Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Migracijska kretanja u RH

• Ispitni postupci

• Reforma zajedničkog sustava azila

• Nezavisni mehanizam nadzora u RH

• Obavljanje poslova Nacionalnog preventivnog mehanizma (NPM-a)

Pučka pravobraniteljica kroz više mandata štiti prava tražitelja međunarodne zaštite i iregularnih migranata. Temeljem ombudsmanskog mandata te onog nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, sukladno ovlastima propisanim Zakonom o pučkom pravobranitelju, postupa po pritužbama i u predmetima koje smo pokrenuli na vlastitu inicijativu. Temeljem mandata iz Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, preventivno obilazi mjesta gdje se nalaze tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti kojima je ograničena sloboda kretanja. U prvom dijelu je prikazan rad po predmetima, a u drugom dijelu uvid stečen kroz preventivne obilaske.

Zaštita prava tražitelja međunarodne zaštite i iregularnih migranata

Migracijska kretanja u RH

Prema podacima MUP-a, u 2024. godini evidentirana su 29.294 iregularna migranta u RH. Od toga je 5.950 osoba dobilo rješenje s rokom za dragovoljni povratak, a 2.457 ih je napustilo zemlju. To znači da je 41,3% osoba koje su dobile rješenja za dragovoljni povratak napustilo zemlju, što je više nego prethodnih godina (2023. godine 19,6%; 2022. godine 1,92%; a 2021. godine 5,63%). Rješenja o protjerivanju u kojima je naloženo prisilno udaljenje zaprimilo je 6.015 osoba.

U 2024. godini značajno manje osoba je izrazilo namjeru za traženje međunarodne zaštite, 60% manje nego 2023. godine, u kojoj je zabilježen najveći porast broja osoba koje su izrazile namjeru od donošenja prvog Zakona o azilu 2004. godine. Ukupno je u 2024. godini izraženo 26.776 namjera i podneseno 1.419 zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Odobreno je 80 međunarodnih zaštita (71 azil i 9 supsidijarnih zaštita). S druge strane, obustavljen je postupak 15.338 traženja međunarodne zaštite (neovisno o godini podnošenja zahtjeva), što je u skladu s trendom u proteklih nekoliko godina. Za 279 tražitelja odbijen je zahtjev jer nisu bili ispunjeni uvjeti za međunarodnu zaštitu.

Namjere su se u najvećem broju slučajeva izražavale na teritoriju RH, a 3.362 ih je izraženo prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.

Najveći broj osoba koje su izrazile namjeru za traženjem međunarodne zaštite u RH državljani su Sirije, Turske, Ruske Federacije i Afganistana, među kojima je 19.907 muškaraca i 6.869 žena. Također, od ukupnog broja tražitelja 4.706 je djece u dobi do 13 godina i 2.731 djece u dobi do 14 do 17 godina.

Usprkos smanjenju broja tražitelja tijekom 2024. godine, potrebno je osiguravanje odgovarajućih prihvatnih kapaciteta te materijalnih uvjeta prihvata. Dodatno, kako bi se osigurala sva prihvatna, a potom i postupovna jamstva u skladu s EU i nacionalnim propisima te kako bi se prepoznavala ranjivost u kontekstu povećanja broja tražitelja, trebalo bi zaposliti odgovarajući broj službenika koji rade na prihvatu, kao i onih koji se bave postupcima međunarodne zaštite.

U Izvješću za 2023. godinu preporučili smo da se OCD-ima omogući ulazak u objekte prihvatilišta, što je bilo privremeno ograničeno uvođenjem mjera tijekom epidemije. Iako je MUP naveo da je (nekim) organizacijama omogućen pristup, sukladno potrebama tražitelja i odgovarajućim prostornim uvjetima, dok druge mogu provoditi aktivnosti u vlastitim prostorijama, zainteresirani OCD-i ukazuju da bi, s obzirom na potrebe tražitelja koji im se obraćaju, lakše mogli pružati im pomoć i podršku u samim prihvatilištima, osobito besplatnu pravnu pomoć.

U Izvješću za 2023. godinu MUP-u smo preporučili povećanje broja smještajnih jedinica za tražitelje međunarodne zaštite, a što bi trebalo raditi u suradnji s lokalnim zajednicama, kako bi se našlo lokacije za izgradnju novih prihvatilišta ili prenamijenilo postojeće objekte. Iako razumijemo da je riječ o zahtjevnom procesu za koji je potrebno dulje vremensko razdoblje, potrebno je nastaviti ulagati napore koji će dovesti do proširenja smještajnih kapaciteta.

I ove godine bilježimo pad broja pritužbi o „push-backu“ odnosno praksi odbijanja ulaska i udaljavanja osoba koje su iregularno prešle granicu bez individualizirane procjene potrebe za zaštitom. OCD-i i dalje izvještavaju o svjedočanstvima osoba o „push-backu“, a kako takvo postupanje može dovesti do povreda ljudskih prava, sve navode o ovim povredama potrebno je učinkovito istražiti.

