Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice. Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Podrška najsiromašnijima

• Beskućnici

• Sustav socijalne skrbi

• Diskriminacija temeljem imovnog stanja

Podrška najsiromašnijima

Siromaštvo je duboko povezano s ljudskim pravima jer je ono često prepreka za pristup pravima i slobodama koje su ključne za dostojanstven život. Ono utječe na pristup brojnim ljudskim pravima te  zahtijeva fokus i suradnju brojnih resora. Siromaštvo je i pitanje socijalne isključenosti i diskriminacije.

Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, u prosincu 2024. u odnosu na prosinac 2023. (na godišnjoj razini) u prosjeku su više za 3,4.%. Na godišnjoj razini, porast potrošačkih cijena ostvaren je u različitim skupinama, uključujući razna dobra i usluge (6,7%), zdravlje (5,5%), obrazovanje (5,4%), hrana i bezalkoholna pića (5,1%).

Tijekom 2024. godine Vlada RH je stoga nastavila s mjerama pomoći za ublažavanje inflatornih učinaka i porasta cijena energenata. No, dva paketa mjera (tzv. šesti i sedmi paket) izostavili su korisnike ZMN-a pa za njih nije bila predviđena isplata jednokratne novčane pomoći unatoč preporukama koje smo dali u Izvješću za 2023. godinu. Svaki pojedini paket mjera donio je novo nezadovoljstvo korisnika ZMN-a i nove pritužbe građana.

„Molio bi Vas da upitate gospodina Plenkovića da li ljudi koji su na socijalnom od 150 eura mjesečno nisu ugroženi. Znači mi smo zadnji sloj društva i nama ne treba jednokratna pomoć….Imam 60. godina, bolestan sam i podstanar. Ne znam više kome da se obratim. Nitko više ne pita za nas kako mi živimo.“

Pučka pravobraniteljica upozorila je na selektivnost u pružanju jednokratnih mjera pomoći te da se time ne uvažava načelo pravednosti.

Slično je prepoznalo i Povjerenstvo za fiskalnu politiku u svojoj analizi sedmog paketa mjera pomoći, koje je zaključilo kako se RH mora suočiti sa strukturnim problemima koje paketi jednokratnih i privremenih pomoći ne mogu riješiti.

Prema podacima DZS stopa rizika od siromaštva u 2024. godini je nastavila rasti i iznosila je 20,3%, što je porast od 1%. Stopa rizika od siromaštva prema dobi i spolu u 2024. najviša je bila kod osoba u dobi od 65 ili više godina te je iznosila 37%. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća te je stopa rizika od siromaštva u žena iznosila 40,1%, a u muškaraca 32,7%.

Nacionalnim planom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. – 2027. godine predviđeno je smanjenje stope rizika od siromaštva na manje od 15% do 2027. godine. Njime se predviđalo da će stopa rizika od siromaštva za 2024. godinu biti 16,4%, kako bi se do 2027. godine spustila na 15%. Pri tome je početna vrijednost stope rizika od siromaštva iz 2019. godine iznosila 18,3% posto, pa je evidentno da u ovom području nema pozitivnih pomaka.

Iako kontinuirano upozoravamo da je ZMN prenizak i nedovoljan za podmirenje osnovnih životnih potreba, nema značajnijih povećanja iznosa. Pučka pravobraniteljica obratila se Vladi RH i nakon povećanja dužnosničkih plaća, kako bi i u tom kontekstu, iako nije riječ o usporedivim naknadama/primanjima, ukazala na potrebu povećanja ZMN-a. Tom prilikom analizirali smo kretanje ZMN-a u razdoblju od 2014. do 2024. godine te utvrdili kako se osnovica iz Odluke o osnovici za izračun iznosa ZMN-a iz 2014. godine, koja je iznosila 800 kuna ili 106,17 eura, nije mijenjala sve do 2022. godine. Tek tada je novom Odlukom osnovica uvećana na 1.000 kuna ili 132,72 eura, odnosno rasla je za 25% u odnosu na osnovicu definiranu osam godina ranije. Na osnovi Odluke iz 2023. godine, koja se primjenjuje od 2024. godine, ova je osnovica uvećana na 150 eura, odnosno za 17 eura ili 13%. Dakle, od 2014. godine radi se o apsolutnom povećanju od 43,83 eura.

Stoga se krajem godine pučka pravobraniteljica uključila u javno savjetovanje o Prijedlogu odluke o osnovici za izračun iznosa ZMN-a za 2025. godinu te je ponovno istaknula kako se osnovica uvećava bez uzimanja u obzir troškova života, bez jasnih kriterija i bez obrazloženja. Naime, prijedlog odluke o novoj osnovici nije sadržajno obrazložen, a isti je sadržavao povećanje od samo 10,00 eura. Stoga je potrebno da se odredba ZSS-a, na temelju koje se donosi odluka o osnovici, dopuni na način da se unesu jasni kriteriji koji se moraju uzeti u obzir prilikom donošenja osnovice kako bi se zaštitile najosjetljivije kategorije građana. Kao moguće rješenje nudi se definiranje kriterija koji bi se trebali uzeti u obzir prilikom donošenja osnovice iz čl. 22. ZSS ili propisivanje minimalnog iznosa osnovice koji bi trebalo dovesti u odnos sa pragom rizika od siromaštva.

ZSS određuje da će se pravo na ZMN priznati samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj iznosima samog ZMN-a. Tako će npr. radno sposobni samac ostvariti pravo na ZMN u iznosu od 150 eura samo ako su mu mjesečni prihodi manji od tog iznosa, a ukoliko i ostvaruje neki prihod, visina ZMN-a se isplaćuje kao razlika. Prag rizika od siromaštva u 2024. godinu za jednočlano kućanstvo iznosio je 617,25 eura mjesečno, stoga kontinuirano ukazujemo da problem siromaštva nije prepoznat i da naknade ne omogućavaju građanima kojima je to potrebno da se izdignu iz istog.

Posebno zabrinjava podatak iz Izvješća EK o utjecaju socijalnih transfera (osim mirovina) na smanjenje siromaštva, koji ga prepoznaje kao „kritičan”, jer je znatno niži od prosjeka EU-a (20,9% u odnosu na 34,7%). EK stoga ukazuje na važnost pomnog praćenja utjecaja socijalnih transfera na smanjenje siromaštva, posebno u svezi s visokim troškovima života.

