Pravo na zdravlje

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz pravo na zdravlje pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Zdravstvena zaštita
• Zdravstveno osiguranje
• Onkološki pacijenti
• Palijativna skrb
• Diskriminacija u području zdravstva i temeljem zdravstvenog stanja

U ovom poglavlju pišemo o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju, a posebnu pažnju posvećujemo onkološkim pacijentima i palijativnoj skrbi. Tijekom 2024. godine zaprimali smo pritužbe zbog nedostupnosti zdravstvene zaštite, nemogućnosti dobivanja informacija o zdravstvenom stanju, na ponašanje i komunikaciju djelatnika, kvalitetu liječenja, kvalitetu prehrane, diskriminaciju u pristupu zdravstvenoj zaštiti, nemogućnosti obavljanja pregleda u medicinski optimalnom roku (liste čekanja), probleme oko smještaja pacijenata koji se zbog starosti i zdravstvenog stanja ne mogu sami brinuti o sebi, nedostupnosti mrtvozorničke službe u nekim JLS-ovima i sl. Nastavili smo zaprimati i brojne pritužbe vezane uz izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog kojih su mnogi građani izgubili zdravstveno osiguranje. Tijekom godine smo zaprimali i pritužbe zdravstvenih radnika.

Zdravstvena zaštita

Prema OECD-ovom Pregledu stanja zdravlja i zdravstvene zaštite u Europi za 2024. ljudi s višim primanjima pozitivnije ocjenjuju svoje zdravlje od onih s nižim prihodima u svim zemljama EU. RH uz Litvu, Latviju i Estoniju ima posebno izražene socioekonomske razlike.

Nedovoljna dostupnost zdravstvenih usluga i dalje je vidljiva u manjku timova primarne zdravstvene zaštite. Prema podacima HZZO-a najviše ih nedostaje u četiri djelatnosti: opće/obiteljske medicine (244 tima), zdravstvene zaštite predškolske djece (67 timova), zdravstvene zaštite žena (61 tim) i dentalne zdravstvene zaštite (243 tima). Prema podacima HLK-a tijekom 2024. godine ukupno je 73 liječnika napustilo RH zbog posla u struci u inozemstvu, dok je HKMS izdala 222 potvrde radi rada u inozemstvu.

Vezano uz pritužbe i probleme zbog kojih nam se građani obraćaju, MZ nam ne odgovara u pojedinim predmetima, ponekad i više godina, unatoč brojnim požurnicama. Županijska povjerenstva za zaštitu prava pacijenata također navode da neka očitovanja MZ-a nikada nisu dobili, poput onih vezanih uz politiku lijekova, tretman onkoloških pacijenata, administrativno rasterećenje liječnika obiteljske medicine ili smanjenje lista čekanja.

MZ ukazuje kako zbog složenosti i opsežnosti upita, a u cilju dostave sveobuhvatnog odgovora za čiju izradu je često potrebna suradnja više ustrojstvenih jedinica ministarstva i/ili javnopravnih tijela, odgovore nije bilo moguće uvijek dostaviti u roku. Uvažavajući da u nekim slučajevima odgovori zahtijevaju koordinaciju i suradnju, moguće je pučku pravobraniteljicu obavijestiti o tome što se poduzima kako bi imali informacije da je ministarstvo temeljem upita započelo postupanje. Dodatno, problem je i u tome što su odgovori često necjeloviti, zbog čega moramo ponavljati upite pa stoga ponavljamo i raniju preporuku. Dodatno, MZ nam nije dostavilo tražene podatke za pripremu ovog Izvješća.

2024. godinu obilježilo je i uhićenje ministra zdravstva kojeg se tereti da je u suradnji s drugim osobama počinio koruptivna kaznena djela. Pravosudni postupci i dalje traju, a okolnosti događaja bitno su narušile već poljuljano povjerenje javnosti u pravedan, dostupan i transparentan zdravstveni sustav.

Ova je situacija iznova pokrenula i raspravu o radu liječnika istovremeno u javnom i u privatnom sektoru. ZZZ u dijelu o uvjetima za obavljanje zdravstvene djelatnosti regulira i kada zdravstveni radnik može raditi istovremeno i u javnom i u privatnom sektoru. Pri tome, Pravilnikom o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca propisano je da ove poslove za svoj račun može obavljati zdravstveni radnik koji uredno odnosno kvalitetno, savjesno i redovito obavlja poslove iz radnog odnosa. Stoga smo od bolnica tražili podatke o listama čekanja kod liječnika koji imaju odobrenje za dodatni rad kod privatnika, no velika većina ih nije odgovorila.

Prema čl. 156 a ZZZ-a, zdravstveni radnik za vrijeme obnašanja dužnosti ravnatelja, zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja zdravstvene ustanove, predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove čiji je osnivač RH odnosno JLS ne može biti osnivač zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost u kojoj je zaposlen, odnosno u djelatnosti koja je povezana s djelatnosti u kojoj je zaposlen. No, zaprimili smo pritužbu u kojoj se navodi da je liječnik specijalist pacijentu u javnoj bolnici ponudio da se javi u njegovu privatnu kliniku kako bi izbjegao dugotrajno čekanje na prijem u bolnicu. Stranka navodi da je u otpusnom pismu naznačeno da je liječnik predstojnik, ali na web stranici bolnice nisu dostupni podaci o konkretnom liječniku, za razliku od drugih liječnika te bolnice. Od MZ-a smo zatražili ispitivanje navoda iz pritužbe, no unatoč požurnici odgovor nismo dobili.

Iako nemamo podatak o broju ovakvih pritužbi, HZZO potvrđuje da se građani pritužuju na postupke liječnika koji istovremeno rade u javnom zdravstvenom sustavu i kod privatnika. U takvim slučajevima HZZO ih upućuje da podnesu zahtjev za naknadu troškova. No nemamo informaciju što HZZO smatra dokazom da je pacijent upućen u privatnu zdravstvenu ustanovu jer nije vjerojatno da pacijenti dobiju pisanu uputu. Češće su situacije u kojima se takva sugestija daje usmeno ili pacijenti zbog dugih lista čekanja odlaze u privatne zdravstvene ustanove. O tome govori slučaj pritužiteljice čiji sin je prvo bio usmeno upućen da zbog dugih lista čekanja, ako može, pretragu obavi privatno, a kasnije se i za hitnu operaciju odlučio u privatnoj ustanovi, budući da je u sustavu javnog zdravstva dobio termin za godinu i devet mjeseci.

Postupali smo i po pritužbi zbog korištenja resursa javnog zdravstvenog sustava nakon što privatni ne pruži adekvatnu uslugu. Unatoč tome što je u konkretnom slučaju pritužitelj bio tretiran povoljnije, on nam se obratio navodeći da je nakon neuspješnog liječenja u privatnoj bolnici bio upućen u KB Sveti Duh, gdje je u vrlo kratkom roku dobio termin pregleda i operacije, za koje se čeka više mjeseci. Budući da su dostavljeni podaci o listama čekanja potvrdili pritužiteljeve navode, HZZO-u smo preporučili provođenje nadzora, u kojem su utvrđene nepravilnosti te je javnoj zdravstvenoj ustanovi izrečena opomena i umanjen ugovoreni mjesečni iznos sredstava.

Stoga je važno da i MZ prati i redovito priprema analizu rada liječnika koji rade i izvan sustava javnog zdravstva kako bi se mogli pratiti učinci ovakvih angažmana na kvalitetu i dostupnost javno-zdravstvenog sustava. Istovremeno, važno je i da HZZO unaprijedi evidencije o pritužbama na liječnike koji rade i izvan sustava javnog zdravstva.