Ispitni postupci

Tijekom 2024. godine proveli smo više ispitnih postupaka o uvjetima smještaja i ostvarivanju prava u prihvatilištima za tražitelje međunarodne zaštite, pristupu sustavu međunarodne zaštite tijekom lišenja slobode u prihvatnim centrima za strance, duljini lišenja slobode tražitelja, razlozima lišenja i pristupu pravima.

Tako smo, primjerice, nastavili s ispitnim postupkom pokrenutim u 2023. godini u vezi pritužbe   tražitelja međunarodne zaštite V.A., na neadekvatne uvjete boravka u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, nakon čega smo u lipnju i listopadu iste godine obišli prihvatilišta. Utvrdili smo nedostatne prihvatne kapacitete, što je rezultiralo teškim uvjetima boravka. Tražitelji su bili izloženi higijenskim, zdravstvenim i drugim rizicima, osobito zaraznim bolestima zbog učestalih pojava svraba i stjenica, o čemu smo detaljnije pisali u izvješću za 2023. godinu. Osim slanja pritužbi MUP-u i pučkoj pravobraniteljici, pritužitelj je snimke uvjeta objavio na YouTube kanalu, što su prenijeli i neki mediji u RH. Iako je rješenjem MUP-a utvrđeno da su ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, njegov zahtjev je odbijen, pri čemu je jedan od razloga odbijanja bilo i snimanje i javno objavljivanje snimki iz Prihvatilišta, čime je narušio privatnost i pravo na zaštitu osobnih podataka. U obrazloženju se navodi i da je u javnim objavama iznio neosnovane tvrdnje o nedostatnoj prehrani i zdravstvenoj skrbi za tražitelje u RH, čime nije pokazao dovoljnu razinu poštovanja prema institucijama i narušio je međunarodni ugled RH. O slučaju ovog pritužitelja pišemo i u poglavlju o braniteljima ljudskih prava. Postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu povodom tužbe protiv rješenja MUP-a kojim je pritužitelju odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u vrijeme pripreme ovoga Izvješća je bio u tijeku.

Iako 2024. godine prihvatni kapaciteti zbog manjeg broja tražitelja nisu bili opterećeni kao godinu ranije, pritužbe na uvjete smještaja su nastavile stizati. Jedan se tražitelj pritužio da je, nakon što je temeljito očistio i oličio zidove svoje sobe u Prihvatilištu, iz njemu nepoznatog razloga, premješten u drugu sobu, koja ima nametnike na krevetu. Drugi se pritužio da je kao državljanin Ukrajine smješten s državljanima Ruske Federacije. Postupci pokrenuti po pritužbama su rezultirali rješavanjem problema u pojedinačnim slučajevima, ali sustavno treba posvetiti pažnju problemima izloženosti higijenskim, zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, rodnim i dobnim obilježjima tražitelja, njihovoj ranjivosti, kao i mjerama koje bi mogle utjecati na sprječavanje napada, rodno uvjetovanog nasilja i uznemiravanja.

Migranti i njihovi odvjetnici su se prituživali da im je onemogućen pristup sustavu međunarodne zaštite u prihvatnim centrima za strance. Tako je migrant smješten u prihvatni centar za strance naveo da strahuje od povratka u zemlju podrijetla zbog moguće povrede ljudskih prava radi čega je u prihvatnom centru zatražio azil, no, što su policijski službenici, kako je naveo, ignorirali. Drugi migrant je naveo da je policijskim službenicima prihvatnog centra izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, no koji je nisu registrirali već su ga udarali te je, u strahu od daljnjih ozljeda, potpisao dokument kojim se odriče zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Obojici migranata omogućeno je da zatraže azil tek po obraćanju odvjetniku i/ili pučkoj pravobraniteljici.

Provodili smo i ispitni postupak u vezi tražitelja međunarodne zaštite smještenog u prihvatnom centru dulje od osam mjeseci, iako čl. 54. st. 9. ZMPZ-a predviđa najdulje trajanje ograničenja slobode kretanja od tri mjeseca, uz iznimnu mogućnost daljnjeg produljenja od najviše tri mjeseca. Po proteku maksimalnog roka, umjesto otpuštanja iz prihvatnog centra za strance, lišen je slobode temeljem Zakona o strancima (ZOS), jer mu je u međuvremenu odbijen zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite. Visoki upravni sud RH poništio je odluku o lišenju slobode navevši da se na njega ne primjenjuje ZOS već se, s obzirom da je sve do izvršnosti odluke o zahtjevu tražitelj međunarodne zaštite, primjenjuje ZMPZ, temeljem kojeg je prethodno lišen slobode u maksimalnom trajanju. MUP nam pri tome, na izričito traženje da nam dostavi sve odluke o lišenju slobode tog tražitelja, nije dostavio presudu Visokog upravnog suda RH kojom je utvrđeno da je zadnja mjera lišenja slobode nezakonita, iako je od donošenja presude prošlo više od šest mjeseci. Treba istaknuti da je Visoki upravni sud i godinu dana ranije donio presudu s ovakvim pravnim shvaćanjem. Stoga je potrebno educirati policijske službenike i suce upravnih sudova o pretpostavkama i trajanju lišenja slobode tražitelja međunarodne zaštite u skladu s praksom Visokog upravnog suda.