Godinama ukazujemo na važnost izrade analize pada broja korisnika ZMN-a. Prema podacima MRMSOSP prati se i analizira broj korisnika ZMN-a kroz podatke dostupne u Informacijskom sustavu SocSkrb te se zaključuje da je zaposlenje jedan od najvećih razloga smanjenja broja korisnika ZMN-a, što se opravdava i situacijom na tržištu rada. Kao drugi razlozi spominju se prestanak prava na vlastiti zahtjev i smrt korisnika. Međutim, smatramo da bi analiza trebala uzeti u obzir podatke DZS-a o stopama rizika od siromaštva i postotke osoba koje žive u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, kako bi se pojasnilo zašto broj korisnika ZMN-a iz godine u godinu pada, a sve je veći udio osoba koje žive u riziku od siromaštva.

Iz priložene tablice vidljivo je kako je stopa rizika od siromaštva viša 2024. nego 2023. godine, ali i da se broj korisnika ZMN-a iznova smanjio.

I u 2024. godini pučka pravobraniteljica je nastavila primati pritužbe u odnosu na rad za opće dobro. Obveznici ove mjere su radno sposobni i djelomično radno sposobni korisnici ZMN-a kojima se u slučaju neodazivanja ZMN ukida. Ovaj rad organiziraju JLP(R)S-ovi i predstavlja dodatni način radne aktivacije onih korisnika ZMN-a koji su radno te djelomično radno sposobni. Pri tome oni već moraju biti upisani u evidenciju nezaposlenih osoba HZZ-a, što podrazumijeva i da moraju aktivno tražiti posao. U praksi provedbu mjere prate mnogi problemi.

Činjenica da ZSS kao iznimku nije propisao privremenu nesposobnost za rad korisnika ZMN-a predstavlja diskriminaciju svih onih koji se zbog trenutne bolesti ne mogu odazvati, odnosno diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja na što smo još 2023. godine upozorili MRMSOSP. Na temelju preporuke pučke pravobraniteljice ovo je ispravljeno u izmjenama i dopunama ZSS-a s početka 2025. godine.

U 2024. smo završili postupanje po pritužbi korisnika ZMN-a kojemu je ova naknada, zajedno s NUKE-om, ukinuta jer se nije odazvao pozivu na rad za opće dobro bez naknade svoje jedinice lokalne samouprave, također zbog zdravstvenog stanja, pri čemu nije imao informaciju koga o tome treba obavijestiti. Isticao je kako je njegovo zdravstveno stanje dugogodišnje i da je o tome ranije informirao nadležni područni ured HZSR-a, no do našeg ga upita nisu poslali na vještačenje radne sposobnosti iako je radna sposobnost važna i kod izračuna ZMN-a i kod izuzimanja od obveze rada za opće dobro. Nakon što je izvještačen kao trajno radno nesposoban i to zbog kroničnih tegoba i dugogodišnjih dijagnoza, pučka pravobraniteljica je upozorila područni ured HZSR-a da nije postupio sukladno načelu pravodobnosti iz ZSS-a jer nije na vrijeme uočeno pritužiteljevo stanje, a zbog ovog propusta je ostao i bez naknada koje su mu bile jedina sredstva uzdržavanja.

Također, u 2024. smo pratili postupanje jedinice lokalne samouprave za koju smo zaprimili pritužbu na diskriminaciju temeljem etniciteta. Iako nismo potvrdili diskriminaciju, utvrdili smo da su korisnici ZMN-a bili arbitrarno i nejednako pozivani na rad za opće dobro, odnosno neki više puta, a neki nikada, što je suprotno ustavnom načelu jednakosti pred zakonom. Temeljem preporuke pučke pravobraniteljice da sve korisnike pozivaju jednako, ova jedinica lokalne samouprave je u 2024. godini pozivala korisnike po abecednom redu, što je svakako manje arbitrarno, ali još uvijek ne osigurava jednakost postupanja za sve korisnike. U međuvremenu smo zaprimili još jednu pritužbu na diskriminaciju temeljem etniciteta kod pozivanja korisnika ZMN-a u drugoj jedinici lokalne samouprave, u vezi s čime još provodimo postupak.

Još krajem 2023. godine Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek i Centar za mirovne studije predložili su Ustavnom sudu RH ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi ZSS-a koje uređuju rad za opće dobro, no odluka još nije donesena. U prošloj su godini ove organizacije provele istraživanje toga kako JLP(R)S-ovi provode ovu mjeru i izradile prijedlog alternativne politike u kojoj bi se mjera ukinula, a sustav fokusirao na individualizirani rad s korisnicima ZMN-a, usmjeren na njihovo osnaživanje (a ne kažnjavanje), kako bi se postigla i njihova integracija na tržište rada.

Zaključno, iako se rad za opće dobro ne smatra radom, on to de facto jest, pri čemu je riječ o radu koji je praktički besplatan, s obzirom na iznimno nisku ‘plaću’ u vidu ZMN-a, koji je nedovoljan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Ovu mjeru u provedbi prate mnogi problemi – od arbitrarnog pozivanja korisnika ZMN-a, tako da jedinica lokalne ili regionalne samouprave koja organizira ovaj rad neke korisnike zove više puta, a neke nikada, do činjenice da ju neke jedinice lokalne ili područne samouprave uopće ne organiziraju dok druge da, što će u nejednak položaj staviti korisnike ZMN-a na razini RH. Također, neke jedinice lokalne samouprave ne podmiruju trošak prijevoza niti topli obrok, što je onda dodatni trošak za korisnike ZMN-a.

Nakon što je i na temelju preporuke pučke pravobraniteljice ukinuta zabilježba tražbine u korist RH na nekretninama u vlasništvu korisnika ZMN-a, pučka pravobraniteljica predložila je nadležnom ministarstvu da izda upute za unaprjeđenje postupaka brisanja zabilježbi tražbina.

Prema podacima HZSR-a u 2024. godini pokrenut je 2.421 postupak za brisanje zabilježbi tražbina u korist RH na nekretninama korisnika, od toga 1.723 na inicijativu korisnika, a 628 po službenoj dužnosti.

Podatak o broju postupaka koji još treba pokrenuti nismo dobili s obzirom da HZSR ne vodi evidenciju o upisanim i brisanim zabilježbama tražbine, a upisane zabilježbe tražbina postoje na nekretninama ne samo trenutnih korisnika ZMN-a, smještaja i organiziranog stanovanja, nego i velikog broja bivših korisnika navedenih prava od kojih su neki preminuli ili otuđili nekretnine. Nadležno ministarstvo

trebalo bi utvrditi koliko je takvih zabilježbi još upisano te pronaći način za ubrzavanje brisanje ovih zabilježbi u praksi, bez čekanja da im se korisnici obrate. Protek vremena i promjene na tržištu nekretnina mogle bi dodatno otežati provođenje postupaka brisanja u razumnom roku i bez dodatnih troškova za građane.

