata, dok mu svaki treći dan odobre još dodatnih sat vremena. Takvo postupanje je u suprotnosti sa čl. 138 st. 1. ZKP-a, kojim je propisano da se istražnim zatvorenicima treba osigurati najmanje dva sata šetnje dnevno.

I nadalje zaprimamo pritužbe zatvorenika na prijevoz u neodgovarajućim vozilima, koja nisu opremljena sigurnosnim pojasevima. Na ovaj problem ukazujemo godinama. Od MPUDT-a smo dobili informaciju da je u 2023. godini započeo postupak nabave specijalnih vozila za prijevoz OLS u kojima će biti ugrađeni sigurnosni pojasevi na svim sjedećim mjestima, što je pozitivno. Vozila bi trebala biti isporučena u prvom kvartalu 2025. godine.

Pojedini zatvorenici pritužuju se na netransparentno odobravanje pogodnosti boravka s bračnim ili izvanbračnim drugom odnosno životnim ili neformalnim životnim partnerom u posebnoj prostoriji bez nadzora (tzv. bračne posjete). Neka kaznena tijela su vrlo restriktivna u tumačenju uvjeta za upis izvanbračnog partnera u karton posjeta (primjerice, izvanbračni partneri morali su prethodno živjeti na istoj adresi). Iako pogodnosti nisu pravo zatvorenika, već skup poticajnih mjera, kriteriji njihovog odobravanja moraju biti jasniji.

Zatvorenici se pritužuju i na nedostatak organiziranog provođenja slobodnog vremena. Prenapučenost kaznenih tijela izravno je povezana i s mogućnošću organiziranja slobodnih aktivnosti, ali i pojedinih općih programa (tečajevi i sl.) jer je većina zajedničkih prostorija u zatvorima prenamijenjena u sobe za smještaj.

Zatvorenici često iskazuju nepovjerenje u učinkovitost zahtjeva za sudsku zaštitu, navodeći da se rješenja o osnovanosti isključivo temelje na očitovanju kaznenog tijela. Iako nam do pripreme ovog izvješća nisu dostavljeni podaci o broju rješenja sudaca izvršenja kojima je zahtjev za sudsku zaštitu utvrđen osnovanim tijekom 2024. godine, za ilustraciju mogućeg razloga nepovjerenja poslužit će podatak iz Izvješća Vlade RH o stanju i radu kaznionica zatvora i odgojnih zavoda za 2023. godinu (od  9. siječnja 2025. godine), prema kojem je u 2023. godini podneseno 147 zahtjeva za sudsku zaštitu, od kojih je 141 odbijen kao neosnovan.

Uvažavajući neovisnost sudbene vlasti, u studenom 2023. godine zamolili smo Vrhovni sud RH da ispita postupanje nadležnih sudova u odnosu na poštivanje povjerljivosti komunikacije između osumnjičenika ili optuženih osoba i njihovih odvjetnika, o čemu smo pisali u Izvješću za 2023. godinu. Na ovaj problem ukazuje i presuda ESLJP-a Mafalani protiv Hrvatske 3646/17 od 21. svibnja 2024. godine, u kojoj je, između ostaloga, zbog neopravdanog miješanja u pravo podnositelja na poštivanje povjerljivosti njegovog dopisivanja s braniteljem utvrđena povreda čl. 8. EKLJP-a. Iako nismo zaprimili informaciju Vrhovnog suda RH o poduzetom, stav o ovoj problematici jasno proizlazi iz Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima vijeća Visokog kaznenog suda RH i predsjednicima kaznenih odjela županijskih sudova iz ožujka 2024. godine, prema kojima se čl. 139. st. 3. ZKP-a o nadzoru dopisivanja ne odnosi na dopisivanje istražnog zatvorenika i branitelja. Vjerujemo da će to dodatno doprinijeti poštivanju povjerljivosti komunikacije osumnjičenika ili optuženika i njihovih odvjetnika.

Uočavali smo da pritužbe istražnih zatvorenika pučkoj pravobraniteljici, u pojedinim slučajevima, kaznena tijela dostavljaju nadležnim sudovima, što je u suprotnosti sa čl. 139. st. 6. ZKP-a. Stoga smo SUZS-u preporučili da svim kaznenim tijelima ukaže na potrebu dosljednog postupanja u skladu sa ZKP-om, što je i učinjeno.

 

Obavljanje poslova NPM-a

U skladu s ovlastima iz ZNPM-a, 2024. godine smo obišli Zatvor u Zadru, Kaznionicu u Lepoglavi i Centar za dijagnostiku u Zagrebu. Obilasci su bili usmjereni na poštivanje prava OLS u području uvjeta smještaja, obavljanje poslova odjela zdravstvene zaštite zatvorenika, obavljanje poslova odjela tretmana te na održavanje reda i sigurnosti. U obilasku Kaznionice u Lepoglavi sudjelovala je neovisna stručnjakinja, medicinska sestra magistra sestrinstva.

Podaci su prikupljeni u razgovorima s upraviteljima i drugim službenicima te u grupnim i pojedinačnim razgovorima s OLS. Izvršen je i uvid u relevantne evidencije i dokumentaciju te su provedena anonimna anketiranja OLS. U izvješćima o obilascima dali smo ukupno osam upozorenja i 21 preporuku.

 

Uvjeti smještaja

Neodgovarajući uvjeti smještaja u najvećoj su mjeri rezultat kontinuiranog rasta popunjenosti smještajnih kapaciteta te su i dalje gorući problem zatvorskog sustava. Prema podacima MPUDT-a, 2024. godine u zatvorskom sustavu boravilo je 2.370 osoba više nego 2023. godine.

Popunjenost ukupnih smještajnih kapaciteta kaznenih tijela na dan 31. prosinca 2024. godine iznosila je 125%, a u zatvorenim uvjetima čak 141%. Najteža situacija bila je u zatvorima u Varaždinu (195%), Karlovcu (205%) te Zadru (211%). Boravak u takvim uvjetima nerijetko rezultira povredom prava OLS, u prilog čemu govore odluke Ustavnog suda u kojima se naglašava dužnost države da osigura uvjete koji poštuju ljudsko dostojanstvo i u kojima osoba nije izložena nelagodi ili trpljenju čiji bi intenzitet prelazio neizbježnu razinu, inherentnu lišenju slobode i boravku u zatvoru (U-IIIBi-7372/2022). Prema izjavi resornog ministra u Hrvatskom saboru od 26. siječnja 2025. godine, RH je u posljednje četiri godine isplatila 1,260.000 eura naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvorima i kaznionicama.

