Pravo na adekvatno stanovanje

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o povezanim temama pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice. Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Stanovanje

• Energetsko siromaštvo

• Pravo na vodu i vodne usluge

• Stambeno zbrinjavanje

Stanovanje

U ovom poglavlju bavimo se ostvarivanjem cjenovno priuštivog i uvjetnog doma, socijalnim stanovanjem, energetskim siromaštvom, pravom na vodu i stambenim zbrinjavanjem.

Inflacija, rast prodaje nekretnina državljanima članica EU te orijentacija prema kratkoročnom, turističkom najmu utječu na stanje u ovome području. Zbog visokih cijena, pogotovo u turističkim i sveučilišnim sjedištima, kreditne (ne)sposobnosti i niskih primanja, nekretnine su brojnima nedostupne, a mnogi troše i više od 30% prihoda na stanovanje. Radi uštede živi se u neuvjetim prostorima, „cimerskom najmu“, u višegeneracijskim zajednicama i odgađa se zasnivanje vlastite obitelji. Naime, mladi u EU sele iz roditeljskog doma u prosjeku s 26,3 godine, a u Hrvatskoj tek s 31,8 godina. Nedostaje javnonajamnih stanova, kao i onih za dugotrajni najam s priuštivom tržišnom cijenom u kojima najmoprimac može prijaviti prebivalište.

Probleme u području stanovanja prepoznala su i nadležna tijela, pa je MPUGDI izradio prijedlog Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. godine – prvi nacionalni strateški dokument iz ovog područja, a o čemu više pišemo kasnije u ovom tekstu.

U okviru izrade dokumenta MPUGDI  je identificiralo da od ukupno 2,39 milijuna stambenih jedinica u RH čak 958.000 ne služi stanovanju, 231.000 se koriste za turizam, 132.000 za obavljanje djelatnosti, a 595.000 je prazno. Istodobno, MMF je procijenio da nedostaje 232.750 stambenih jedinica.

Iz Udruge gradova navode da se kupnja i dalje smatra najpouzdanijim načinom rješavanja stambenog pitanja i vidom ulaganja, no često ju otežava dostupnost stambenih kredita, visoke kamatne stope i kreditna učešća. Po podacima DZS-a u prvom polugodištu 2024. prosječna cijena m2 novih stanova koje su prodavale pravne osobe, bez POS-a, iznosila je 2.473 eura, 4,8% više nego u drugom polugodištu 2023. godine, a 6,3% više nego u prvom polugodištu 2023. godine. U istom razdoblju 2024. godine ukupna prosječna cijena svih prodanih stanova (bez obzira na prodavatelja) iznosila je 2.377 eura po m2. U prvom polugodištu 2024. stanovi POS-a obuhvatili su 8,5% prodanih četvornih metara, a ostali prodavatelji s 91,5%. Pri tome, bitno je navesti da se dio stanova kupuje samo kao investicija, odnosno za turistički najam.

Rješavanje stambenog pitanja po povoljnijim uvjetima od tržišnih bilo je moguće putem subvencija ili kroz POS. Država je subvencionirala stambene kredite do 31. prosinca 2023. godine, a mnogi su ovu mjeru smatrali demografski opravdanom jer je od početka primjene u rujnu 2017. do travnja 2023. godine odobreno 29.170 subvencija. Drugi smatraju da se njome pogodovalo bankama jer je poticala kreditiranje i zaduživanje, kao i da je uzrokovala rast cijena. Provođenje POS-a, za koje kritičari tvrde da je uz porast cijena utjecalo i na povećanu potražnju, se nastavlja. Od početka realizacije 2001. do prosinca 2024. godine izgrađeno je 9.126 stanova u 83 JLS-a, 2024. godine 169 u Sisku, Šibeniku i Đurđevcu. Cijena prodaje u 2024. godini bila je od 898,01 eura/m2 do 1.489,50 m2, prosječno 1.352,32 eura/m2. Za usporedbu, cijene su se tijekom 2022. godine kretale u rasponu od 784,41 do 1.350,99 eura/m2, a prosječna je bila 1.269,52 eura/m2. Bilo je i zlouporaba POS kupnje pa su se, umjesto za stanovanje, stanovi kupovali pa iznajmljivali turistima.

Stan: Zagreb, 35.00 m2 (iznajmljivanje)

MOLIM PROČITATI OGLAS, AKO NE ISPUNJAVATE UVIJETE IZ OGLASA STAN NIJE ZA VAS

Iznajmljujemo stan 35 m2,U obzir dolazi samo dugoročni najam.Stan je za jednu ili dvije odrasle osobe,par ili dvije ženske osobe.600e mjesečno + režije Najam jedan mjesec unaprijed.Polog 600e.Od Vas očekujemo da ste zaposleni te potvrdu o zaposlenju da ste uredni u plaćanju i čuvanju stambene jedinice,namještaja te aparata.

Iz Grada Splita upozoravaju da prodajna cijena m2 u centru premašuje 5.000 eura, a prosječna cijena najma dvosobnog stana viša je od 1.000 eura. Ukupne prosječne cijene najma u Zagrebu porasle su za 22% u odnosu na 2023. godinu te su dosegle 14 eura/m2, dok je prosječna najamnina u Rijeci iznosila 884,39 eura. Poseban problem je i nedostatni pravni okvir najma i mogućnosti da se prava ostvare pri sudovima u razumnim rokovima.

Uvjetnih gradskih stanova za najam nije bilo dovoljno, posebno za socijalni najam. Gradovi poput Zadra, Umaga i Biograda na Moru su kupili stanove za najam deficitarnim kadrovima, dok POS najam nije značajnije zaživio. Država ne raspisuje natječaje za najam, zadnji je bio 2016. godine. No uz sve nedostatke, najam stanova u javnom vlasništvu ipak znači prihvatljivije cijene, pisani ugovor i veću pravnu sigurnost.

Godinama ukazujemo da je važno uvesti red i transparentnost u upravljanje državnom imovinom. Podaci koje navodimo u nastavku odnose se na područje upravljanja državnom imovinom i nisu vezani uz stambeno zbrinjavanje, o kojemu pišemo u zasebnom dijelu. Tako je MPUGDI na dan 31. prosinca 2024. godine upravljalo s 379 stanova, od kojih se koristi 205. Državne nekretnine d.o.o. upravljaju s 7.261 stanom, od kojih je 1.087 prazno, a u najveći broj stanova potrebna su ulaganja. Državne nekretnine d.o.o. namjeravaju veći dio praznih stanova nakon uređenja namijeniti za smještaj zaštićenih najmoprimaca te realizaciju priuštivog stanovanja sukladno prijedlogu Nacionalnog plana stambene politike, dok se dio stanova već korisiti za privremeni smještaj stradalnika potresa. Tijekom 2024. godine prodan je 21 državni stan, a pet ih je dano na uporabu bez naknade za rješavanje stambenog pitanja obitelji s više djece ili djeteta s invaliditetom na području povijesne jezgre Dubrovnika i Virovitičko-podravske županije. Za zbrinjavanje HRVI sklopljen je sporazum o prijenosu vlasništva nad 12 stanova na gradove Zagreb, Sisak, Osijek i Rijeku, 13 stanova za potrebe ustanova socijalne skrbi i smještaj korisnika Centra za rehabilitaciju Stančić te na Križevce, Kotoribu, Vinkovce, Zadar, Lepoglavu i Požegu.

Pučka pravobraniteljica godinama Hrvatskom saboru u izvješćima ukazuje na probleme u ostvarivanju prava na adekvatno stanovanje i preporuča donošenje Strategije stanovanja koja bi, osim analize pravnog i institucionalnog okvira, trebala obuhvatiti potrebe različitih kategorija građana, posebno ranjivih skupina i razvijati modele dugoročnog, financijski prihvatljivog stanovanja, što uključuje i javni najam. Ukazivali smo da posebnu pažnju treba posvetiti zbrinjavanju ranjivih skupina, zbrinjavanju u hitnim situacijama nakon prirodnih nepogoda, zbrinjavanju žrtava nasilja, onima kojima prijeti iseljenje i nemaju sredstava da si sami osiguraju smještaj. Potrebno je i ojačati pravnu zaštitu najmoprimaca od proizvoljnih i nepredviđenih događaja, te stambene sporove propisati žurnima.

Na razini EU cijene nekretnina su u posljednjih deset godina narasle za 49%, a stanarine za 24% pa je stanovanje došlo u fokus i prioritet rada EK. Najavljuje se donošenje plana s konkretnim mjerama za ostvarivanje priuštivog stanovanja, suradnja s Europskom investicijskom bankom, a imenovan je i prvi povjerenik za stanovanje. U prosincu 2024. godine EP je odobrio osnivanje posebnog odbora koji treba predložiti rješenja za probleme stanovanja u EU-u.

Tijekom 2024. godine donesen je niz zakona i izrađen prijedlog strateškog dokumenta u području stanovanja, koji je i usvojen početkom 2025. godine, čime se po prvi put značajnije intervenira u smjeru osiguravanja prava na adekvatno stanovanje, a što smo pozdravili. Krajem 2023. godine donesen je Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH, koji sadrži i odredbe o stanovanju, a 2024. godine i nekoliko zakona koji se u potpunosti odnose na ili dotiču područje stanovanja: Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnim porezima i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Ovi zakoni trebali bi doprinijeti ostvarivanju ciljeva iz Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. godine.

Plan je u javno savjetovanje upućen krajem prosinca 2024. godine te usvojen u ožujku 2025. godine. Ima tri cilja: priuštivo stanovanje, održivo stanovanje i prostor u funkciji stanovanja, koji bi se trebali ostvariti kombinacijom financijske, porezne, zemljišne i ekološko-energetske poluge. Njime se planira donošenje većeg broja propisa radi aktivacije praznih nekretnina, poticanja dugoročnog najma, jačanja pravne sigurnosti najamnog odnosa, gradnje stanova u državnom vlasništvu i drugo.