Nakon što su o slučaju pisali mediji te nas je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava obavijestio da u KBC-u Osijek radi ginekolog koji je u veljači 2024. nepravomoćno osuđen za silovanje i bludne radnje, s obzirom da u propisima iz zdravstva nije postojala jasna zapreka za nastavak rada u ovakvim slučajevima, MZ-u smo preporučili da žurno izmijeni ZZZ. Posebno je šokantno što je ginekolog nastavio raditi iako je bio osuđen za počinjenje kaznenih djela nad pacijenticom tijekom pregleda u toj zdravstvenoj ustanovi. KBC Osijek je navodio da nije bio upoznat s time niti sa sadržajem presude te se pozivao na presumpciju nevinosti. Naknadno je nakon prijave druge pacijentice pokrenut disciplinski postupak te je ginekologu otkazan ugovor o radu, a MZ je najavilo inspekcijski nadzor i potvrdilo da se radi na izmjenama zakona.

Osim ovog slučaja, mediji su prenijeli informaciju o radu drugog liječnika, također nepravomoćno osuđenog za kaznena djela protiv spolne slobode, u Nacionalnoj memorijalnoj bolnici Vukovar.

Kako bi se spriječili ovakvi slučajevi, budući da bi zdravstvene ustanove trebale biti sigurna mjesta za pacijente/ice, a odnos povjerenja ključan je za adekvatno pružanje zdravstvene zaštite, pučka je pravobraniteljica predložila izmjene kojima bi pravomoćna osuda ili pokrenut postupak za određena kaznena djela bili zapreka za primanje u radni odnos zdravstvenih radnika te bi poslodavac morao udaljiti radnika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak za ta djela te otkazati ugovor o radu, ako se pravomoćnom presudom potvrde optužbe.

I dalje zaprimamo pritužbe građana u kojima se navodi da ne uspijevaju ostvariti kontakt sa zdravstvenim radnicima, da ne dobivaju dostatne informacije ili da se zdravstveni radnici vrlo grubo ophode prema njima.

Problemi u komunikaciji navode se u brojnim pritužbama, čak i kada oni nisu glavni razlog obraćanja pučkoj pravobraniteljici. Kroz ispitne postupke nerijetko je teško dokazati neprimjerenu i nedostatnu komunikaciju jer se sve svodi na riječ pacijenta protiv riječi liječnika, koji često negiraju ove situacije. Pozitivno je da je MZ temeljem preporuke pučke pravobraniteljice proveo edukaciju o komunikaciji u zdravstvenom sustavu, no važno je s time nastaviti.

Pacijenti se susreću i s poteškoćama u dobivanju preslika medicinske dokumentacije, svoje ili preminulih članova obitelji, na što imaju pravo prema čl. 23. i 24. Zakona o zaštiti prava pacijenata.

Postupali smo i temeljem medijskih objava da djelatnici bolnice otkrivaju zaštićene podatke pacijenata nekim odvjetnicima, koji potom s pacijentima stupaju u kontakt i tako nalaze stranke. Detaljnije o ovom slučaju pišemo u poglavlju o pravu na privatnost.

Temeljem prijedloga Hrvatskog društva za endometriozu za priznavanjem endometrioze kao kronične bolesti i invaliditeta te produljenja trajanja bolovanja za liječenje na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, MZ-u smo u kolovozu 2024. uputili prijedlog da, s obzirom na broj žena oboljelih od endometrioze koje godinama čekaju promjene u pristupu ovoj bolesti, ali i s obzirom na dugotrajnost rješavanja problema, maksimalno ubrza svoje aktivnosti. Prema dostupnim informacijama za sada su najavljeni novi sastanci na kojima bi trebalo definirati točan naziv lijekova i pomagala za indikaciju dijagnoze endometrioza i dijagnostičke i terapijske postupke u liječenju oboljelih. Ipak HZZO je uveo manje promjene koje bi trebale doprinijeti lakšem i bržem dijagnosticiranju bolesti.

Uvjeti života, dob, obrazovanje, spol te materijalno i zdravstveno stanje i invaliditet pojedinaca utječu na dostupnost zdravstvene zaštite. Pri tome je ostvarivanje zdravstvene zaštite dodatno otežano stanovnicima ruralnih krajeva i otoka. Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata Zadarske županije ukazuje na probleme dolaska na preglede pacijenata s otoka. Naime, termini liječničkog pregleda nisu zakazani da omogućuju dolaske pacijenata s obzirom na vozni red trajekata i brodskih linija. Povjerenstvo za prava pacijenata Bjelovarsko-bilogorske županije navodi da najraniji vlak iz Daruvara u Zagreb dolazi u 9:30 pa pacijenti ne stignu na kemoterapiju zakazanu u 8:00 sati.

Postupali smo i u odnosu na dostupnost mrtvozorničkih službi. Usprkos izmjenama ZZZ-a, na snazi je još uvijek Pravilnik o načinu pregleda umrlih te utvrđivanju vremena i uzroka smrti iz 2011. godine prema kojem se mrtvozornički pregled osobe umrle izvan zdravstvene ustanove treba obaviti u roku od 12 sati nakon obavijesti o smrtnom slučaju. No ovo postupanje nije ujednačeno te je u nekim županijama mrtvozornička služba dostupna svakodnevno 24 sata, ali tamo gdje nije, građanima usluga mrtvozornika nije dostupna u roku od 12 sati od smrti. Neke županije ukazuju da se teško pronalaze zainteresirani liječnici za mrtvozorničku službu te predlažu da se propisima odredi koja kategorija liječnika treba obavljati ovu službu. Naknade za mrtvozorništvo su neujednačene te se, prema prikupljenim informacija, isplaćuju u iznosu od 27 do 60 eura po mrtvozorenju. U slučaju smrti izvan zdravstvene ustanove te troškove pokriva JLS, dok u slučaju smrti u zdravstvenoj ustanovi trošak pokriva HZZO.

Zdravstveno osiguranje

Učinci izmjena i dopuna Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

Izmjenama i dopunama ZOZO-a u 2023. godini uvedena je obveza osobnog periodičnog pristupanja HZZO-u za sve osigurane osobe iz kategorije tzv. nezaposleni (osigurane temeljem čl. 7. st. 1. točke 13. ZOZO-a) koje nisu prijavljene u evidenciju nezaposlenih HZZ-a. Nedugo nakon uvođenja ove obveze počeli su nam se obraćati građani koji su izgubili obvezno zdravstveno osiguranje, a do kraja 2024. godine zaprimili smo 129 pritužbi. Građani navode da nisu bili informirani o ovoj obvezi ili da nisu razumjeli do kada su se trebali javiti ili da ju nisu mogli izvršiti zbog bolesti, invaliditeta i drugih objektivnih okolnosti. Mnogi, uključujući i teško bolesne te kronične bolesnike, saznali su za ukidanje obveznog zdravstvenog osiguranja tek kod posjeta liječniku ili pri podizanju lijekova.

„Imam problem, radi bolesti nisam bio u stanju se javiti u hzzo i produljiti obavezno zdravstveno osiguranje a kako sam 100% invalid i ovisim o imunosupresivnoj terapiji sada nisam mogao podici ljekove koji su mi zivotno vazni a takoder nemogu ni na obaveznu kontrolu nakon transplantacije sljedeci tjedan.“

Još u lipnju 2023. godine pučka pravobraniteljica je Ustavnom sudu predala zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi izmjena i dopuna ZOZO-a koje propisuju obvezu osobnog periodičnog pristupanja HZZO-u. U zahtjevu smo istaknuli da ju neke osobe neće moći izvršiti zbog invaliditeta, zdravstvenog ili imovnog stanja, a kako im se zdravstveno osiguranje ukida ako ne pristupe HZZO-u, takva ih obveza stavlja u nejednak položaj. Prema podacima HZZO-a, na kraju 2024. godine 131.633 osobe bile su obvezne periodično pristupati HZZO-u, a u 2024. godini su zbog nepristupanja iz zdravstvenog osiguranja odjavljene 13.184 osobe. Zbog ove obveze velik broj građana je u riziku od gubitka obveznog zdravstvenog osiguranja te su ga mnogi do sada izgubili. Odluka Ustavnog suda još nije donesena.