Reforma zajedničkog sustava azila

S obzirom na značaj koji za RH kao članicu EU ima zajednički europski odgovor u odnosu na pitanje migracija, potrebno je istaknuti da je u 2024. godini konačno provedena reforma migracijskih politika i politika azila na razini EU usvajanjem Pakta o migracijama i azilu (Pakt). Pakt uspostavlja pravni okvir kojem je primarni cilj bio odgovoriti na dugogodišnje izazove s kojima se EU suočava u području migracija i azila jačanjem povjerenja, ujednačavanjem postupanja i suradnjom među državama članicama.

Jasno je da države EU kreću s različitih polazišta te se suočavaju s različitim izazovima. Pri tome je neupitno da države na vanjskim granicama EU, među kojima je i RH, imaju iznimno složenu zadaću upravljanja migracijama, kao  one u koje iregularni migranti prvo ulaze. Sve države članice su u svojim nacionalnim provedbenim planovima Pakta do prosinca 2024. godine trebale dati pregled nacionalnog konteksta i postojećih kapaciteta te ga dostaviti EK. S obzirom na opsežnost promjena koje Pakt iziskuje te izazove povezane sa zemljopisnim okolnostima, RH će do sredine 2026. godine kada će se Pakt početi primjenjivati, trebati bitno ojačati sustav dodatnim ljudstvom, pronaći potrebna infrastrukturna i operativna rješenja, pri čemu će u provedbu trebati uključiti brojne dionike. S obzirom da je primjena Pakta kao dijela EU prava u nadolazećem razdoblju pravna obveza te će biti potrebno izmijeniti zakonodavni okvir, smatramo korisnim ukazati na ključne izmjene koje on donosi.

Pakt sadrži 10 propisa (devet uredbi i jednu direktivu: Uredba (EU) 2024/1351 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o upravljanju azilom i migracijama, izmjeni uredbi (EU) 2021/1147 i (EU) 2021/1060 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 604/2013; Uredba (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU; Uredba (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1 148; Uredba (EU) 2024/1359 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147; Uredba (EU) 2024/1356 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817; Uredba (EU) 2024/1352 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/816 i (EU) 2019/818 za potrebe uvođenja dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama; Uredba (EU) 2024/1358 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o uspostavi sustava ,,Eurodac”; Uredba (EU) 2024/1347 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, za jedinstveni status za izbjeglice ili za osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i za sadržaj odobrene zaštite, o izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća; Direktiva (EU) 2024/1346 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju standarda za prihvat tražitelja međunarodne zaštite (preinaka); Uredba (EU) 2024/1350 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. Svibnja 2024. o uspostavi okvira Unije za preseljenje i humanitarni prihvat i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1147.). Njima se uređuju sve faze upravljanja azilom i migracijama, od provjere iregularnih migranata po ulasku u EU, uzimanja biometrijskih podataka, postupaka za podnošenje i obradu zahtjeva za azil, pravila o određivanju koja je država članica odgovorna za rješavanje zahtjeva za azil te suradnju i solidarnost među državama članicama, do pravila postupanja u kriznim situacijama i situacijama više sile.

Postupanje prema iregularnim migrantima po samom ulasku u EU bit će značajno izmijenjeno. Novine uvodi tzv. Uredba o dubinskim provjerama (screening), naime, svi migranti koji su iregularno prešli granicu, kao i oni koji su izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu tijekom graničnih kontrola, bit će registrirani i podvrgnuti tzv. dubinskim provjerama. One uključuju provjeru identiteta, sigurnosnih aspekata, zdravstvenog stanja, ranjivosti pojedinaca te registraciju biometrijskih podataka.

Ovisno o rezultatima dubinske provjere, migranti će biti usmjereni u odgovarajuće procedure. Postupak za one koji zatraže azil može se provoditi na granici ili unutar teritorija države. Granična procedura će se primjenjivati prema migrantima koji su izrazili namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (namjera) na graničnom prijelazu na vanjskoj granici ili tranzitnom području; uhićenima zbog iregularnog prelaska granice; iskrcanima na području države članice nakon traganja i spašavanja; ili premještenima iz druge države. Granična procedura je obvezna za one koji su opasnost za nacionalnu sigurnost, koji su doveli nadležna tijela u zabludu, ili dolaze iz trećih zemalja sa stopom odobrenja međunarodne zaštite manjom od 20%. Ove odredbe omogućavaju podvrgavanje velikog broja migranata procedurama na granici, dok su iznimke ograničene. Oni čiji zahtjevi budu odbijeni u postupku na granici, bit će vraćeni u graničnoj proceduri. Za migrante čiji će se zahtjevi za azil ipak razmatrati unutar teritorija, predviđena je široka primjena ubrzanih postupaka. Ako migranti tijekom dubinske provjere ne zatraže azil, upućuju se u pravilu u redovne postupke vraćanja.