Podaci HZSR-a u 2024. godini pokazuju da je bilo 39.485 korisnika jednokratne naknade te 1.847 uvećane jednokratne naknade, za što je utrošeno 17.044.124,94 eura. Prema podacima HZSR-a postupak od dana podnošenja zahtjeva do isplate sredstava korisniku u praksi traje 15 do 30 dana. Iako ZSS postupak priznavanja prava na jednokratnu naknadu propisuje kao žuran te je rok za donošenje rješenja vrlo kratak i iznosi osam dana, pritužbe korisnika ukazuju kako pojedini postupci u praksi traju i nekoliko mjeseci.

Tako smo zaprimili pritužbu korisnika koji je zahtjev za isplatu jednokratne naknade podnio 21. veljače 2024. godine jer je zbog bolesti bio u teškoj materijalnoj situaciji. Područni ured je  pozitivno rješenje donio 26. veljače 2024. godine, no naknada mu nije isplaćena u razumnom roku. Naime, prvi problem je nastao s dostavom rješenja, s obzirom da pritužitelj nije bio kod kuće pri prvom pokušaju dostave pa mu je rješenje uručeno tek 12. ožujka 2024. godine. Nakon toga je Područni ured čekao da se vrati dostavnica, kako bi rješenje proslijedio računovodstvu nadležnom za isplatu. Uputnica za isplatu Hrvatskoj pošti je upućena tek 25. travnja 2024. godine, dva mjeseca od donošenja rješenja. Greškom Hrvatske pošte, s obzirom da sredstva nisu mogla biti uručena pri prvom pokušaju dostave, umjesto roka čuvanja od deset dana stavljen je rok od 100 dana. U ovome slučaju socijalna radnica zadužena za korisnika, nakon obavijesti pritužitelja da mu jednokratna naknada nije isplaćena, nije kontaktirala računovodstvo i provjerila što se dogodilo. Štoviše, voditeljica područnog ureda navela je da nije bilo njihovog propusta u postupanju, već da se radi o propustu poštanske službe. Sektor za financije, računovodstvo i kontroling je tek po primitku našeg dopisa zatražio provjeru od Hrvatske pošte, pri čemu je uočena pogreška u njihovom sistemu.

Pučka pravobraniteljica je godinama davala preporuku da se veći broj korisnika obuhvati jednokratnim naknadama, što je posebno aktualno u kontekstu kontinuiranog porasta troškova života.

Nedostatak vremena i administrativno preopterećenje zaposlenih u sustavu socijalne skrbi utječe na kvalitetu komunikacije između zaposlenika i korisnika, osobito kada se pojavi nova, nesvakodnevna situacija. Pučkoj pravobraniteljici tako se obratila pritužiteljica koju je HZSR ovršio zbog troškova sudskog postupka koje je pritužiteljica već dobrovoljno platila. Naime, u sudskom postupku koji je pritužiteljica vodila protiv stranke nepoznatog prebivališta i boravišta pa ju je stoga zastupao tadašnji CZSS Zagreb, pritužiteljica je morala platiti sudske troškove. Uplatu je izvršio njen sin putem tekućeg računa još 2019. godine, o čemu je priložila i dokaz, no u veljači 2024. godine FINA ju je ovršila. Nakon što se prema uputi FINE obratila HZSR-u s namjerom da u urudžbeni odjel dostavi prigovor s dokazom o uplati i zahtjevom za povratom sredstava, to su joj odbili zaprimiti. Uputili su je na Područni ured koji ju je pak uputio u drugi Područni ured. S obzirom da su joj pritužbu odbili urudžbirati i u tom drugom Područnom uredu te ju ponovno uputili u prvi, obratila se pučkoj pravobraniteljici. Iz zaprimljenog očitovanja očito je da nitko od zaposlenih u Područnim uredima nije prepoznao potrebu korisnice, saslušao ju i dopustio joj da objasni problem, zatražio eventualne dodatne informacije i pokušao unutar HZSR prikupiti informacije koje bi dovele do rješenja situacije. Tek nakon našeg dopisa Središnjoj službi HZSR-a došlo je do rješenja situacije. Ovakvo prebacivanje nadležnosti nije u skladu s načelima socijalne skrbi, pri čemu je pritužiteljica onkološki pacijent te joj je zdravstveno stanje otežavalo osobni dolazak u institucije.

Beskućnici

Beskućnici se i dalje suočavaju s brojnim i dugogodišnjim problemima te socijalnom isključenošću. I dalje se pritužuju na niske socijalne naknade koje im ne omogućavaju izlazak iz situacije u kojoj su se našli, na poteškoće s prijavom prebivališta i ishođenjem osobnih dokumenata, osobito osobnih iskaznica, kao i na ostvarivanje zdravstvene zaštite. Suočeni su s dugogodišnjim boravkom u prihvatilištima koji bi trebao biti privremeni krizni smještaj, a pronalazak sobe ili stana im je financijski nedostižan.

Pritužbe i informacije pružatelja usluga pokazuju nedostatak međuresorne suradnje u podršci i pomoći beskućnicima. MRMSOSP se očitovalo kako prepoznaje beskućnike kao jednu od najranjivijih skupina društva te su obuhvaćeni raznim nacionalnim planovima, poput Nacionalnog plana razvoja socijalnih usluga i Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Međutim, kad gledamo Izvješće o provedbi Nacionalnog plana za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti za 2023. godinu, ne vidi se na koji način su provedene mjere utjecale na poboljšanje položaja beskućnika. Upravo zato godinama predlažemo donošenje Nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva, kao i protokol kojim bi se jasno definirale obveze svih dionika i oblici njihove suradnje, no isto nije doneseno te MRMSOSP navodi da ne planira izradu Nacionalne strategije.

I ranije smo upozoravali da je važno znati stvaran broj beskućnika, odnosno imati jedinstvenu evidenciju, a što bi trebala biti podloga kako bi se kreirale odgovarajuće mjere za borbu protiv beskućništva, ali i za razvoj (novih) mjera, usluga i aktivnosti za socijalno uključivanje beskućnika.

Prema podacima HZSR-a u 2024. godini evidentirana su 803 beskućnika, što je veliki porast u odnosu na službene podatke koje nam je dostavilo MRMSOSP za 2022. godinu kada je evidentirano ukupno 380 beskućnika, dok je u 2023. godini bilo evidentirano ukupno 635 beskućnika.

