* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.
Sloboda vjeroispovijedi uključuje slobodu svakog pojedinca da vjeruje te da svoje vjersko uvjerenje i pripadnost određenoj vjerskoj zajednici iskazuje, kako privatno tako i javno, kroz bogoslužje i druge oblike izražavanja vjerske pripadnosti. To je pravo priznato i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima, poput Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ovo pravo uključuje slobodu vjeroispovijedi osoba koje pripadaju priznatim religijama, ali i pravo promijeniti vjeru te pravo osoba nereligioznih svjetonazora da ne vjeruju ili svoje vjerovanje i dalje traže. Osim zaštite koju vjera uživa kao jedna od temeljnih sloboda, vjersko ili drugo uvjerenje je i jedna od diskriminacijskih osnova, pa ovo poglavlje uključuje i slučajeve diskriminacije temeljem vjere.
U 2024. godini smo postupali po dvije pritužbe zbog odbijanja zahtjeva vjerske udruge iz 2023. godine da povodom svetkovine blagdana Svih svetih zagrebačke fontane budu osvjetljene projekcijama likova svetaca i blaženika. Odbijanje zahtjeva smatrali su diskriminacijom, navodeći da prema službenim podacima većinu građanki i građana Grada Zagreba čine vjernice i vjernici katoličke vjeroispovijedi. No iz očitovanja Grada Zagreba proizlazi da su projekcije za koje je ugovorena tehnička podrška predmet javne nabave i da je njihov broj ograničen na način da se za pojedinačne teme od javnog značaja odobrava po jedna projekcija godišnje. Konkretan zahtjev je odbijen jer je Grad Zagreb već predvidio obilježavanje značajnih vjerskih blagdana, uključujući i blagdan Svih svetih, prigodnim projekcijama u vlastitoj organizaciji, koje su realizirane.
„Povodom održavanja tzv. izložbe …, u sklopu koje se održavaju performansi, odnosno rituali za koje smatram da pod krinkom umjetnosti u naravi provociraju, vrijeđaju i ismijavaju tradicionalne hrvatske društvene vrijednosti, Katoličku Crkvu i njezine vjernike, izražavam svoj građanski i ljudski protest zbog vrijeđanja osjećaja katoličkih vjernika i ponižavanja njihovih životnih vrijednosti i uvjerenja.“
Postupali smo i po pritužbi zbog prikazivanja izložbe u desakraliziranoj crkvi, što je povrijedilo vjerske osjećaje dijela građana. Radilo se o umjetničkoj izložbi održanoj u prostoru bivše katoličke crkve, dugo izvan sakralne funkcije, koja je kao kulturno dobro od povijesne i umjetničke važnosti pod nadležnošću državnog muzeja, koji je bio organizator izložbe. Iako je pojedine građane zabrinula ova manifestacija, zbog čega su se nizom poruka obratili i muzeju, muzej je naglasio arheološki, antropološki i umjetnički značaj sporne izložbe te pojasnio da je ideja autora izložbe bila da se u prapovijesnim ritualima nalaze začeci suvremene umjetnosti: plesa, glazbe te likovne umjetnosti.
Proteklih godina primali smo pritužbe i upite o „istupu“ iz Katoličke crkve, odnosno nemogućnosti ostvarenja zabilježbe istupa u crkvenim knjigama. U 2024. godini primili smo tek jedan takav upit, u kojem slučaju je nadležna nadbiskupija po zaprimanju obavijesti o pritužbenim navodima ukazala da je u evidenciji krštenih osoba unijela napomenu istupa pritužiteljice iz Katoličke crkve.
„Moje pravo na nepripadanje krši Katolička crkva u Hrvatskoj, koja na pasivan način – ignoriranjem zahtjeva za brisanjem iz crkvenih matičnih knjiga – onemogućuje moj slobodan izbor o nepripadanju vjerskoj zajednici… Tražim da kao Pučka pravobraniteljica zaštitite moje pravo na nepripadanje vjeri i vjerskoj zajednici te svoje mišljenje o tome dostavite navedenoj župi i nadbiskupiji, sa zahtjevom da bez daljnjeg udovolje mom izboru te da mi u najkraćem mogućem roku dostave pismenu potvrdu o istupanju jer ne raspolažu mojim pravima i mojom slobodom izbora.“
Pri izradi ovog poglavlja, uz pritužbe i predmete u kojima smo postupali, oslanjali smo se i na informacije vjerskih zajednica, koje svake godine pozivamo na suradnju i dostavu informacija. Zajednice koje su se odazvale našem pozivu za suradnju u pravilu ukazuju da su zadovoljne svojim položajem te da nisu zabilježile slučajeve kršenja slobode vjeroispovijedi ili diskriminacije temeljem vjere.