Porast prenapučenosti posljedica je, između ostalog, i činjenice da se u zatvorskom sustavu nalazi velik broj osoba kojima je određen istražni zatvor ili su osuđene zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. KZ-a (Protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, drugoj državi članici EU ili potpisnici Šengenskog sporazuma).

Veliki broj tih osoba su stranci što, zbog različitih etničkih pripadnosti te razlike u jeziku, kulturi, običajima i vjeri, ali i drugih specifičnosti, a osobito u uvjetima prenapučenosti, može postavljati različite  organizacijske, sigurnosne, tretmanske, zdravstvene i druge izazove. Nesporno je da povećan broj stranih državljana zahtjeva prilagodbu zatvorskog sustava, zbog čega smo od MPUDT-a zatražili detaljne informacije o mjerama koje se poduzimaju ili se planiraju poduzeti kako bi se osiguralo poštivanje njihovih prava. Kako je moguć daljnji porast broja stranih državljana u zatvorskom sustavu, situaciju ćemo s osobitom pozornošću nastaviti pratiti.

S obzirom na kontinuirani rast popunjenosti smještajnih kapaciteta zatvorskog sustava, od MPUDT-a smo zatražili informaciju o mjerama koje se poduzimaju u cilju smanjenja prenapučenosti i otklanjanja njenih negativnih utjecaja na poštivanje prava OLS. Prema zaprimljenom očitovanju, planira se izgradnja novih kaznenih tijela u Ličko-senjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Osječko-baranjskoj županiji, a usporedo će se raditi na srednjoročnim infrastrukturnim investicijama, tzv. modularnoj gradnji. Naime, krajem studenoga 2024. godine potpisani su Ugovori o projektiranju i izgradnji standardiziranih modularnih aneksa u Zatvoru u Varaždinu i Kaznionici u Lipovici-Popovači, čime bi se smještajni kapacitet povećao za 300 mjesta. U sklopu budućeg financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora i norveškog financijskog mehanizma planira se i nekoliko zasebnih infrastrukturnih projekata: u Kaznionici u Požegi, Zatvoru u Požegi, Odgojnom zavodu u Požegi te Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.

Pri izgradnji i povećanju kapaciteta nužno je voditi računa o poštivanju zakonskih i međunarodnih standarda smještaja, koji se kontinuirano razvijaju. Primjerice, u Izvješću Posebne izvjestiteljice UN za mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje iz 2024. godine (A/HRC/55/52), koje se odnosi na aktualna pitanja i dobru praksu u upravljanju zatvorima, državama se preporučuje da pri obnovi starih ili izgradnji novih kaznenih tijela primjenjuju inovativni arhitektonski dizajn kako bi se osigurala prilagodba klimatskim promjenama. Pri tome se naglašava da visoke temperature i zagrijane sobe dovode do porasta nasilja, smrtnosti i samoubojstava te olakšavaju širenje zaraznih bolesti. Treba podsjetiti da prema praksi ESLJP-a boravak u prenapučenim sobama s previsokim temperaturama može biti ponižavajući (Štrucl i drugi protiv Slovenije, zahtjevi br. 5903/10, 6003/10 i 6544/10 § 87).

Aktivnosti izgradnje i povećanja kapaciteta ocjenjujemo pozitivnima i nužnima, no, uzme li se u obzir višegodišnja prenapučenost, evidentno je da ih je trebalo poduzimati i ranije. Osim toga, dodatni smještajni kapaciteti, bez poduzimanja i drugih odgovarajućih mjera, neće dugotrajno riješiti problem. Primjerice, s obzirom na udio istražnih zatvorenika u ukupnom broju OLS, nužno je i izmjenama kaznenog zakonodavstva ubrzati kazneni postupak.

Prema informaciji MPUDT-a u listopadu 2024. godine osnovana je Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama ZKP-a (ZiD ZKP), čiji je cilj pronalaženje zakonskih rješenja u svrhu ubrzanja i povećanja učinkovitosti kaznenog postupka. Nacrt prijedloga ZiD ZKP-a trebao bi biti upućen u zakonodavni postupak u četvrtom kvartalu 2025. godine. Međutim, ne možemo zanemariti da je prema informaciji MPUDT-a (iz listopada 2023. godine) u studenom 2022. godine također bila osnovana Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga ZiD ZKP-a čiji je cilj, uz ostalo, također bilo ubrzanje i povećanje učinkovitosti kaznenog postupka. Sudbina te Radne skupine, kao ni njezini rezultati, nisu nam poznati.

Iako se u očitovanju MPUDT-a ističe da je u pravni sustav RH uveden elektronički nadzor, u dvije godine od početka njegove primjene, pod nadzorom Službe za elektronički nadzor bilo je 56 osuđenika i zatvorenika. Tijekom 2024. godine elektronički nadzor primijenjen je tek 35 puta (24 uvjetna otpusta uz elektronički nadzor i 11 istražna zatvora u domu uz elektronički nadzor). Stoga je nužno snažnije afirmirati primjenu alternativnih sankcija odnosno supstituta kazni zatvora.

Potrebno je i ograničiti primjenu kratkotrajnih kazni zatvora. Godinama upozoravamo da je potrebno osigurati pretpostavke za provedbu čl. 44. st. 4. KZ-a, kojim je propisano izvršavanje kazne zatvora do jedne godine u domu. To nije učinjeno ni u 2024. godini, premda je od stupanja na snagu KZ-a proteklo više od 12 godina.

U rujnu 2024. godine Odbor za ljudska prava UN-a je raspravio provedbu Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u Hrvatskoj (CCPR/C/HRV/CO/4), te je, uz ostalo, preporučio da se omoguće primjereni uvjeti boravka u zatvoru, u skladu s međunarodnim standardima, te da se problem prenapučenosti riješi, između ostalog, korištenjem alternativnih mjera lišenja slobode.