Iz dostavljenih podataka ne vidi se spolna ni dobna struktura beskućnika te nije jasno da li se pri dostavljanju ovih podataka vodi definicijom iz ZSS. Ipak, navedeni porast ne čudi s obzirom na veliki porast troškova zadovoljenja osnovnih životnih potreba, uključujući i troškove stanovanja. Hrvatska mreža za beskućnike (HMB) ističe da se radi o znatno većem broju, pa tako procjenjuju da je u RH prema zakonskoj definiciji (na smještaju u prihvatilištima i prenoćištima te koji borave na javnim i drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje) broj beskućnika najmanje 2.000. Procjenjuju i da najmanje 10.000 osoba živi u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima stanovanja (bez pristupa zdravstveno ispravnoj vodi za ljudsku potrošnju, sanitarijama te električnoj i toplinskoj energiji).

MRMSOSP ističe da nije jednostavno utvrditi broj beskućnika, a kako bi se dobila prava slika o situaciji u RH. Iako MRMSOSP ističe da je potrebno prebrojati i „skrivene beskućnike“, HMB navodi da PU HZSR u svojoj evidenciji vode samo beskućnike koji na njihovoj adresi imaju prijavljeno prebivalište te beskućnike za koje su izdali uputnicu  za smještaj u prihvatilište ili prenoćište.

Stoga ponavljamo preporuku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da provede mapiranje beskućništva, kako bi se utvrdio broj beskućnika i izazovi s kojima se susreću.

HMB navodi da je sve više radno nesposobnih beskućnika te starijih osoba, osoba s psihičkim poteškoćama te osoba koje se bore s ovisnostima i koji uglavnom ispunjavaju uvjete za trajni smještaj u odgovarajući dom socijalne skrbi ili udomiteljsku obitelj, ali kako u njima nema dovoljno smještajnih kapaciteta ili se dugo čeka na smještaj, završavaju na cesti ili u prihvatilištima.

Iako se ne vode službeni podaci, po procjeni OCD-a, veliki je porast žena beskućnica. Prema navodima HMB-a u strukturi beskućnika oko 25% su žene, ali smještajni kapaciteti za njih ispod su te potrebe. Udruga Dom Nade ističe da su u poludnevnom boravku primijetili veliki porast broja žena beskućnica i u riziku od beskućništva. Primjerice, u projektu koji se provodio od srpnja 2020. do srpnja 2022. sudjelovale su tek četiri žene, odnosno činile su 8% beskućnika u njihovom projektu, dok je u evidenciji trogodišnjeg projekta kojeg provode zadnje dvije godine zabilježeno sveukupno 76 žena od 292 korisnika, što iznosi 26%.

I ove godine beskućnici i pružatelji usluga ukazuju na nedostatnost naknada. S jedne strane ukazuju da je ZMN prenizak, a s druge da su postupci odlučivanja često dugotrajni.

ZSS je propisivao da se beskućnicima kojima je osiguran smještaj ili organizirano stanovanje u prihvatilištu priznaje pravo na ZMN u visini od 50% iznosa ZMN-a. Bez osiguravanja adekvatne naknade ova najugroženija skupina siromašnih građana ne može steći uvjete za promjenu svojeg položaja i izlazak iz beskućništva. Radi se o osobama bez vlastitih prihoda, bez nekretnina u svom vlasništvu, bez mreže socijalne podrške te jednom kad izađu iz privremenog smještaja, u ponovnom su riziku od beskućništva. Financijska pomoć u višem iznosu prijeko im je potrebna, bez obzira na okolnost da imaju osiguranu određenu vrstu smještaja, posebno ako uzmemo u obzir da je smještaj u prihvatilištima ograničenog vremenskog perioda unutar kojeg bi osobe trebale biti osnažene za napustiti prihvatilište, a i da je sam iznos ZMN nizak. Istovremeno, s obzirom da je beskućnicima ovo u pravilu jedini izvor financija, mnogi se odlučuju ne potražiti podršku i smještaj u prihvatilištima, kako im ona ne bi bila umanjena. Stoga smo u izmjenama i dopunama ZSS-a preporučili da se poveća iznos ZMN-a za beskućnike kojima je osiguran smještaj ili organizirano stanovanje u prihvatilištu, što je usvojeno posljednjim izmjenama ZSS-a.

Iako smo u izvješću za 2023. godinu preporučili HZSR da ubrza postupke odobravanja isplate jednokratnih naknada, i dalje je prisutna dugotrajnost rješavanja zahtjeva za ostvarivanje prava na novčane naknade. HZSR navodi da, iako je u čl. 132. st. 4. ZSS-a propisano da je o priznavanju na jednokratnu naknadu Zavod dužan donijeti rješenje u roku od osam dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, isplata po rješenjima kojima je priznato pravo vrši se jednom tjedno.

HZSR isto tako potvrđuje da su zaprimali pritužbe na često nepravovremeno rješavanje postupaka, ali isto tako navode da su razlozi dugotrajnosti preveliki normativi, loši prostorni uvjeti, kadrovski nedostatak, česti upravni nadzori itd. Iz ovoga je vidljivo da je potrebno jačati sustav kako bi on bolje i brže mogao odgovarati na potrebe beskućnika.

Beskućnici i dalje imaju poteškoće u ostvarivanju zdravstvene zaštite zbog nemogućnosti stjecanja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, a radi neposjedovanja osobnih dokumenata, odnosno prijave prebivališta, a na što kontinuirano upozoravamo.

Sve više poteškoća se pojavljuje i kod pronalaska smještaja beskućnicima nakon otpusta s bolničkog liječenja. Naime, sve je više beskućnika s težim oštećenjima zdravlja, koji nakon bolničkog liječenja zahtijevaju daljnju adekvatnu skrb u trajnom obliku smještaja u sustavu socijalne skrbi, jer prihvatilišta nemaju potrebnu podršku za njih.

Tako na primjer Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ navodi česte poteškoće s pronalaskom smještaja za beskućnike nakon bolničkog liječenja, a posebno veliki problem su beskućnici s HIV-om, s obzirom da je liječenje takvih pacijenta centralizirano i liječenje je samo u ovoj ustanovi. S druge strane, Klinika navodi da je HZSR odgovorio da ne postoji spremnost udomitelja za prihvat osoba oboljelih od HIV-a, zbog nedovoljne informiranosti o prijenosu takve bolesti kao i zbog stigme. Klinika za psihijatriju „Sveti Ivan“ navodi da se na mjesečnoj razini javlja potreba za smještajem oko pet beskućnika te je postupak pronalaska smještaja dulji nego što traje potreba bolničkog liječenja. Opća bolnica Šibenik dodatno ističe problem pronalaska smještaja za žene beskućnice budući da na području Šibensko-kninske županije postoji samo 16 kreveta za smještaj muških beskućnika.