Imajući u vidu važnost dostupnosti uvjetnog stambenog prostora za pojedince, obitelji i društvo u cjelini, pri čemu  se stambeni prostori sve više koriste i za rad i obrazovanje, te da je trenutno područje stanovanja različitih skupina uređeno brojnim propisima, pučka pravobraniteljica je preporučila izradu dugoročnog akta strateškog planiranja. Stoga smo u javnoj raspravi o Nacionalnom planu naglasili kako bi, s obzirom na potrebu dugoročnog planiranja te na činjenicu kako je ovo prvi takav dokument za područje stanovanja, bilo dobro pojedine ciljeve, način na koji su definirani te mogućnost ostvarivanja, široko i pluralistički raspraviti na plenarnoj sjednici odnosno da se strateški dokument donese u Hrvatskom saboru. Tako bi se i građanima dodatno ulilo povjerenje u dugoročnost zacrtanih smjerova i postigao veći stupanj povjerenja da će proklamirana politika, provedbeni akcijski planovi te izmjene zakona doista voditi rješenju njihovih problema.

Ipak, riječ je o dokumentu koji pruža detaljnu analizu stanja i predviđa značajan broj mjera za ostvarivanje naprijed navedena tri cilja, pa njegovo donošenje pozdravljamo. Pozitivno je što su u radnu skupinu za izradu bili uključeni i predstavnici JLS-ova, komora, akademske zajednice i udruga, što je bila preporuka iz Izvješća za 2022. i 2023. godinu. Nadalje, iako nije postojala pravna obveza, pozdravljamo i njegovo predstavljanje na saborskim odborima.

Dodatno, ukazujemo da redoslijed u kojem se prvo donose ili mijenjaju propisi, a tek onda donosi temeljni strateški dokument kao u ovom slučaju nije najbolje rješenje. Teško je dubinski analizirati prijedloge zakona koji se temelje na dokumentu koji u vrijeme njihova donošenja nije bio na snazi niti je njegov sadržaj poznat zainteresiranoj javnosti te procijeniti hoće li i kako njihovo donošenje doista dovesti do određenih ciljeva. Stoga bi bilo dobro u budućnosti više voditi računa o normativnoj povezanosti i redoslijedu javnog predstavljanja i donošenja akata, pogotovo kada se radi o odnosu između strateških dokumenata, zakona i provedbenih propisa. Ovo je posebno važno kada se uvode npr. novi porezi, koji zbog udara na prihode građana u javnosti uvijek izazivaju otpor. Nadalje, ukazujemo da tekst Zakona o upravljanju i održavanju zgrada na javnoj raspravi nije sadržavao odredbe o suglasnosti suvlasnika za kratkoročni i najam stanova za radnike te se zainteresirana javnost nije imala prilike očitovati, a radi se o odredbama koje su kasnije uvrštene u Zakon i koje su u najvećoj mjeri izazivale rasprave.

Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 1997. godine uveden je aktivni pristup suvlasnika i upravitelja u upravljanju nekretninama. No i nakon više desetljeća provedbe pritužbe koje zaprimamo pokazuju da dio suvlasnika ne razumije prava i obveze, ne zna čemu služi pričuva, kako riješiti problem s upraviteljem i slično. Dio pritužitelja ukazuje i na poteškoće pri upravljanju i održavanju zgrada u kojima je RH jedan od suvlasnika, posebno nakon potresa. Očigledno je kako pravni okvir nije bio dostatan pa smo se uključili u postupak donošenja Zakona o upravljanju i održavanju zgrada.

Zakon nudi mnoga konkretna rješenja problema koji su godinama mučili građane, primjerice o većini glasova potrebnih za određene suvlasničke odluke, a propisuje i pravila o sufinanciranju ugradnje dizala. Naime, neograničena i samostalna mogućnost izlaska iz stana u višekatnici i pristup brojnim uslugama posebice mnogim starijim osobama, osobama s invaliditetom i onima narušenog zdravlja, kao i obiteljima s malom djecom, jedan je od svakodnevnih problema pa je svaka inicijativa za poboljšanje dobrodošla. U postupku donošenja Zakona prihvaćen je dio naših preporuka oko odgovornosti za štetu i suglasnosti za hitne popravke, jasnog propisivanja uvjeta za predstavnika suvlasnika i propisivanje sanacije klizišta nužnim popravcima. No usvojene zakonske odredbe, na što smo ukazivali, sadrže i one koje će dijelu građana izazvati problem, a odnose se na zabranu postavljanja klima uređaja na pročelje zgrada te na pribavljanje suglasnosti za kratkoročni najam i najam stanova za veći broj osoba te za obavljanje gospodarske djelatnosti u stambenim zgradama.

Zabranom postavljanja klima uređaja biti će pogođeni oni čiji su stanovi isključivo na uličnim pročeljima i koji nemaju druge mogućnosti za njihovo postavljenje. Pučka pravobraniteljica upozorila je kako se ovakvim rješenjem zanemaruje važnost utjecaja određene temperature u stanu na zdravlje, posebno starijih i male djece, jer se toplinski valovi najviše povezuju s morbiditetom populacije i visokom stopom mortaliteta. Prema WHO-u broj ljudi izloženih ekstremnim vrućinama eksponencijalno raste u svim dijelovima svijeta, smrtnost povezana s vrućinom za starije od 65 godina povećala se za 85% između 2000. – 2004. i 2017. – 2021. godine, a samo u Europi u ljeto 2022. godine 61.672 smrti su povezane s vrućinom. Negativne učinke vremena na ljudsko zdravlje moguće je spriječiti posebnim javnozdravstvenim i višesektorskim politikama i intervencijama pa smo predložili da se iznimno omogući postavljanje klima uređaja i na pročelja kada nema druge opcije, moguće i uz suglasnost nekog tijela koje će utvrditi činjenično stanje. Kao alternativu predložili smo propisivanje obveze sufinanciranja postavljanja uređaja na mjestu koje nije pročelje. Preporuke nisu prihvaćene uz obrazloženje da građani mogu nabaviti prijenosne uređaje. No, oni po mnogim ocjenama nisu najbolje rješenje jer zauzimaju prostor, buče čak i kada jedinice aktivno ne hlade prostor, hlade samo jednu prostoriju, a neki su i manje učinkoviti od drugih.

“Stanujem i živim na navedenoj adresi i koje nasilje i diskriminaciju doživljavam u osamdesetoj godini života. Stambeni objekt ima 84 stana i etažni vlasnici su stanari a stambenog objekta su suvlasnici. … koncem 2022.godine, otvoren je apartman  na drugom katu iznad moga stana. Na četvrtom katu je apartman koji je otvoren ranije. Apartmani se većinom koriste preko vikenda, petkom i subotom, za orgijanje uz alkohol, drogu i dr. opijate , pa vjerojatno i prostituciju. Gosti se ne pridržavaju kućnog reda a vlasnik vrši nedjeljom spremanje. Apartmani se izdaju na „DALJINSKO UPRAVLJANE“. Vlasnik apartmana nema fizičkog kontakta sa gostom niti zna tko je stvarno i koliko je osoba u apartmanu. Zar bi predstavnik stanara, koji je volonter, treba voditi brigu o gostima kako se ponašaju, dok ovaj zarađuje preko svog apartmana u miru Božjem. Povodom nastalog mojega problema i radi sigurnosti ostalih stanara obraćao sam se institucijama u županiji i u Republici Hrvatskoj, ali nema pomoći niti razumijevanja da pruže zaštitu meni i stanarima…..”

Tijekom godina bili su učestali prigovori suvlasnika u višestambenim zgradama da im je zbog velike fluktuacije gostiju u apartmanima ugroženo vlasništvo. Navode da se brojni gosti ne pridržavaju kućnog reda, narušavaju javni red i mir, buče, uništavaju zajedničku imovinu i oštećuju liftove, šaraju zidove po stubištu, a spominju i probleme s podmirivanjem troškova potrošnje vode i električne energije, odvoza komunalnog otpada, da dio vlasnika apartmana uopće ne zna koliko osoba u njima borave i slično. Pokazalo se da je teško ili nemoguće ostvariti učinkovitu i brzu zaštitu, posebno od buke koja po DIRH-a ne potpada pod odredbe Zakona o zaštiti od buke i u njihovu nadležnost. Iako je iz pritužbi vidljivo da policija postupa zbog remećenja javnog reda i mira, opravdano je pitanje da li kažnjavanje trenutnih gostiju (a ne i vlasnika) može prevenirati buduće slične situacije i dugoročno zaštititi suvlasnike. Nemamo informacija pokreću li suvlasnici sudske postupke zbog naknade štete i postupke razvrgnuća suvlasništva zbog gore navedenih razloga, koji bi im mogli prouzročiti dodatne troškove, no istodobno predstavljati i nerazmjernu reakciju. Mnogi ukazuju i da pružanje ugostiteljske usluge smještaja u domaćinstvu nije svojstveno višestambenim zgradama namijenjenima stanovanju.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada pokušao je odgovoriti na ove probleme, te je propisano  ishođenje prethodne pisane suglasnosti za davanje stana u kratkoročni najam od kvalificirane većine suvlasnika, uz uvjet da suglasnost obavezno moraju dati i vlasnici stanova čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom za kratkoročni najam, uz prijetnju prekršajnim sankcijama. Pučka pravobraniteljica je ukazala MPUGDI-u i MTS-u da pitanje kratkoročnog najma treba rješavati (i) u okviru Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, a zaštita vlasništva ne bi trebala biti ostavljena isključivo na teret građanima, suvlasnicima, već nadležnim javnopravnim tijelima. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti potom je izmijenjen te su jasnije određene procedure te uvjeti za donošenje i ukidanje rješenja o odobrenju djelatnosti.