Ne smije se zanemariti ni da postojeći uvjeti smještaja mogu biti odlučujući u postupku izvršavanja europskog uhidbenog naloga (EUN). Naime, u predmetu Aranyosi i Căldăraru (C-404/15 i C-659/15 PPU) iz 2016. godine, Sud EU je prvi put priznao ograničenje načela uzajamnog povjerenja i priznavanja među državama članicama te je od pravosudnog tijela izvršenja zahtijevao da provede nadzor uvjeta oduzimanja slobode u državi članici izdavateljici. Tom je presudom uspostavljen okvir izvršavanja nadzora, kojem je cilj osigurati poštivanje čl. 4. Povelje (Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne). Ako se utvrdi opći nedostatak u zatvorskom sustavu države članice izdavateljice slijedi pojedinačna i detaljna procjena opasnosti kojoj bi osoba bila izložena. Kako je Sud naveo, nadzor može imati velik utjecaj na izvršenje EUN-a te može navesti pravosudno tijelo izvršenja da odgodi ili obustavi postupak predaje dotične osobe.

U obilascima kaznenih tijela utvrdili smo da OLS borave u neodgovarajućim, a u nekim slučajevima i ponižavajućim uvjetima. Primjerice, u Centru za dijagnostiku u Zagrebu, čija je popunjenost na dan obilaska iznosila 204% (uključujući dodatne sobe Zatvora u Zagrebu), čak 27 osoba spavalo je na madracima na podu, što je neprihvatljivo. U sobama površine 21,1 m2 (19,12 m2 bez sanitarnog čvora), smješteno je do devet zatvorenika, koji na raspolaganju imaju svega 2,12 m2 osobnog prostora. U sobama površine 10,06 m2 (8,08 m2 bez sanitarnog čvora), smješteno je do tri zatvorenika, te na raspolaganju imaju 2,69 m2 osobnog prostora. U „R-sobi“ (bivša radionica), površine 43,71 m2 (41,79 m2 bez sanitarnog čvora), smješteno je do 20 zatvorenika koji na raspolaganju imaju tek 2,09 m2.

Osim toga, vidljiv je nedostatak ulaganja i održavanja, zidovi su prljavi i oštećeni, a pločice u sanitarnom čvoru potrgane. Na neodgovarajuće uvjete smještaja kontinuirano ukazujemo, a to je učinio i CPT u Izvješću o posjeti RH 2022. godine, preporučivši značajno poboljšanje higijene u sobama te smanjenje popunjenosti (toč. 43). Osim toga, u sobama nema dovoljno ormarića za osobne stvari niti dovoljno stolica.

Dodatno, na što smo više puta ukazivali, sanitarni čvor nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije. Primjerice, u „maloj“ sobi u kojoj su smještena trojica zatvorenika, sanitarni čvor je odvojen od ostatka prostorije zidom visine oko 50 cm. Zatvorenici koji u njoj spavaju, jedu i borave 22 sata dnevno, navode da se prostorijom često širi nesnosni smrad. Boravak u ovakvim uvjetima, uz neosiguranje privatnosti čak ni pri korištenju wc-a, nije primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima.

Nedostatak osobnog prostora zatekli smo i u Zatvoru u Zadru, u kojem je čak 71% svih OLS tijekom obilaska bilo u statusu istražnog zatvorenika, te bi svatko od njih, sukladno čl. 13. st. 6. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora, trebao imati najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. U sobi površine 14,68 m2 bez sanitarnog čvora, bila su smještena petorica istražnih zatvorenika pa je svatko od njih na raspolaganju imao 2,9 m2.

Prema ESLJP-u, manje od 3 m2 po zatvoreniku u prostoriji smatra se nedostatkom osobnog prostora koji ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. (Muršić protiv Hrvatske, §137). Prema Ustavnom sudu, povrijeđeno je pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima kada osoba ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora (U-IIIBi-1616/2023, od 1. veljače 2024.).

Preporuka 144.

Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da uz proširivanje kapaciteta zatvorskog sustava razmotri i druge mjere smanjivanja prenapučenosti kaznenih tijela

Ovakav stav u skladu je s Preporukom Komisije (EU) 2023/681 od 8. prosinca 2022. godine o postupovnim pravima osumnjičenika i optuženika u istražnom zatvoru i o materijalnim uvjetima ograničenja slobode, prema kojoj bi države trebale jamčiti da apsolutni minimalni osobni prostor dostupan svakom zatvoreniku, i u višekrevetnim sobama, iznosi najmanje 3 m2 površine.

Treba spomenuti da smo tijekom obilazaka uočili određena poboljšanja materijalnih uvjeta smještaja. U Zatvoru u Zadru sada je sanitarni čvor u potpunosti odvojen od ostatka prostorije te je ventilacija primjerena, željezni prozori su zamijenjeni aluminijskim, u svim sobama su postavljeni zatvorski TV prijemnici, uređena je prostorija za korištenje pogodnosti boravka s bračnim ili izvanbračnim drugom odnosno životnim ili neformalnim životnim partnerom u posebnoj prostoriji bez nadzora.

 

Zdravstvena zaštita zatvorenika

Tijekom obilaska Kaznionice u Lepoglavi prikupili smo podatke o organizaciji zdravstvene zaštite zatvorenika, a 37 zatvorenika ispunilo je anonimnu anketu o pružanju zdravstvene zaštite.

U Odjelu zdravstvene zaštite zatvorenika sistematizirano je devet radnih mjesta s ukupno 16 izvršitelja, a trenutno ih je popunjeno 11. Radi osiguravanja zdravstvene zaštite zatvorenika s tri doktora medicine sklopljeni su ugovori o djelu. Nedostatak medicinskih sestara uvjetuje povremenu preraspodjelu poslova drugih službenika kako bi se svi predviđeni poslovi mogli izvršiti. Tako smo za vrijeme obilaska zatekli pravosudnu policajku pripravnicu sa završenom medicinskom školom i odobrenjem za samostalan rad, koja pomaže u pripremi terapije. Medicinske sestre nezadovoljne su zbog velikog radnog opterećenja, a utvrđene nedostatke u radu opravdavaju time što ih je premalo.