Pakt također mijenja pravila o određivanju države članice odgovorne za zahtjeve za međunarodnu zaštitu. Ukoliko tražitelji ne ispune svoje obveze, zadržavaju sva svoja prava na materijalne i druge uvjete prihvata samo u državi članici u kojoj je određeno da moraju biti prisutni.

Za države na vanjskoj granici, a što je RH, osobito je važno pitanje solidarnosti, pri čemu se Paktom uvodi trajni i obvezni mehanizam solidarnosti među državama članicama, zamjenjujući dosadašnja ad hoc rješenja. Prema usvojenim odredbama, države će moći birati između premještanja tražitelja međunarodne zaštite na svoj teritorij, financijskih doprinosa ili alternativnih mjera solidarnosti. Države članice koje se suočavaju s „ozbiljnom migracijskom situacijom” mogu zatražiti smanjenje solidarnih doprinosa. U kriznim i situacijama više sile predviđena su odstupanja od određenih pravila predviđenih pravnom stečevinom u području azila i veća solidarnost među državama članicama.

Ukratko, u nastojanjima pomirbe različitih, a ponekad i suprotstavljenih zahtjeva država članica, Paktom se dizajnirao sustav kojim će se brojni postupci azila i vraćanja provesti bez ulaska na državni teritorij, omogućiti učestalije lišavanje slobode ili ograničenja slobode kretanja, a tražiteljima međunarodne zaštite koji ne poštuju obveze bit će osigurane samo osnovne potrebe. Ostaje vidjeti u kojoj će se mjeri primjenom Pakta u praksi istovremeno zadržati razine zaštite temeljenih prava koju garantira između ostalog Povelja o temeljnim pravima EU, ali i međunarodni standardi o ljudskim pravima.

Nadalje, svaka država članica će morati osigurati neovisan mehanizam praćenja kojim se tijekom dubinske provjere prati usklađenost s pravom Unije i međunarodnim pravom, uključujući Povelju, posebno u pogledu pristupa postupku azila, načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, najboljeg interesa djeteta i relevantnih pravila o zadržavanju, uključujući relevantne odredbe o zadržavanju iz nacionalnog prava. Neovisnim mehanizmom praćenja također se osigurava da se s potkrijepljenim navodima o nepoštovanju temeljnih prava u svim relevantnim aktivnostima povezanima s dubinskom provjerom postupa djelotvorno i bez nepotrebne odgode, prema potrebi pokreću istrage u pogledu takvih navoda te prati napredak takvih istraga. Nacionalne institucije s mandatom ombudsmana i nacionalnih institucija za ljudska prava, uključujući Nacionalne preventivne mehanizme (pri čemu su sva ova tri mandata u RH dodijeljena instituciji pučke pravobraniteljice), trebali bi sudjelovati u funkcioniranju neovisnog mehanizma praćenja ili im može biti dodijeljen dio ili sve zadaće neovisnog mehanizma praćenja, a ako jedna ili više tih institucija nije izravno uključena u neovisni mehanizam praćenja, trebali bi uspostaviti i održavati bliske veze. Neovisni mehanizam praćenja može uključivati i relevantne međunarodne i nevladine organizacije te javna tijela neovisna o tijelima za dubinsku provjeru. Također, svaka država članica je dužna osigurati mehanizam za praćenje temeljnih prava i u vezi s postupkom na granici sukladno istim kriterijima.

Isto tako, svaka će država članica trebati uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere za neovisnost mehanizma, kao što su poštovanje Pariških načela, usvojenih Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 48/134, Venecijanskih načela, usvojenih od strane Venecijanske komisije Vijeća Europe, Rezolucije Opće skupštine UN-a o ulozi ombudsmana i posredničkih institucija, dobrom upravljanju i vladavini prava i Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (OPCAT). U rujnu 2024. godine Agencija za temeljna prava EU je izdala smjernice o neovisnim mehanizmima praćenja s ciljem pomoći državama članicama prilikom rasprave o parametrima i zaštitnim mjerama za uspostavu ili imenovanje mehanizma.

Nezavisni mehanizam nadzora u RH

Uz postojeće institucionalne mehanizme nadzora, kao što su Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, pučka pravobraniteljica te Služba za unutarnju kontrolu MUP-a, u 2021. godini u RH je uspostavljen Nezavisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite (NMN), u koji su uključene udruge Akademija medicinskih znanosti, Akademija pravnih znanosti, Hrvatski crveni križ, Centar za kulturu dijaloga te nezavisna pravna stručnjakinja, s kojima je MUP u lipnju 2021. godine potpisao Sporazum o suradnji. U studenom 2022. godine sklopljen je novi Sporazum o suradnji kojim se nastavlja rad NMN-a, između istih dionika.