I u ovakvim situacijama je važna međuresorna suradnja, prvenstveno bolnica i PU HZSR i ustanova socijalne skrbi. Kako bolnice navode, u nekim situacijama ta suradnja je nedostatna da riješi probleme s kojima se beskućnici susreću. I Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa navodi da se susreću s poteškoćama vezanim uz otpust beskućnika.

„…nalazimo se u situaciji da kompenziramo nedostatak smještajnih kapaciteta socijalne skrbi te produbljujemo listu čekanja na bolničko liječenje za pacijente koji imaju medicinsku indikaciju i potrebu za liječenjem..“

Ovi primjeri pokazuju da je potrebno razvijati i jačati međuresornu suradnju, posebno u području dugotrajne skrbi, radi pružanja pomoći i podrške beskućnicama, kao i izraditi Protokol o postupanju kojim bi se jasno definirale obveze svih dionika i oblici njihove suradnje u borbi protiv beskućništva, a što više godina ponavljamo. MRMSOSP se očitovalo da su „postojećim normativnim aktima definirana prava i obveze svih dionika u odnosu na beskućnike čija se provedba u okviru nadležnosti ministarstva odvija u skladu s propisanim normativnim okvirom pa nema potrebe za izradom traženog Protokola“.

Pružatelji usluga također ističu nedostatak smještajnih kapaciteta općenito, a posebice za najranjivije kategorije. HMB tako navodi da je u RH ukupni kapacitet oko 450 kreveta, što je daleko ispod potrebe s obzirom na ukupni broj beskućnika u RH.

Zakonska je obveza velikih gradova i gradova sjedišta županija da potiču i osiguravaju privremeni smještaj beskućnika u prihvatilištu i/ili prenoćištu. Prema podacima nadležnog ministarstva i velikih gradova i gradova u sjedištu županije, od kojih smo zatražili podatke imaju li na svom području aktivno prihvatilište ili prenoćište, koliki su im smještajni kapaciteti kao i koji su otežavajući uvjeti za smještaj, zaprimili smo podatke od njih 17. Veliki gradovi i gradovi u sjedištu županija koji ovu zakonsku obvezu izvršavaju su: Dubrovnik, Split, Šibenik, Zadar, Rijeka, Karlovac, Varaždin, Zagreb, Osijek, Kaštela i Pula. No, i dalje velik broj njih to ne čini, a to su: Vukovar, Slavonski Brod, Koprivnica, Bjelovar, Virovitica, Krapina, Sisak, Požega, Gospić, Velika Gorica i Samobor.

Posebno se ističe da na istoku RH postoji samo Caritasovo prihvatilište u Osijeku.

Nacionalnim planom za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, predviđeno je ulaganje u infrastrukturu JLS koja će omogućiti razvoj i pružanje inovativnih socijalnih usluga poput programa socijalnog stanovanja za različite skupine pa tako i za beskućnike, za adekvatan smještaj/organizirano stanovanje/socijalno stanovanje, no isto u praksi nije zaživjelo.

S tim u vezi, u zadnjem izvješću smo preporučili JLS-ima da razmotre mogućnost zbrinjavanja beskućnika po modelu Stanovanje prvo, a što je prvi u RH uspješno pokrenuo i razvija Grad Pula. Međutim, iz zaprimljenih odgovora razvidno je da JLS-i uglavnom nisu razmatrale uvođenje ovog modela, uz izuzetak  Karlovca.

Vezano uz otežavajuće uvjete za smještaj, ključne prepreke za ulazak u prihvatilište su teža zdravstvena stanja beskućnika, psihička i fizička, uključujući zarazne bolesti, zbog kojih se beskućnici ne mogu brinuti sami o sebi, a na koja prihvatilišta ne mogu dati adekvatan odgovor zbog nedostatka i prostornih i kadrovskih uvjeta zbog čega ne mogu pružiti niti odgovarajuće usluge takvim osobama. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su ograničeni i kapaciteti socijalnih ustanova, uključujući i u udomiteljstvu, pitanje je kakva podrška je dostupna za najranjivije među beskućnicima.

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije: „…Sve je teže pozitivno odgovoriti na pristigle zamolbe za smještaj osoba s težim psihičkim oboljenjima, liječenim ovisnicima o drogama i alkoholu te osoba koje su izašle iz zatvora nakon teških oblika zločina. Za takve osobe, držimo da je potrebno  pronaći u društvu drugi smještaj jer naše prihvatilište na može biti zadnja stanica u rješavanju težih oblika socijalne isključenosti pojedinca….“

„…Trebalo nam je više od dva mjeseca obilaženja institucija (Dom, HZMO – razne službe i podružnice, HZSR – razne službe i podružnice…) kako bismo dokazali da gospodin, unatoč tom Rješenju – zapravo nije smješten u ….. ustanovu, te kako bi ponovo ostvario pravo na naknadu, što mu je od životne važnosti……

Gospodina (72) pomažem već gotovo godinu dana, financijski, materijalno, administrativno i moralno, u svojstvu volonterke i zainteresirane građanke. Kroz to vrijeme svjedočim i tome što beskućništvo čini ljudima. Njegovo propadanje u svakom je smislu vidljivo iz dana u dan. ….Međutim, u ovom se dopisu želim ograničiti na najbitnije, a to je: Ako mu se pod hitno ne omogući krov nad glavom u vašem Domu, a na što gore navedenim Rješenjem ima pravo, on će – ne može se to ljepše reći – umrijeti od gladi, zime, bolesti i beznađa…“

Tijekom 2024. godine postupali smo po pritužbi u vezi nemogućnosti osiguranja trajnog smještaja za 72-godišnjeg beskućnika koji nije imao smještaj unatoč izdanom rješenju HZSR-a o prioritetnom smještaju u dom za starije osobe na području grada Zagreba. Istovremeno, na temelju toga rješenja, beskućniku je bila i ukinuta nacionalna naknada za starije osobe pa je više od dva mjeseca bio i bez ove novčane pomoći i bez smještaja. Pomagala mu je građanka i volonterka, a njenim zalaganjem i nakon postupanja pučke pravobraniteljice gospodin je početkom ove godine smješten u dom za starije te mu je omogućen dostojanstven život u starosti.

Sustav socijalne skrbi

Da bi prava i usluge bile dostupne svim građanima, sustav mora biti dobro organiziran i usmjeren na korisnike, s odgovarajućim kapacitetima. I tijekom 2024. godine zaposleni u sustavu socijalne skrbi nastavili su ukazivati na administrativnu preopterećenost. Stupanjem na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku, koji je objedinio četiri naknade iz tri različita sustava (osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, uvećani doplatak za djecu, naknadu do zaposlenja) u jednu naknadu – inkluzivni dodatak, novi veliki, uključujući i administrativni, posao dobili su zaposleni u područnim uredima, koji moraju provesti postupak, obavijestiti korisnike, prikupiti novu medicinsku dokumentaciju, kopirati ju, dostaviti u ZOSI, napisati nova rješenja, a sve uz dosadašnje svakodnevne poslove.