Zatvorenici koji su sudjelovali u anketi svoje zdravlje (posrijedi je percepcija zdravstvenog stanja) ocjenjuju prosječnom ocjenom 2,8 (ocjene od 1 do 5). Pritužuju se i da predugo čekaju na preglede („pišem se doktorici 10 puta, a ne zove“; „mjesecima čekam da me psihijatar pozove“). Većina zatvorenika koji su uzimali ili uzimaju supstitucijsku terapiju i/ili analgetike nezadovoljni su radom liječnice Kaznionice. Navode da im „na svoju ruku ukida terapiju“. Nakon analize ankete obavljen je razgovor s liječnicom, koja je navela da je kod dolaska analizirala vrstu i količinu terapije propisane zatvorenicima te da je reagirala kada je uočila propisivanje lijekova koji se ne bi trebali uzimati zajedno. Navela je i da postupa u skladu sa svim naputcima koje je SUZS dostavio kaznenim tijelima u vezi s uzimanjem pojedinih lijekova te da sa psihijatrom dogovara smanjivanje i postupno ukidanje supstitucijske terapije kod zatvorenika kod kojih je utvrđeno „štekanje“ terapije. O podacima iz ankete razgovarali smo i s upraviteljem, koji navodi da je smanjivanje supstitucijske terapije te ukidanje ove terapije dijelu zatvorenika dovelo do poboljšanja indikatora sigurnosti u Kaznionici (primjerice, manje je tjelesnih sukoba među zatvorenicima i sl.).

Kako bi se olakšao rad medicinskih sestara, terapija se dijeli samo ujutro i navečer. Za zatvorenike koji prema procjeni mogu sami uzimati terapiju, ona se nalazi kod njih. Oni sami trebaju javiti kad im je potrebno obnoviti zalihu terapije radi pravovremenog naručivanja kod liječnika obiteljske medicine. Ako to pravovremeno ne prijave, događa se da po nekoliko dana budu bez terapije dok čekaju lijek, što je neprihvatljivo. Tako nam se zatvorenik kronični srčani bolesnik pritužio da je tjedan dana bio bez terapije. Uzimajući u obzir zdravstveni, ali i sigurnosni aspekt, predložili smo preispitivanje odluke o samostalnom raspolaganju terapijom pojedinih zatvorenika.

Potrebno je osigurati popunjavanje upražnjenih radnih mjesta u Odjelu zdravstvene zaštite, te smo predložili privremeno angažiranje većeg broja djelatnika sklapanjem ugovora o djelu, kako bi se omogućila bolja organizacija rada i osigurala zdravstvena zaštita zatvorenika. Prema dobivenim podacima, natječaji za popunjavanje radnih mjesta se raspisuju, ali se nitko na njih ne javlja.

Evidencija pregleda kod zatvorske liječnice nije ažurirana i vodi se na papiru i u računalu, ali se podaci ne podudaraju. Nije vidljivo koliko se čeka na liječnički pregled. Preporučili smo da medicinske sestre preciznije vode evidencije kada su se zatvorenici prijavili na pregled te kada su ga obavili.

Nema pisanog protokola medicinskim sestrama za prijam zatvorenika koji imaju ordinirane lijekove. Nije poznata količina lijekova koja je je ušla u Kaznionicu, jer se to nigdje ne evidentira, što je neprihvatljivo. Utvrđeno je da je pri prijamu jednog zatvorenika medicinska sestra zaprimila vrećicu lijekova od pravosudnog policajca, ali nije dokumentirala vrstu i količinu primljene terapije („pacijent primljen, pravosudni policajac predao vrećicu tableta“). Naknadno nije raspolagala informacijom s kojim lijekovima je zatvorenik zaprimljen. Kako bi se takvi postupci prevenirali, predložili smo da se izradi protokol postupanja za prijam zatvorenika i preuzimanje terapije. Sukladno našoj preporuci pri obilasku 2018. godine, u Kaznionici je ustrojena evidencija knjige narkotika.

Preporuka 145.

Vladi Republike Hrvatske, da odgovornost za obavljanje zdravstvene djelatnosti odnosno pružanje zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu preuzme ministarstvo nadležno za zdravstvo

Tijekom godina pratimo organizaciju zdravstvene zaštite u zatvorskom sustavu te su vidljive teškoće koje proizlaze iz činjenice da je za njezino provođenje prvenstveno odgovorno ministarstvo nadležno za pravosuđe. Prema podacima MPUDT-a u studenom 2024. godine liječnicima zatvorskog sustava omogućen je uvid u eKarton CEZIH-a, što pozdravljamo, no oni i dalje ne mogu pisati recepte i uputnice niti upisivati podatke u e-Karton. Većinu organizacijskih problema bilo bi lakše riješiti kad bi odgovornost za obavljanje zdravstvene djelatnosti, u slučaju zdravstvene zaštite OLS u zatvorskom sustavu, preuzelo ministarstvo nadležno za zdravstvo (dok prostor i opremu može osigurati MPUDT). Takvo rješenje već imaju Finska, Francuska, Italija, Luksemburg, San Marino, Slovenija i Velika Britanija, a Portugal se za to trenutačno priprema.

 

Tretman zatvorenika

U Zatvoru u Zadru službenice Odjela tretmana obavljaju inicijalne razgovore sa svim kategorijama OLS, pri čemu ih upoznaju s relevantnim propisima, dnevnim rasporedom aktivnosti, njihovim pravima i obvezama te im se po potrebi pruža psihosocijalna pomoć i podrška. Ovakva postupanja primjer su pozitivne prakse.

Anketu o obavljanju poslova Odjela tretmana ispunilo je 45 OLS, u prosjeku starih 42 godine (u rasponu od 23 do 66 godina).

Kao najnegativnije zatvorsko iskustvo navode „sam dolazak u Zatvor“ i činjenicu da su lišeni slobode („svaki dan je loše iskustvo zato što sam lišen slobode“; „to što moram biti tu“; „kad otključa vrata pa ponovno zaključa“).

Istražni zatvorenici navode i loše uvjete smještaja („spavanje na podu i neugodni mirisi iz wc-a, jer kod spavanja na podu odmah ste kraj wc-a“; „previše ljudi u sobi“; „što se miješaju prekršajni zatvorenici i zatvorenici na zadržavanju s istražnim zatvorenicima“) te ponašanje drugih istražnih zatvorenika, od čega su neki navodi i zabrinjavajući („boravak u sobi, kratko vrijeme, sa izuzetno teškim i bezobraznim zatvorenikom; „problemi u sobi među zatvorenicima“; „susreti sa zatvorenicima/cama koji su po mom mišljenju psihički poremećeni i možda bi trebali u mentalnu instituciju, a ne biti smješteni u zatvor“; „napad iznenadni neubrojive osobe, koja je bila u postupku premještaja u drugu ustanovu te njezino teško mentalno stanje“).

