Napomena: Čitate Uvod Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Izvješće pučke pravobraniteljice sadrži analizu i ocjenu stanja ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj te vezano za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina te obuhvaća izvještavanje Hrvatskog sabora temeljem Zakona o pučkom pravobranitelju, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
Ono je i poticaj za sustavna poboljšanja, prvenstveno kroz preporuke kojih je u ovom izvješću 158.
U ovom uvodu navode se osnovne informacije o samom Izvješću, daje se skraćeni prikaz ocjene stanja u nekim od područja obrađenih u Izvješću te, odmah početno, ističu okolnosti vezane uz suradnju.
Odnos institucije sa Hrvatskim saborom od ključnog je značaja – pučka pravobraniteljica je opunomoćenica Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda.
Ovo Izvješće podnosi se Hrvatskom saboru, kao predstavničkom tijelu građana i nositelju zakonodavne vlasti u RH, a u njemu se iznosi ocjena stanja ljudskih prava i sloboda, utemeljena na radu po pritužbama građana tijekom 2024. godine u gotovo svim područjima života, opažanjima iz terenskih obilazaka, analizama, istraživanjima te drugim izvorima. Ujedno se daje preporuke različitim dionicima, u pravilu izvršnoj vlasti, za poboljšanje stanja, postupanja i praksi te zakona i drugih propisa, s ciljem ostvarivanja prava u RH sukladno propisima te europskim i međunarodnim standardima. Ono, osim što daje prikaz stanja, zbog sadržanih analiza, podataka te preporuka, u velikom broju područja, može biti korisno saborskim zastupnicima u svakodnevnom radu oko zakonskih prijedloga.
2024. godine konstituiran je 11. saziv Hrvatskog sabora te pučka pravobraniteljica i ovim putem čestita svim saborskim zastupnicima na izboru i stoji na raspolaganju za inicijative i suradnju u području zaštite ljudskih prava.
Ta suradnja je i u novom sazivu bila uspješna kad su u pitanju saborski odbori, u čijem radu pučka pravobraniteljica sudjeluje temeljem zakonske ovlasti. Stoga je i tijekom 2024. redovito sudjelovala u radu saborskih odbora na teme od važnosti za zaštitu ljudskih prava, osobito u raspravama o propisima u zakonodavnoj proceduri, kao i na tematskim sjednicama i okruglim stolovima.
Međutim, u trenutku predaje ovog Izvješća, za 2024. godinu, Hrvatski sabor još uvijek na plenarnoj sjednici nije raspravio izvješća pučke pravobraniteljice za 2022. i 2023. godinu. Nije raspravljeno ni posebno izvješće “Utjecaj epidemije COVID-19 na ljudska prava i jednakost – preporuke za jačanje otpornosti na buduće krize”, koje je pučka pravobraniteljica predala 2022. godine.
Pri tome, Vlada RH još uvijek nije usvojila mišljenje na Izvješće pučke pravobraniteljice za 2023. godinu, bez kojeg nije niti moguća rasprava na plenarnoj sjednici.
Izvješće pučke pravobraniteljice pri tome nije izvješće o radu institucije, kao što su to u pravilu izvješća brojnih institucija koja se podnose Hrvatskom saboru, već je primarno ocjena stanja ljudskih prava i sloboda u Republici Hrvatskoj. U ovim izvješćima se stoga naglasak stavlja na teme, na stanje u pojedinom području odnosno vezano za pojedina ljudska prava i slobode te u pogledu pojedinih skupina.
U ukazivanju na stanje ljudskih prava u pojedinom području odnosno vezano za pojedina ljudska prava ukazuje se na zakonodavne promjene tijekom godine, na službene statističke podatke, ali i na probleme građana u pristupu institucijama i ostvarivanju prava u izvještajnoj godini. Uloga je ove institucije iz perspektive zaštite ljudskih prava ukazivati na probleme s kojima su građani suočeni odnosno probleme u različitim sustavima. Pri tome se prikazuje i neke pojedinačne slučajeve i pojedinačne propuste, u pravilu kao ilustraciju problema, i na širu sliku, na probleme u pojedinim sustavima te zbog nedostatne međuresorne suradnje, na državnoj razini, ali probleme i na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave te u postupanju tijela s javnim ovlastima. Isto može i treba biti podloga za raspravu, kako o problemima, tako i o mogućim rješenjima.