S obzirom na ustavnosudski postupak, nismo mogli postupati po pritužbama pa smo građane upućivali na korake koje mogu poduzeti, pri čemu se često ispostavljalo da takve upute nisu dobivali od HZZO-a. Mnogi pritužitelji su navodili da su im u HZZO-u usmeno sugerirali da se nakratko zaposle pa da se nakon prekida radnog odnosa ponovno prijave kao “nezaposleni“. Tako se na osnovi ovakve sugestije jedna pritužiteljica zaista zaposlila na nekoliko dana kako bi stekla status osigurane osobe i porodiljnu naknadu koja joj je bila ukinuta. Status i naknada su joj ponovno priznati, no nakon nekoliko mjeseci HZZO ju je tužio osporavajući ugovor i potražujući povrat porodiljnih naknada. Istovremeno, HZZO ne donosi rješenje o odjavi sa zdravstvenog osiguranja, a građane nije upućivao da podnesu zahtjev da im se izda rješenje, a nije ih se upućivalo niti na mogućnost osiguranja po čl. 15. ZOZO-a (kao osobe bez sredstava za uzdržavanje na temelju rješenja JP(R)S-a), iako su na ove načine neki mogli ponovno steći status osiguranih osoba.

„Poštovani javljam se jer trenutno se nalazim u stanju šoka i ne znam što mi je činiti te vas molim za savjet i pomoć….. redovito sam se javljala, da bi ja neki dan primila tužbu o ništetnosti mog ugovora, koji je sklopljen u svrhu ostvarivanja zdravstvenog osiguranja, što i je, ja ne bježim od toga, ali  sam upućena da to napravim, ne znam od strane koga jer sam razgovarala telefonski, i sada sam ja tu ispala kao najveći kriminalac, majka troje djece, sama sa njima…“

Ponovno su nam se prituživali i hrvatski državljani korisnici isključivo inozemnih mirovina koji su bili osigurani kao „nezaposleni“, a sada su odjavljeni i kao korisnici inozemne mirovine su obveznici plaćanja doprinosa, čak i kad imaju mirovinu neznatno višu ili pak nižu od iznosa doprinosa.

Pritužila nam se i majka teško bolesne kćeri koja nije mogla osobno pristupiti HZZO-u, što im je javila u roku. No HZZO je dugo odlučivao je li nepristupanje bilo opravdano, a pritužiteljičina kćer za to vrijeme nije imala obvezno zdravstveno osiguranje. Ova pritužba je pokazala da HZZO arbitrarno odlučuje o opravdanosti nepristupanja iz zdravstvenih razloga koja nije propisana ZOZO-om, ali je uvedena u praksu HZZO-a. No nejasno je kada o opravdanosti nepristupanja odlučuje službenik na šalteru, a kada se traži mišljenje Povjerenstva, kao što je bio slučaj kod pritužiteljice. Pritužila nam se i onkološka pacijentica koja unatoč lošem zdravstvenom stanju redovno pristupa HZZO-u iako je bilo najavljeno da takve osobe mogu biti izuzete od obveze osobnog pristupanja, što pokazuje da građani ili nisu dovoljno informirani ili HZZO ne postupa ujednačeno.

„Ja sam onkološki bolesnik u procesu liječenja kemoterapijom. Jučer, uslijed visokih temperatura od preko 30 stupnjeva, bila sam prisiljena osobno se javiti na šalter Područnog ureda u Rijeci, dan nakon primanja kemoterapije, kako bih izvršila svoju obvezu javljanja. Ova situacija nije samo izuzetno neugodna i iscrpljujuća, već i opasna za moje zdravlje obzirom na trenutno stanje.“

Iz nekoliko pritužbi saznali smo da obveznici osobnog pristupanja ne razumiju do kada se trebaju javiti, kao ni da se javiti mogu u bilo koju područnu jedinicu HZZO-a, na što smo ukazali HZZO-u pa su te informacije uključene u potvrde koje se kod dolaska izdaju ovim osiguranim osobama. Na temelju slučaja pritužitelja koji se ispisao iz evidencije HZZ-a iako se nije zaposlio pa je ostao bez zdravstvenog osiguranja jer nije znao da je obveznik osobnog pristupanja, dali smo preporuke HZZO-u i HZZ-u o potrebi informiranja svih nezaposlenih da se po odjavi iz HZZ-a bez zaposlenja, moraju javiti HZZO-u u roku od tri mjeseca ako žele zadržati status u obveznom zdravstvenom osiguranju na teret proračuna RH.

Iako je značajan broj građana izgubio obvezno zdravstveno osiguranje, od kojih su se neki mogli osigurati i kao osobe bez sredstava za uzdržavanje po članku 15. ZOZO-a na temelju rješenja JP(R)S-a, niti u 2024. godini nije bio donesen podzakonski akt za provedbu ove odredbe koji je trebao biti donesen još u listopadu 2023. godine, a krajem te godine je bio u javnom savjetovanju. Budući da je ZOZO u ovom dijelu proširio krug osoba koje se mogu osigurati na teret proračuna, bilo je važno pravovremeno donijeti podzakonski akt. Njegovo nedonošenje dovelo je do neujednačenog postupanja JP(R)S-ova i nepriznavanja prava građanima koji su zadovoljavali uvjete iz ZOZO-a.

Zaprimili smo dvije pritužbe u kojima je osobama koje nisu imale sredstava za uzdržavanje odbijeno osiguranje jer nisu zadovoljile i uvjet nesposobnosti za samostalan život i rad, koji više nije nužno zadovoljiti ako je zadovoljen prvi uvjet.

Pučka pravobraniteljica se nekoliko puta obraćala MRMSOSP-u, najprije dajući preporuku da se žurno donese Pravilnik o mjerilima i načinu utvrđivanja nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatka sredstava za uzdržavanje. Potom smo preporučali da do donošenja Pravilnika MRMSOSP da naputak JP(R)S-ima da izravno primjenjuju ZOZO.

Pučka pravobraniteljica se potom obratila MRMSOSP-u nakon što je prikupila podatke od JP(R)S-a koji su potvrdili neujednačenu praksu. Podaci su pokazali da je trećina JP(R)S-a priznavala pravo na osiguranje ako je osoba zadovoljavala samo uvjet nedostatka sredstava za uzdržavanje, trećina ako je zadovoljen i uvjet nesposobnosti za samostalan život i rad, a trećina je prvo zahtijevala oba uvjeta, no po drugostupanjskim odlukama MRMSOSP-a je promijenila praksu.

Iako je MRMSOSP kao drugostupanjsko tijelo mijenjalo nezakonitu praksu, da je pravovremeno donesen Pravilnik ili barem dan naputak JP(R)S-ima, kako što smo predlagali, ranija postupanja bi bila ujednačena i građani ne bi morali pojedinačno osporavati prvostupanjska rješenja. Odgovor MRMSOSP-a o provedbi preporuke nismo dobili te smo u cilju zaštite prava građana dali preporuku za ujednačavanje postupanja izravno svim JP(R)S-ima.