Vrijeme provode uglavnom u sobi, nestrukturirano („u ćeliji 22 sata dnevno, a dva sata na šetnji“; „gledam televiziju, slušam radio, čitam knjige“; „pijem kavu, sjedim i pušim duhan“; „razmišljam o raznim traumatskim situacijama s kojima sam opterećen“; „vježbam u sobi“). Svi anketirani, osim dvojice, zadovoljni su radom službenica tretmana („sve pohvale tretmanu“; „spremna je pomoći uvijek“ i sl.).

S prosječnom ocjenom 3,9 (ocjena od 1 do 5) zatvorenici ocjenjuju odnos između službenika tretmana  i zatvorenika, što je povoljnije nego pri obilasku 2017. godine.

U Kaznionici u Lepoglavi, u Odjelu tretmana sistematizirana su 24 radna mjesta s ukupno 47 izvršitelja, od kojih je popunjeno samo 29, tri manje nego pri obilasku 2017. godine. Budući da se u Kaznionicu, u zatvorene uvjete, razvrstavaju zatvorenici koji izdržavaju kazne dugotrajnog zatvora, sigurnosno visoko rizični te oni višestruko osuđivani, dakle izrazito zahtjevne kategorije, složene u pogledu tretmanskog rada, potrebno je osigurati dovoljno službenika odgovarajućih struka (psihologa, socijalnih pedagoga, socijalnih radnika). Tretmanska skupina prosječno ima 44 zatvorenika, više nego pri obilasku 2017. godine, kada ih je bilo 37. Na provedbi programa izvršavanja kazne zatvora trenutačno radi 18 službenika (od toga 13 vodi tretmanske skupine), a nedostaje ih sedam. Nedovoljno službenika negativno se odražava na poštivanje prava zatvorenika te je potrebno žurno popuniti sistematizirana radna mjesta u što većoj mjeri.

Tijekom ovog obilaska utvrđeno je da je prisutnost službenika tretmana na odjelima zatvorenika manja nego pri obilasku 2017. godine. Analiza anketa ukazuje da dostupnost voditelja tretmanskih skupina zatvorenicima najviše ovisi o kojem službeniku se radi. Neki navode da mogu razgovarati sa službenicima kad god imaju potrebu, dok ih drugi dugo nisu vidjeli („nisam ga vidio mjesecima“; „s nama ne razgovaraju, samo nam uručuju poštu“). Prema informacijama iz ankete, službenici su na odjelima prisutni dva dana u tjednu, dok su 2017. godine bili tri dana. Najviše pritužbi odnosilo se na trajanje razgovora (38% ih navodi da razgovori traju do pet minuta), a petorica navode da službenici nisu zainteresirani pomoći i da dugo s njima nisu razgovarali („skoro ga ni nema na odjelu“, „vidim ga samo kad dijeli poštu“ i sl.). U cilju povećavanja dostupnosti, predložili smo razmotriti mogućnost organizacije rada službenika tretmana kako bi se osigurala njihova prisutnost na zatvoreničkim odjelima najmanje tri dana tjedno.

Anketu je ispunilo 37 zatvorenika, s tri odjela te po slučaju odabrani radno angažirani zatvorenici. Odnos sa službenikom tretmana najvišom ocjenom (4,5) procjenjuju zatvorenici s tzv. bolničkog odjela. Zahvalni su za pruženu pomoć u rješavanju osobnih problema (izvođenje u banku, pomoć oko izrade zaštićenog računa i sl.), ne mogu izdvojiti niti jedno ponašanje službenika tretmana koje bi ih smetalo. Radno angažirani zatvorenici odnos sa službenicima tretmana ocjenjuju s 3,6. Imaju velika očekivanja od službenika („rehabilitacija tijekom izdržavanja kazne i pripremanje za vanjski život“ i sl.), a naveli su i niz problema u kojima su im pomogli („kada je imao zdravstveni problem“, „odlazak na sprovod“, „dala dodatnih 10 minuta telefona kad je trebalo“, „razgovor oko jednog obiteljskog problema, savjeti, posao“ i sl.). Navode da neke „referentice“ ulažu jako puno truda u radu sa zatvorenicima. Zatvorenici s jednog  od neradnih odjela najlošije su ocijenili odnos sa službenicima tretmana (1,5). Njih 67% procjenjuju odnos ocjenom 1. Navode da pojedini službenici „služe samo za donošenje pisama“, „tretman kao da ne postoji za pojedine zatvorenike“, iskazuju potrebu za više razgovora. Željeli bi da službenici budu više angažirani na rješavanju njihovih problema („samo da se potrude oko zatvorenika, jer mi ovisimo o njima, svaki njihov trud nama dobro dođe“). Najviše ih smeta neprofesionalnost u komunikaciji – drskost, bahatost, „izdavanje“ povjerljivih informacija te neiskrenost i nezainteresiranost.

Preporuka 146.

Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, da zatvorenicima omoguće završetak osnovnog obrazovanja za odrasle

Bez završene osnovne škole je 71 zatvorenik, dok ih je sa samo osnovnom školom 149. Još nije organizirano osnovno obrazovanje zatvorenika, no obaviješteni smo da je u tijeku iznalaženje mogućnosti provođenja osnovnoškolskog obrazovanja u suradnji s vanjskom obrazovnom ustanovom, sukladno dogovoru sa sastanka predstavnika MPUDT-a i MZOM-a. Napominjemo da nije moguća uspješna rehabilitacija zatvorenika bez omogućavanja završetka osnovnog školovanja, jer bez nje nije moguće upisivanje raznih tečajeva strukovnog osposobljavanja te je otežano zasnivanje radnog odnosa nakon otpusta sa izdržavanja kazne zatvora. Stoga je potrebno sustavno intenziviranje aktivnosti na području izobrazbe zatvorenika odnosno pružanje mogućnosti svim zatvorenicima završetka osnovnog obrazovanja za odrasle, kako bi se, nakon izdržane kazne zatvora, mogli lakše uključiti na tržište rada.