No, odgodom rasprave o izvješćima u Hrvatskom saboru brojni prikupljeni podaci i analize sadržani u izvješćima za pojedinu godinu gube na relevantnosti, podatci se mijenjaju, a teme razvijaju te donose novi zakonski prijedlozi i strateški dokumenti, bez da se o preporukama temeljenim na ocjeni stanja moglo pravovremeno raspravljati u Hrvatskom saboru.
Pučka pravobraniteljica stoga ovim putem Hrvatskom saboru, kao njegova opunomoćenica za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukazuje na neprihvatljiv odnos Hrvatskog sabora i Vlade RH prema izvješćima pučke pravobraniteljice, a time i problemima na koje građani kontinuirano ukazuju. Potrebno je, da bi Izvješće moglo ostvarivati svoj namjeravani učinak, a i institucija mogla ostvarivati svoju Ustavom RH određenu ulogu, raspravljati o izvješćima u godini u kojoj su predana.
Suradnja s Vladom RH odnosno tijelima izvršne vlasti očituje se u provedbi preporuka iz izvješća pučke pravobraniteljice, prihvaćanju mišljenja u savjetovanjima oko zakonskih prijedloga, odgovaranju pri provođenju ispitnih postupaka i provedbi mjera u predmetima te u odgovaranju na upite za doprinose za izradu izvješća.
Glede provedbe preporuka, Europska komisija je u posljednja tri izvješća o vladavini prava dala preporuku Republici Hrvatskoj da unaprijedi provedbu preporuka pučke pravobraniteljice.
Pučka pravobraniteljica daje ocjenu provedbe prethodno danih preporuka u Izvješću Hrvatskom saboru. Prema dostupnim podacima, nadležna tijela su postupala ili postupaju po 60,96% preporuka, što je značajni rast u usporedbi s Izvješćem za 2022. godinu, kada su to činili po 44,12% preporuka. Nadležna tijela, međutim, nisu provela i ne provode 36,3% preporuka, a za 2,74 % nemamo informacije o njihovoj provedbi.
Upravo je provedba preporuka iz izvješća pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru smjer koji je potrebno odabrati kako bi zaštita ljudskih prava i vladavine prava u RH bila uspješnija, u skladu s Ustavom RH, međunarodnim standardima i nacionalnim zakonodavstvom.
Velika većina prijedloga iz mišljenja pučke pravobraniteljice u javnim savjetovanjima, što je u 2024. godini uključivalo detaljne komentare na 50 zakona i drugih propisa te strateških dokumenata, nije prihvaćena ili je primljena na znanje. Komentari su išli za ostvarenjem javnog interesa, vladavine prava, ljudskih prava i jednakosti, često temeljeni na uočenom u postupanju po pritužbama građana. Stoga je njihovo neprihvaćanje u toliko značajnoj mjeri propuštena prilika unaprjeđenja zaštite prava građana.
Suradnju s tijelima tijekom 2024. godine glede odgovaranja pri provođenju ispitnih postupaka u predmetima može se ocijeniti načelno dobrom, dok se u pogledu neodgovaranja ili otežanog odgovaranja i ove godine izdvaja Ministarstvo zdravstva. Vlada RH u više predmeta nije odgovorila na dopise pučke pravobraniteljice u kojima upozorava na kršenje prava većeg broja građana.
Za poboljšanje stanja zaštite ljudskih prava u RH potreban je otvoren i kontinuiran dijalog i suradnja između pučke pravobraniteljice, kao neovisne institucije koja može predlagati poboljšanja u smjeru veće zaštite ljudskih prava građana, i izvršne i zakonodavne vlasti, koje te inicijative razmatraju i odlučuju o njihovoj implementaciji. Ovo Izvješće još je jedan poticaj u tom smjeru.
Važno je istaknuti da se analiza i ocjena stanja u Izvješću temelji na pravnim obvezama i odgovornosti RH u zaštiti ljudskih prava svih građana i svih drugih osoba prema kojima postupaju tijela RH. Ove obveze i odgovornosti proizlaze iz Ustava RH, prava EU, međunarodnih ugovora koji su dio pravnog sustava RH te nacionalnih propisa.
Upravo utemeljenost na pravu, osobito pravu ljudskih prava te obvezama i odgovornostima države koje iz njega proizlaze, posebno je važno naglasiti zbog trenda relativizacije i politizacije ljudskih prava, na globalnoj, europskoj i nacionalnoj razini, čime se ljudska prava, a osobito suzbijanje diskriminacije, pokušava svesti na razinu mišljenja i stavova, što je pravno pogrešno i štetno za osobe o kojima je riječ, za uspostavljeni sustav zaštite ljudskih prava i za vladavinu prava.