„I samo tijelo koje je izdalo prvostupanjsko rješenje ukazalo je da se radi o propustu zakonodavca koji takav slučaj bez opravdanja ne regulira više na isti način, međutim isti osim slanja više požurnica nisu mogli ništa drugo učiniti. Nedvojbeno je da je postupanjem nadležnog ministarstva, povrijeđeno njegovo osnovno pravo te i nakon 14 i pol mjeseci isti se bori sa neimaštinom, nerazumijevanjem i podcjenjivanjem njegovog statusa. Molimo da nešto poduzmete i da se tom čovjeku priznaju njegova prava koja mu nesporno pripadaju i da barem može otići na liječenje.“

Druga promjena ZOZO-a, zbog koje su nam se nastavili javljati građani, jest uvođenje prijave privremenog odlaska iz RH (neovisno o prebivalištu) među okolnosti za prestanak obveznog zdravstvenog osiguranja. Ona je imala učinak na naše redovne studente u EU-u koji zbog toga nemaju zdravstveno osiguranje u zemlji studiranja, a niti po povratku. U postupku po većem broju pritužbi, zatražili smo mišljenje Katedre za Europsko javno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu kojim se potvrdio naš stav da primjena ove odredbe dovodi do povrede slobode kretanja kao prava građana EU-a jer odvraća studente od njezinog korištenja. Mišljenje smo zajedno s preporukom HZZO-u da ovim studentima priznaje status u obveznom zdravstvenom osiguranju neovisno o prijavi privremenog odlaska, uputili Vladi RH, no niti nakon požurnice nismo dobili informaciju o provedbi.

Ostale poteškoće u ostvarivanju prava iz zdravstvenog osiguranja

„Ono što moram naglasiti jest da su jedina svijetla točka cjelokupnog zdravstvenog sustava sestre i liječnici, jer jedino se oni mogu potruditi da pomognu čak i u administrativnim zavrzlamama koje ne bi trebale biti njihov problem. Jednostavno je oni su zdravstvenih struka, nisu informatičari i nisu administratori, pustite ih da liječe, a ostalo prepustite stručnjacima pojedinih područja ako ih u ovom cijelom zdravstvenom sustavu ima.”

I dalje zaprimamo puno pritužbi zbog dugotrajnosti postupanja HZZO-a, dugih lista čekanja na preglede ili terapijske postupke, zbog nevjerodostojnosti podataka o duljini čekanja za pojedinu pretragu ili zahvat, kao i zbog otežanog ostvarivanja zdravstvene zaštite ili njezine nedostupnosti radi kršenja ugovornih obveza.

Prema podacima HZZO-a kontrolama je utvrđeno da su najčešće nepravilnosti nepoštivanje radnog vremena, neosiguravanje zamjene za vrijeme odsutnosti nositelja/člana tima, nepropisno vođenje medicinske dokumentacije, neispravno ispostavljeni računi itd.

HZZO nam je dostavio informaciju da ne raspolaže s podacima o duljini lista čekanja, koje nam je do sada redovno dostavljao, s pojašnjenjem da sada MZ aktivno upravlja listama čekanja te vrši kontinuiranu analizu broja dana čekanja u odnosu na ukupan broj narudžbi u sustavu.

Vezano uz samu duljinu čekanja, MZ navodi da su učinjeni iskoraci u organizaciji rada koju prate i kontroliraju na tjednoj osnovi u suradnji s bolničkim ustanovama, a to su: poslijepodnevni rad, rad u više smjena, rad vikendom, angažman vanjskih suradnika, intenziviranje suradnje s drugim zdravstvenim ustanovama i drugi, inovativni modeli koji stavljaju pacijente u fokus. Na dan 18. prosinca 2024. godine prosječno vrijeme čekanja na sve dijagnostičke postupke u RH iznosilo je 131 dan. MZ je navelo da time pokazuju učinkovitost i održivost zadanog indikatora (270 dana). Na dan 31. prosinca 2023. godine na listi čekanja na sve dijagnostičke postupke u RH nalazilo se 129.820 narudžbi, a na dan 18. prosinca 2024. na listi se nalazilo 116.776 narudžbi.

Podaci o duljini čekanja za određene pretrage koje pučka pravobraniteljica godinama prati putem javno dostupnih podataka (ergometriju, kolonoskopiju, MR mozga i UZV dojki) pokazuju značajno produljenje čekanja u gotovo svim zdravstvenim ustanovama u usporedbi s 2023. godinom. Tako se razdoblje čekanja na MR mozga produžilo u 11 od 16 ustanova koje pratimo, pri čemu u nekima značajno, primjerice s 21 na 215 dana (920%). Od 13 ustanova vrijeme čekanja za UZV dojki produljilo se u njih 10 za 50 i više posto, a prosječno se na ovaj pregled čeka 212 dana. Iako je za sve pretrage koje pratimo vrijeme čekanja kraće od 270 dana, ono je i dalje dugo te i dalje nemamo pojašnjenje MZ-a kako je određen broj od 270 dana te hoće li se ovaj indikator modificirati.

Istovremeno, podaci bolnica o listama čekanja, koje za neke dijagnostičke postupke iznose i preko godinu dana, ukazuju da navedeni problem i dalje postoji. Među rekorderima je bjelovarska bolnica u kojoj je prvi slobodan termin za prvi pregled kardiologa moguć tek u siječnju 2028. godine.

Pozdravljamo napore koji se čine radi smanjenja lista čekanja, no ukazujemo na nužnost kontinuiranog rada na sustavnom rješavanju izazova oko njihovog daljnjeg smanjivanja.

Vezano uz informacije o duljini čekanja i kome se zbog toga obratiti, pozitivno je da je MZ otvorilo posebnu e-mail adresu na koju im se građani mogu obratiti vezano za liste čekanja, no primjećujemo da mnogi nisu informirani o tome da ona postoji, a nekima je ovaj način komunikacije nedostupan.

I dalje zaprimamo pritužbe na točnost javno dostupnih podataka o raspoloživosti termina i broju dana čekanja. U Izvješću za 2023. godinu smo preporučili HZZO-u da u suradnji s MZ-om osigura dostupnost točnih podataka na svojim internetskim stranicama o broju dana čekanja u pojedinim zdravstvenim ustanovama za pojedine zdravstvene usluge. No, MZ je odgovorilo da nema više „HZZO lista čekanja“ jer je napravljena redirekcija na novu aplikaciju (https://liste.cezih.hr/) na kojoj se očekuju kvalitetniji podaci.

„..uvidom na web stranici HZZO-a, a vezano za liste čekanja na pregled, zatražio sam termin u bolnici Karlovac obzirom da sam iz Jastrebarskog, a u Zagrebu se čeka skoro 200 dana, pregled UZV karotide. Na stranici su bili otvoreni termini za 50 do 70 dana i molio sam nešto od toga. Znam da se stranica ažurira svaka dva sata pa sam pazio i na to, ali me je šokiralo kada sam dobio termin za 400 dana!? Ne umirem, nije drama, ali nije korektno. Ako je stranica već sjajno objavljena i kada sam već uspio neke preglede na taj način dogovoriti (npr. Duga Resa, s preljubaznom gospođom) onda ne vidim razlog da to ne može raditi i bolnica Karlovac…“

Na duge liste čekanja utječe i činjenica da građani pravovremeno uvijek ne otkazuju termin na kojeg se nisu u mogućnosti odazvati.

Zbog problema s listama čekanja nam se javljaju i onkološki pacijenti te na njega ukazuju udruge koje se bave zaštitom prava pacijenata i pomoći onkološkim pacijentima o kojima više pišemo u zasebnom dijelu.

Dodatni problem u sustavu javnog zdravstva su i česti kvarovi aparata. U 2024. godini bilo je dana kada u svim zagrebačkim bolnicama nije radio niti jedan linearni akcelerator. Tijekom 2024. bilo je i više problema s informatičkim sustavom HZZO-a, što je također utjecalo na dostupnost zdravstvenih usluga.

Postupali smo i po pritužbi u kojoj se ukazalo da u Domu zdravlja Vrgorac nije bilo specijalista ginekologa tri mjeseca. U postupku je utvrđeno da Dom zdravlja nakon isteka ugovora s doktorom nije osigurao dostupnost zdravstvene zaštite žena. Iako je bilo dogovoreno da će se zdravstvena zaštita žena pružati u Makarskoj, Pločama, Imotskom i Splitu, pacijentice o tome nisu bile obaviještene. Stoga smo preporučili Domu zdravlja da u ovakvim situacijama na vrijeme na Internet stranici te na vidljivom mjestu u Domu zdravlja objavi informaciju gdje je drugdje osigurana zdravstvena zaštita, što je prihvaćeno.