 

Održavanje reda i sigurnosti

Iako godinama ukazujemo na potrebu izmjene Glave XIX ZIKZ-a, koja se odnosi na red i sigurnost, zabrinjava što naša preporuka još nije provedena. Naime, postojeće manjkavosti i podnormiranost odredbi mogu rezultirati kršenjem prava OLS, odnosno ponižavajućim ili neljudskim postupanjem. Iako se neodređenosti pojedinih odredbi nastoje otkloniti uputama SUZS-a, bez izmjena ZIKZ-a nije opravdano očekivati ujednačavanje postupanja, a samim time ni veći stupanj poštivanje prava OLS.

Prema Planu zakonodavnih aktivnosti Vlade RH za 2025. godinu, u četvrtom tromjesečju se predviđa upućivanje Zakona o pravosudnoj policiji i ovlaštenim službenim osobama u zatvorskom sustavu u zakonsku proceduru. Budući da donošenje tog Zakona zahtijeva izmjene ZIKZ-a, u zakonsku će se proceduru, prema informacijama MPUDT-a, istovremeno uputiti i ZIKZ, što će biti prilika za otklanjanje manjkavosti Glave XIX.

Preporuka 147.

Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da pri idućim izmjenama Zakona o kaznenom postupku predloži izmjenu čl. 140. radi detaljnijeg propisivanja stegovnih kazni za istražne zatvorenike

Nisu otklonjene ni manjkavosti ZKP-a u dijelu o stegovnim postupcima protiv istražnih zatvorenika, o kojima smo pisali u prethodnim izvješćima i ukazivali u e-savjetovanjima. Zabrana posjeta i dopisivanja i nadalje je jedina stegovna kazna koju je istražnim zatvorenicima moguće izreći i čije maksimalno trajanje nije propisano. Prema podacima iz obilaska Zatvora u Zadru, ova je kazna izricana u rasponu od 10 do čak 120 dana. Stoga, i ovim putem ukazujemo da je potrebno detaljnije propisati stegovne kazne za istražne zatvorenike regulirane čl. 140. ZKP-a. Naime, radi pravne sigurnosti i predvidljivosti pravne norme, a uvažavajući međunarodne standarde, potrebno je propisati više vrsta stegovnih kazni, njihov okvir (minimum i maksimum trajanja) te postupak njihova izricanja. Također je potrebno proširiti i osuvremeniti katalog ponašanja koja predstavljaju stegovne prijestupe.

 

Posebne mjere održavanja reda i sigurnosti

Uvažavajući postojeće nedostatke ZIKZ-a, koji je temelj postupanja prema OLS, posebna pozornost tijekom obilazaka posvećena je održavanju reda i sigurnosti.

Tijekom obilaska Zatvora u Zadru utvrđeno je da se mjera odvajanja od ostalih zatvorenika prema jednom zatvoreniku provodila, s kraćim razmacima, četiri mjeseca (od 1. kolovoza do 6. prosinca 2023. godine). Iako takvo postupanje nije u suprotnosti s propisima, ono ukazuje na manjkavost odredbi koje se odnose na posebne mjere održavanja reda i sigurnosti. Naime, izuzme li se posebna mjera održavanja reda i sigurnosti – smještaj u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari (može trajati do 48 sati jednokratno), ZIKZ predviđa tri različite mjere izdvajanja zatvorenika iz skupnog načina izdržavanja kazne. Dvije su posebne mjere – odvajanje od ostalih zatvorenika (može trajati do 30 dana) i osamljenje (može trajati do tri mjeseca) te stegovna mjera upućivanja u samicu (može trajati do 14 dana).

Iako se ove tri mjere najčešće izvršavaju u istim prostorijama i, uz manje različitosti, suštinski na isti način, ZIKZ propisuje da se osamljenje može primijeniti najviše dva puta tijekom kalendarske godine, a da razmak između izvršavanja dvije uzastopne mjere upućivanja u samicu ne smije biti kraći od osam dana (osim u slučaju pisanog pristanka zatvorenika). Međutim, vremensko ograničenje za uzastopno izvršavanje odvajanja od ostalih zatvorenika nije propisano.

Osim toga, ZIKZ-om su propisani standardi smještaja prostorije u kojoj se izvršava mjera osamljenja i one u kojoj se izvršava stegovna mjera upućivanja u samicu (mora odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, biti prozračna, odgovarajuće osvijetljena danjim i umjetnim svjetlom, zagrijana u skladu s klimatskim uvjetima, opremljena posteljom i posteljinom, stolom i stolcem, a zatvoreniku se mora osigurati neograničen pristup vodi za piće i sanitarnim uređajima). Suprotno tome, nisu propisani standardi izvršavanja mjere odvajanja od ostalih zatvorenika.

Sukladno ZIKZ-u, mjere odvajanja od ostalih zatvorenika, smještaja u posebno osiguranu prostoriju bez opasnih stvari te smještaja na odjel pojačanog nadzora izvršavaju se pod nadzorom liječnika ili medicinske sestre odnosno tehničara, a mjera osamljenja, jednako kao i stegovna mjera upućivanja u samicu, pod nadzorom liječnika. No ZIKZ ne propisuje koliko često liječnik ili medicinska sestra odnosno tehničar moraju pregledati osobu tijekom odvajanja, kao što je to primjerice kod osamljenja i stegovne mjere upućivanja u samicu (nadzor liječnika obvezan je najmanje dva puta tjedno). Pri tome, tijekom obilaska Kaznionice u Lepoglavi jedan zatvorenik koji se nalazio na izvršavanju posebne mjere osamljenja naveo je da ga liječnica nije pregledala niti jednom u dva i pol mjeseca, što ukazuje na potrebu jasnijeg definiranja načina obavljanja ovog nadzora.

Iako je ESLJP u predmetu Vukušić protiv Hrvatske (zahtjev br. 37522/16, § 40.), doveo u pitanje opravdanost vezanja osobe koja se nalazi u posebno osiguranoj prostoriji bez opasnih stvari (POPBOS), takva praksa, koja nije u suprotnosti sa ZIKZ-om, i nadalje je prisutna. Na ovaj problem ukazao je i CPT u Izvješću o posjeti RH 2022. godine, te je preporučio da se prema zatvorenicima smještenima u POPBOS dodatno ne primjenjuje i mjera vezanja. U očitovanju Vlade RH CPT-u (CPT/Inf (2023)31) na navedenu preporuku, među ostalim, se navodi da će SUZS upozoriti kaznena tijela da mjeru vezanja prema osobama smještenim u POPBOS primjenjuje samo u slučajevima kada nije moguće drugačije osigurati tjelesni integritet OLS i osobe koja primjenjuje mjeru.