Izvješće je rezultat cjelogodišnjeg rada institucije u ranije navedenom pravnom okviru, a temeljem:
- postupanja u 6.404 predmeta u 2024. godini, što uključuje i 4.942 nova predmeta kojih je bilo nešto više 2,8% nego godinu ranije,
- komentara na 50 prijedloga zakona i drugih propisa te strateških dokumenata, kroz sudjelovanja u javnim savjetovanjima i na raspravama odbora Hrvatskog sabora,
- informacija iz terenskih obilazaka zatvora, domova za starije, policijskih postaja, psihijatrijske bolnice, bolničkih psihijatrijskih odjela, policijskih postaja i pritvorskih jedinica, romskih naselja, mjesta za prihvat stranaca i registraciju tražitelja međunarodne zaštite, područja stradalih u potresu i ekološki ugroženih područja,
- informacija sa sastanaka s brojnim javnopravnim tijelima, organizacijama civilnog društva i branitelja ljudskih prava iz područja zdravstva, socijalne skrbi, prava starijih osoba, pravosuđa, zaštite okoliša, suzbijanja diskriminacije, prava nacionalnih manjina, slobode izražavanja, zaštite prijavitelja nepravilnosti, policijskog postupanja, migracija i drugih,
- informacija zatraženih u svrhu pripreme ovog Izvješća od brojnih ministarstava i drugih državnih tijela, županija i gradova, organizacija civilnog društva, akademske zajednice, sindikata, udruga poslodavaca, strukovnih komora, vjerskih zajednica, predstavnika i vijeća nacionalnih manjina,
- praćenja odluka Ustavnog suda i nacionalnih sudova, presuda Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije,
- praćenja znanstvenih radova, istraživanja i statističkih pokazatelja vezanih uz ljudska prava.
Građani su se prošle godine najčešće prituživali na
- diskriminaciju (420 novih predmeta)
- kršenje prava na zdravlje (394 novih predmeta)
- kršenje prava vezano uz pravo na rad (327 novih predmeta).
Glede ocjene stanja – u usporedbi s godinom ranije i govoreći o svim ljudskim pravima i skupinama, nije došlo do značajnih poboljšanja, već je nastavljen trend stagnacije što je, zbog velikog broja sustavnih problema, neprihvatljivo.
Najveći su problemi bili prisutni u području zdravstva i socijalne skrbi te vezano za siromaštvo, pri čemu osobito brine rastuće siromaštvo starijih i uvjeti u pojedinim domovima za starije, a značajan je i problem prenapučenosti zatvora. Vidljiv je bio povećan stupanj neprihvatljivog govora i govora mržnje te različite antimanjinske retorike, što se dijelom može i dovesti u vezu sa činjenicom da su se tijekom 2024. godine održavala čak tri izborna procesa. Prisutni su bili izazovi vezani za vladavinu prava, loša je percepcija pravosuđa, novinarske slobode su i nadalje ugrožene, otežan je rad braniteljima ljudskih prava te je povjerenje građana u institucije na niskoj razini.
Tijekom godine bilo je najviše pozitivnih aktivnosti u području prava na adekvatno stanovanje, prvenstveno zbog niza zakonskih izmjena i predlaganja prvog strateškog dokumenta stambene politike, gdje bi se pomaci mogli uskoro očekivati, a čije ćemo učinke pratiti. Također, početkom 2024. godine u javno savjetovanje su upućene izmjene Zakona o strancima (Zakon je usvojen 2025. godine), kojim se poboljšava radnopravni položaj stranih radnika te se ujedno štite domaći radnici od snižavanja cijene rada.
Skraćeno se, u pogledu nekih od područja obrađenih u Izvješću, može istaknuti sljedeće:
U pogledu vladavine prava te prava na dobro upravljanje, o kojem pučka pravobraniteljica ima jedinstven pregled kroz rad na pritužbama vezanima uz brojne različite resore i područja, problemi građana vezani za komunikaciju i/ili ostvarivanje prava pri javnopravnim tijelima bili su prisutni i u 2024. godini. U pritužbama su građani ukazivali na dugotrajnost postupanja, nerazumljivu i neprikladnu komunikaciju, nejednak tretman, prebacivanje odgovornosti između institucija, pretjerani formalizam i druge probleme. Građani su i dalje često nedovoljno informirani o svojim pravima i načinima njihova ostvarivanja. I nadalje su izražene prepreke za stvarnu participaciju javnosti u donošenju odluka, pa tako, primjerice, na gotovo polovicu komentara u e-savjetovanjima nije bilo odgovora ili su tek primljeni na znanje, a i dalje su vidljive i prepreke za postizanje transparentnosti i nepristranosti, primjerice, kod osnivanja različitih radnih skupina.