„…Bilo je nemalo puta i situacija da bi zbog takvog “bolesnog” rasporeda ambulante ostajao i bez redovne tjedne terapije. S druge strane, moram svoj čitav životni ritam, ev. putovanje i sl. povinovati i prilagođavati tom uistinu nejasnom radnom rasporedu obrovačke ambulante (dva dana u tjednu!) da bi sebi osigurao minimum životnih uvjeta, dostatnu terapiju a i ev. preglede na ta dva dana u tjednu. Znam da je nekome ko ima svakodnevno doktora opće prakse na raspolaganju ovaj problem nejasan i nebitan ali pokušajte se staviti u našu kožu, da imate liječnika samo 2 dana u tjednu, u 21. stoljeću…“

Postupali smo i po pritužbi zbog otežanog ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu u Domu zdravlja Zadarske županije u Ambulanti Obrovac, koja je radila samo dva dana u tjednu. HZZO je proveo kontrolu te je Ambulanti izrekao opomenu.

Pučka pravobraniteljica nastavila je komunikaciju s HZZO-om oko definiranja elemenata važnih za priznavanje troškova za prijevoz pri korištenju zdravstvene zaštite. No prema Pravilniku mjesto od kojeg se računa udaljenost je grad, odnosno naselje koje nije u sastavu grada, odnosno ono koje je u sastavu grada ako je od grada udaljeno najmanje 20 km. Stoga građani koji žive na lokacijama koje su udaljene više od 50 km od lokacija na koje su upućeni na liječenje, što je uvjet iz ZOZO-a za priznavanje troška prijevoza, ipak neće ostvariti naknadu ako je grad kojemu administrativno pripada njihovo naselje, udaljen od lokacije liječenja manje od 50 km, a njihovo naselje od grada manje od 20 km. Zato ponavljamo preporuku.

Više godina bilo je sporno s kojim danom započinje status studenta vezano za ostvarivanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju. Zahtjev za mišljenjem uputili smo MZOM-u još 2022. godine po pritužbi studenta kojemu je HZZO odbio osiguranje s danom upisa na visoko učilište, navodeći kako se status priznaje s danom početka akademske godine. U 2024. godini smo napokon zaprimili mišljenje MZOM-a koje je navelo da se status stječe danom upisa na visoko učilište, kako određuje Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Stoga smo HZZO-u preporučili da to uvaži kod priznavanja statusa, a odgovoreno nam je da to biti uzeto u obzir pri izmjeni internih akata.

Ponovno smo zaprimili nekoliko pritužbi i molbi mladih osoba, kao i studenata koji su promijenili status iz redovnih u izvanredne, koji nisu bili upoznati da se moraju javiti HZZO-u u roku od 30 dana ako žele zadržati status osigurane osobe na teret državnog proračuna. Stoga je vidljivo da i dalje postoji potreba za informiranjem mladih o ovoj obvezi od strane HZZO-a, ali i drugih institucija s kojima su mladi u kontaktu, osobito sveučilišta na kojima studiraju.

Onkološki pacijenti

Rak je drugi uzrok smrtnosti u RH. Posljednji dostupni podaci (za 2022. godinu) pokazuju da je u RH znatno veća smrtnost od EU prosjeka. RH je među državama EU na prvom mjestu po smrtnosti od raka za muškarce i na osmom mjestu za žene. Podaci EK i OECD-a govore o značajnoj prisutnosti vanjskih čimbenika rizika za pojavu raka. Stoga se Akcijskim planom za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka za razdoblje do 2025. godine, donesenim 2024. godine, predviđaju mjere za podizanje razine svijesti građana i mjere za prevenciju (probir i rano otkrivanje). Planiraju se i aktivnosti u cilju praćenja pojava i liječenja raka te za unaprjeđenje organizacije i kvalitete onkološke skrbi.

Istovremeno, kvaliteta liječenja od raka, prema EK-u i OECD-u, u RH je niža nego u drugim državama članicama EU, a onkološki lijekovi su često ograničeni na uže skupine pacijenata od onih definiranih u odobrenju za stavljanje u promet. Krajem 2024. godine promijenjena je Osnovna lista lijekova HZZO-a pa je hrana za enteralnu primjenu, koju koriste i onkološki pacijenti, prebačena na Dopunsku listu.

Udruge pacijenata oboljelih od raka naglašavaju nejednakosti u pristupu i kvaliteti zdravstvene skrbi u različitim državama EU koje posljedično rezultiraju razlikama u ishodima liječenja i kvaliteti života. Polazeći od toga, udruge pacijenata srednje i istočne Europe u 2024. godini su donijele Zagrebačku deklaraciju kojom traže unaprjeđenje prevencije, ranog dijagnosticiranja i mogućnosti liječenja, optimiziranje kliničkih ishoda te implementaciju strategija i planova za borbu protiv raka.

U 2024. godini su nam se obraćali onkološki pacijenti ili članovi njihovih obitelji zbog problema u svim aspektima pružanja zdravstvene zaštite, počevši od nedostupnosti pravovremenih termina za pretrage i terapijske postupke preko neprimjerene komunikacije i nedostatka informacija o tijeku i opcijama liječenja do nedostatnosti ortopedskih pomagala koja mogu dobiti preko HZZO-a i drugih. Obraćali su se i zbog obveze osobnog pristupanja HZZO-u za zadržavanje statusa osiguranika koju teško izvršavaju, Pilot projekta Vlade RH kojim je osiguran besplatan prijevoz vlakom za umirovljenike i osobe starije od 65 godina zbog kojeg stariji onkološki pacijenti nisu mogli dobiti naknadu za trošak prijevoza te zbog neodobravanja troškova za liječenje u inozemstvu od strane HZZO-a.

Spomenutim Akcijskim planom u okviru uspostave jedinstvenog sustava onkološkog liječenja, do kraja 2025. se predviđa i izrada popisa zdravstvenih ustanova koje pružaju liječenje onkološkim pacijentima, koji će biti dostupan na web stranicama HZZO-a. Upravo je nedostatak javno dostupnih informacija gdje se može obaviti radioterapija i koliko se dugo čeka na nju te koliko su stari uređaji i koliko se čeka na UZV dojke, bio povod obraćanja jedne onkološke pacijentice. Budući da se radilo o informacijama bitnima za donošenje odluke o liječenju, upozorili smo MZ i dali preporuku da joj ove informacije dostavi. Zatražili smo i informaciju o radnjama koje je MZ provelo za informiranje svih onkoloških pacijenata o dostupnoj zdravstvenoj zaštiti te planira li pokretanje web stranice na kojoj bi bile dostupne sve informacije bitne za odluku o liječenju, no niti nakon dvije požurnice nismo dobili odgovor.

Pozdravljamo postupanje MZ temeljem preporuka pučke pravobraniteljice za unaprjeđenje sustava zdravstvene skrbi za onkološke pacijente. MZ nas je izvijestilo kako je još u 2023. godini bolnice informiralo o implementaciji sustava za brzu obradu onkoloških i onkološki suspektnih pacijenata, pri čemu se za određena sijela raka na prvi pregled naručuju u roku od sedam dana. Imenovani su i onkološki koordinatori koji prate raspoložive termine da bi se ovaj rok ispoštovao, kao i da se osiguraju i sve druge potrebne dijagnostičke pretrage.

