* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o problemima vezanima uz obrazovanje pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.
Kvalitetan i uključiv sustav odgoja i obrazovanja, koji podrazumijeva njegovu dostupnost, pristupačnost, kvalitetu i prilagođenost potrebama svim društvenim skupinama, uz uspješnost polaznika na svim razinama obrazovanja, preduvjet je općeg društvenog napretka.
Prema podacima iz Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja do 2027. godine opada broj osoba koje upisuju tercijarno obrazovanje. U 2023. godini fakultete je upisalo 38,7% učenika koji su završili srednju školu, što je ispod prosjeka EU-a od 43,1% i cilja EU od 45%. Pri tome se u visoko obrazovanje više uključuju mladi koji žive u gradovima, pa je stopa mladih između 25 i 34 godine sa završenim tercijarnim obrazovanjem koji žive u gradovima viša za 20,7 postotnih bodova od stope onih iz ruralnih područja. Najviša stopa visokoobrazovanih mladih živi u Gradu Zagrebu i iznosi 54,6% što je primjerice dvostruko od one u Panonskoj regiji (26,1%).
Prema podacima Nacionalne skupine za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja, među podzastupljenim i ranjivim skupinama studenata se, uz one slabijeg imovnog stanja, nalaze i skupine studenata čiji su roditelji niže obrazovani, oni s dodatnim obiteljskim obvezama, studenti bez roditeljske podrške i iz alternativne skrbi, oni koji moraju raditi za vrijeme studija i koji moraju dalje putovati na fakultet. Međutim, prijava na studijske programe kroz sustav „Postani student“ ne prepoznaje pripadnost kandidata nekoj od ovih skupina.
Sustav stipendija koje, osim države, učenicima i studentima dodjeljuju i brojne JLP(R)S, do određene mjere doprinosi rješavanju problema obrazovnih nejednakosti. Iako su u pravilu relativno niske, ove stipendije povećavaju šanse za obrazovanje socijalno osjetljivim skupinama. Neke mjere provode i sveučilišta, uglavnom kroz podršku studentima slabijeg imovnog stanja, s invaliditetom ili kroz mjere postizanja rodne ravnopravnosti. No osim financijske potpore, studenti koji rade, studenti roditelji, oni koji žive na otocima i u prometno nepovezanim područjima RH, koji moraju odseliti iz roditeljske obitelji ili svakodnevno dalje putuju na fakultete trebaju i druge vrste podrške poput dostupnog smještaja u studentskim domovima, prilagodbe studentskih obveza, bolje organizacije kvalitetnog, studentima priuštivog javnog prijevoza, podrške u obiteljskim obvezama i sl., pa ih je važno predvidjeti Planom mjera za unapređenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja.
Mobilnost u svrhu studiranja u RH je niska, primjerice 2022. godine je samo 7,9 % osoba s diplomom iz RH ostvarilo mobilnost. To je jedna od najnižih stopa mobilnosti u EU-u (prosjek EU-a iznosi 10,9%) te je znatno niža od zacrtanog cilja EU-a za 2030. godinu koji iznosi 23%. Mobilnost je pri tome dodatan izazov za studente slabijeg imovnog stanja.
3,3% studenata je otišlo u inozemstvo na kraća razdoblja studiranja od kojih je 90,4% to učinilo putem studijskih programa EU-a poput ERASMUSA. Iako ne dovodi do smanjenja rashoda roditelja kao poreznih obveznika, nacionalnim su se zakonodavstvom stipendije koje su namijenjene olakšavanju mobilnosti te koje su se isplaćivale za pokrivanje dodatnih troškova (koji bez mobilnosti ne bi niti postojali), uračunavale u izračun ukupnog osobnog odbitka roditelja studenta kao poreznog obveznika. Zbog takvog uračunavanja potpore za mobilnost u okviru programa Erasmus+ u izračun odbitka primjenjivog na porez na dohodak pokrenut je i postupak pred Ustavnim sudom RH, koji je uputio Sudu EU zahtjev za prethodnu odluku o tome je li nacionalno porezno zakonodavstvo u skladu s čl. 18., 20. i 21. te čl. 165. st. 2. UFEU. Prema tumačenju Suda EU u Odluci koja je donesena u siječnju 2025. godine, oporezivanje potpore za poticanje studentske mobilnosti odvraća građane od korištenja navedene pogodnosti i može štetiti mobilnosti studenata unutar EU u okviru programa Erasmus+. Nacionalni propis koji pri određivanju iznosa osnovnog osobnog odbitka roditelja na kojeg ima pravo za svoje uzdržavano dijete uračunava i potporu za mobilnost u svrhu obrazovanja koju je to dijete primilo u okviru programa Erasmus+ se, prema tumačenju Suda EU, treba tumačiti kao protivan navedenim odredbama UFEU-a. Pučka pravobraniteljica još je u Izvješću za 2017. godinu ukazivala kako je Erasmus+ financijska potpora, neoporeziva za studenta kao krajnjeg korisnika, ali se istovremeno uplata koju student prima na žiro-račun tretira kao njegov primitak/prihod, čime ulazi u izračun primitaka kojima se utvrđuje može li fizička osoba biti uzdržavani član, odnosno kao porezna olakšica roditelja ili skrbnika, a što je predstavljalo ograničenje koje utječe na odluku studenata o prijavi na ovaj program te da sveučilišta zbog toga bilježe pad interesa te da su bili učestali slučajevi odustanaka izabranih studenata nakon što ih se informira o poreznom tretmanu.