Osim toga, u brojnim resorima nedostaje zaposlenih, što je posebno izraženo u zdravstvu, i/ili su zaposleni preopterećeni s administrativnim zadacima, što je posebno izraženo u socijalnoj skrbi, a dovodi u pitanje ostvarivanje zajamčenih prava od strane građana.
Siromaštvo je bilo u porastu, pa je tako 20,3% stanovnika RH u riziku od siromaštva, što je najviša zabilježena stopa još od 2012. godine. S obzirom na taj trend, kao i dugo razdoblje rasta cijena i inflacije, potrebno je snažno naglasiti da je siromaštvo trenutno brojnim građanima prepreka u ostvarivanju prava, pri čemu je borba protiv siromaštva obveza i odgovornost države koja se Ustavom odredila kao socijalna država. Unatoč tome, sustav socijalne skrbi nedovoljno je usmjeren na korisnike, a rast naknada i dalje je nedovoljan i ne obuhvaća sve kojima su potrebne. Podrška beskućnicima ostala je potpuno neadekvatna, iako je riječ najnezaštićenijoj skupini građana, a nema ni naznaka da će se situacija mijenjati jer i dalje ostaju neispunjene preporuke pučke pravobraniteljice koje bi bile temelj za promjene – Nacionalna strategija borbe protiv beskućništva i pouzdani podatci o razmjerima i uzrocima beskućništva u RH. S druge strane, nedovoljno podržane napore u skrbi za beskućnike ulažu organizacije civilnog društva i humanitarne i vjerske organizacije te građani koji im pomažu.
Među najugroženijima su i starije osobe, koje žive u sve većem siromaštvu. Prema posljednjim podacima čak 37% starijih od 65 godina bilo je u riziku od siromaštva, a čak 61,4% starijih koji žive sami. To su, otkako se podaci mogu usporediti (2010.), nezabilježeni razmjeri siromaštva starijih koji pozivaju na hitne, ali dugoročne i sustavne mjere. Snažno su prisutni i drugi dugogodišnji problemi – nedostupnost socijalnih usluga koje omogućavaju dostojanstven život i ostanak u vlastitom domu, nepostojanje mjera za podršku zaposlenima koji trebaju pružati skrb svojim nemoćnim starijim članovima obitelji, a istovremeno i nedostupnost domova za starije, zbog nedovoljnih kapaciteta i visokih cijena. Dio starijih predugo čeka isplatu prve mirovine, dok tijekom tog razdoblja trebaju živjeti bez ikakvih prihoda ili od minimalne akontacije. Broj sklopljenih ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju nakon dugo godina opada, čemu su vjerojatno pridonijele i zaštitne mjere uvedene 2024. godine kroz zakonske izmjene nakon dugog zalaganja udruga starijih i pučke pravobraniteljice, no ima i daljnjih koraka koje je potrebno učiniti za zaštitu starijih od zlouporaba ovih ugovora. Većina poteškoća o kojima pučka pravobraniteljica izvještava prepoznata je i u Deklaraciji Hrvatskog sabora o pravima umirovljenika i osoba starije životne dobi iz 2024. godine, no imat će učinak samo ako te poteškoće uistinu budu u fokusu izvršne i zakonodavne vlasti kod donošenja odluka.