No i dalje zaprimamo pritužbe onkološki suspektnih i onkoloških pacijenata koji nisu mogli dobiti pravovremeni termin za pretragu indiciranu za potvrdu/isključivanje, odnosno praćenje bolesti, kao i informacije o dugom razdoblju čekanja na očitanje nalaza i čestim kvarovima aparata i odgodama zračenja. Određenom dijelu onkoloških pacijenata na radioterapiji u KBC-u Zagreb je sredinom 2024. godine terapija bila odgođena zbog kibernetičkog napada, a što su nove ugroze i u kontekstu zaštite prava na zdravlje.

Javila nam se onkološka pacijentica koja je dobila termin za UZV dojke za devet mjeseci te pritužiteljica u ime bake, onkološke pacijentice, kojoj nalaz MR-a nije bio očitan tri mjeseca.

Udruga „Nismo same“ navodi kako su sve pacijentice koje su im se javile u posljednjih pola godine obavile pretrage „preko veze“ ili privatno. Navode i primjer njihove članice oboljele od metastatskog raka kojoj je zbog strašnih glavobolja, zbog kojih joj je odgađana i kemoterapija, preporučen hitan MR vratne kralježnice, ali je termin dobila tek za godinu dana. Budući da nije mogla dobiti raniji termin, pretragu je bila primorana obaviti privatno i platila ju je 400 eura, što je bio veliki udarac na njezina mala umirovljenička primanja.

„Obraćam se (…) u ime svog oca, invalida, hrvatskog branitelja i onkološkog  bolesnika, koji od lipnja 2024. godine do današnjeg dana nije dobio termin za  magnetsku rezonancu abdomena, unatoč uputama liječnika specijalista.“

Postupali smo u dvije pritužbe u kojima su članovi obitelji onkoloških pacijentica navodili neprimjerenu komunikaciju od strane nadležnih liječnika, što je uključivalo grubo komuniciranje vrlo teške dijagnoze i komentare kako ne mogu dobiti lijek jer je skup, uskratu informacija o terapiji koju primaju i o drugim opcijama liječenja. U ovim su slučajevima postupci još u tijeku, a pučka pravobraniteljica je u jednom izdala upozorenje i preporuku upravi zdravstvene ustanove jer mjesecima nisu odgovorili na pritužbu zbog kvalitete liječenja.

„Očigledno oni su izgubili kontrolu nad bolešcu hladnokrvno, bezosjecajno i namjerno… Nakon ove progresije mojoj supruzi je (doktorica) rekla da će primati kemoterapiju prema protokolu CAV i lijek bisfosfonat za kosti, i ništa više o  tome joj nije rekla. Kakva je to terapije nije nam objasnila, koji su dobre strane a koje su loše strane, Ništa nije rekla osim pitanje dali pristajete. Pristali smo i sta smo drugo mogli, uplašeni i zbunjeni.“

Preko leđa onkoloških pacijenata prelamaju se i mnoge nejasnoće u funkcioniranju javno-privatnog partnerstva u hrvatskom zdravstvu i neopremljenost javnih zdravstvenih ustanova. Pritužitelj je bio upućen na radiokirurški zahvat u jednu privatnu zdravstvenu ustanovu – ujedno i jedinu koja ga provodi u RH, no koji mu je bio naplaćen s pojašnjenjem da je ispunjena kvota ugovorena s HZZO-om. Budući da je u ispitnom postupku pučka pravobraniteljica utvrdila da je HZZO povećao prvotno ugovorenu kvotu i to prije nego je pritužitelju učinjen zahvat, opravdano je pitanje zašto mu je ipak naplaćen i je li naplaćen dvostruko, u vezi s čime smo zatražili provjeru od HZZO-a te predložili ispitivanje mogućnosti povrata troškova pritužitelju.

Provodili smo ispitni postupak po pritužbi pacijentice kojoj KBC Sestre milosrdnice nekoliko mjeseci nakon operacije nije mogao potvrditi ima li rak dojke ili ne. Nakon što joj je temeljem nalaza biopsije iz Nacionalne memorijalne bolnice „Dr. Juraj Njavro“ Vukovar postavljena dijagnoza raka, ista nije potvrđena nakon operacije na KBC-u Sestre milosrdnice pa joj nije bilo određeno niti liječenje, a nije dobila niti jasan odgovor koja od dijagnoza je pogrešna niti je KBC Sestre milosrdnice dalje postupao kako bi se to utvrdilo. Stoga je mjesecima sama pokušavala pronaći način da se prvotna dijagnoza potvrdi ili opovrgne, što je uključivalo i komplicirane i skupe postupke DNK analize te joj je naposljetku ipak preporučeno liječenje. Internim nadzorom utvrđeno je da je došlo do nenamjernog propusta, budući da je dio tkiva s operacije nepropisno bio bačen pa biopsija nije pokazivala prisustvo malignih stanica, a što je potvrđeno i u postupku MZ-a koji je o tome izvijestio i DORH. Međutim, nije se radilo samo o propustu već o neprimjernom postupanju bolnice po saznanju za propust, koja je na pritužiteljicu prebacila odluke što učiniti za potvrđivanje dijagnoze i osiguravanje ključnog postupka. Budući da joj je ovakvim postupanjem, koje je dovelo do nepravovremenog pružanja zdravstvene zaštite, povrijeđeno pravo na zdravlje, pučka pravobraniteljica je upozorila KBC Sestre milosrdnice te MZ-u preporučila da definira proceduru u slučajevima oprečnih dijagnoza. Slučaj je pokazao manjak razumijevanja za onkološke pacijente koji osim što se moraju nositi s teškom dijagnozom, moraju vlastitim naporom i sredstvima sudjelovati u postavljanju dijagnoze i na taj način ispravljati manjkavosti sustava.

„Iz dopune nalaza proizlazi da nije cjelovita, a time niti istinita dijagnoza iz nalaza da se radi o fibroadenomu, kada ostatak tkiva uopće nije analiziran nego je bačen….Smatram da je mene kao pacijenta odmah trebalo obavijestiti da je moje tkivo bačeno i da se više ne može saznati je li u njemu bila i maligna tvorba zbog koje sam i operirana. Umjesto toga, ja sam ostavljena da doslovno „razbijam glavu“ i pokušavam sama dokučiti što se dogodilo i kako sad najedanput nemam karcinom zbog kojeg sam operirana.“

Palijativna skrb

„Pišem Vam u nadi da ćete pročitati moju tužnu životnu priču kroz koju smo majka i ja prolazili punih 7 mjeseci tuge, suza i boli, gdje je ta priča nažalost završila tragično. Radi se o mome ocu koji je preminuo u domu za starije…Nikada nisam gubila nadu u svoga oca. Znam da me je čuo, osjetio moju ruku, moj dodir dok sam ga grlila, gladila, govorila da smo tu i da nikada nećemo odustati od njega. I oduzeli su nam tu mogućnost i otac je prebačen u drugu bolnicu. Stalno smo pitali jel se dobro hrani, dali nema dekubituse? Svaki put su negirali i rekli da je sve u redu….otac je otpušten iz bolnice i smješten u dom. Otišli smo na razgovor isti dan kad je otac zaprimljen. Dom je obavio kompletan pregled oca kod primitka. Moje je pitanje glasilo njima: „Molim Vas kako je moj tata?“ Dobila sam taj pogled od kojeg sam protrnula. Pokazali su mi slike mog oca. Takvu bol u srcu nisam osjetila. Bol tuge, jada, nemoći…noge su mi se odsjekle…počela sam mucati. Otac je imao takve dekubituse na leđima, na trtici, na nogama…Bio je u bolnici dva mjeseca i dekubitusi do 4. stupnja!! Te rane su bile zastrašujuće. Zamislite kroz kakvu bol je on prolazio. Moj tata je izgubio bitku…jednostavno se ugasio. Od tolike borbe, boli…nije mogao više izdržati…“