Zaposleni u sustavu kao jedan od ključnih problema ističu i nedostatak smještaja, ne samo za djecu već i za starije, nemoćne te osobe s duševnim smetnjama. Ukazuju kako su suočeni sa situacijama u kojima smještaj za korisnika moraju pronaći odmah, primjerice iz bolnice im u 10h jave da osoba mora u 15h napustiti bolnicu.

I dalje upozoravaju na nedostatak komunikacije, osobito dojam da osobe koje javno progovore i ukažu na propuste dodatno budu izložene inspekcijama koje utvrđuju pogreške i propuste tog djelatnika i, kako navode, nastoje ga diskreditirati. Zatraženo očitovanje resornog ministarstva zaprimili smo neposredno prije predaje ovog Izvješća te je u njemu konstatirano da je HZSR upoznat s problemima na koje je inicijativa ukazala te da sukladno mogućnostima poduzimaju aktivnosti u cilju podizanja standarda kvalitete i za zaposlenike i za korisnike sustava.

Prema podacima HZSR-a u 2024. godini u HZSR-u je sveukupno zaposleno 468 radnika, od toga 399 stručnih te 69 ostalih radnika (vozača, stručnih referenata i pomoćnih radnika). Zaposleno je i 157 socijalnih mentora od ukupno 220 koliko je predviđeno Planom, a na upražnjena radna mjesta nastala prelaskom radnika na radno mjesto socijalnog mentora zaposleno je 119 novih stručnih radnika. Navedeno je da nedostatak radne snage nije zaobišao ni sustav socijalne skrbi.

I sam HZSR zaprimio je tri pritužbe stručnih radnika. Kao razloge pritužbi navodili su prevelike normative, neadekvatne prostorne uvjete, nedostatak kadrova, preopterećenost te učestale upravne nadzore.

Kako bi osigurao veću mobilnost, HZSR je tijekom 2024. godine nabavio 41 službeno vozilo za potrebe područnih ureda, a u tijeku je pribavljanje dokumentacije za nabavu dodatna 64 službena vozila.

U odnosu na pritužbe, prema podacima HZSR-a u 2024. godini evidentirano je 306 pritužbi i 221 primjedba korisnika sustava socijalne skrbi. Osnovane su bile svega dvije pritužbe, dok ih je 16 bilo djelomično osnovano. Korisnici su najčešće iskazivali nezadovoljstvo radom stručnih radnika, često zbog nepravovremenog rješavanja postupaka, neslaganje s odlukama stručnih timova te iznosima priznatih prava.

Kvalificiranim elektronskim potpisom bile su potpisane 33 pritužbe, a ostale su stizale putem pošte ili elektronskim putem sa skeniranim vlastoručnim potpisom. Posljednje navedene ipak su redovno  rješavane i bez kvalificiranog elektronskog potpisa, budući da je i sam HZSR prepoznao da većina korisnika nije informatički obrazovana.

Prema podacima MRMSOSP-a zaprimljene su 1.183 pritužbe građana. Kako navode, u većini pritužbi nije utvrđeno nezakonito postupanje već nerazumijevanje i nepoznavanje zakonskih odredbi od strane korisnika, kao i nezadovoljstvo korisnika visinom naknada.

Nadalje, MRMSOSP je tijekom 2024. godine zaprimilo svega 26 pritužbi koje su se odnosile na odgovor ravnatelja ustanove socijalne skrbi sukladno čl. 147. ZSS-a. U odnosu na 22 pritužbe je ispitana osnovanost, dok su četiri predmeta još u radu. Protiv odgovora Ministarstva podneseno je osam pritužbi Povjerenstvu, u 3 slučaja je Povjerenstvo odlučilo o osnovanosti pritužbe te je dostavilo pritužbe na ponovno odlučivanje Ministarstvu. U jednom slučaju Ministarstvo je u ponovnom postupku ispitivanja osnovanosti pritužbe istu ocijenilo kao djelomično osnovanu, dok u dva slučaja Ministarstvo nije ispitivalo pritužbu u ponovnom postupku s obzirom da su propusti već bili otklonjeni na neki drugi način (npr. provedeni nadzor i naložene mjere).

Ministarstvo je sukladno Pravilniku zaprimilo svega 3 pritužbe elektroničkim putem i sve tri su sadržavale kvalificirani elektronički potpis.

Pohvalno je da je HZSR izašao u susret svojim korisnicima i omogućio im da podnesu pritužbu na pojednostavljeni način, no na web stranici i nadalje stoji uputa kako pritužba podnesena elektroničkim putem mora sadržavati kvalificirani elektronički potpis sukladno posebnim propisima. Takva uputa može biti odvraćajuća za pojedine korisnike te je nužno izmijeniti Pravilnik o načinu rada i postupanja po pritužbama u sustavu socijalne skrbi kako bi se korisnicima omogućilo podnošenje pritužbi elektroničkim putem i bez kvalificiranog elektroničkog potpisa i kako bi praksa postupanja prema svim korisnicima bila ujednačena. Isto je osobito važno kada je riječ o pritužbama u sustavu socijalne skrbi, za čije korisnike ne bi trebalo pretpostavljati ne samo da nisu svi informatički obrazovani, već i da svi nemaju potrebnu opremu, a ponekad ni struju. Slijedom navedenog preporuku ponavljamo.

U vezi naše preporuke za unaprjeđenje informiranja (potencijalnih) korisnika prava u socijalnoj skrbi, HZSR je tijekom 2024. godine dodatno unaprijedio svoje web stranice te se sada tamo mogu naći kontakt podaci područnih ustrojstvenih jedinica, kao i uredovno vrijeme za rad sa strankama. Međutim, iako je izdvojena u posebnu cjelinu i vidljivija, informacija o načinu podnošenja pritužbi i dalje nije dovoljno vidljiva jer se nalazi na samom dnu web stranice te nije navedena adresa putem koje se podnosi pritužba MRMSOSP-u i Povjerenstvu.

U 2024. godini s radom je započela Akademija socijalne skrbi koja bi kroz provođenje standardiziranih programa stručnog usavršavanja trebala adekvatnije odgovoriti na stvarne potrebe stručnih radnika te osigurati njihovo pravodobnije educiranje. Prikupljeni su podaci o interesu i potrebama zaposlenika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Obiteljskog centra, Centra za posebno skrbništvo i pružatelja usluga kojima je osnivač Republika Hrvatska.