I u 2024. godini smo zabilježili ozbiljne i teške primjere kršenja prava na zdravlje koji, unatoč vrijednom radu zdravstvenih djelatnika kojih ima premalo, pokazuju brojne probleme na razini sustava, uključujući još uvijek manjak usmjerenosti na pacijente, kao i strogi formalizam glede zdravstvenog osiguranja. U izvješću je osobit fokus na onkološkim i palijativnim pacijentima. Onkološki pacijenti često ne mogu dobiti pretrage na vrijeme, a izvještavamo i o primjerima u kojima su – u ionako iznimno teškoj situaciji zbog dijagnoze – bili prepušteni sami sebi za ključne odluke i organizaciju svog liječenja. U palijativnoj skrbi povećan je broj bolničkih kreveta, što je rijedak pozitivan pomak u palijativi u 2024. godini, dok svi ostali problemi ostaju. O zanemarenosti ovog područja govori i činjenica da Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u RH 2023.-2026., koji je trebao biti početna točka potrebnih promjena, još uvijek nije donesen. Nema ni odluke Ustavnog suda na zahtjev pučke pravobraniteljice za ocjenu ustavnosti obveze osobnog dolaska u HZZO jednom u tri mjeseca, zbog kojeg su bez zdravstvenog osiguranja ostajali kronično i teško oboljeli, majke na rodiljnom/roditeljskom dopustu, studenti i drugi, o čemu svjedoči i rekordan broj pritužbi instituciji koji je ikada izazvala izmjena jednog zakona. Posebno ističemo i probleme građana koji nisu mogli ostvariti pravo na naknadu za troškove liječenja – starije osobe zbog (inače vrlo pozitivnog) pilot projekta besplatnog vlaka, a brojni drugi pacijenti zbog načina na koji HZZO tumači udaljenost koju pacijenti trebaju prijeći da bi došli do liječnika. U oba slučaja pučka se pravobraniteljica obratila Vladi RH, ali bez odgovora.
Mladi su se nastavili suočavati s poteškoćama u stanovanju, radu i zapošljavanju, uključujući i diskriminaciju, vezano za dostupnost zaštite mentalnog zdravlja i drugim problemima. Nema pomaka prema uvođenju sustavnog obrazovanja o ljudskim pravima, jednakosti i ostalim temama koje bi mogao obuhvatiti građanski odgoj i obrazovanje. Nedostatak takvog sustavnog obrazovanja vidljiv je u niskoj informiranosti o društveno-političkim i ekonomskim temama te o mogućnostima za aktivno uključivanje u društvo i spremnosti na to. Tijekom 2024. došlo je i do izmjena glede statusa nastavnog predmeta Politika i gospodarstvo u dijelu strukovnim školama, čime se umanjilo mogućnost da steknu niz znanja, stavova i vještina ključnih za osobni, građanski i društveni razvoj te kvalitetno i informirano sudjelovanje u društvenome životu.
Stanovanje je i u 2024. mnogima bilo svakodnevni problem. Zbog visokih cijena kupnje i najma problem je pogađao socijalno ugrožene, ali i one s redovnim primanjima, a osobito mlade i mlade obitelji, ali i druge skupine. Tako, primjerice, prosječna mlada osoba u RH obiteljski dom napušta tek s 31 godinom, čak 5 godina kasnije nego što to u prosjeku čine njihovi vršnjaci u EU. Uz cijene, problem je bila i nesigurnost najma, što je posljedica nedostatnog pravnog okvira najma, uz nedostatan javni najam. Ipak, u 2024. godini došlo je do pomaka u javnim politikama pa je tako, između ostalog, u javno savjetovanje upućen prvi nacionalni strateški dokument iz ovog područja – Nacionalni plan stambene politike RH do 2030. godine, koji se odnosi na priuštivo stanovanje. Plan je usvojen u ožujku 2025., a trebao bi, prema najavama, omogućiti aktivaciju praznih nekretnina, poticanje dugoročnog najma, jačanje pravne sigurnosti najamnog odnosa te gradnju stanova u državnom vlasništvu. Istovremeno, nije obuhvatio socijalno stanovanje, koje ostaje i nadalje neriješeno.
Pravo na rad obilježile su značajne zakonske izmjene vezane uz državne i javne službe te uz privatni sektor, dok su pritužbe bile potaknute i dosadašnjim problemima poput neprijavljenog rada i neisplate plaće, nezakonitosti kod zapošljavanja, diskriminatornih oglasa za posao i drugih. Zlostavljanje na radu tj. mobing i dalje nije adekvatno reguliran, a to nažalost nije ni u planu najranije do 2026. godine, iako je broj osoba koje traže pomoć u porastu. Broj stranih radnika, kao i pritužbi stranih radnika, sve je veći, a dio poteškoća s kojima su suočeni trebao bi biti uklonjen izmjenama Zakona o strancima (koje su stupile na snagu sredinom ožujka 2025. godine), uključujući i kroz regulaciju uvjeta njihova smještaja. On će sada prvi put biti reguliran za strane radnike koji nisu sezonski radnici, a ta pravna praznina i u 2024. godini je bila vidljiva na primjerima na koje su upozoravali mediji.