Preporuka 148. (ponovljena)

Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da pripremi prijedlog izmjena Glave XIX Zakona o izvršavanju kazne zatvora

Međutim, ovo upozorenje neće utjecati na postojeću praksu bez jasnih propisanih kriterija za dodatnu primjenu mjere vezanja osoba koje se nalaze u POPBOS-u. Prije svega, nije jasno tko bi u takvim situacijama trebao raditi procjenu rizika moguće povrede tjelesnog integriteta zbog koje se kumulativno primjenjuje mjera vezanja. Tim više što se mjera smještaja u POPBOS vrlo često određuje radi sprječavanja samoozljeđivanja. Primjerice, u Kaznionici u Lepoglavi je u 2024. godini, do dana obilaska, mjera smještaja u POPBOS određena tri puta, svaki put radi sprječavanja samoozljeđivanja, dok je u 2023. godini sprečavanje samoozljeđivanja bilo razlog određivanja mjere u sedam, od ukupno devet slučaja. Potrebno je naglasiti da će upravo o pravilnoj procjeni rizika (opasnost od povrede tjelesnog integriteta), ovisiti zakonitost postupanja, odnosno zakonitost primjene mjere vezanja osoba u POPBOS-u.

Nadalje, u nekim kaznenim tijelima (primjerice u Kaznionici u Lepoglavi) smo utvrdili da se podaci nedosljedno unose u evidenciju posebnih mjera održavanja rada i sigurnosti. Primjerice, iako se uz mjeru smještaja u POPBOS, sukladno ZIKZ-u, obvezno izvršava i mjera pojačanog nadzora, to ne proizlazi iz evidencije, na što smo upozorili u Izvješću o obilasku. Naime, nedosljedno i nepotpuno unošenje podataka dovodi u pitanje ispravnost cijele evidencije, što nije prihvatljivo jer se radi o mjerama kojima se prava zatvorenika mogu dodatno ograničiti.

Osim normativnih nedostataka, na primjenu posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti negativno se odražavaju i uvjeti u kojima se te mjere izvršavaju u pojedinim kaznenim tijelima. Primjerice, POPBOS u Zatvoru u Puli nije odgovarajuće opremljena otkako se u njoj 2015. godine dogodio incident tijekom kojeg se zatvorenik zapalio i preminuo od zadobivenih ozljeda. Unatoč tome, mjera smještaja u POPBOS  se  i nadalje izvršava u istovjetno opremljenoj, nedovoljno sigurnoj prostoriji.

 

 

 

 

Sredstva prisile

Prema podacima prikupljenim tijekom obilazaka sredstva prisile primjenjuju se rijetko, no njihova ukupnost i usporedba s prethodnim godina nije moguća jer do pripreme ovog Izvješća nismo zaprimili podatke MPUDT-a za 2024. godinu.

Radi boljeg uvida u postupanja prema zatvorenicima prilikom primjene sredstava prisile, tijekom obilaska Kaznionice u Lepoglavi izvršili smo uvid u podatke i izvješća za 2023. i 2024. godinu. Jednako kao i kod posebnih mjera održavanja reda i sigurnosti utvrdili smo da se postupanja ne evidentiraju odgovarajuće. Primjerice, iz Evidencije primjene sredstava prisile proizlazi da su prema jednom zatvoreniku primijenjeni raspršivač s dopuštenim neškodljivim tvarima te palica. Međutim, prema izvješću koje je Kaznionica u Lepoglavi dostavila SUZS-u i sucu izvršenja proizlazi da su pritom primijenjeni i zahvati za privođenje koji nisu upisani u Evidenciju, što je nedopustivo.

Nadalje, naknadno je zatvorenik smješten u POPBOS, gdje je sljedećeg dana prema njemu ponovno primijenjeno sredstvo prisile – raspršivač. Budući da je zatvorenik, prema Evidenciji primjene sredstava prisile, u vrijeme primjene raspršivača bio smješten u POPBOS, potrebno je podsjetiti na stav ESLJP-a u predmetu Perkov protiv Hrvatske (Zahtjev br. 33754/16) prema kojem „kada je podnositelj zahtjeva u potpunosti pod nadzorom predstavnika države, zadaća Suda više nije ispitati težinu zadobivenih ozljeda prilikom postupanja, već nužnost postupanja kojem je podnositelj zahtjeva bio podvrgnut kako bi se utvrdilo je li predmet prigovora obuhvaćen opsegom članka 3. Konvencije. Ako se takvo postupanje ne smatra strogo nužnim, ono predstavlja ponižavajuće postupanje, a time i povredu članka 3.“(§ 31).

Osim toga, ESLJP je u presudi El-Asmar protiv Danske utvrdio povredu čl. 3. EKLJP-a jer država nije dokazala da je primjena raspršivača prema istražnom zatvoreniku u prostoriji za promatranje bila strogo nužna. Također je ponovio zabrinutost međunarodnih tijela zbog primjene raspršivača u zatvorenim prostorima, posebice naglašavajući stav UN Odbora protiv mučenja te CPT-a, prema kojem je raspršivač potencijalno opasna tvar koja se ne bi trebala koristiti u zatvorenim prostorima niti prema zatvoreniku koji je već stavljen pod kontrolu (§ 71.).

Iako većina pravosudnih policajaca, u postojećim otežanim uvjetima rada, postupa profesionalno, zatvorenici, posebice Romi, u razgovorima i anonimnim anketama i nadalje navode da su izloženi fizičkom ili verbalnom nasilju. Ovakva postupanja su neprihvatljiva te na njih, uzimajući u obzir čl. 3. i 14. EKLJP-a, odnosno čl. 14., 23. i 25. Ustava RH, redovito upozoravamo. Na ovaj problem ukazao je i CPT u Izvješću o posjeti RH 2022. godine, preporučivši provođenje edukacija za unapređenje vještina službenika u postupanju u visokorizičnim situacijama, osobito o načinima izbjegavanja kriznih situacija i smanjenja napetosti, pri čemu edukacije trebaju obuhvaćati i sprječavanje diskriminacije i netrpeljivosti prema OLS romskog podrijetla (34).