U 2024. godini članica jedne židovske općine u RH izvijestila nas je da u njihovoj zajednici ne bilježe incidente, no da je ona osobno zaprimila uznemirujuću SMS poruku, koju je proslijedila nadležnim tijelima. Nadležno državno odvjetništvo zaključilo je da je sadržaj poruke uznemirujuć, grub i drzak, no da ne sadrži elemente kaznenog djela.
Nadalje, jedna vjerska zajednica izvijestila nas je da se nakon navoda iznesenih u televizijskoj emisiji našla u središtu napada na platformama različitih medija i na društvenim mrežama. Naime, u emisiji je gostovala osoba koja je pohađala ovu crkvu, iako službeno nije bila članica, te je iznijela kompromitirajuće navode o njihovoj vjerskoj zajednici. Brojni portali prenijeli su sadržaj iznesen u emisiji, a uslijedili su komentari čitatelja među kojima i oni s porukama netrpeljivosti ili mržnje prema ovoj vjerskoj zajednici, ali i protestantskim crkvama općenito. Vjerska zajednica smatrala se diskriminiranom zbog nemogućnosti očitovanja na navode gošće emisije, odnosno jer njihovo očitovanje na kompromitirajuće navode mediji nisu prenijeli. S jedne strane, autorica spornih izjava je progovorila o temi od društvenog interesa, no s druge strane vjerska zajednica potom nije dobila medijski prostor za očitovanje pa se postavlja pitanje ostvarenja prava javnosti na dobivanje informacija od svih uključenih strana. Eventualnu neutemeljenost spornih tvrdnji na koju je ukazala vjerska zajednica može utvrditi samo sud u odgovarajućem postupku, kao što i postojanje potencijalnih kaznenih djela ili drugih nezakonitosti u djelovanju vjerske zajednice, na koje je ukazala gošća, mogu utvrditi samo tijela kaznenog ili prekršajnog progona. Istovremeno, negativno medijsko izvještavanje o pojedinim vjerskim zajednicama i nedostatak medijskog prostora za neke manjinske vjerske zajednice, izazov je na koji su pojedine vjerske zajednice i ranijih godina ukazivale.
Tijekom godine su zabilježeni i incidenti s mogućim elementima vjerske i/ili etničke netrpeljivosti. U 2024. godini provaljeno je u kuću paroha Srpske pravoslavne crkve u Bjelovaru, nepuna dva mjeseca nakon što je nepoznati počinitelj oštetio fasadu tamošnje pravoslavne crkve ispisavši je grafitima koji pozivaju na nasilje i mržnju. Prema podacima MUP-a, u Zagrebu je od 5. siječnja 2021. do 22. svibnja 2024. godine oštećeno jedanaest kamena spoticanja, od čega ih je pet oštećeno od ožujka do svibnja 2024. godine. Kameni spoticanja su spomen-obilježja manjih dimenzija postavljena u spomen pojedinaca, najčešće židovskog podrijetla, stradalih od nacističkog režima. Počinitelji još nisu identificirani te su izvidi u tijeku.
Prema podacima MUP-a u 2024. godini evidentirana su imovinska kaznena djela počinjena u vjerskim objektima odnosno crkvama: devet krađa, 27 teških krađa i pet oštećenja tuđe stvari.
Sloboda vjeroispovijedi ponekad je u koliziji s drugim slobodama odnosno pravima, osobito sa slobodom govora i izražavanja mišljenja, pri čemu se isprepliću sa slobodom javnog okupljanja.