Još u izvješću za 2022. načelno smo pozdravili uspostavu NMN-a radi dodatnog uvida u postupanje policijskih službenika u području nezakonitih migracija i međunarodne zaštite, no istaknuli da će nakon inicijalne faze uvođenja hrvatskog NMN-a, biti potrebno, ukoliko dođe do usvajanja europskopravne obveze, u RH uspostaviti Mehanizam u skladu s Paktom. U međuvremenu je usvajanjem Pakta, doista i došlo do EU obveze uspostave neovisnih mehanizama nadzora za poštivanje temeljnih prava, pri čemu ti mehanizmi imaju novodefinirane zadaće, uključujući dubinske provjere i postupke na granici.

Pučka pravobraniteljica, zajedno s EK, FRA, Službenikom za temeljna prava Frontex-a, IOM-om Hrvatska, UNHCR-om Hrvatska te pravobraniteljicom za djecu, sudjelovala je u radu Savjetodavnog odbora NMN-a, sa zadaćom davanja smjernica za unaprjeđenje neovisnosti i učinkovitosti tog tijela. Međutim, u aktualnoj fazi razvoja i rada NMN-a, kao i Savjetodavnog odbora NMN-a, institucija pučke pravobraniteljice je u ožujku 2025. godine istupila iz članstva Savjetodavnog odbora NMN-a. Pri tome je obavijestila dionike da će na primjereni način nastaviti suradnju s NMN-om i sa Savjetodavnim odborom NMN-a, no kao samostalna i neovisna nacionalna institucija. Stoga ovom prigodom, s obzirom na svoju nacionalnu ulogu, Hrvatski sabor izvještavamo o radu NMN-a u zaštiti temeljenih prava u 2024. godini.

Iako je sukladno Sporazumu predviđena obveza objave polugodišnjeg i godišnjeg izvješća Nezavisni mehanizam nadzora (NMN) u 2023. godini nije objavio niti jedno izvješće. Polugodišnje izvješće NMN-a koje obuhvaća razdoblje od studenog 2022. godine do srpnja 2024. godine (a aktivnosti promatranja provedene su od 1. lipnja do 31. prosinca 2023. godine) objavljeno je u srpnju 2024. godine.

U cilju poboljšanja djelovanja i učinkovitosti NMN-a, osim redovite objave izvješća, ubuduće je potrebno i preciznije definirati mandat i ovlasti trenutno navedene u Sporazumu te unaprijediti metodologiju promatranja i izvještavanja.

Primjerice, NMN se u svojim nalazima ne poziva na međunarodne standarde, niti nalaze međunarodnih tijela i neovisnih institucija, a zamjetno je i da se ovi nalazi značajno razlikuju. Tako je UN-ov SPT u okviru posjeta RH 2023. godine obišao TPCS Tovarnik i naglasio zabrinutost zbog činjenice da “iako su osnovna pravna  jamstva formalno uspostavljena, ona su u praksi bila neučinkovita” te je preporučio RH da migrante pravodobno i na pristupačan način, na jeziku koji razumiju, informira o njihovoj osobnoj situaciji, uključujući pravnu situaciju. Hrvatski NPM je temeljem obilazaka navedenog centra također utvrdio da stranci nisu adekvatno informirani o svojim pravima, uključujući i pravo na podnošenje pritužbe; da nisu osigurani pritužbeni mehanizmi koji uključuju učinkovite ispitne postupke, uz poštivanje načela neovisnosti, nepristranosti i povjerljivosti; kao i da nije osigurano prevođenje. S druge strane, NMN je temeljem promatranja u TPCS Tovarnik, nekoliko dana prije obilaska SPT-a, zaključio da smještajni kapaciteti na lokacijama nadzora udovoljavaju zahtjevima standarda za dugotrajniji boravak zatečenih osoba, da se policijski službenici prema zatečenim osobama odnose uz puno poštivanje njihovih ljudskih prava, omogućujući im komunikaciju uz prevoditelja i informirajući ih o njihovim pravima na jezicima koje razumiju, te osiguravajući im odgovarajuću zdravstvenu skrb i psihosocijalnu potporu.

Također, postupajući po pritužbi o „push-backu“, NMN je zaključio da je u cijelosti provedena zakonom propisana procedura i da su u potpunosti poštovana ljudska prava osoba. Međutim, taj je zaključak donesen temeljem uvida u različite službene izvore prije navedenog „push-backa“, dok nisu ispitani navodi o postupanju policijskih službenika nakon što se „push-back“ navodno dogodio. Stoga, uvid u te izvore podataka nije nužno podoban ni dostatan da bi se utvrdilo (ne)postojanje „push-backa“.

I dalje je nejasna uloga NMN-a u vezi postupanja po pritužbama. S jedne strane, na web stranici NMN-a, koja je uspostavljena 2024. godine, navodi se da “NMN nije tužiteljski ni sudski mehanizam te stoga nije ovlašten rješavati pojedinačne pritužbe. NMN nije ‘žalbeni mehanizam’”.

Međutim, iz Izvješća je vidljivo da je NMN postupao po pritužbama. Još u Izvješću za 2022. godinu smo naglasili da NMN, kao mehanizam uspostavljen sporazumom, ne bi smio preuzeti odgovornost zakonom uspostavljenih institucija nadležnih za ispitivanje navoda o nezakonitostima ili nepravilnostima u radu policije, dapače svaki (novi) mehanizam bi trebao imati jasno i transparentno zakonom uređene ovlasti.