Ukazali smo i na probleme stanovanja stranih radnika odnosno radnika migranata, s obzirom da mnogi žive u lošim uvjetima, pri čemu je često na premalom broju kvadrata previše osoba. Njihove probleme trebalo bi adresirati i promišljati dugoročno te posebnim propisom detaljnije regulirati higijenske i zdravstvene uvjete smještaja, potrebnu kvadraturu po osobi, odvojenost sanitarnog čvora od boravišnog prostora i spavaonice, pazeći da ne dođe do getoizacije. Tijekom 2024. godine u postupku je bila izmjena Zakona o strancima, koja je usvojena početkom 2025. godine te je najavljeno donošenje Pravilnika kojim će se regulirati smještaj stranih radnika – državljana trećih zemalja.

Zakon o upravljanju i održavanju zgrada i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti sadrže odredbe koje se primjenjuju i na već postojeće apartmane i poslovne prostore (ordinacije i sl.), a u medijima je najavljeno pokretanje postupaka pred Ustavnim sudom radi ocjene ustavnosti.

Godinama se sve više smanjuje broj stanova za stanovanje zbog prenamjene u apartmane za kratkoročni najam, što utječe na ponudu i potražnju i posebno pogađa mlade, sezonske i prekarne radnike, ali i umirovljenike, a puno je i praznih stanova. Iz Dubrovnika navode kako trenutno imaju 45.000 registriranih smještajnih jedinica, od toga 12.000 u hotelskom smještaju. Iz Splita procjenjuju da je oko 15.000 stanova prazno te da se stanovi kupuju kao investicije te da se koriste par mjeseci godišnje. Gradske jezgre se prazne, građani sele na periferiju, a u centru ostaju poslovni odnosno turistički prostori. Na problem gentrifikacije ukazali smo još 2019. godine, a razne inicijative poput ‘Stanari zajedno‘ sve više ukazuju na ove probleme.

U izvješćima za 2022. i 2023. godinu preporučili smo Vladi RH da poreznom politikom utječe i motivira vlasnike privatnih stanova na dugoročni najam. Krajem 2024. godine usvojena je porezna reforma, koja je stupila na snagu početkom 2025. godine, a kojom je, između ostalog, uveden porez na nekretnine i novi način oporezivanja privatnih iznajmljivača. Porez na nekretnine zamijenit će porez na kuće za odmor, prihodi se raspodjeljuju između JLS i JP(R)S, a plaćat će ga pravne i fizičke osobe za nekretnine koje se ne koriste. Pritom je pučka pravobraniteljica preporučila da porezni obveznik postane i RH za nekretnine u državnom vlasništvu, čime bi se trebali uvećati prihodi JLP(R)S-ova te ubrzati aktivacija državnih nekretnina u svrhu stanovanja, a što je prihvaćeno. Kod turističkog najma raste paušalni porez čija će visina ovisiti o turističkoj razvijenosti JLS-a, a što bi najmodavce trebalo motivirati prema dugoročnom najmu.

I gradovi su sve aktivniji u području stanovanja pa posljednjih godina donose nove opće akte o najmu stanova, obavljaju reviziju stambenog fonda (Vinkovci primjerice navode da ju rade tjedno) te poduzimaju mjere u cilju rješavanja stambenih problema svojih građana. Gradovi uglavnom raspolažu s određenim brojem stanova koje najčešće daju u najam putem javnog natječaja po kriterijima koje sami određuju, uglavnom na određeno vrijeme. Cijene se kreću od 1,02 eura/m2 u Osijeku, 2,65 eura/m2 u Dubrovniku, a u Umagu od 1,23 do 2 eura/m2. Primjerice, Imotski i Vinkovci ukazuju na povećanu potrebu zbrinjavanja mladih i korisnika ZMN-a, dok su gradovi pogođeni potresom, kao primjerice Karlovac, imali problema sa zbrinjavanjem onih koji čekaju obnovu nakon potresa. Iz Samobora ukazuju kako su primijetili da im se kao ranjive skupine javljaju samohrane majke, žrtve obiteljskog nasilja te osobe s invaliditetom.

Pojedini gradovi su donijeli akte za zbrinjavanje pojedinih skupina pa tako Slavonski Brod ima demografsku mjeru najma stana za mlade obitelji, odnosno samohrane i jednoroditeljske obitelji, kao i mogućnost zasnivanja prava građenja na nekretninama u vlasništvu grada za izgradnju obiteljske kuće. Varaždin po povoljnim uvjetima prodaje zemljišta mladim obiteljima, a slično je i u Zadru. I Gospić subvencionira stanovanje mladih obitelji. Dubrovnik subvencionira kupnju stana i najam mladima, trošak stanovanja socijalnim kategorijama, a imaju i program “Dubrovačke stanogradnje”. Planiraju gradnju 50 stanova za mlade obitelji, dodjelu gradskog zemljišta i obnovu stambenog fonda u gradskom vlasništvu unutar povijesne jezgre. Knin je dva svoja stana namijenio za inkluzivno stanovanje. Iz Splita navode kako kao svojevrsni pilot projekt pokreću izgradnju stambene zgrade u svrhu priuštivog najma za mlade i mlade obitelji unutar gradskog predjela Mejaši. U Šibeniku kao primjer posebne stambene politike ističu oslobođenje odnosno umanjenje komunalnog doprinosa za stambenu građevinu koja služi stanovanju. U tijeku su i postupci za prodaju POS stanova u Rovinju i Zadru. Poreč je u komunikaciji s HZSR-om, jer na području postoji potreba za 24 socijalna stana.

Nezadovoljni stambenim politikama svojih gradova dio građana pokretao je sudske postupke protiv njihovih akata pa je Visoki upravni sud tijekom 2024. godine ukinuo odluke o najmu stanova Zagreba, Rijeke i Splita i to zbog proceduralnih propusta. Zagreb i Rijeka donijeli su nove Odluke, a u Splitu su u izradi.

Problem vezan uz stanove u javnom vlasništvu je i pitanje legalizacije statusa dugotrajnih i socijalno depriviranih bespravnih stanara koji nemaju mogućnost rješavanja stambenog pitanja na drugi/tržišni način, na što smo ukazivali u izvješćima u 2023. i 2022. godini. Zagreb predviđa mogućnost legalizacije pod određenim uvjetima, dio gradova smatra da nema zakonske osnove za legalizaciju, dok primjerice Koprivnica, Zaprešić i Opatija navode da nemaju ilegalnih stanara. Slavonski Brod je na sebe preuzeo rješavanje vlasništva zemljišta na kojima su izgrađene obiteljske kuće pripadnika romske manjine. Iz Splita navode kako su krenuli u izradu novih pravilnika o davanju socijalnih i priuštivih stanova u najam te da će bespravni korisnici status moći regulirati putem javnog natječaja. U Samoboru je u tijeku postupak legalizacije statusa za dva najmoprimca sukladno aktima Grada.

Država je Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH omogućila legalizaciju i raspolaganje nekretninama neposrednom pogodbom, ali po utvrđenoj tržišnoj vrijednosti nekretnine i strogo ograničenom krugu osoba. Stoga je jasno da najsiromašniji neće moći riješiti svoj status u nekretnini koja im je jedini i dugogodišnji dom. MPUGDI prepoznaje problem i navodi da posredno sudjeluje u izvršenju mjera socijalne politike i stambenog zbrinjavanja socijalno ugroženih skupina tako da za smještaj takvih osoba MRMSOSP-u, odnosno JLRPS-u prenosi na upravljanje stanove u vlasništvu RH. Jasno je kako država imovinom treba raspolagati pažnjom dobrog gospodara, no istodobno treba imati u vidu da je Ustavom RH definirana kao socijalna država. Po podacima Državnih nekretnina na dan 31. prosinca 2024. godine 1.170 stanova koriste stanari bez pravne osnove, vode se 403 postupka iseljenja odnosno 1.577 postupaka radi dugovanja najamnine ili režijskih troškova. Istodobno ohrabruju najave kako se planira donijeti Odluka o kriterijima i visini najamnine za stanove u vlasništvu RH u kojima se nalaze postojeći korisnici kojima je pravna osnova prestala ili otpala, pod uvjetom da navedeni korisnici nisu ušli u posjed nekretnine neovlašteno ili na nasilan način. Državne nekretnine će neposredno s korisnicima sklapati ugovore o najmu stanova bez provođenja javnog natječaja, odnosno stvorit će se zakonodavni okvir za razradu i donošenje jasnih i obvezujućih kriterija temeljem kojih će se legalizirati korištenje stanova od strane korisnika bez pravne osnove i omogućiti Društvu provedbu ugovornog reguliranja odnosa s bespravnim korisnicima u pogledu statusa korištenja stanova kojima Društvo upravlja.

I dalje primjećujemo kako JLS-i kao jedan od uvjeta za najam propisuju prebivalište u određenom trajanju, a često kao dokaz prihvaćaju isključivo potvrdu koju izdaje MUP. Već smo ukazivali da bi uvjet prebivališta za dodjelu stana trebalo zamijeniti terminom stanovanje, po uzoru i na način kako je to propisano Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Tim je Zakonom stanovanje propisano kao mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese poput obiteljskih, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih interesa, koje se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima, uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak, s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

Stav da se faktično stanovanje odnosno prebivalište može dokazivati isključivo jednom vrstom dokaza ili samo ispravama negativno će djelovati na mnoge podstanare koji iz raznih razloga, a najčešće zbog volje najmodavca, nisu prijavljeni na adresi stanovanja, a koji će zbog toga i mimo vlastite krivnje ostati bez mogućnosti prijavljivanja za gradske stanove i druga prava u mjestima u kojima žive. Stoga preporučamo JLS da pri propisivanju uvjeta i mjerila za davanje u najam stanova u svom vlasništvu te posebno pri provođenju postupaka, dokazivanje činjenice stanovanja odnosno prebivanja na njenom teritoriju, omoguće dokazivanje svim dokaznim sredstvima, a ne samo ispravama MUP-a.