U anketiranju tijekom obilaska Kaznionice u Lepoglavi svi zatvorenici s 1B odjela (Odjel pojačanog nadzora) svoj su odnos s pravosudnom policijom ocijenili s najlošijom ocjenom 1, osim dvojice koji su ocijenili ocjenom 3. Dok ih nekolicina navodi da ima pravosudnih policajaca koji se ponašaju profesionalno („uvijek se obraća sa Vi i striktno se drži pravila“), većina iznosi zabrinjavajuće navode te se pritužuje na njihovo postupanje („policija me tukla i nisu nigdje to prijavili“; „pozvali su me kod odjela tretmana i prebili me gdje nema kamera“; „tuku me i vrijeđaju i jako su bahati prema svima nama“; „jako su bahati, svako malo nekog istuku“; „ima svaki mjesec da nekog istuku ili ošamaraju ili u sobi ili di nema kamera“). Jedan zatvorenik je naveo da su ga odveli u dio koji nije pokriven video nadzorom te ga tamo pretukli, što je iznimno zabrinjavajuće.

U kontekstu toga ponovo podsjećamo da je Odbor protiv mučenja UN-a u svojim zaključnim razmatranjima iz 2014. godine RH uputio preporuku o nužnosti ispitivanja svih navoda koji upućuju na moguće mučenje i neljudsko ili ponižavajuće postupanje, uključujući i one o verbalnom zlostavljanju i uporabi prekomjerne sile. I CPT je u više navrata naglašavao kako je potrebno stvoriti atmosferu u kojoj će se smatrati ispravnim prijaviti kolegu koji zlostavlja OLS te da mora biti jasno da krivnju za zlostavljanje ne snose samo počinitelji takvog djela, već i svaka osoba koja zna ili bi trebala znati da se OLS zlostavlja, a to ne sprječava ili ne prijavi nadležnima (CPT/Inf(2004)28-part).

 

Međuzatvoreničko nasilje

Međuzatvoreničko nasilje je problem koji je prisutan u zatvorskom sustavu i kojim se, bez obzira na njegovu učestalost, treba kontinuirano, sustavno i sveobuhvatno baviti. To ne proizlazi samo iz čl. 4. ZIKZ-a, kojim je propisano da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom RH i međunarodnim ugovorima, već je, sukladno pozitivnim obvezama iz čl. 2. i 3. EKLJP-a, dužnost država poduzeti odgovarajuće preventivne mjere za zaštitu fizičkog i psihičkog integriteta te dobrobiti OLS. Propuštanje njihova poduzimanja, prema praksi ESLJP-a, nerijetko predstavlja povredu prava iz čl. 2. odnosno 3. EKLJP-a.

Tijekom obilaska Zatvora u Zadru 86% anketiranih izjavilo je da se osjeća sigurno. Petorica su naveli da ih je drugi zatvorenik napao, a sedmorica da im je prijetio. Bitno drugačije odgovore dobili smo u Kaznionici u Lepoglavi na 1B odjelu (OPN), gdje je čak 71% zatvorenika izjavilo da se ne osjeća sigurno. Njih 40% navelo je da ih je drugi zatvorenik napao, a 47% da im je prijetio. Iako ovi podaci ukazuju na prisutnost međuzatvoreničkog nasilja, situacija je prema dobivenim odgovorima bolja nego 2017. godine, kada je čak 92% zatvorenika reklo da se na Odjelu ne osjećaju sigurno. Jedan od mogućih uzroka je manja napučenost, naime 2017. godine popunjenost Odjela bila je 79%, a 2024. godine 56%.

Prema informaciji MPUDT-a, donošenje plana prevencije međuzatvoreničkog nasilja, za čiju izradu će kao podloga poslužiti istraživačko izvješće zajedničkog projekta SUZS-a i Odsjeka za kriminologiju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu „Nasilje u zatvorskom sustavu“, očekuje se krajem 2025. godine. Budući da u izvješćima pučke pravobraniteljice od 2018. godine kontinuirano ukazujemo na potrebu donošenja ovog plana, s posebnom pozornošću pratit ćemo njegovo donošenje.

U tom kontekstu treba naglasiti da se posljednjih godina, na globalnoj razini, ukazuje na nužnost sprječavanja radikalizacije koja vodi do terorizma ili nasilja u zatvorima (VERLT – violent extremism and radicalization leading to terrorism). Iako u hrvatskom zatvorskom sustavu ova pojava, prema informacijama kojima raspolažemo, još uvijek nije prisutna, ona je moguća i stoga je potrebno na vrijeme raditi na prevenciji.

 

Suradnja s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (Upravom za zatvorski sustav i probaciju)

Edukacija službenika zatvorskog sustava, posebice o ljudskim pravima OLS, jedan je od preduvjeta profesionalnog postupanja pravosudne policije. Stoga smo nastavili suradnju s MPUDT-om u provođenju temeljnih tečajeva za službenike odjela osiguranja kaznionica i zatvora. Kroz pojedine predmete iz prakse institucije pučke pravobraniteljice pojašnjena je naša uloga u zaštiti prava OLS i sprečavanju mučenja. Osim toga, polaznicima tečaja smo, kroz prikaz odluka Ustavnog suda koje se odnose na povrede čl. 23. i 25. Ustava te presude ESLJP-a u predmetima protiv RH u kojima je utvrđena povreda čl. 3. EKLJP-a, ukazali na nužnost poštivanja ljudskih prava OLS i zabranu mučenja.

Tražena očitovanja SUZS i kaznena tijela u pravilu dostavljaju u za to ostavljenom roku, te suradnju s MPUDT-om ocjenjujemo dobrom. Međutim, u pojedinim slučajevima, čak i kada je utvrđeno nečovječno postupanje, odgovori SUZS-a ne sadrže obavijest o poduzetom povodom danih upozorenja i/ili preporuka – općenito i načelno se opisuje određena praksa, ponekad se samo zahvale na preporuci. Takva postupanja suprotna su obvezi iz čl. 27. Zakona o pučkom pravobranitelju, sukladno kojoj su tijela dužna obavijestiti pučku pravobraniteljicu, u roku koji ona odredi, o poduzetim mjerama te mogu otežati djelovanje pučke pravobraniteljice u zaštiti prava OLS.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Policijski sustav, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja, Domovi za starije: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.