Napokon, preporuke iz polugodišnjeg izvješća NMN-a uglavnom se odnose na rad i funkcioniranje NMN-a, a manje na ocjenu stanja i unaprjeđenje zaštite temeljnih prava, što je svrha njegovog uspostavljanja.

Obavljanje poslova NPM-a

U 2024. godini sukladno ovlastima NPM-a obišli smo Prihvatni centar za strance Ježevo, Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, Tranzitni prihvatni centar Trilj, Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite u Dugom Dolu te Postaju granične policije Slavonski Brod.

Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol

Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol (Centar Dugi Dol) osnovan je na području PU karlovačke zbog povećanog broja tražitelja na tom području kako bi se u njemu  provodila registracija tražitelja koji će potom biti upućivani u prihvatilišta za tražitelje ili, prema procjeni, u prihvatne centre za strance. Osnivanjem Centra željelo se rasteretiti PP/PGP na području te PU jer nisu imale dostatne kapacitete za povećani broj tražitelja. Centar je otvoren krajem 2023. godine, u njegove se stambene kontejnere može smjestiti maksimalno 500 tražitelja.

Tijekom obilaska predstavnicima NPM-a nije bio omogućen puni pristup svim relevantnim podacima, jer u Centru nije bilo policijskih službenika ovlaštenih za davanje takvih podataka, pa su predstavnice NPM-a na licu mjesta obavile telefonski razgovor s nadležnom osobom, koja ih je informirala o radu Centra, međutim, ni telefonskim razgovorom nisu mogli biti prikupljeni potrebni podaci, jer se u Centru nisu vodile posebne evidencije o postupanjima prema zadržanim osobama. Nisu tako bili dostupni podaci o broju osoba, niti o njihovoj strukturi (primjerice dobi, spolu, državljanstvu i sl.). Nisu se vodile ni evidencije o vremenu dolaska i otpuštanja iz Centra. Prema navodima policijskog službenika, u Centru su se jedino bilježili podaci o registraciji namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uzimala se izjava o osobnim podacima stranaca te se sastavljala službena bilješka o pregledu i oduzimanju predmeta. Sve ostale podatke o osobama zadržanim u Centru vodi policijska postaja mjesta zatjecanja kroz dnevnik događaja, fizičke predmete te relevantne evidencije. Osnovni mehanizam zaštite kod lišenja slobode je vođenje jedinstvene i sveobuhvatne evidencije unutar koje se bilježe svi aspekti njihovog boravka, odnosno lišenja slobode i sve poduzete radnje u vezi s tim. Nepostojanje takvih evidencija onemogućava kontrolu rada i pregled nad postupanjem prema zadržanim osobama.

S obzirom na prirodu i moguću duljinu zadržavanja, kao i podatak da se u Centru zadržavaju i obitelji s djecom i ostale ranjive skupine, zatečeni materijalni uvjeti za smještaj osoba nisu bili odgovarajući. Kontejneri su opremljeni samo krevetima na kat bez madraca i posteljine, u Centru nema tuševa ni tople vode te su dostupni samo kemijski toaleti. Zadržavanje u ovakvim uvjetima, posebice ako se to odnosi na djecu i druge ranjive skupine, može predstavljati povredu čl. 3. EKLJP.

Posebno zabrinjava što se tijekom obilaska nije mogla utvrditi duljina boravka tražitelja u Centru.

Pri tome, u Centru koji je predviđenog smještajnog kapaciteta za 500 osoba, postupak registracije  šest osoba koje su zatečene tijekom NPM obilaska nije započet u razdoblju duljem od 12 sati.

Stoga smo nakon obilaska upozorili MUP kako je uvjete smještaja potrebno uskladiti sa CPT standardima (osigurati dovoljno prostora, madrace, posteljinu, pristup sanitarnom čvoru, tušu i toploj vodi i dr.), a da predstavnicima NPM-a sukladno čl. 5. ZNPM-a te čl. 20. Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, treba omogućiti slobodan uvid u sve tražene podatke neovisno o načinu njihove pohrane, da je za tražitelje zadržane u Centru Dugi Dol potrebno jasno utvrditi pravnu osnovu zadržavanja, a s tim u vezi i najdulje moguće razdoblje zadržavanja u Centru, te im osigurati sva jamstva sukladno međunarodnim standardima.

Prihvatni centri za strance

Utvrđeno je da se uvjeti smještaja sustavno poboljšavaju u sva tri centra, a pozitivno je da su preporuke za unaprjeđivanje uvjeta prihvata dane tijekom prijašnjih NPM obilazaka većim dijelom usvojene. U Centru Trilj još uvijek nisu osigurani uvjeti za boravak osoba lišenih slobode na svježem zraku, a u Centru Tovarnik nisu izgrađene nadstrešnice na dvorištu.

Iregularni migranti i tražitelji međunarodne zaštite smješteni u prihvatne cente u pravilu ne poznaju hrvatski pravni sustav, svoja prava i obveze i hrvatski jezik. Dodatno, od lišenja slobode u centrima nisu izuzeti niti pripadnici ranjivih skupina, uključujući i djeca.