Akademija socijalne skrbi pisanim je putem upoznala sve županije o mogućnostima suradnje s Akademijom. Pisani sporazumi o suradnji  za sad su sklopljeni samo s Brodsko-posavskom, Šibensko-kninskom i Zadarskom županijom. S obzirom na slab odaziv županija, trebalo bi izravnije preispitati i potrebe zaposlenih kod pružatelja socijalnih usluga kojima osnivač nije RH, jer zasigurno i njima treba jačati kapacitete u kontekstu pružanja usluga, posebno ukoliko je cilj osigurati isti standard prava svih korisnika sustava socijalne skrbi, neovisno gdje žive, a što je bio cilj donošenja novog ZSS u 2022. godini.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja

„Kako ispunjavam sve ostale uvjete i zaposlenje mi je prijeko potrebno, ne znam što da mislim o dijelu koji kaže “po mogućnosti da ima vlastito vozilo na raspolaganju”, u mojoj je obitelji samo jedan automobil i njega najčešće koristi sestra kako bi invalidnu majku vozila na svakodnevne terapije. Nama automobil nije luksuz nego potreba. Nisam stručnjak za diskriminaciju ali sam naišao na vaš članak koji kaže da je to dozvoljeno da se stavi samo kao mogućnost??? Ali pitam ja vas hoće li na razgovor uopće biti pozvan ijedan kolega ili kolegica koji nemaju auto? Kolike su šanse da osoba bez auta bude izabrana čak i ako ima potrebno znanje? Zašto se od nas u srednjim dvadesetima koji još živimo s roditeljima i tražimo prvi posao očekuje da imamo auto? Čim je to tako istaknuto i to samo u tom jednom jedinom oglasu, smatram da će taj faktor prevladati. Ja ću se prijaviti ali ne nadam se pozitivnom ishodu. Ne znam možete li nešto napraviti. šaljem vam i sve ostale tekstove oglasa da vidite da se nigdje drugdje to ne traži, molim vas anonimno.“

U 2024. godini nastavljen je rast cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju, među kojima i osnovnih živežnih namirnica koje je pratio rast cijena u području stanovanja te cijena vode, električne energije, plina i ostalih goriva, što je imalo najteži učinak na građane slabijeg imovnog stanja.

Diskriminacija temeljem imovnog stanja i dalje je nedovoljno prepoznata od strane građana, ali i pravne struke, te se građani na nju rijetko izrijekom pritužuju. Postupke smo provodili temeljem pritužbi građana i na vlastitu inicijativu, a tijekom godine ukazivali smo putem različitih aktivnosti i na moguću strukturnu diskriminaciju temeljem imovnog stanja.

U praksi, pojavnost diskriminacije temeljem ove osnove često karakterizira povezanost s nekom drugom diskriminacijskom osnovom, kao što su primjerice dob, etnicitet ili invaliditet, stoga se problemi s kojima se susreću građani slabijeg imovnog stanja obrađuju i u poglavljima o diskriminaciji temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, diskriminaciji temeljem dobi i drugima. Socioekonomski status građanima pri tome onemogućava ili otežava ravnopravno sudjelovanje u različitim područjima društvenog života, o čemu više pišemo u poglavljima o pravu na adekvatno stanovanje, pravu na zdravlje, siromaštvu i ljudskim pravima, diskriminaciji pri zapošljavanju i drugima.

U ovom poglavlju osvrćemo se specifično na diskriminaciju temeljem imovnog stanja u pristupu obrazovanju, pri zapošljavanju, u pristupu zdravstvenoj zaštiti, utjecaju klimatskih promjena na najsiromašnije te vezano uz nastojanja za poboljšanje teškog položaja marginaliziranih skupina građana, posebno beskućnika.

Između ostalog, socioekonomski status posebno bitnu ulogu ima kod pristupa, studiranja i završavanja visokog obrazovanja. Na vlastitu smo inicijativu započeli ispitni postupak zbog saznanja o visokoj cijeni prijemnog ispita jedne visokoobrazovne ustanove, povezano i s okolnosti vremena te lokacije održavanja istog, što je u konkretnom slučaju za kandidate pristupnike iz udaljenijih sredina često značilo i ulaganje dodatnih financijskih sredstava u svrhu organizacije pravovremenog pristupanja testiranju. Detaljnijom smo analizom utvrdili da i mnogi drugi fakulteti, odnosno studijski programi unutar različitih javnih sveučilišta u RH kao uvjet upisa pored ispita državne mature postavljaju naplatno testiranje određenih znanja i vještina.

Nadalje, analiza dobivenih podataka pokazala je da velika većina visokoobrazovnih ustanova već primjenjuje različite mjere u svrhu ublažavanja obrazovnih nejednakosti (npr. oslobođenje od plaćanja participacije u troškovima studija, dodjela stipendija studentima slabijeg socioekonomskog statusa, isplata jednokratne pomoći različitim ranjivim kategorijama studenata, besplatne udžbenike, stavljanje na raspolaganje računalne opreme i dr.), no niti jedna institucija pritom ne nudi mogućnost djelomičnog ili potpunog oslobađanja od plaćanja naknade za testiranje određenih znanja i vještina kandidatima lošeg imovnog stanja. Plan mjera za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja za razdoblje 2023. – 2025. kao jedno od temeljnih načela propisuje povezivanje obrazovne vertikale što znači da politike socijalne dimenzije ne bi trebale podupirati samo sadašnje studente, već i potencijalne studente u njihovoj pripremi i prijelazu u visoko obrazovanje. Plan prepoznaje i nužnost da sustav financiranja visokog obrazovanja detektira različite polazne pozicije kandidata te da treba pridonijeti pokrivanju kako izravnih, tako i neizravnih troškova za studente, ali i kandidate pristupnike studentskim programima.

Svakako pozdravljamo sva nastojanja posvećena unapređenju socijalne dimenzije visokog obrazovanja te, uvažavajući autonomiju visokih učilišta, kod utvrđivanja postupka upisa na studij, smatramo da bi kandidatima koji pristupaju dodatnim testiranjima, a socioekonomski su ugroženi, trebalo biti omogućeno oslobođenje od plaćanja troškova takvih prijemnih ispita pri upisu na fakultete.