U zaštiti prijavitelja nepravilnosti (tzv. zviždača) i dalje je potrebno osvještavati i educirati koji su to ključni uvjeti za zakonsku zaštitu prijavitelja, prvenstveno načini prijave i činjenica da nepravilnost mora biti povezana s javnim interesom, a ne zaštitom pojedinačnih prava. Započelo je pružanje emocionalne podrške prijaviteljima nepravilnosti, što ćemo pratiti i nastaviti predlagati pružanje psihosocijalne podrške i besplatne pravne pomoći kad im je ona potrebna. Kao tijelo nadležno za vanjsko prijavljivanje nepravilnosti pripremili smo i javno predstavili Vodič za prijavljivanje nepravilnosti i nastavili organizirati i sudjelovati u edukacijama o provedbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Značajan izazov i dalje je otežano djelovanje povjerljivih osoba, koje nekad nemaju uvjete za neometano obavljanje svojih zakonom dodijeljenih zadaća, a utvrdili smo i slučajeve osvete poslodavca prema njima, upravo zbog postupanja po prijavi nepravilnosti. Izazov je i dugotrajnost postupanja nekih tijela nadležnih za ispitivanje nepravilnosti, kao i pojedinih sudskih postupaka.
Vezano uz pravosuđe, u Izvješću se daje pregled rada po pritužbama građana, kojih je bilo 16% manje nego godinu ranije, no i dalje je jedan od najčešćih razloga zbog kojih nam se građani obraćaju. U izvješću se obrađuju različiti aspekti učinkovitosti pravosuđa te izazovi vezane uz digitalizaciju, besplatnu pravnu pomoći i sustav podrške žrtvama i svjedocima. Prikazujemo i situaciju glede ovrha i stečaja potrošača.
I ove godine Izvješće sadrži i analizu sudske prakse u predmetima vezanima uz diskriminaciju, pregled pojavnosti zločina iz mržnje, kao i pregled postupanja Europskog suda za ljudska prava po zahtjevima podnesenima protiv RH.
Izražavanje u javnom prostoru pokazuje nedovoljnu informiranost građana o tome što je (ne)dozvoljeno, pa se nastavlja događati da nezakonito izražavanje ostaje neprijavljeno i nesankcionirano, kao i da se ono zakonito javno pogrešno naziva nezakonitim. Akt o digitalnim uslugama (DSA) stupio je na snagu 2022. godine, no provedbeni propis RH izglasan je tek u ožujku 2025. godine. Nažalost, češće nego prethodnih godina korišteni su ustaški simboli i pozdravi, čemu je doprinijelo dugogodišnje izbjegavanje jasnijeg određenja prema ovim simbolima, izostanak adekvatnog normiranja i konzistentnog procesuiranja, kao i poruke koje su u javnost odašiljali neki političari. Glede novinarskih sloboda, zabilježeni su i fizički napadi na novinare, a pravni mehanizmi njihove zaštite neujednačeno se primjenjuju. U 2024. godini prijepori su se vodili u vezi donošenja čl. 307.a Kaznenog zakona, kojim se uvodi novo kazneno djelo Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Dobrodošle buduće promjene trebali bi donijeti propisi usvojeni na EU razini – Akt o slobodi medija, koji bi trebao štititi i ojačati medijske slobode i pluralizam u EU), te Direktiva za zaštitu novinara i aktivista od SLAPP tužbi, koja bi trebala osnažiti neovisnost i novinara i medija).
Tijekom 2024. u fokusu je bilo i pravo na javno okupljanje, a građani su se okupljali iz brojnih razloga, dok su pojedina javna okupljanja bila i popraćena protuprosvjedima. S obzirom da je uočeno ponekad nedostatno razumijevanje protuprosvjeda kao oblika slobode javnog okupljanja, ukazuje se na obvezu države da zaštititi pravo na slobodu okupljanja obiju skupina te primijeni najmanje ograničavajuća sredstva koja će omogućiti održavanje oba okupljanja na miran način.
2024. godine na snagu je stupila i Uredba o umjetnoj inteligenciji, pravni okvir EU o umjetnoj inteligenciji, koji bi trebao smanjiti rizike od zlouporaba i slučajnog nanošenja štete, uključujući kršenja ljudskih prava i diskriminacije. Pučka pravobraniteljica određena je kao jedno od tijela nadležnih za zaštitu temeljnih prava u skladu s Uredbom.