Ovim riječima se kći palijativnog pacijenta obratila i nama i ravnatelju bolnice. Pacijent je u stanju kome bio u palijativnoj postelji dva mjeseca, a prije prijema u tu bolnicu bio je u drugim bolnicama u kojima nije dobio ni jedan dekubitus. Uz pritužbu su priložene i fotografije pacijenta napravljene prvi dan prijema u dom za starije koje svjedoče teškim ranama i poražavajuće lošem stanju pacijenta koji, prema riječima obitelji, nije bio ni propisno hranjen. Od MZ-a i HZZO-a zatražili smo nadležno postupanje i preispitivanje svih aspekata liječenja i njege ovog pacijenta. HZZO je proveo kontrolu pruženih zdravstvenih usluga u prethodnim bolnicama i nije utvrdio nepravilnosti u njihovu pružanju. No kako se radilo o palijativnom pacijentu u komi koji je prebačen u udaljeniju bolnicu i zbog čega ga supruga i kćerka, zbog lošeg imovnog i zdravstvenog stanja, nisu mogle češće posjećivati, zatražili smo žurnu pomoć u premještaju u ustanovu bliže prebivalištu članova obitelji. Opet nam je odgovorio samo HZZO i ponudio smještaj u drugoj ustanovi. U međuvremenu je pacijent prebačen u dom za starije čiji su djelatnici utvrdili brojne teške dekubituse i pothranjenost pacijenta. U ispitnom postupku smo tražili postupanje MZ-a prema bolnici, s obzirom da su fotografije upućivale na izostanak adekvatnog liječenja i njege. Unatoč požurnicama i upozorenjima, nismo dobili nijednu povratnu informaciju godinu dana, čak ni unatoč tome što su okolnosti događaja same po sebi zahtijevale žurno postupanje. Ispitni postupak još traje.

U Izvješću za 2023. godinu pisali smo o slučaju liječnika Krešimira Crnogaće, palijativnog pacijenta koji je preminuo u bolnici u Šibeniku, čija je partnerica u javnosti otvorila pitanje dostupnosti opioida morfija za palijativne pacijente u bolnicama. Stručno mišljenje HLK o medicinskom zbrinjavanju ovog palijativnog pacijenta još čekamo. Mišljenje Hrvatskog društva za liječenje boli HLZ-a ukazuje da ne postoji ujednačena edukacija iz medicine boli, kao ni uža specijalizacija iz tog područja. Posljedično su palijativni bolesnici u nekim ambulantama uskraćeni za liječenje po najnovijim smjernicama. U više navrata MZ-u je podnesen zahtjev za odobrenje uže specijalizacije iz medicine boli, koji još nije odobren, a o čemu čekamo očitovanje, unatoč požurnicama.

Palijativna se skrb i dalje vrlo sporo razvija. Prema podacima HZZO-a na primarnoj razini zdravstvene zaštite ukupno je ugovoreno 47 koordinatora i 41 palijativni tim pa se njihov broj nije promijenio u odnosu na 2023. godinu. Novom Mrežom javne zdravstvene službe broj koordinatora i mobilnih palijativnih timova povećan je na 73.

S druge strane, došlo je do pomaka u broju palijativnih postelja na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Tako je proširen broj ugovorenih postelja u bolnicama. HZZO je prihvatio ponude bolnica za 768 palijativnih postelja te 14 postelja Ustanove za palijativnu zdravstvenu skrb Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, no neke bolnice još nisu ishodile potrebno rješenje MZ-a za djelatnost palijativne skrbi. Dok je dio bolnica zadovoljan povećanjem broja palijativnih postelja, druge nisu, pa tako Opća bolnica „Dr. Ivo Pedišić“ Sisak ukazuje na potrebu za više palijativnih postelja. Isto navode i Opća bolnica i bolnica branitelja Domovinskog rata Ogulin, Opća bolnica Šibensko-kninske županije, Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana, Opća županijska bolnica Vinkovci, koja skreće pažnju na trend porasta onkoloških i ostalih kroničnih oboljenja, što dovodi do veće potrebe za palijativnom skrbi, i druge. Županijska specijalna bolnica za psihijatriju i rehabilitaciju Insula bilježi znatan porast primljenih palijativnih pacijenata i, ako se taj trend nastavi, očekuje povećane potrebe za palijativnim posteljama u budućnosti.

Specijalna bolnica za produženo liječenje Duga Resa naglašava da povećanje broja palijativnih postelja nisu pratila dodatna sredstva HZZO-a potrebna za prilagodbu na povećani broj kreveta, a cijena koju je HZZO odredio nije razmjerna stvarnom trošku koji nastaje izvršenjem ove zdravstvene usluge.

Udruga La Verna, volonteri u palijativi, navodi da su u sustavu i dalje prisutni problemi poput neprimjerene komunikacije prema pacijentima i članovima obitelji, nedostatka zajedničkog planiranja skrbi i praćenja i podrške pacijentu, poteškoća pri ostvarivanju prava na zdravstvenu njegu u kući, nedovoljnog broja mobilnih palijativnih timova, nedostupnosti liječnika u mobilnom palijativnom timu, otpuštanja iz bolnice petkom bez prethodno isplanirane i dogovorene skrbi na primarnoj razini zdravstvene zaštite, nedostatka timske suradnje i komunikacije između različitih stručnjaka u istoj ustanovi, i drugih.

Naglašava se i nedovoljna educiranost profesionalaca, nedostatak stacionarnog zbrinjavanja te suradnje između sustava zdravstva i socijalne skrbi. Poseban izazov predstavljaju palijativni pacijenti kojima je nužna posebna skrb, poput pacijenata u komi za koje, nakon bolničkog zbrinjavanja, nema dovoljno smještaja u sustavu socijalne skrbi. S tim u svezi, navodimo da Nacionalni program razvoja palijativne skrbi u RH 2023.-2026. još nije donesen, a kako MZ najavljuje njegovo donošenje krajem 2025. godine, ponavljamo raniju preporuku.

Diskriminacija u području zdravstva i temeljem zdravstvenog stanja

Tijekom 2024. godine nastavili smo postupati po pritužbi zbog liječenja korisnice Prihvatilišta za beskućnike u Zagrebu, koja je tijekom dva dana imala ozbiljne simptome pa je više puta pozivana hitna pomoć. Njezina medicinska dokumentacija dostavljena nam je bez dodatnog pojašnjenja, a niti nakon gotovo dvije godine nismo dobili stručno mišljenje o tome je li njeno zbrinjavanje bilo u skladu s hodogramima i smjernicama koje se primjenjuju kod tako teških pacijenata. S obzirom da je bila riječ o nepismenoj starijoj pacijentici teško narušenog zdravlja, beskućnici, ne možemo isključiti intersekcijsku diskriminaciju.

Još u rujnu 2023. godine zaprimili smo očitovanje MZ da je pripremljen pravilnik kojim se predlaže omogućavanje darivanja krvi i stranim državljanima ukoliko godinu dana kontinuirano borave u RH i da će, s obzirom da se predloženo temelji na stručnim smjernicama, ove novine biti brzo usvojene. No kako niti nakon više od godine dana Pravilnik o posebnim tehničkim zahtjevima za krv i krvne pripravke nije izmijenjen, ponovno zaprimamo pritužbe u kojima se ukazuje na vrlo restriktivne uvjete dobrovoljnog darivanja krvi zbog kojih stranci na stalnom boravku u RH ne mogu biti darivatelji. Prema najavama MZ-a Pravilnik bi trebao biti upućen u javno savjetovanje do kraja 2025. godine.