Jedan od problema na koji se građani pritužuju i o kojem pišemo godinama odnosi se na dugotrajnost postupanja u raspolaganju državnim stanovima koje se promjenom nadležnosti s MPUGDI-a na Državne nekretnine dodatno produžilo. Tako postupamo po pritužbi zbog nerješavanja zahtjeva za otkupom stana u Splitu podnesenog 2014. godine. Pritužiteljica je u stanu temeljem ugovora o najmu od 2012. godine i uredno podmiruje sve režije. Ima više od 70 godina i boji se kako neće doživjeti rješavanje svog zahtjeva. MPUGDI nam nikada nije dostavilo očitovanje o pritužbi, niti nakon postupanja upravne inspekcije. Stupanjem na snagu novog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu RH poslovi upravljanja s nekretninama prešli su s MPUGDI-a na Državne nekretnine d.o.o. Primopredaja konkretnog predmeta obavljena je u travnju 2024. godine, a zbog proteka vremena od podnošenja zahtjeva ponovo se prikuplja dokumentaciju za otkup.

Na probleme s dugotrajnošću postupanja ukazali smo pri donošenju Uredbe o postupcima koji prethode sklapanju pravnih poslova raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH u svrhu prodaje, razvrgnuća suvlasničke zajednice, davanja u zakup ili najam, zamjene te o postupcima u vezi sa stjecanjem nekretnina i drugih stvarnih prava u korist RH, i preporučili propisivanje rokova postupanja. Državna imovina mora biti stavljena u funkciju, no procesi se moraju odvijati po transparentnim i unaprijed poznatim pravilima i dovršavati u razumnim rokovima.

I tijekom 2024. godine postupali smo po pritužbama u vezi otkupa stanova prema Odluci o prodaji stanova u vlasništvu RH iz 2021. godine. Vlada RH je u ožujku 2024. godine izmijenila Odluku o prodaji stanova u vlasništvu RH, a u kolovozu je nadležno ministarstvo objavilo podatak za etalonsku cijenu gradnje koja je bitna za izračun cijene stana, čime je prihvaćena preporuka iz izvješća za 2022. i 2023. godinu. Radi se o 1.528 predmeta koje su Državne nekretnine d.o.o. preuzele od MPUGDI-a, zbog čega se očekuju daljnji zastoji u rješavanju.

U travnju 2024. godine na snagu je stupio Zakon o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke USRH broj: U-I-3242/2018 i dr. temeljem kojeg bi se prema pet modela trebali razriješiti dugogodišnji odnosi u koje su, ne svojom krivnjom, dospjeli zaštićeni najmoprimci i vlasnici privatnih stanova u kojima oni žive. O njegovoj ustavnosti već je odlučivao USRH. U predmetima U-I-1477/2024 i U-I-3343/2024 nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka ocjene ustavnosti, ponovo se osvrnuvši na stečena prava zaštićenih najmoprimaca, legitimna očekivanja, apsolutnu zaštitu doma, stanarsko pravo i drugo.

U izdvojenom mišljenju troje sudaca problematiziralo je treću mjeru ukidanja zaštićenog najma, iseljenja najmoprimca i omogućavanja ostvarenja prava na dom useljenjem u odgovarajući stan koji mu u najam daje RH po tzv. državnoj najamnini uz mogućnost otkupa tog stana po posebnim uvjetima. Smatraju kako model nije ustavnopravno sporan, ali problem vide u realizaciji, smatraju da će mjera biti neučinkovita, da je kontradiktorna, a dijelom ekonomski iracionalna bez ikakvog jamstva u kojem će roku biti provedena. Provedbu Zakona nastavit ćemo pratiti.

U Registar stanova koji sadržava centralizirani popis i podatke o svim stanovima u RH u vlasništvu ili suvlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci i zaštićeni podstanari prijavljeno je 2.158 nekretnina, od čega 25% nije predmet Zakona. Najveći broj nekretnina (1.149) je u Zagrebu, potom 474 u Splitu, 201 u Rijeci, 164 u Dubrovniku, 82 u Osijeku, 59 u Šibeniku, 46 u Puli, 41 u Karlovcu i 24 u Varaždinu. Najviše je predanih zahtjeva (989) u Zagrebu, 437 u Splitu, a slijedi Rijeka sa 153 i Dubrovnik sa 125. Nakon ustrojavanja Registra, u prosincu 2024. godine donesen je Program mjera za izvršenje presuda ESLJP, a pučka pravobraniteljica sudjelovala je u javnom savjetovanju. Usvajanjem Programa je otpočela slijedeća faza provedbe u kojoj se operativno provode odgovarajuće programske mjere zasebno za svaki stan, te se sukladno Zakonu i Programu mjera obeštećuju ovlaštenici prava na naknadu.

Prema dostupnim podacima najveći je interes za useljenje u stan u državnom vlasništvu, već je izvršeno 20 isplata i iseljenja, a do kraja 2024. godine trebalo ih je izvršiti još 45. Država u vlasništvu ima 576 praznih stanova u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, Splitu i Dubrovniku većih od 25 m2 i koji nisu u tavanskim ili podrumskim etažama zgrada, a namijenjeni su provedbi Zakona. U Zagrebu je predviđena i gradnja stambeno-poslovne građevine sa 152 stana, kao i u Splitu stambeno-poslovne građevine s 58 stanova. MPUGDI je objavilo i letak s detaljnim uputama i koracima postupanja za vlasnike i najmoprimce, što je bila jedna od preporuka pučke pravobraniteljice iz postupka donošenja Zakona.

Ponovo nam se obratila i pritužiteljica u vezi otkupa stana u vlasništvu škole u Belom Manastiru. O problemima otkupa stanova u vlasništvu škola i zdravstvenih ustanova u Baranji tijekom proteklih godina dosta se polemiziralo, poglavito oko kriterija i cijene. Prema Vladi RH upućeno je nekoliko inicijativa zainteresiranih građana kako bi se donijeli kriteriji za otkup. Osječko-baranjska županija još je 2018. godine predlagala donošenje posebnog propisa, no pitanje otkupa i dalje nije riješeno, iako mnogi stanari u stanovima žive i preko četrdeset godina. Pučka pravobraniteljica i DORH su još 2012. godine ukazali da škole kao ustanove mogu donositi odluke o raspolaganju stanovima u svom vlasništvu uz prethodnu suglasnost osnivača, a taj je stav potvrdilo i resorno ministarstvo obrazovanja 2014. godine, te tadašnji SDUOSZ 2021. godine. MPUGDI smatra da nema zapreke da ustanove prodaju stanove te da se pri formiranju cijene prodaje rukovode propisima kojima je regulirana prodaja stanova u državnom vlasništvu na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi. Spominje se i mogućnost prijenosa vlasništva s ustanova na RH i provođenje postupka prava na stambeno zbrinjavanje. O ovoj situaciji smo ukazali u izvješćima za 2018. i 2019. godinu. Stoga preporučamo Vladi RH da pruži svu potrebnu potporu i s osnivačima ustanova te ustanovama na području Osječko-baranjske županije sudjeluje u kreiranju kriterija i uvjeta prodaje stanova u vlasništvu ustanova najmoprimcima koji u njima borave godinama.

U Izvješću za 2021. godinu ukazali smo i na probleme stambenog zbrinjavanja nakon aktiviranja klizišta u Gornjem Knegincu 2014. godine u kojemu je 85 obitelji ostalo bez domova. Preporučili smo žurnu izradu i donošenje Programa zbrinjavanja stanovnika zgrada i uklanjanja ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla na području RH te se uključili u javno savjetovanje o Programu. Osnovni problem bio je u tome što se Programom za zbrinjavanje nisu uvažile životne situacije najmoprimaca koji nemaju pisani ugovor o najmu ni prijavu na adresi kuće iz različitih razloga, najčešće jer najmodavci izbjegavaju porezne obveze. Predlagali smo da im se omogući dokazivanje činjenice faktičnog najma i na drugi način, odnosno drugim dokaznim sredstvima poput svjedoka odnosno isprava, kao što je pri javnom bilježniku ovjerena izjava pod materijalnom i kaznenom odgovornošću. Predlagali smo i jasno propisivanje rokova zbrinjavanja. No kako to nije uvaženo u javnom savjetovanju, u Izvješću za 2023. godinu uputili smo preporuku MPUGDI o potrebi izmjene Programa ublažavanja posljedica klizišta i omogućavanje dokazivanja činjenice faktičnog najma različitim dokaznim sredstvima, koja nije prihvaćena. Inzistiranje na dokazivanju činjenica samo jednim dokaznim sredstvom u saniranju posljedica izvanrednih događaja pretjerani je formalizam pa preporuku ponavljamo.

Socijalno stanovanje

Iako je donošenje Nacionalnog plana stambene politike RH do 2030. značajan iskorak u rješavanju stambenih problema dijela građana u RH, isti se ne bavi socijalnim stanovanjem pa je propuštena prilika da se područje stanovanja i za ranjive skupine dugoročno, sustavno i višesektorski planira i uredi. Iako je s jedne strane razumljivo da se socijalnim stanovanjem bavi resor socijalne skrbi, a ne resor nadležan za stanovanje, evidentno da se socijalno stanovanje također nužno rješava putem različitih raspoloživih nekretnina u vlasništvu države ili JLP(R)S-a te zahtjeva međusektorsku suradnju.