Godinu je obilježilo održavanje triju izbora: za zastupnike u Hrvatski sabor, za članove Europskog parlamenta i za Predsjednika RH, a pokazali su kako je potrebno kroz široki konsenzus i uključivanje stručnjaka ozbiljno unaprijediti izborno zakonodavstvo. U Izvješću se daje osvrt vezano za ostvarivanje biračkog prava kao ljudskog prava, specifične pojavnosti govora i izražavanja u javnom prostoru u (pred)izborno vrijeme te prikaz nekih pitanja vezanih uz pojedine društvene skupine, kao što su mladi.
Uvjeti u kojima djeluju branitelji ljudskih prava, u koje se ubrajaju organizacije civilnog društva, novinari, zviždači i drugi, jedan su od značajnih indikatora stanja vladavine prava, što prepoznaje i Europska komisija kroz izvješća o stanju vladavine prava. Država ima obvezu stvoriti okružje u kojem branitelji ljudskih prava mogu neometano djelovati i tako štititi ljudska prava i suzbijati diskriminaciju. Unatoč tomu, još uvijek je izazov dugoročno institucionalno i programsko financiranje aktivnosti organizacija civilnog društva koje rade u području zaštite ljudskih prava i nediskriminacije te RH još uvijek nema nacionalni strateški dokument za stvaranje povoljnog okruženja za djelovanje civilnoga društva, iako je posljednji istekao još 2016. godine, a radna skupina za njegovu pripremu osnovana još 2021. godine.
U okviru ovog poglavlja, prikazuje se i važnost standarda za neovisne institucije, na što pučka pravobraniteljica kao neovisna institucija redovito ukazuje, a što je također indikator stanja vladavine prava. U tom se kontekstu ističe i dvije EU direktive o standardima za tijela za jednakost usvojene 2024. godine.
Zaštiti prava na čist, zdrav i održiv okoliš doprinosio je rad po pritužbama građana, građanskih inicijativa ili na vlastitu inicijativu, što se u 2024. odnosilo na onečišćenje okoliša i prirode, nepropisno gospodarenje otpadom, prekomjernu buku, svjetlosno onečišćenje, neionizirajuće zračenje baznih stanica mobilnih operatera i štetne učinke klimatskih promjena, na sanaciju crnih točaka, utjecaj centara za gospodarenje otpadom na život i zdravlje građana te požare na lokacijama na kojima se gospodari otpadom.
U 2024. godini najveći broj pritužbi primili smo na diskriminaciju, a kao i ranije, najviše su se odnosile na područje rada i zapošljavanja te na osnovu rase, etničke pripadnosti ili boje kože odnosno nacionalnog podrijetla. Nažalost, Akcijski plan za suzbijanje diskriminacije nije se provodio tijekom 2024. godine jer nije ni bio donesen, već je usvojen tek početkom 2025. godine. I dalje je vidljiva potreba podizanja svijesti i edukacije o zabrani diskriminacije i mehanizmima zaštite, kako među građanima, tako i među onima koji bi ga trebali primjenjivati u radu, pa se u tom smjeru i u ovom Izvješću daju preporuke.
Istraživanja i pritužbe nastavili su svjedočiti o stereotipima, predrasudama i diskriminaciji s kojima su suočeni pripadnici nacionalnih manjina, prvenstveno srpske i romske, kao i migranti. To je posebno bilo prisutno u kontekstu izbora, kada je animozitet prema pripadnicima različitih manjina, posebno srpske nacionalne manjine i migrantima, bio izražavan i korišten u političke svrhe, čime se dodatno potpirivalo netrpeljivost dijela birača prema ovim skupinama. Zabrinjava što RH i dalje nema imigracijsku ni integracijsku politiku, dok su pojedinačne mjere, poput vaučera za učenje hrvatskog jezika za strane radnike, dobrodošle, ali nedovoljne. Romi se i dalje suočavaju sa sustavnom diskriminacijom koja vodi do nejednakih prilika od djetinjstva i zadržava velik broj Roma u začaranom krugu višegeneracijskog siromaštva, što uključuje i život u segregiranim i prometno izoliranim naseljima, često u iznimno lošim uvjetima života – bez struje, vodovoda i odvodnje. I u ovom Izvješću ukazujemo na velik problem de facto segregacije u školama vezano za koju nema konkretnih promjena na bolje.
