Sustav socijalne skrbi posljednjih su godina obilježile velike tragedije, među njima i slučaj teškog obiteljskog nasilja na Pagu, ubojstva u Centru za socijalnu skrb Đakovo, pogibije korisnika obiteljskih domova u požarima i, posljednji, smrt pretučene dvogodišnje djevojčice, žrtve obiteljskog nasilja.
Nakon svake od ovih tragedija, određeno vrijeme veliku pažnju javnosti imaju problemi u sustavu socijalne skrbi koji su poznati niz godina, kao i najave njihova skorog rješavanja. Unatoč tome i upozorenjima koja dolaze od stručnjaka, prvenstveno zaposlenih u sustavu, stvarnih i osjetnih promjena još uvijek nema dok u isto vrijeme, preporuke za njihovo rješavanje, uključujući i pravobraniteljskih institucija, stoje neprovedene.
O dijelu spomenutih tragedija nismo imali ovlasti voditi ispitne postupke, s obzirom na naše i ovlasti posebnih pravobraniteljica. No, na stanje u sustavu socijalne skrbi i uvjete rada centara za socijalnu skrb upozoravamo niz godina i u kontekstu više područja: zaštiti i podršci socijalno ugroženih, uključujući osoba starije životne dobi, zaštiti od diskriminacije, dostupnosti socijalnih usluga i drugima.
Na stanje upozoravamo prvenstveno u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru, ponajviše na sporost i neučinkovitost svih dosadašnjih reformi socijalne skrbi koje su, nažalost, bile parcijalne i nisu rezultirale bitnijim pozitivnim pomacima. Donosile su se strategije i provodili projekti kojima se nakon svake promjene vlasti gubio kontinuitet, pa su se mijenjali ili donosili novi. Sve to usporavalo je modernizaciju sustava i utjecalo na česte izmjene i dopune propisa ili donošenje novih, što nije olakšalo rad stručnih radnika u sustavu socijalne skrbi nego, naprotiv, nametnulo im dodatne obveze i odgovornosti. Svi ovi problemi i nedostatci ponajviše se ogledaju u otežanom radu centara, što se nužno negativno reflektira i na korisnike u sustavu socijalne skrbi koji sve više gube povjerenje u sustav. Napadi na socijalne radnike, poput onog u Đakovu ili posljednjeg u Ivanić Gradu, zato pokazuju i kako je promjene u sustavu važno donijeti ne samo zbog kvalitete, već i sigurnosti rada zaposlenih u socijalnoj skrbi.
Upozoravamo i na niska izdvajanja proračunskih sredstava za ovaj sustav, a posebno za socijalne naknade, lošu međusektorsku suradnju i nedostupne socijalnih usluga, ali i na potpuno neadekvatan sustav nadzora rada domova za starije, koji još uvijek nije učinkovit, iako smo u 2020. svjedočili najtežim posljedicama takvog stanja, pogibiji više korisnika u požarima.
Osim u godišnjim izvješćima, preporuke za nužna poboljšanja dajemo i u pojedinačnim predmetima, a primjer su one koje smo 2019. dali tadašnjem Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nakon iznimno tragičnog slučaja obiteljskog nasilja na Pagu. One, nažalost, nikada nisu provedene.
Točnije, Ministarstvu smo preporučili da žurno osigura sredstva za popunjavanje svih sistematiziranih radnih mjesta i druge materijalne uvjete u centrima za socijalnu skrb, kao i da smanji administriranje rada i tako oslobodi prostor za neposredni stručni rad s pojedincem i u obitelji. Preporučili smo i iniciranje bolje i efikasnije međuresorske suradnje i jasnije odgovornosti svih koji se bave problemima pojedinca i obitelji, uz donošenje više obvezujućih protokola na nacionalnoj i županijskoj razini.
Naime, u gotovo svim centrima nedostaje stručnih radnika, što je slučaj u većini koje smo posjetili tijekom terenskog rada u 11 županija, pa pojedini stručni radnici rade s dvostruko većim brojem korisnika nego što je to propisano. Nedostatan je broj automobila, a oni koje imaju često su stari i nepouzdani, što uvelike otežava njihov rad, posebno u brdovitim, šumskim i prometno izoliranim područjima, gdje su i korisnici u većoj mjeri socijalno isključeni. Gotovo svi su isticali preopterećenost administracijom, zbog koje nemaju dovoljno vremena za korisnike i druge osobe koje im se jave za pomoć, a kao problem navode i nekvalitetnu ili suradnju sa zdravstvenim, obrazovnim ili policijskim sustavom te jedinicama lokalne i područne samouprave. Stoga smatraju da, kako je istaknula jedna ravnateljica, cijeli sustav počiva na pojedincima, ovisno o tome koliko se tko hoće potruditi.
S druge strane, iako dugotrajne slabosti i problemi u sustavu sigurno doprinose tragičnim događajima, ne mogu biti opravdanje za propuste u stručnom radu. Odgovor na pitanje što je trebalo učiniti drugačije i tko je u čemu zakazao treba dati stručni nadzor koji je u tijeku.
Ovakve tragedije izazivaju snažne reakcije javnosti, posebno na društvenim mrežama, a u nekima se, nažalost, i poziva na nasilje. Važno je suzdržati se od bilo kakvih poruka kojima se to čini ili kolektivno okrivljuje određenu skupinu, u ovom slučaju zaposlene u centrima za socijalnu skrb, jer nasilje ne smije voditi do novog nasilja.
Cjelovitu analizu stanja ljudskih prava u području socijalne skrbi možete pronaći u poglavlju na tu temu u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2020.
Specifične probleme i preporuke vezane uz starije osobe, uključujući zaštitu od nasilja u obitelji, možete pronaći u poglavlju Umirovljenici i starije osobe.
Primamo i sve više pritužbi zbog sumnje na diskriminaciju temeljem imovnog stanja, ponajviše u područjima pristupa dobrima i uslugama, rada i zapošljavanja te prava iz zdravstvenog osiguranja. Više možete doznati ovdje.