Planom se tako navodi da područje rizika od siromaštva zahtijeva specifičan skup intervencija te da je socijalno stanovanje izvan opsega politike priuštivog stanovanja, odnosno da se nalazi u kategoriji socijalne politike države. Navodi se i da su socijalna prava ranjivih skupina i osoba starije životne dobi već definirana ZSS-om te nisu razmatrana u okviru ovog dokumenta (iako se i u Planu spominju mjere i potrebe povećanja kapaciteta domova za starije, pa iznimaka ima).

Istovremeno, ZSS-om je propisana samo obveza JLS-ma pokrivanja troškova stanovanja za korisnike ZMN-a, kao i velikih gradova i gradova u sjedištu županija oko zbrinjavanja osoba koji primaju ZMN u socijalne stanove, odnosno obveza JLP(R)S u zbrinjavanju obitelji s maloljetnom djecom u socijalni stan ili „na drugi način“ u kriznim situacijama, kako ne bi došlo do razdvajanja obitelji.

Posebno ukazujemo da je pitanje stanovanja različitih ranjivih skupina riješeno različitim zakonima.  Tako se primjerice stambeno zbrinjavanje putem ZSZPP-a i dalje odnosi samo na potpomognuta područja te područja posebne državne skrbi. Iznimno, samo pojedini korisnici iz ovoga Zakona mogu se stambeno zbrinuti na čitavom teritoriju RH, poput žrtava nasilja u obitelji, kadrova za čijim radom postoji posebna potreba, osoba u objektima organiziranog smještaja te korisnika Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja osoba sa statusom bivših nositelja stanarskog prava te članova njihovih obitelji. Stanovanje osoba pod međunarodnom zaštitom uređeno je ZMPZ-u dok je stanovanje branitelja uređeno ZOHBDR. Stoga je važno imati jedan strateški dokument, posebice jer su situacijom na tržištu nekretnina najpogođenije osobe slabijeg imovnog stanja, a u pogledu skupina mladi/mlade obitelji, radnici u nesigurnim oblicima rada, umirovljenici, osobe u sustavu socijalne skrbi, osobe s invaliditetom, obitelji s više djece, samci, osobe pod međunarodnom zaštitom, strani radnici te pripadnici romske manjine.

Iz postupanja po predmetima  je razvidno da s obzirom na različite kapacitete JLP(R)S one često nisu u stanju odgovoriti na potrebe građana, pa je u tom smislu važno osigurati suradnju i između države i JLP(R)S-ova.

I dalje je nejasna obveza JLP(R)S u kriznim situacijama u području stanovanja. Naime, u čl. 291. st. 3. ZSS-a navodi se da su JLP(R)S „dužne osigurati smještaj“ obiteljima s maloljetnom djecom, „kako bi se spriječilo odvajanje djece od odraslih članova obitelji“. Ova obveza predviđena je za krizne situacije „kada obitelj s maloljetnom djecom ostane bez svog doma i nije u mogućnosti sama osigurati smještaj“.

U Izvješću za 2023. godinu Ministarstvu smo ponovo preporučili da jasno propiše obveze iz ovog članka koje se odnose na jedinice lokalne te područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb, kao i na obvezu države te da ih o istome upozna. MRMSOSP je navelo kako je ZSS-om jasno propisana obveza iz čl. 291. st. 3. te navodi da se donosi Odluka o kriterijima i mjerilima za financiranje troškova stanovanja te iznosu sredstava.

Međutim, iz konkretnih slučajeva je vidljivo da obveza nije jasno propisana. Prvo, ZSS pod osiguranje smještaja navodi „smještaj u socijalni stan ili na drugi način“, što ostavlja prostor za različita rješenja. Drugo, iz same odredbe nije jasno koliko dugo može trajati krizno stanje, što posljedično znači da nije jasno na koliko dugo se treba osigurati takav smještaj. Treće, nejasno je podijeljena odgovornost županija i gradova u pogledu osiguravanja smještaja te je potrebno jasno propisati što su i čije obveze te kojim se redoslijedom postupa. Pri tome, bilo bi dobro da odredba obuhvati i obvezu države, zbog nejednakog regionalnog razvoja i činjenice da su kapaciteti različitih gradova i županija iznimno različiti te da ne raspolažu uvijek adekvatnim smještajem.

Neki gradovi i županije nas tako izvještavaju kako ne primjenjuju ovaj članak jer nemaju osigurane stanove niti financijska sredstva, a nije niti bilo takvih zahtjeva, dok neki navode da su postupali sukladno ovoj odredbi. Tako je Velika Gorica prošle godine smjestila jednu obitelj u stan u vlasništvu Grada temeljem ugovora o privremenom smještaju, bez naknade.

Nadalje, Odluka koja se navodi, osim prikaza iznosa na godišnjoj razini, samo definira kriterij prema kojemu se dodjeljuju sredstva JLS, a to je broj korisnika ZMN i iznos isplaćenih sredstava u prethodnoj godini te mjerilo je 30% iznosa ZMN za troškove stanovanje te iznos od 160 eura korisnicima ZMN koji se griju na drva. Stoga ponavljamo preporuku.

Nadalje, vezano uz navedeni članak, sudjelovali smo i u postupku donošenja Uredbe o postupcima koji prethode sklapanju pravnih poslova raspolaganja nekretninama u vlasništvu RH u svrhu darovanja te smo predložili da se u dijelu odredbi kojim se definiraju svrhe temeljem kojih se može provesti darovanje nekretnina u vlasništvu RH u korist JLP(R)S doda i svrha provedba obveze iz čl. 291. st. 3. ZSS-a. MPUGDI je u komentarima na naše preporuke naveo da su svrhe definirane Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske te je pozitivno da je mišljenje MPUGDI da je ovim svrhama već obuhvaćeno i darovanje nekretnina JLP(R)S-ovima za ispunjenje njihovih obveza temeljem čl. 291. ZSS-a, kao i da su im i ranije nekretnine darovane u tu svrhu.

„…Živim u izvanbračnom braku i 4 maloljetne djece…Imamo problem oko struje i vode ..naime svima smo se obratili niko nemam nije pomogo oko toga to traje već 10g …. mi živimo u kući bez vode i bez struje nemamo kupatila imam jednu školaru a sad u jesen još jednog djeca se nemaju di ni oprati…. jako nam je teško neznam kako dalje ovaj naš centar nije za ništa…bili smo par puta na centru u jednom navratu je gospođa rekla bolje nemoj te u to kopati mogu vas ljudi potjerat sa zemlje živite ko i dosada ..Al rekli smo da nemožemo tako više nama to treba …A kad smo gradonačelnicu pitali da nam da neko općinsko zemljište ona nam je odgovorila da nemože da ona stim ne želi imati ništa da ima važnije probleme da nek platimo odvjetnika da on to izganja ili da se javima agenciji pa preko njih .Mislim ja da ima novac ja nebi tražila pomoć. Evo ja stvarno neznam kome da se više obratim .Stvarno smo bez pomoćni evo vas molim da nam pomognete ili da nam date savjet kako i šta napravit dalje…“

Problem kada JLS nemaju nekretnine oslikava i pritužba obitelji s četvero maloljetne djece koji žive u neadekvatnim i nesigurnim uvjetima, u trošnoj kući bez struje i vode na području Grada Delnica. Zatražili smo postupanje Grada i Županije radi mogućih načina rješavanja stambenog pitanja ove obitelji kojim bi im bilo osigurano adekvatno stanovanje. Međutim, Grad ističe da ne raspolaže adekvatnim nekretninama koje bi mogli dodijeliti obitelji. Nadležni područni ured HZSR-a dodjeljivao je obitelji jednokratne pomoći za sanaciju krova, kupnju kućanskih aparata, sanaciju septičke jame i slično, kako bi se poboljšale stambene prilike, ali obitelj s djecom i dalje nije trajno riješila problem neadekvatnog i nesigurnog stanovanja. Čekamo odgovor Ministarstva oko dodjele stanova JLS.

Energetsko siromaštvo

„prema Vašem ovom napisanom odgovoru, ne znam da li Vi i Vaši nadležni čitaju napisane dopise poslane i upućene Vama. Jako je neodgovorno da se mail šalje bez potpisa i saznanja ………, bez navođenja njegovog maila i broja kontakta, jer broj koji navodite je broj na koji Vam se kao državnoj firmi javljaju operateri koji nemaju pojma o ničem, nisu u mogućnosti, ne smiju itd. Vi se kao državna firma držite i hvatate kao za slamku STAVKA OVOGA, STAVKA ONOGA, ja Vas osobno molim da se očitujete po kojoj stavci zakona smijete ukinuti električnu energiju obitelji u kojoj živi malodobna osoba, a radi se o glavnom od tri čimbenika za normalan život koji su STRUJA, VODA I ZRAK, gdje VI svjesno sa dokumentacijom koju imate priloženu o ne mogućnosti ispunjenja plaćanja kršite moralnu etiku prava obitelji na normalan život u 21.stoljeću.i to obitelji koja se može kategorizirati kao kupac električne energije koji je u teškoj materijalnoj situaciji duži niz godina, u kojoj živi malodobna osoba i osoba sa dokumentacijom psihijatra kod kojeg se liječi i samo jedna zaposlena osoba koja samo dio primanja dobiva na zaštićeni račun, na temelju toga i Vama dostavljene dokumentacije kao i svim ostalim institucijama kojima je poslan mail i privitci naša obitelj pripada pod socijalno ugrožene kupce“

Iako je u rujnu 2023. godine donesena Direktiva (EU) 2023/1791 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. rujna 2023. o energetskoj učinkovitosti i izmjeni Uredbe (EU) 2023/955 (Direktiva), kojom se uvodi niz mjera za promicanje energetske učinkovitosti i kojom se pojašnjava značenje energetskog siromaštva, u RH i dalje nema definicije energetskog siromaštva.