Vezano uz prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, prisutne su i nadalje poteškoće u ostvarivanju prava na ravnopravnu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu, što je posljedica neučinkovitog okvira za njegovo ostvarivanje, kao često i prava na službenu i ravnopravnu uporabu jezika i pisma, što se prelijeva iz negativnog odnosa prema pripadnicima nacionalnih manjina, prvenstveno srpske i romske.
Pritužbe na postupanje policije odnosile su se na situacije u kojima su se građani osjećali oštećenima, kao što je neobavljanje obavijesnog razgovora sa svim sudionicima događaja, ali i neprofesionalna komunikacija policijskih službenika. Ispitni postupci koje smo provodili u 2024. pokazali su potrebu da MUP uvede efikasnije načine identifikacije policijskih službenika u slučaju sumnje na neprofesionalno postupanje. Građani se i dalje iznimno rijetko obraćaju Povjerenstvu za rad po pritužbama, zbog čega je potrebno kroz Zakon o policiji osigurati informiranost stranaka o mogućnosti daljnjeg prituživanja, odnosno obraćanja Povjerenstvu. Daje se i prikaz nenajavljenih NPM obilazaka policijskih postaja i pritvorske jedinice.
Vezano za područje migracija i azila, daje se pregled migracijskih kretanja u RH te ispitnih postupaka koje smo provodili u odnosu na uvjete u prihvatilištu, pristup sustavu međunarodne zaštite u prihvatnim centrima za strance te duljinu smještaja u prihvatnom centru. Tijekom obilazaka prihvatnih centara za strance proveli smo anonimno anketiranje smještenih osoba. U 2024. na EU razini usvojen je Pakt o migracijama i azilu, koji donosi opsežne promjene i, za zemlje s vanjskom granicom poput RH, dodatne izazove. U Izvješću se daje i osvrt na rad Nezavisnog mehanizma nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite (NMN). Daje se prikaz stanja iz nenajavljenih NPM obilazaka prihvatnog centra i tranzitno prihvatnih centara za strance, Centra za registraciju tražitelja međunarodne zaštite te postaje granične policije.
Dugogodišnji problemi u zatvorskom sustavu i dalje su prisutni, a neki su i dodatno naglašeni, što pokazuju i ispitni postupci i nenajavljeni NPM obilasci. Prenapučenost je nastavila rasti i alarmantna je, pa je tako u čak dva zatvora popunjenost bila iznad 200%, pri čemu je zamjetan velik udio istražnih zatvorenika te sve više stranaca. Iako su razlozi zbog kojih su se osobe lišene slobode i članovi njihovih obitelji obraćali u 2024. godini raznovrsni, od zamolbi za pomoć u vezi premještaja, pritužbi na postupanja službenika do nedovoljne učinkovitosti pravnih sredstava, problemi u pružanju zdravstvene zaštite i neodgovarajući uvjeti smještaja i nadalje su najzastupljeniji razlozi prituživanja. Još uvijek nedostaje službenika, a prisutne su i neke dugogodišnje normativne manjkavosti.
Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja su nam se u 2024. najčešće obraćale zbog valjanosti dobrovoljnog pristanka te smještaja na zatvoreni psihijatrijski odjel, odnosno neinformiranost pacijenata da će se dobrovoljno liječenje provoditi u zatvorenim uvjetima, a u Izvješću se ukazuje i na pitanje postupanja policijskih službenika prema osobama s duševnim smetnjama. Nenajavljeni NPM obilasci provedeni su u psihijatrijskoj bolnici te bolničkim psihijatrijskim odjelima, pri čemu se ukazuje na primjere dobre prakse, ali i na probleme glede uvjeta smještaja, manjkavosti u pripremi individualnog plana liječenja te vezano za provedbu mjera prisile, što je povezano i s nedostatkom liječnika i drugog medicinskog osoblja.
Tijekom 2024. godine provedeni su i nenajavljeni NPM obilasci tri doma za starije. Svrha obilazaka bila je utvrditi uvjete u kojima žive korisnici smješteni u domovima, način postupanja prema njima, uvažavaju li se njihove potrebe, osigurava li se adekvatna zdravstvena zaštita i skrb, kao i način provedbe pojačane njege nepokretnih/slabije pokretnih i dementnih osoba. Nedostatak osoblja jedan od najvećih problema, a uvjeti u dijelu jednog od domova mogu se okarakterizirati kao nečovječno postupanje prema starijima.