Proteklih godina izvještavali smo o vjerskim molitvenim okupljanjima muškaraca koja se od listopada 2022. godine svake prve subote u mjesecu održavaju na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu i u više drugih gradova. S jedne strane, muškarci vjernici koji na molitvenim okupljanjima mole krunicu i građani koji ih podržavaju, ističu slobodu javnog iskazivanja vjere te smatraju da ono treba biti neometano i zaštićeno. S druge strane, aktivisti, umjetnici i građani koji se istovremeno okupljaju radi javne reakcije na ova molitvena okupljanja te građani koji ih podržavaju, neblagonaklono reagiraju na ova okupljanja, smatraju da poruke molitelja potiču netrpeljivost i diskriminaciju na osnovu spola. Vezano za diskriminaciju temeljem spola pri tome podsjećamo da je i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova istaknula da su medijske izjave nekih voditelja molitvenih aktivnosti, koje se odnose na zagovaranje konzervativnog stila odijevanja i izjave da žene odijevanjem „izazivaju muškarce”, posebno problematične zbog činjenice da su žrtve rodno utemeljenog nasilja u pravilu žene, a počinitelji muškarci koji nasilje znaju opravdavati ponašanjem ili izgledom žrtve. O ispitnim postupcima koje smo vodili u vezi navedenih molitvenih okupljanja i istovremenih okupljanja građana koji ih ne podupiru, a o slobodi javnog okupljanja više pišemo u poglavlju o javnom okupljanju.
U vezi ovih molitvenih okupljanja udruga U ime obitelji je na okruglom stolu u Hrvatskom saboru predstavila „Izvješće o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini“. Analizom Izvješća nismo utvrdili osnovanost navoda istaknutih u ovoj publikaciji jer je u njenoj izradi korišten pravno neutemeljen sustav klasifikacija napada, a autori izvješća nisu koristili zakonske definicije kažnjivih djela na koja se pozivaju. Pri tome, primjeri koji se navode kao napadi uglavnom su različite kritične ili propitujuće izjave zaštićene slobodom izražavanja.
Kolizija slobode vjeroispovijedi i slobode izražavanja nerijetko je tema rasprava, pri čemu se radi o vrlo osjetljivom balansiranju dvaju prava odnosno sloboda. Tako se pučkoj pravobraniteljici obratio građanin čiji su vjerski osjećaji bili povrijeđeni izjavom saborske zastupnice koja je neblagonaklono komentirala da nedjeljom viđa brojne mlade osobe koje odlaze u crkvu. Navedena izjava je izrečena u okviru rasprave o antirodnim pokretima i nasilju nad ženama, pri čemu je zastupnica odlazak u crkvu povezivala s istraživanjima koja pokazuju da su mladi konzervativniji od svojih roditelja. U odgovoru na pritužbu pučka pravobraniteljica je, između ostalog, pojasnila kompleksnost balansiranja između slobode vjeroispovijedi i slobode govora te ukazala na praksu ESLJP-a u predmetu Dubowska i Skup protiv Poljske (33490/96 i 34055/96), prema kojoj sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi u demokratskom društvu podrazumijeva mogućnost otvorene rasprave o vjeri i povezanim pitanjima, kao i prihvaćanje činjenice da osobe koje ne pripadaju vjeri mogu poricati vjerska uvjerenja i širiti doktrine nenaklonjene vjeri.
Napokon, osim brojnih događaja koje su organizirale pojedine vjerske zajednice, i tijekom 2024. godine organizirani su događaji koji su se bavili vjerskom slobodom općenito te međureligijskim dijalogom, kao iznimno važnim u današnjem svijetu, a što smatramo dobrom praksom i koje smo podržali dolaskom. Konferencijom „Međureligijski dijalog kao sredstvo za ostvarenje mira“ u Hrvatskom saboru je obilježena „Crvena srijeda“ u spomen svih progonjenih u ime vjere. Na konferenciji su prisustvovali predstavnici niza vjerskih zajednica i institucija te je zaključeno da RH može poslužiti kao primjer dobrih međureligijskih odnosa i dijaloga. Također, predstavnici različitih vjerskih zajednica koje djeluju u RH već tradicionalno su se okupili na svečanoj skupštini Udruge za vjersku slobodu povodom obilježavanja Dana vjerske slobode.