 Postupke smo temeljem pritužbi građana, ali i na vlastitu inicijativu, provodili zbog oglasa za zapošljavanje objavljenih na stranici jedne strukovne komore. Radilo se o više različitih oglasa, uglavnom za vježbeničke pozicije, za koje je kao uvjet zapošljavanja bilo vlasništvo ili posjedovanje osobnog vozila. Sukladno dugogodišnjem stavu, kod postavljanja uvjeta pri zapošljavanju u smislu posjedovanja te vlasništva različite opreme ili sredstava za rad koji ne predstavljaju stvarni i odlučujući uvjet obavljanja poslova radnog mjesta, radi se o praksi koja u nepovoljni položaj stavlja osobe koje automobil nemaju, kao i one koje nemaju mogućnost posuditi ga od treće osobe. Spomenuti oglasi stoga imaju odvraćajući učinak na osobe u lošijem socioekonomskom položaju, čime im se otežava ulazak na tržište rada, a mnogima i izlazak iz začaranog kruga siromaštva.

Stoga smo strukovnoj komori preporučili da takve oglase ne objavljuje te da poslodavce obavijesti o praksi koja je diskriminatorna temeljem imovnog stanja te pozdravljamo usvajanje preporuke i dobru suradnju s ovom strukovnom komorom. S obzirom na dugogodišnje praćenje pojavnosti uvjeta u oglasima za zapošljavanje, za sustavno rješenje ovog problema, pozivamo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da pri idućim izmjenama Zakona o radu uvrsti jasnu i nedvosmislenu odredbu o obvezi poslodavca da radniku osigura sredstva za rad, sukladno našoj preporuci tijekom posljednjih izmjena.

Beskućnici su skupina građana koji žive u ekstremnom siromaštvu te su, ponekad u kombinaciji s drugim diskriminacijskim osnovama, izloženi izravnoj i neizravnoj diskriminaciji, zbog čega kontinuirano upozoravamo da njihov težak društveni položaj ne smije biti dodatno „kažnjavan“. Odredbe Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koje se tiču prosjačenja, skitnje te spavanja na javnom mjestu financijski sankcioniraju siromaštvo i beskućništvo čime se osobe bez osnovnih sredstava za život ili sigurnog mjesta za spavanje gura dublje u začarani krug iz kojeg je gotovo nemoguće izaći.

Kao članica radne skupine za izmjenu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pučka pravobraniteljica MUP-u preporučuje da se ne kažnjavaju spomenuta ponašanja u slučajevima u kojima za građane ne postoji alternativa, sukladno recentnim preporukama posebnog izvjestitelja UN-a za ekstremno siromaštvo i ljudska prava te posebnog izvjestitelja UN-a o primjerenom stanovanju, objavljenima u studiji Prekidanje začaranog kruga: Okončanje kriminalizacije beskućništva i siromaštva. UN-ovi izvjestitelji naglašavaju kako kriminalizacija prosjačenja ili spavanja na javnom mjestu kada osobe nemaju drugog načina za preživljavanje niti adekvatno prenoćište perpetuira stereotipe, produbljuje stigmatizaciju građana u ekstremnom siromaštvu te predstavlja skupu i neadekvatnu metodu rješavanja ovih društvenih problema.

U kontekstu klimatskih promjena bitno je naglasiti da one imaju najveći utjecaj upravo na najsiromašnije kategorije građana. Pri tome, socioekonomski ugroženi građani imaju najmanje mogućnosti da se ovim promjenama prilagode, zbog čega je pri donošenju politika i mjera za smanjivanje utjecaja klimatskih promjena i postizanja klimatske neutralnosti potrebno dodatne napore usmjeriti prema njihovom učinku na najsiromašnije. Ekstremno visoke ili niske temperature, kao i sve učestalije razorne oluje mogu biti pogubne, primjerice, za beskućnike koji se nemaju gdje skloniti, romske obitelji koje najčešće žive u neadekvatnim i prenapučenim uvjetima ili pak za osobe narušenog zdravstvenog stanja koje nemaju financijskih sredstava za grijanje i hlađenje stambenih jedinica te postizanje njihove više energetske učinkovitosti.

Na prijedlog pučke pravobraniteljice Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije je prilikom posljednjih izmjena i dopuna Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja uvrstilo načelo jednakosti u zakonski članak kojim su određeni temelji ublažavanja klimatskih promjena kako mjere proizašle iz spomenutog zakona ne bi na diskriminatoran način utjecale na neku od ZSD-om zaštićenih skupina građana.

„Poštovana,

hvala na obavijesti, a prije svega od srca Vam hvala na upornosti. Žao mi je što se opet radi o tome kako tko tumači zakon. Voljela bih pitati g. Beroša koja je razlika u tome što se dijete u majčinu stomaku liječi u trudnoći, a po obrazloženju to dijete nije osigurana osoba (već je osigurano preko majke) dok dijete koje premine u majčinu stomaku se ne smatra osigurano preko majke. Žao mi je što nisu osjetljivi na male skupine ljudi u trenucima kad je najteže.

Hvala Vam još jednom na ogromnom trudu!“

Ponovno ukazujemo na nedostatak suradnje s MZ-om i Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, u odnosu na preporuku koju smo izdali još 2020. godine povodom pritužbe žene koja je u 33. tjednu trudnoće rodila mrtvo dijete u zdravstvenoj ustanovi udaljenoj više od 50 kilometara od mjesta svog prebivališta, odnosno mjesta sahrane djeteta, no nije mogla ishoditi naknadu troškova prijevoza tijela između te dvije lokacije. MZ je načelno podržalo spomenutu preporuku, podržanu u potpunosti i od strane pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja je provodila postupak u kontekstu nedostupnosti reproduktivne zdravstvene zaštite žena, čemu su pogotovo izložene građanke iz udaljenijih i ruralnih sredina.

Tijekom praćenja provedbe preporuke obaviješteni smo od strane MZ-a kako će ista biti razmotrena pri narednim izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju 2022. godine, što je već onda uključivalo vremenski odmak od dvije godine. Međutim, isto ne samo da nije provedeno, već iz stava HZZO-a proizlazi da takva izmjena kroz ZOZO ni u teoriji nije moguća, budući da bi bila suprotna osnovnim postulatima zdravstvenog osiguranja. HZZO nas za rješavanje ovog problema ponovno upućuje na nadležno ministarstvo, koje ponavlja odgovor HZZO-a, iako smo, osim analize procjene mogućih troškova provedbe, u recentnom ponavljanju spomenute preporuke predložili i četiri različita konkretna načina na koji bi ista mogla biti ostvarena. S obzirom na protek vremena, kao i okolnost da smo preporuku ponavljali u izvješćima za 2020., 2022. te 2023. godinu, još jednom pozivamo Ministarstvo zdravstva i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, da hitno osiguraju roditeljima mrtvorođene djece, koji podnesu zahtjev, naknadu troškova prijevoza posmrtnih ostataka do mjesta sahrane.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Prava starijih osoba, Pravo na zdravlje, Pravosuđe, Diskriminacija temeljem dobi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Pravo na adekvatno stanovanje i Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.