Vezano uz definiciju, kao primjer dobre prakse smo isticali Grad Zagreb u čijem se Programu suzbijanja energetskog siromaštva na području Grada Zagreba za razdoblje do 2030. godine navodi da se energetsko siromaštvo manifestira ili kroz potpuni izostanak pristupa pojedinoj usluzi (npr. nedostupnost električne mreže) ili kao nemogućnost kućanstava da podmire troškove povezane s korištenjem pojedine usluge u razini prihvatljivoj po kulturološkim, društvenim i zdravstvenim kriterijima (npr. plaćanje računa za energiju).

EK je donijela Preporuku Komisije (EU) 2023/2407 оd 20. listopada 2023. o energetskom siromaštvu, koja prepoznaje da „na situaciju kućanstva dodatno mogu utjecati geografski i klimatski čimbenici, obilježja kućanstva, spol, zdravlje i posebne potrebe kućanstava u pogledu energije i prijevoza“, a kao posebno ranjive prepoznaje kućanstva s visokim energetskim potrebama, koja uključuju obitelji s djecom, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi te žene, a naročito samohrane roditelje i žene starije životne dobi. U ranijoj Preporuci Komisije (EU) 2020/1563 od 14. listopada 2020. godine o energetskom siromaštvu utvrđen je skup od 13 pokazatelja energetskog siromaštva koje države članice mogu konzultirati pri procjeni nacionalnih razina energetskog siromaštva. Na važnost utvrđivanja točnih pokazatelja radi utvrđivanja energetskog siromaštva ukazali smo u javnom savjetovanju o Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu za RH 2021. – 2030. godine (NECP).

Uzroci energetskog siromaštva su različiti, uključujući i nerazmjeran dohodak kućanstva i cijena energenata, energetska neučinkovitost stambenih objekata te nemogućnost pristupa obnovljivim izvorima energije. Socijalno ugrožene skupine (stariji, žene, osobe s invaliditetom, nezaposleni) često imaju veće poteškoće u pristupu energiji zbog kombinacije niskih prihoda i većih potreba za energijom. Energetskom siromaštvu doprinosi i loša energetska pismenost, loša energetska infrastruktura te nedostatni socijalni programi i državne mjere. Geografska udaljenost također utječe na energetsku dostupnost. Na primjer, kućanstva u ruralnim područjima ili u regijama koje nemaju pristup energetskoj infrastrukturi suočavaju se s većim troškovima energije. Prema podacima HERA-e 29 od ukupno 112 zaprimljenih prigovora zbog nemogućnosti pristupa na mrežu HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., bilo je osnovano.

Energetsko siromaštvo ne utječe samo na financije, već ima ozbiljne posljedice i na zdravlje, kvalitetu života te socijalnu uključenost. Naime, nerijetko osobe pogođene energetskim siromaštvom moraju birati između troškova grijanja/hlađenja prostora u kojima žive te drugih egzistencijalnih troškova, primjerice za hranu.

Prema podacima DZS-a za 2024. godinu, stopa rizika od siromaštva za Panonsku Hrvatsku iznosila je 29,7%, za Jadransku 21,2%, za Grad Zagreb 9,7% i za Sjevernu Hrvatsku 17,4%. U odnosu na 2023. godinu primjetan je rast od 3,7% za Jadransku Hrvatsku. Istovremeno, stopa rizika od siromaštva za 2024. godinu bila je najniža u Gradu Zagrebu. Stopa rizika od siromaštva prema dobi i spolu najviša je bila za osobe u dobi od 65 godina i starije te je iznosila 37%. U toj je dobnoj skupini razlika prema spolu najveća te je za žene iznosila 40,1%, a za muškarce 32,7%.

Kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije iznova ukazujemo da je potrebno raditi na suzbijanju energetskog siromaštva, naročito najranjivijih skupina, uzimajući u obzir statističke podatke i životne okolnosti specifične za pojedine skupine građana.

Suzbijanju energetskog siromaštva potrebno je pristupiti međusektorskim politikama i propisima o energetici, gradnji i socijalnoj skrbi. Iako postoje instrumenti namijenjeni ublažavanju i uklanjanju posljedica energetskog siromaštva, veliki broj građana s time nije upoznat, radi čega smo u ranijim izvješćima ukazivali na potrebu izrade vodiča koji bi sadržavao sve bitne informacije o pravima građana namijenjenih suzbijanju energetskog siromaštva, poput ostvarivanja naknade za ugroženog kupca i troškova stanovanja te mogućnosti energetske obnove kuća, što bi olakšalo ostvarivanje ovih prava te doprinijelo suzbijanju energetskog siromaštva.

Ne postoji niti jedinstvena kontaktna točka preko koje bi osobe pogođene energetskim siromaštvom mogle doći do potrebnih informacija.

Vlada RH je u ožujku 2023. godine donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije, koja je izmijenjena/dopunjena tri puta u 2023. i tri puta u 2024. godini. Uredbom se zbog poremećaja na domaćem tržištu energije uređuju posebne mjere za trgovinu električnom i  toplinskom energijom te opskrbom plina, kao i formiranje cijena. Dopunom iz rujna 2024. godine produžena je primjena Uredbe do kraja ožujka 2025. godine. Prema izvještaju HERA-e još nije poznat učinak Uredbe na cjelokupno energetsko tržište i suzbijanje energetskog siromaštva.

U ožujku 2024. godine donesena je i Odluku o subvencioniranju dijela krajnje cijene opskrbe plinom za krajnje kupce kategorije kućanstvo. U rujnu 2024. godine Vlada RH je donijela novu Odluku kojom je produžena primjena na razdoblje od 1. listopada 2024. do 31. ožujka 2025. godine. U spomenutoj Odluci naglasak je na smanjenju iznosa računa za potrošnju plina kupcima u kategoriji kućanstvo, kojima se sustavno mijenjaju iznosi računa za potrošnju plina u subvencioniranom iznosu.

Sedmi paket mjera pomoći građanima i gospodarstvu, u ukupnoj vrijednosti 248 milijuna eura, Vlada RH je predstavila u rujnu 2024. godine. Mjere paketa su usmjerene na dva prioriteta: zadržavanje niske cijene energije i zaštitu najranjivijih društvenih skupina.

Više od 88.000 osoba u statusu ugroženog kupca energenata ima pravo na podmirivanje troškova električne energije, plina ili toplinske energije. Mjesečna naknada nastavak je mjere iz prethodnih paketa pomoći građanima te unatoč rastu cijena nije povećana pa i dalje iznosi 70 eura. Stoga, iako je Vlada produžila isplatu NUKE-a u povećanom iznosu, predlažemo da se ista dodatno poveća, s obzirom na sve veće troškove osnovnih životnih potreba.

Prema podacima HEP Elektre, 2024. godine je privremena obustava isporuke električne energije zbog duga izvršena na 17.691 mjernom mjestu. To je manje nego 2022. godine kada je privremeno obustavljena isporuka na 22.000 mjernih mjesta i 2023. godinu kada je obustavljena na 19.000 mjesta.

Na službenim stranicama HEP Elektre objavljeni su uvjeti za pružanje pomoći kupcima radi obročnog plaćanja ili odgode plaćanja duga, kao i radi podnošenja prigovora. HEP Elektra i dalje postupa sukladno Zaključcima Vlade RH kod otpisa potraživanja prema kupcima s potresnog područja.

Gradska plinara Zagreb-Opskrba (GPZ) nas je izvijestila da omogućava kupcima obročnu otplatu dugovanja, odgodu obustave plina, sklapanje sporazuma i sudskih nagodbi prema otplatnom planu u mjesečnim ratama, a kako bi građanima u energetskoj krizi olakšali položaj i osigurali dostupnost plina. GPZ navodi i da poštuje smjernice i upute HERA-e. Prema podacima GPZ-a, 2024. godine je zbog neplaćanja dospjelih računa obustavljena isporuka plina na 597 mjernih mjesta, dok je za 1.947 mjerna mjesta u dva navrata neuspješno pokušana obustava.

Uz redovno praćenje cijene energenata na tržištu i donošenja mjera namijenjenih suzbijanju energetskog siromaštva, nužno je nastaviti raditi na prevenciji energetske krize, osobito u sklopu provedbe Europskog zelenog plana za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine na području RH, čiji je cilj povećati udio obnovljive energije u potrošnji energije.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) nas je izvijestio da je 2024. godine objavio javni poziv za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća, uključujući onih oštećenih u potresima, na koji se javilo 11.926 građana.

Prema dostavljenim podacima jedinice lokalne samouprave (JLS) provode različite mjere za sprječavanje ili ublažavanje štetnih učinaka energetskog siromaštva. Tako neke JLS sufinanciraju obnovu vanjske stolarije, priključka na plinsku mrežu, izradu glavnog elektrotehničkog projekta sunčane elektrane za proizvodnju električne energije, neke JLS isplaćuju jednokratne naknade za plaćanje računa za električnu energiju, plin, vodu i druge komunalne usluge, a neke isplaćuju naknade za financiranje troškova ogrjeva. Razlikuje se i način isplate pa tako pojedine JLS isplaćuju jednokratnu naknadu, dok ju neke isplaćuju kroz manje mjesečne iznose, što korisnicima otežava kupnju ogrijeva ukoliko ga moraju platiti jednokratno.

Većina JLP(R)S-a koje su nam dostavile podatke nemaju sustavni dokument koji bi sadržavao analizu i procjenu zatečenog stanja, odnosno pojavnosti energetskog siromaštva te identificirao skupine građana koji žive u energetskom siromaštvu ili u riziku od istog, a na temelju kojeg bi donijele adekvatne mjere. Manji dio županija je problem energetskog siromaštva uključilo u socijalne planove.