Čl. 77. ZVOZD-a kao jedno od studentskih prava propisano je i pravo na podnošenje pritužbe zbog povrede prava. No Zakonom nije propisano kome se pritužba podnosi, postupanje po pritužbi ili rok za očitovanje pritužitelju, tijelo koje će dalje odlučivati ukoliko student koji je podnio pritužbu nije zadovoljan poduzetim mjerama i odgovorom, a niti visoka učilišta nisu zakonski obvezna internim aktima propisati način podnošenja pritužbe. Stoga ih većina niti nema razrađen sustav podnošenja pritužbi, a kao tijela kojima student može podnijeti pritužbu navode se studentski pravobranitelji, dekan, studentski zbor, etičko povjerenstvo i sl. Stoga ne čudi što se studenti u pravilu ne pritužuju pa tako većina visokih učilišta tijekom 2024. godine nije zaprimila niti jednu pritužbu studenata ili drugih dionika u visokom obrazovanju zbog povrede prava ili drugih razloga.
Razmatrajući stupanj obrazovanja, stopa zaposlenosti nedavno diplomiranih osoba u dobi od 20 do 34 godine je 2023. godine iznosila 84,4%. Iako je porasla, još je ispod prosjeka EU koji iznosi 87,7 %. Prema podacima HZZ-a najviše nezaposlenih tijekom 2024. bilo je s trogodišnjom srednjom školom, dok su osobe s fakultetom, magisterijem ili doktoratom u ukupnom broju nezaposlenih sudjelovale s 8,6%.
Udio odraslog stanovništva uključenog u cjeloživotno učenje u RH trenutno je među najnižima u EU. Zastupljenost nisko kvalificiranih, starijih i dugotrajno nezaposlenih te osoba iz ruralnih krajeva u sustavu obrazovanja odraslih je niža od prosjeka EU-a. Prema podacima iz 2022. godine u RH je 23,3% odraslih u dobi od 25 do 64 godine u prethodnih 12 mjeseci sudjelovalo u nekom obliku obrazovanja ili osposobljavanja, što je niže od prosjeka EU (39,5%). Posebno su podzastupljene osobe starije od 55 godina, kojih je u sustavu obrazovanja odraslih bilo 13,2%. Prema podacima HZZ-a, u obrazovanje putem vaučera je tijekom 2024. godine od ukupnog broja uključenih 6% bilo starije od 55 godina.
Pritužbe upućene pučkoj pravobraniteljici ukazuju i na neusklađenost sustava obrazovanja s drugim sustavima. Ovo potvrđuje i istraživanje Grada Karlovca o ključnim potrebama i problemima mladih, prema kojem obrazovni sustav ne prati potrebe na tržištu rada, što smanjuje mogućnosti zapošljavanja.
„Šaljemo Vam ovaj dopis koji se odnosi na neriješenu zakonsku regulaciju magistara medicinsko-laboratorijske dijagnostike (MLD). Situacija je iznimno ozbiljna jer se dovodi pod upit svrha i kvaliteta obrazovanja, sposobnost i interes ministarstava za međusobnom suradnjom te upravljanje i unaprjeđenje konkurentnost tržišta rada RH sukladno tržištu rada u EU. Posljedično opstrukciji zakonske regulative medicinsko-laboratorijske djelatnosti od Ministarstva zdravstva, narušava se razvoj i kvaliteta zdravstvene zaštite u području laboratorijske dijagnostike i to s potpunim zaobilaženjem smjernica i preporuka krovnih europskih organizacija za laboratorijsku dijagnostiku te praksom u zemljama članicama EU bez argumenata.“
Sveučilišni diplomski studij kojim se stječe kvalifikacija magistra medicinsko-laboratorijske dijagnostike na Sveučilištu u Osijeku izvodi se od 2013. godine, no diplomanti se od tada ne mogu zapošljavati jer kvalifikacija i dalje nije uvrštena u popis reguliranih profesija Vlade RH. Prema navodima Medicinskog fakulteta kompetencije magistara medicinsko-laboratorijske dijagnostike uključuju samostalan rad u medicinsko-laboratorijskoj djelatnosti u ustanovama u sustavu zdravstvene zaštite, u kliničkim dijagnostičkim laboratorijima za kliničku biokemiju, laboratorijsku hematologiju, humanu genetiku, medicinsku mikrobiologiju, imunologiju, citologiju, histopatologiju, toksikologiju, transfuzijsku medicinu, medicinsku genetiku, nuklearnu medicinu i molekularnu dijagnostiku, kao i znanja potrebna za aktivno uključivanje u znanstveno-istraživački rad te prenošenje znanja i vještina radom na sveučilištima i znanstvenim institutima. Unatoč tome, oni već desetak godina nemaju mogućnost rada na radnim mjestima za koja su se školovali. Iako MZOM ističe da o tome odlučuje MZ, od njega nismo dobili pojašnjenje zašto magistri medicinsko-laboratorijske dijagnostike nisu uvršteni na popis reguliranih profesija.
| Preporuka 51.
Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, da ulože dodatne napore kako bi se omogućilo zapošljavanje magistara medicinsko-laboratorijske dijagnostike u sustavu zdravstva u skladu s njihovim kompetencijama i stečenim zvanjem |
Potpuno je neprihvatljivo da se na javnim visokim učilištima izvode studijski programi čijim se završetkom stječu kvalifikacije koje ne omogućavaju pristup tržištu rada. Isto ukazuje na nedovoljnu povezanost sustava visokog obrazovanja i sustava rada odnosno rada u struci.
Tijekom 2024. godine zaprimili smo veći broj pritužbi kojima se ukazuje na postupanje Hrvatske komore fizioterapeuta (HKF) koja odbija izdati licence za rad prvostupnicima fizioterapije, koji su kao fizioterapeutski tehničari odradili pripravnički staž i položili stručni ispit, tražeći od njih ponovno pripravništvo i polaganje stručnog ispita. U postupcima ocjene ustavnosti presuda upravnih sudova donesenih po tužbama protiv HKF-a zbog (ne)izdavanja odobrenja za samostalni rad prvostupnicima fizioterapije Ustavni sud je u odlukama U-III-4985/2019 od 23. svibnja 2023. i U-III-3478/2021 od 12. srpnja 2023. utvrdio povredu prava na pravično suđenje, navodeći da upravni sudovi nisu ispitali ima li uopće HKF pravo preispitivati akte MZ-a, uključujući i uvjerenje o položenom stručnom ispitu. Unatoč tome te nalozima MZ-a, HKF i dalje odbija dati odobrenje za samostalan rad prvostupnicima fizioterapije koji su već kao tehničari odradili pripravnički staž i položili stručni ispit. Broj pritužbi koje zbog toga zaprimamo ukazuju na postojanje ozbiljnog problema zbog kojih, u konačnici, ispaštaju fizioterapeuti, za čijim uslugama postoji potreba.
Na tržištu rada je dalje prisutno neprepoznavanje visokoškolskih kvalifikacija stečenih na stručnim studijima. Primjerice, u natječaju za zapošljavanje višeg stručnog sa suradnika za plan, analizu, statistiku i poslovno informiranje kao uvjet je postavljen završen sveučilišni studij ekonomije. S obzirom da naziv radnog mjesta i opis poslova upućuju na uobičajene poslove ekonomsko financijskog poslovanja koji ne uključuju i razvoj ili primjenu znanstvenih dostignuća, poslodavac je trebao pojasniti koje su to specifičnosti oglašenog radnog mjesta zbog kojih bi sveučilišno obrazovanje bilo odlučujuće za njegovo obavljanje. Ukoliko takvo obrazloženje ne postoji, isključivanje magistara ekonomije koji su završetkom stručnog diplomskog studija stekli kompetencije potrebne za obavljanje zanimanja i neposredno uključivanje u radni proces, čini se nerazmjerno otegotno. Njihovo isključivanje iz mogućnosti zapošljavanja na određenim radnim mjestima na tržištu rada, bez valjanog obrazloženja koje bi potkrijepilo tvrdnje da je akademsko obrazovanje stvarni i odlučujući uvjet za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta, ukazuje na osnovanost sumnje na diskriminaciju.
I dalje zaprimamo pritužbe kojima se ukazuje na visinu troškova priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u reguliranim profesijama. Dok Pravilnik o visini naknade za troškove postupaka priznavanja i vrednovanja, načinu raspodjele naknade, oslobođenja od plaćanja naknade te drugim pitanjima troškova postupka koji se odnose na opće priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija izvan reguliranih profesija, određuje širi krug osoba oslobođenih od plaćanja naknade troškova za postupak njihovog priznavanja, u slučaju priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u reguliranim profesijama takva mogućnost ne postoji.
Komore kao tijela nadležna za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u reguliranim profesijama naplaćuju naknadu za zaprimanje zahtjeva u iznosima od 53,09 do 212,36 eura. Provedba dopunske mjere također se dodatno naplaćuje, što posebno teško pogađa osobe slabijeg imovnog stanja koje ne mogu pokriti navedeni trošak, poput tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom, članova obitelji azilanta i stranaca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito borave u RH te stranaca pod privremenom zaštitom i članova obitelji stranaca pod privremenom zaštitom.