Tijekom 2024. godine pučka pravobraniteljica je više puta ukazivala na učinke koje je uvođenje Pilot projekta Vlade RH za besplatan prijevoz vlakom za umirovljenike i starije od 65 godina, imalo na njihovo ostvarivanje prava u području zdravstva. Naime, s obzirom na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, prema kojima osoba nema pravo na naknadu troškova prijevoza ako je prema posebnim propisima ili drugim aktima u cijelosti oslobođena njihovoga plaćanja, HZZO nije isplaćivao naknadu za troškove prijevoza do mjesta liječenja onim starijima i umirovljenicima kojima je vlak dostupno prijevozno sredstvo. To se značajno negativno odrazilo na ovu skupinu, budući da pokriven trošak vlaka ne znači mnogo kada osoba ne može koristiti takav prijevoz, primjerice zbog svoga zdravstvenog stanja ili udaljenosti do stanice vlaka te zbog toga što vlakovi ne voze često niti u svako doba dana da bi bilo moguće stići na zakazani termin liječenja. Stoga je, unatoč drugim pozitivnim učincima koje je Pilot projekt imao, mnogim starijim i umirovljenicima donio dodatan financijski teret jer sami moraju podmiriti trošak prijevoza koji realno koriste, a koji im je prije djelomično bio pokriven kroz povrat naknade za troškove prijevoza od HZZO-a.

Zbog diskriminacije temeljem dobi koju istovremeno uzrokuje ova pozitivna mjera usmjerena na starije, pučka pravobraniteljica je Vladi RH dostavila mišljenje i prijedlog da se izmijeni Pravilnik i da se naknada troškova prijevoza omogući osobama i kada iz drugih izvora imaju osiguran javni prijevoz. No odgovor nismo zaprimili, a Pravilnik nije izmijenjen u 2024. godini, dok je Pilot projekt nastavljen i u 2025. godini.

Dodatno smo u vezi ovoga pitanja i HZZO-u preporučili da po zahtjevima osoba za nadoknadom troškova donosi rješenja, a ne obavijesti kakve su im slali, kako bi se osiguralo ustavno pravo na žalbu i sudska kontrola pojedinačnih akata javnopravnih tijela, što je HZZO usvojio.

„Donesena odluka je vrlo diskutabilna, nezdravorazumska, a moguće i protuzakonita, a slijedom koje onkološke bolesnike koji su imunokompromitirani i rizični na infekcije sa smanjenom sposobnosti borbe protiv infekcija i drugih bolesti, tzv. imunosupresivni, upućujete na javni željeznički prijevoz (u mom slučaju da bih obavila kemoterapiju).“

„Obzirom da je gotovo nemoguće bolesnom umirovljeniku ostvariti put vlakom jer predugo traje, ne stiże na vrijeme, treba jest, pit, popit lijekove, obavit higijenu, a to sve ne może ako je gotovo cijeli dan na putu i opet je neizvjesno hoće li stić u zakazano vrijeme, pitam se je li ovo sračunato da zdravstvena zaštita ove najranjivije skupine postane nedostupna. Jesu li ti ljudi stupanjem na snagu ovog Pilot projekta o besplatnom prijevozu uopće jednaki pred zakonom jer se samo njih gura u vagone drugog razreda devastirane, spore i nesigurne Hr. Żeljeznice…Kao umirovljenica i invalidna osoba, trenutno na štakama sa ugrađenim defibrilatorom, ne trażim milostnju. Trażim samo da budem jednaka pred zakonom i Ustavom Rh.“

Postupali smo u slučaju starije gospođe, koja je živjela sama i molila da ju se još nekoliko dana zadrži u bolnici kako bi se pronašlo rješenje tko će se i gdje o njoj brinuti, no odbijena je uz neprimjereni komentar da bolnica nije ubožnica. Otpuštena je iz bolnice, a podrška i smještaj su joj osigurani tek nakon što su o slučaju izvijestili mediji. Bolnice uglavnom imaju zaposlene socijalne radnike ili osobe za planiranje otpusta, a ističu i dobru suradnju sa sustavom socijalne skrbi. Međutim, s obzirom na nedostatne kapacitete, ponekad je nemoguće pronaći smještaj za pacijente starije dobi koje se otpušta, a kojima nije osigurana kućna njega. Kao poseban problem ističu se pacijenti koji zahtijevaju pojačanu skrb nakon otpusta. Stoga je nužno jačati suradnju između zdravstvenog i sustava socijalne skrbi kako bi se izbjegle ove situacije i osigurala potrebna dugotrajna skrb.

„I ove školske godine prošla sam testiranje za ocjenjivača državne mature za predmet Hrvatski jezik. Ovo mi nije prvi put da sam ocjenjivač, ali od ove godine imam dijagnosticiran Dijabetes tip 1 i nosim senzor za očitanje glukoze. Protokol koji je izdan od strane NCVVO -a nalaže prolaz kroz detektor metala, što mene kao korisnika senzora stavlja u nepovoljan položaj. Ne bih smjela proći kroz detektor jer može poremetiti rad senzora te se to poštuje svugdje (javne ustanove, zračne luke ..). Na žalost u komunikaciji s koordinatoricom državne mature rečeno mi je da moram proći kroz detektor ili mogu odustati od ocjenjivanja. Zamolila sam ih da me pregledava zaštitar koji je tamo cijelo vrijeme ispravljanja, no na isto ne pristaju. Smatram da protokol nije u skladu sa zakonom i da mi se time onemogućava rad, ali i napredak mene osobno kao nastavnika, jer je ocjenjivanje državne mature prilika da steknem nova znanja koja ću prenositi svojim učenicima.“

Neizravnu diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja utvrdili smo u slučaju citirane pritužiteljice koja je kao ocjenjivač na državnoj maturi za ulazak u prostor gdje se vrši ocjenjivanje morala prolaziti kroz detektor metala. S obzirom da zbog dijabetesa nosi senzor za očitanje glukoze kojeg detektor može poremetiti, nije smjela prolaziti kroz njega. Upravo zato su osobe sa senzorom za očitanje razine glukoze izuzete od obveze prolaska kroz detektor metala u javnim ustanovama, zračnim lukama i na drugim sličnim mjestima gdje je to obavezno. No prema navodima iz pritužbe, prema uputama Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje, od prolaska kroz detektor ni pod kojim uvjetima nisu bili izuzeti ocjenjivači državne mature. Nakon što smo upozorili da to stavlja u nepovoljniji položaj one koji zbog svog zdravstvenog stanja nose ili imaju ugrađene uređaje i medicinska pomagala koja ne smiju biti izložena zračenjima iz detektora metala, navedena su pravila izmijenjena.

Istraživačka skupina sa Sveučilišta u Rijeci u periodu od 2019. do 2022. godine provodila je projekt s fokusom na pristup zdravstvenoj zaštiti manjinskim skupinama. Pri tome su analizirali bolničku internu dokumentaciju i koliko ona uključuje zabranu diskriminacije, kao i kako zdravstveni djelatnici i pacijenti doživljavaju diskriminaciju. Analiza je pokazala da većina bolničke interne dokumentacije sadrži općenite izjave protiv diskriminacije bez posebnog isticanja potreba pojedinaca različitog podrijetla/identiteta, kao i da postoji nedostatak programa edukacije o različitosti. Ista grupa istraživača u akademskoj godini 2023./2024. godini provela je analizu kurikuluma visokoškolskih ustanova zdravstvenih profesija u RH. Analiza pokazuje vrlo općenit spomen ranjivosti i osoba/skupina izloženih društvenoj nejednakosti. U tek nekoliko kolegija se eksplicitno spominju manjinske skupine. Stoga je, kako bi se prevenirala diskriminacija u sustavu zdravstva, važno osigurati obrazovanje o Zakonu o suzbijanju diskriminacije i potrebama različitih skupina zaštićenih ovih Zakonom.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Pravo na dobro upravljanje, Izbori u 2024. godini, Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Prava starijih osoba, Diskriminacija temeljem dobi, Mladi, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje, Prava hrvatskih branitelja, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Pravo na privatnost, Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš, Tražitelji međunarodne zaštite i iregularni migranti, Zatvorski sustav, Osobe s duševnim smetnjama kojima je ograničena sloboda kretanja i Domovi za starije: obavljanje poslova NPM-a.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.