Zabrinjavaju podaci da pojedine JLP(R)S navode kako uopće ne prate energetsko siromaštvo te se njime ne bave. Također, županijama koje tek trebaju pronađi adekvatna rješenja, mogla bi koristiti iskustava drugih županija koje razvijaju dobre prakse u ovom području.

Tako Istarska županija trenutno provodi tri EU projekta vezano uz energetsko siromaštvo. U sklopu jednoga je u izradi sveobuhvatni dokument „Plan za smanjenje energetskog siromaštva Istarske županije“. U sklopu druga dva projekta se mapiraju kategorije građana koje su u lučkim područjima zahvaćene ili u riziku od energetskog siromaštva (umirovljenike, nezaposlene osobe i sezonske radnike, jednoroditeljska kućanstva, osobe s invaliditetom te osobe koje žive u ruralnim područjima u energetski neučinkovitim kućanstvima).

Iako javni pozivi JLP(R)S-a koji se bave energetskim siromaštvom često nisu dovoljno usmjereni prema krajnjim korisnicima, pozitivan je primjer Grad Križevci koji osim sufinanciranja pripreme projektne dokumentacije za izradu projekta te izgradnju sunčanih elektrana, sufinancira i toplinsku izolaciju tavana stambenog prostora za ranjive skupine građana. Potonje je u praksi polučilo dobre rezultate jer izdaci za izolacijski materijal nisu veliki, nisu potrebne kompleksne građevinske intervencije, a uštede na grijanju u zimskim mjesecima kreću se oko 40% jer se najveći dio topline kuća prizemnica gubi zbog neizoliranih tavana.

Grad Gospić je partner na međunarodnom projektu LIFE ReHabita kojemu je cilj ponuditi inovativnu i sveobuhvatnu strategiju borbe protiv rastućeg siromaštva u Europi. U sklopu projekta su u Gospiću održane radionice i panel rasprave s ciljem osvještavanja građana o važnosti korištenja obnovljivih izvora energije u svrhu suzbijanja energetskog siromaštva.

Grad Varaždin je izvijestio da Regionalna energetska agencija Sjever (REA) savjetuje građane o mjerama kojima se mogu smanjiti troškovi energenata, načinima njihova financiranja te pomaže u pripremi prijava na javne pozive FZOEU za sufinanciranje energetske obnove obiteljskih kuća. REA provodi i projekt I-PRODER u sklopu kojega je Grad Varaždin odabrao 50 potencijalnih korisnika kojima će se pregledati stambeni objekti i izvijestiti o njihovom energetskom stanju.

S obzirom na različite prakse kojima se JLP(R)S bore protiv energetskog siromaštva, građani su u nejednakom položaju ovisno o mjestu stanovanja te u velikoj mjeri ovise o kapacitetima jedinica da se prijavljuju na EU projekte. Stoga predlažemo da jedinice regionalne samouprave prate pojavnosti energetskog siromaštva na svome području te da donesu sveobuhvatne dokumente u kojima se osim analize postojećeg stanja, predlažu mjere za suzbijanje energetskog siromaštva te da o tome na prikladan način kontinuirano informiraju građane.

Pravo na vodu i vodne usluge

Pristup zdravstveno ispravnoj vodi neophodan je uvjet za očuvanje zdravlja i osiguranje dostojanstvenog života. Ljudi bez pristupa zdravstveno ispravnoj vodi su suočeni s ozbiljnim izazovima koji utječu na kvalitetu života, jer je ista neophodna za održavanje osobne higijene, pripremu hrane i prevenciju bolesti.

Voda za piće i sanitarne potrebe sastavnica je prava na adekvatno stanovanje, što prepoznaje i UN-ov Program održivog razvoja do 2030. godine, u kojem se navodi da opskrba zdravstveno ispravnom vodom za piće po pristupačnoj cijeni zahtijeva ulaganja u infrastrukturu i sanitarne objekte.

Ustav RH  pravo na pitku vodu štiti posredno pa tako u čl. 2. st. 4. alineji 2. propisuje da Hrvatski sabor odlučuje o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime.

Zakonodavni okvir prepoznaje pravo na vodu i kroz širi pravni okvir, kao što su Zakon o vodama, Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva, Zakon o vodi za ljudsku potrošnju, Zakon o vodnim uslugama, Zakon o zaštiti okoliša te međunarodne obaveze, osigurava pristup vodi građanima.

U 2024. godini pučka pravobraniteljica je nastavila primati pritužbe građana da u pojedinim naseljima nema vodoopskrbne mreže, da se obustavlja opskrba vodom zbog ljetnih suša, kao i zbog neplaćanja računa za potrošnju vode.

U izvješćima za 2022. i 2023. godinu tadašnjem MGOR-u smo preporučili davanje naputka javnim isporučiteljima vodnih usluga da u slučaju obustave isporuke vode osiguraju minimalno 50 litara dnevno po članu kućanstva. Iako ova obveza javnih isporučitelja proizlazi iz Zakona o vodnim uslugama, nerijetko se ne ispunjava, što korisnicima znatno otežava svakodnevicu.

S obzirom da je sa stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) preuzelo poslove iz djelokruga dotadašnjeg MGOR-a koji se odnose na zaštitu okoliša, zaštitu prirode i vodnog gospodarstva, MZOZT se očitovalo da je u tijeku izrada posebnog naputka javnim isporučiteljima radi provedbe ove preporuke. Navodi se da će izradi naputka prethoditi rasprava MZOZT-a s Hrvatskom grupacijom vodovoda i kanalizacije radi osiguranja njegove jednake primjene s obzirom na specifičnost 41 uslužnog područja. Naime, uslužna područja su različita po broju stanovnika, godišnjoj količini isporučene vode, konfiguraciji tla, geografskoj i prometnoj povezanosti, veličini i rasporedu ruralnog područja i tehničkim mogućnostima isporučitelja da osiguraju 50 litara zdravstveno ispravne vode po stanovniku dnevno. Kao primjer se navode veliki gradovi, poput Zagreba, u kojem je već postavljen veći broj javnih slavina i zdenaca (ukupno 166, a svake godine se planira postaviti 17 novih) iz kojih se voda može koristiti bez ograničenja i besplatno, uz javnu objavu karte s lokacijama slavina. Ukazano je da manji isporučitelji, čije je područje uglavnom ruralno, nemaju tehničke mogućnosti putem sustava javne vodoopskrbe i javnih slavina osigurati stanovništvu propisanu količinu vode, već im JLS-i pomažu u isporukama autocisternama. Navedeno je i da će se pri izradi naputka posebna pozornost posvetiti udaljenim otocima gdje se isporuka obavlja brodovima i autocisternama. Stoga nastavljamo pratiti provedbu ove preporuke.

I 2024. godine postupali smo po pritužbama zbog redukcije vode u sušnom razdoblju. Na vrhuncu turističke sezone u kolovozu Vodovod d.o.o. Zadar je izvijestio medije o prekidima/obustavi isporuke vode na područjima Gornje Selo 1 Kožino – Gornje Selo i dijelu naselja Vrsi.

Tako nam se pritužio vlasnik kuće u Gornjem Selu u Općini Vrsi, gdje je u ljetnim mjesecima isporuka potpuno obustavljena. U tijeku ispitnog postupka Vodovod d.o.o. Zadar nas je obavijestio da su postavljene dvije cisterne. Ujedno smo obaviješteni da je u cilju rješavanja problema vodoopskrbe izrađen projekt Vodoopskrbni cjevovod “Duševića mlin – Vrsi“, no da realizacija projekta ne ovisi u potpunosti o Vodovodu d.o.o. Zadar jer je potrebno osigurati financijska sredstva od strane JLS ili Hrvatskih voda te riješiti složene imovinskopravne odnose.

Sukladno Direktivi 2000/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. godine kojom se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice na području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) neprihvatljivo je da neki vid vodoopskrbe bude izvan kontrole i sustava upravljanja vodoopskrbom. Radi provedbe reforme vodnog sektora 2019. godine je donijet Zakon o vodnim uslugama te 2021. godine Uredba o uslužnim područjima, kojom se definira 41 uslužno područje. Reformom vodnog sektora želi se osigurati ravnomjeran razvoj vodnih usluga i učinkovita provedba investicija te smanjiti broj isporučitelja vodnih usluga, kako bi se ojačali njihovi kapaciteti i povećala kvaliteta usluge građanima, odnosno povećala pristupačnost zdravstveno ispravnoj vodi.

Sukladno posljednjim dostupnim podacima, u RH u 2023. godini 6% stanovništva nije imalo mogućnost priključka na sustav javne vodoopskrbe. Na potresom pogođenom području Sisačko-moslavačke županije mogućnost priključka na vodoopskrbnu mrežu imalo je 94 % stanovništva, a stvarno priključenih je bilo 85%, što ukazuje da se preostali dio stanovništva opskrbljuje vodom iz sustava koji su izvan sustava upravljanja vodoopskrbom. Ovi građani opskrbljuju se vodom iz lokalnih vodovoda i individualne vodoopskrbe (zdenci, bunari, cisterne i slično), o čemu pišemo i u dijelu o utjecaju potresa na ostvarivanje ljudskih prava.

Prema podacima MZOZT-a, reforma vodnog sektora je u završnoj fazi, odnosno od 41 uslužnog područja na kojem je potrebno provesti integraciju, provedena je u potpunosti ili djelomično na 36 uslužnih područja. Okončanje vodne reforme očekuje se do kraja siječnja 2025. godine.