Izuzetno je važno da smještene osobe imaju pristup svim zajamčenim pravima, što uključuje informacije o pravima na jeziku koji razumiju. Naime, zajamčena prava od malog su značaja ukoliko osobe nisu svjesne njihovog postojanja. Stoga smo tijekom obilazaka posebnu pažnju usmjerili na pristup sljedećim pravima: pravnoj pomoći, pritužbenim mehanizmima, zdravstvenoj zaštiti, posjetima, telefoniranju, boravku na svježem zraku, prehrani, uvažavanju vjeroispovijesti, primanju pisanih pošiljki i paketa, raspolaganju novčanim sredstvima, informiranju o razlozima smještaja, predviđenom trajanju smještaja, kontaktiranju s obitelji te traženju međunarodne zaštite.

Tijekom obilazaka smo proveli anonimno anketiranje smještenih osoba radi dodatnog uvida u njihovu informiranost o mogućnostima pristupa navedenim pravima.  Anketni upitnici su prevedeni na devet jezika (arapski, engleski, francuski, ruski, turski, farsi, urdu, kurdu i pashtu). U Trilju i Tovarniku anketiranju su pristupile sve smještene osobe, 45 osoba u Trilju i 26 u Tovarniku, a u Ježevu zbog nedostatka upitnika na jeziku koji razumiju 26 od 46 smještenih. Upitnici su sadržavali 20 pitanja, a anketiranje je bilo anonimno i dobrovoljno.

Prema rezultatima anketa u sva tri centra postoji problem u prepoznavanju ranjivih osoba i osiguravanju osnovnih informacija o njihovim pravima. Prema odgovorima danim u anketama, većina anketiranih nije bila upitana o mogućim traumatičnim iskustvima, primjerice jesu li žrtve mučenja, silovanja ili drugih oblika nasilja, što zabrinjava jer je pravovremeno prepoznavanje takvih osoba ključno za osiguranje odgovarajuće zaštite i pomoći. U Centru Ježevo je 82,6% anketiranih izjavilo da nisu bili pitani o traumatičnim iskustvima, u Centru Tovarnik 61%, a u Centru Trilj čak 96,6%, što ukazuje na ozbiljan nedostatak sustavne procjene i, po potrebi, podrške. Pri tome struktura zaposlenih u centrima nije odgovarajuća za provedbu tih procjena pa se preporučuje zapošljavanje stručnjaka poput socijalnih radnika, psihologa ili socijalnih pedagoga na radnim mjestima koja zahtijevaju takve kompetencije, a potrebno je i razviti postupke za prepoznavanje ranjivih skupina.

Prema odgovorima danim u anketama, postoje i nedostaci u prikupljanju informacija o njihovom zdravstvenom stanju i pruženim informacijama o mogućnosti dobivanja medicinske skrbi. Na primjer, u Centru Ježevo 47,8% anketiranih nije bilo upitano boluje li od teške fizičke ili psihičke bolesti, u Centru Trilj to je navelo 96,6%, a u Centru Tovarnik 61,5%. U jednom centru jedina medicinska sestra zaposlena je samo na pola radnog vremena, dok su u drugom na tim poslovima zaposlene osobe čije kompetencije ne odgovaraju poslovima opisanim u Pravilniku o unutarnjem redu MUP-a, primjerice osobe s ekonomskom i upravno-pravnom strukom.

Dodatno ukazujemo da će, prema novim pravilima iz Pakta, sve osobe koje su iregularno prešle granicu biti podvrgnute tzv. dubinskim provjerama, koje će uključivati provjeru zdravstvenog stanja i ranjivosti.

Zabrinjava i što anketa pokazuje da smještene osobe nisu dovoljno informirane o svojim pravima tijekom boravka u centru. Na primjer, prema odgovorima, u Centru Trilj 86,5% osoba nije informirano o pravu na kontakt s ambasadom ili konzulatom, a samo 17,8% izjavilo je da mogu telefonski kontaktirati odvjetnika, obitelj ili prijatelje, dok su ostali naveli različite razloge zbog kojih im to nije bilo omogućeno. Slično je i u drugim centrima, a zabrinjava što mnoge smještene osobe niti ne znaju razloge smještaja u centar, niti koliko će dugo biti lišeni slobode. U Centru Ježevo 39,1% anketiranih izjavilo je da ne razumije osoblje koje im se obraća, a slično je i u Trilju i Tovarniku.

Stoga preporučujemo da se informacije o pravima smještenih osoba istaknu na vidljiv i razumljiv način, koristeći, između ostalog, slikovne i audio tehnike poput plakata, info letaka ili video-displeja. Osim toga, važno je osigurati uslugu prevođenja u centrima, kako bi se smještenim osobama omogućilo da budu informirane o svojim pravima i obvezama, te kako bi se spriječili problemi u komunikaciji s osobljem. Stoga smo preporučili da se tiskane informacije o pravima prevedu na što više jezika kojima se stranci koriste te osigura prevođenje za sve postupke koji se provode. Problem je i komunikacija s osobljem.

Osim toga, smještenim osobama treba biti omogućeno da kontaktiraju odvjetnika, obitelj i prijatelje, kao i besplatna pravna pomoć. Pristup odvjetnika centrima i dalje je otežan. Naime, odvjetnici koji nisu na listi pružatelja besplatne pravne pomoći, a nemaju punomoć jer klijentima dolaze prvi put, moraju najaviti posjet dva dana unaprijed i dolaze kao posjetitelji, a ne u svojstvu odvjetnika. Problem je i da zbog usklađivanja termina s prevoditeljima može doći do propuštanja vrlo kratkih rokova za podnošenje pravnih lijekova. Otežana je i telefonska komunikacija, osobito u početnoj fazi kada odvjetnici trebaju dobiti punomoć, a i kasnije, kada smještene osobe moraju čekati poziv odvjetnika ispred telefonske govornice. Ovi uvjeti u suprotnosti su s međunarodnim standardima koji jamče nesmetan pristup odvjetniku od samog početka ograničavanja slobode.

Prema rezultatima anketa iregularni migranti nisu niti adekvatno informirani o pravu na traženje azila. U Centru Trilj 77,8% anketiranih izjavilo je da nije dobilo informaciju o pravu traženja azila, u Centru Tovarnik 84,6%, dok je situacija nešto bolja u Centru Ježevo (52,2%). Upitani jesu li mogli zatražiti azil, 97,5% anketiranih u Centru Trilj izjavilo je da nije, a u Centru Tovarnik 96,2%. Situacija je znatno bolja u Centru Ježevo gdje je to izjavilo 17,4% anketiranih.

S obzirom na rezultate provedene ankete vezane uz pristup azilu, kao i na  postupke koje smo proveli povodom pritužbi migranta o onemogućavanju tog pristupa, preporučamo omogućavanje pristupa međunarodnoj zaštiti u centrima.

Tijekom obilazaka smo utvrdili da se OCD-ima ulazak u centre i dalje uvjetuje potpisanim sporazumom o suradnji, koji jedino ima HCK, iako Direktiva 2008/115/EZ jamči mogućnost posjećivanja centara domaćim i međunarodnim nevladinim organizacijama. U sva tri centra omogućen je pristup bez sporazuma o suradnji jedino UNHCR-u, čiji se pristup temelji na mandatu organizacije, no pomoć pruža isključivo tražiteljima međunarodne zaštite, ne i iregularnim migrantima. Do lipnja 2024. godine Centar u Tovarniku posjetili su predstavnici HCK u dva navrata, dok su predstavnici UNHCR-a jednom. S druge strane, Centar u Trilju tijekom 2024. godine imao je četiri posjeta predstavnika HCK i jadan UNHCR-a. Situacija je daleko bolja u Centru Ježevo, gdje predstavnici HCK posjećuju Centar svaki četvrtak, a predstavnici UNHCR-a jednom tijekom tri mjeseca.

S obzirom na broj tražitelja međunarodne zaštite i iregularnih migranata smještenih u centre tijekom 2024. godine, kao i na njihovu strukturu prema dobi i spolu, bilo bi dobro omogućiti ulazak u centre i širem krugu dionika, osobito OCD-ima koji pružaju dodatnu podršku, pravnu pomoć, organiziraju edukacije, radionice, igraonice za djecu i sl., što je bila preporuka i u Izvješću za 2022. godinu.

Postaja granične policije Slavonski Brod

Kao značajnu pozitivnu promjenu ističemo da je tijekom obilaska PGP Slavonski Brod predstavnicama NPM-a omogućen uvid u Informacijski sustav MUP-a, što proteklih godina nije bio slučaj. Policijski službenik omogućio je uvid u evidencije o iregularnim migrantima te Dnevnik događanja, u kojemu su zabilježeni i podaci o postupcima odvraćanja koji sadržavaju vrijeme, mjesto, broj osoba i način provođenja postupka.

Uvjeti smještaja u četiri prostorije za smještaj iregularnih migranata i tražitelja međunarodne zaštite nisu bili zadovoljavajući. Prostorije su namijenjene za smještaj 40 osoba, no kreveti nisu imali posteljinu ili je ona bila prljava. Zidovi su bili u lošem stanju, a u sanitarnim čvorovima bili su vidljivi tragovi vlage.

Stoga smo preporučili nabavu nove opreme za prostorije za smještaj, osiguranje posebne prostorije za smještaj ranjivih osoba te njeno opremanje odgovarajućim sadržajima, primjerice onima za djecu. S obzirom da na tom području migranti  prelaze preko rijeke vrlo često im odjeća bude mokra i blatna, slijedom čega smo preporučili organizaciju prijema osoba koja bi uključila osiguravanje mogućnosti tuširanja te kompleta odjeće i prije samog smještaja.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Branitelji ljudskih prava.

Više o djelovanju Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) možete pronaći u poglavljima: Policijski sustav, Zatvorski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja, Domovi za starije: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.