Osim dostupnosti vode bitna je i njezina cijena, koja je rasla tijekom 2024. godine, o čemu su nas, primjerice, izvijestili gradovi Virovitica, Karlovac, Imotski i Zadar.

Prema podacima Hrvatskih voda o gubicima vode, postotak neprihodovane vode u javnim vodoopskrbnim sustavima u RH zadnjih nekoliko godina iznosi 50%, a prema podacima koje su im dostavili javni isporučitelji vodnih usluga, taj postotak će i u 2024. godini ostati na istoj razini. Veliki gubici vode se primjećuju kod javnih isporučitelja kod kojih je u tijeku izgradnja velikih projekata aglomeracije, kao i u Gradu Zagrebu. Hrvatske vode su 2018. godine pokrenule desetogodišnji Program sufinanciranja smanjenja gubitka vode na koji je utrošeno 4.670.000 eura.

Važna je i kvaliteta vode. Prema dostupnim podacima, u 2021. godini je u okviru državnog monitoringa vode za ljudsku potrošnju unutar javnih distribucijskih sustava uzorkovano 7.955 uzoraka, od kojih je 139 odnosno 1,8% bilo neispravno. U 2022. godini uzorkovano je 7.873 uzoraka vode, od kojih je 156  odnosno 1,98% bilo neispravno, dok je u 2023. godini od 8.104 uzoraka 166 odnosno 1,99% bilo neispravno. Stoga se može zaključiti da nije došlo do velikih promjena u broju neispravnih uzoraka u razdoblju 2021. – 2023. godine. No zabrinjavaju rezultati analiza koji su pokazali da je od 404 uzoraka iz lokalnih vodovoda 204 zdravstveno neispravno, odnosno 50,5%, što je 8,37% više nego 2022. godine.

Stambeno zbrinjavanje

U ovom poglavlju donosimo pregled normativnih aktivnosti vezanih za stambeno zbrinjavanje te obrađujemo izazove s kojima se  suočavaju građani, posebice žrtve obiteljskog nasilja i bivši nositelji stanarskog prava te preostali stambeno nezbrinuti korisnici regionalnog programa stambenog zbrinjavanja.

U 2024. godini donesena je nova Uredba o kriterijima za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje,  usklađena s izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (ZSZPP) iz 2023. godine. Njome se po prvi puta status bivšeg nositelja stanarskog prava uvodi kao kriterij za bodovanje prijava za stambeno zbrinjavanje. To je bilo potrebno uvesti jer je stupanjem na snagu ZSZPP iz 2023. godine prestala važiti odredba na temelju koje je donesena Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihova stambenog zbrinjavanja (Uredba). Povećan je i broj bodova podnositelju prijave ili članu kućanstva koji ima utvrđen status žrtve nasilja u obitelji, kao  i broj bodova za podnositelje prijava mlađe životne dobi, čime se nastoji potaknuti naseljavanje, odnosno ostanak mladih na potpomognutim područjima.

Tijekom godine donesena je i Odluka o donošenju programa izgradnje i obnove stambenih jedinica u državnom vlasništvu na potpomognutim područjima RH za stambenom zbrinjavanje mladih osoba i mladih obitelji.  Tako je prihvaćena naša preporuka o definiranju mlade osobe, odnosno mlade obitelji. Također je prihvaćeno da se boduje samohrano roditeljstvo kod prijava na lokalnoj razini, kao i da se u slučajevima istog broja bodova prednost daje osobama deficitarnih struka i zanimanja koji dolaze u potpomognuta područja.

U više ranijih izvješća ukazivali smo na potrebu donošenja propisa kojim bi se na sveobuhvatan način rješavalo pitanje stambenog zbrinjavanja te koji bi se odnosio na čitavo područje RH. Međutim, ZSZPP se i dalje odnosi samo na potpomognuta područja te područja posebne državne skrbi. Iznimno, samo pojedini korisnici ovoga Zakona mogu se stambeno zbrinuti na čitavom području RH, poput žrtava nasilja u obitelji, kadrova za čijim radom postoji posebna potreba, osoba u objektima organiziranog smještaja, korisnika Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, osoba sa statusom bivših nositelja stanarskog prava te članova njihovih obitelji. Ipak, Nacionalni plan stambene politike RH do 2030. godine trebao bi rezultirati i donošenjem izmjena i dopuna ZSZPP-a s novim modelima stambenog zbrinjavanja te novog Zakona o priuštivom stanovanju.

Izazovi pri ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje

„Uredu PGP-a Sisak obratila se stranka S.B. iz Barilovića vezano uz problematiku dugotrajnosti postupanja u sustavu stambenog zbrinjavanja, tj dugotrajnosti čekanja od dana podnošenja zahtjeva do danas, a riječ je o preko 10 godina. Tijekom 2014. godine zahtjev za stambeno zbrinjavanje, dodjela osnovnog građevnog materijala, model E1, podnijela je majka stranke, K.B. Ona je bila nositelj, a ostala dva člana su bili S.B. (sin) te M.B. (snaha). K.B. je preminula nekoliko mjeseci nakon podnošenja zahtjeva. S.B. nakon smrti majke, javio je promjene u nadležni ured državne uprave (sada županijski ured Karlovačke županije), gdje tada uključuje kao člana kućanstva i punicu A.V. koja je svo vrijeme i živjela sa kćeri i zetom. Pozitivno rješenje o pravu na organiziranu ugradnju, model E4,  zaprima u kolovozu 2021., međutim isto još uvijek nije izvršeno, a period čekanja od 2014. do danas je nerealan za životno situaciju u kojoj se našla obitelj S.B.-a.“

Dugotrajnost ostvarivanja prava je već godinama jedan od najvećih problema u području stambenog zbrinjavanja.

Velika je razlika između broja prijava i broja raspoloživih stambenih jedinica te je nedostatan iznos sredstava osiguranih u Državnom proračunu za ove potrebe. Stoga ne čudi što su se i nama i udrugama, poput PGP-a Sisak, stranke mahom obraćale zbog dugotrajnosti ostvarivanja prava na stambeno zbrinjavanje. Zbog toga ponavljamo raniju preporuku.

Navedeno se odnosi na sve modele stambenog zbrinjavanja iz čl. 7. ZSZPP-a, no situacija je ipak nešto bolja u pogledu modela stambenog zbrinjavanja darovanjem građevnog materijala za obnovu, dogradnju/nadogradnju i završetak postojeće obiteljske kuće u vlasništvu korisnika ili izgradnju obiteljske kuće na građevinskom zemljištu u vlasništvu korisnika (model D) te se kroz ovaj model stambeno zbrinulo najviše podnositelja prijave. Međutim, da bi podnositelj po ovome modelu mogao ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje, uvjet je da je vlasnik građevinskog zemljišta, što većina nije.

Tijekom izvještajnog razdoblja zaprimili smo informaciju udruge koja se odnosila na problematiku neobjavljivanja podataka o modelima stambenog zbrinjavanja koji su dostupni u pojedinim jedinicama lokalne samouprave unutar županije za koju se odnosi prijava za stambeno zbrinjavanje. Naime, podnositelji prijave u trenutku podnošenja prijave nemaju informaciju o dostupnim nekretninama za pojedine modele stambenog zbrinjavanja i gdje se te nekretnine nalaze, a dužni su navesti u kojoj JLS žele ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje. Tek ukoliko to zatraže dobiju podatak o lokacijama raspoloživih nekretnina. S obzirom na očekivanje da unaprijed označe model i u kojoj JLS žele ostvariti stambeno zbrinjavanje, ove informacije bi trebale biti javno dostupne. Prema našem saznanju, pravni prednik MPUGDI-a, Uprave za stambeno zbrinjavanje, odnosno Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje objavljivao je na svojoj mrežnoj stranici popis lokacija i modela stambenog zbrinjavanja na tim lokacijama, dok se sada samo objavljuje broj obitelji koje se planiraju stambeno zbrinuti po određenom modelu tijekom godine.

Slijedom toga, preporučujemo Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te županijama, odnosno Gradu Zagrebu da na svojim mrežnim stranicama, uz Javni poziv za podnošenje prijava za stambeno zbrinjavanje, objave i popis raspoloživih lokacija i modela stambenog zbrinjavanja na tim lokacijama.

I dalje su neriješeni problemi bivših nositelja stanarskog prava kojima je pravomoćnim i izvršnim rješenjima priznato pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području (najčešće) primorskih županija, koja nisu provedena. Prema MPUGDI-u tijekom 2024. godine bilo je 487 pravomoćnih i izvršnih rješenja o ostvarenom pravu na stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava kojima još uvijek nije dodijeljen stambeni objekt. Pri tome MPUGDI je navelo da se 273 korisnika ne odazivaju pozivu za preuzimanje dodijeljene stambene jedinice ili je s njima otežano stupanje u kontakt.

I tijekom 2024. godine postupali smo po pritužbi u kojoj je navedeno da je pritužitelj kao član obitelji svoje majke, bivše nositeljice stanarskog prava, još 2015. godine ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na području Dubrovačko-neretvanske županije. No niti devet godina od rješenja, donesenog po zahtjevu iz 2004. godine, ono nije izvršeno. S tim u svezi MPUGDI je navelo da na području navedene županije nema stambenih jedinica u državnom vlasništvu, a slično je i u drugim priobalnim županijama. MPUGDI navodi kako se korisnicima nudi mogućnost ostvarivanja prava u drugim dijelovima potpomognutih područja u kojima raspolaže stambenim fondom ili po drugom modelu stambenog zbrinjavanja, no to u praksi ne doprinosi rješenju ovoga problema.

Dodatni problem bivših nositelja stanarskog prava je i dugotrajnost postupaka povodom podnesenih zahtjeva za otkup stanova, pri čemu su se započeti postupci ponekad dovršavali tek po primitku naših dopisa u kojima smo tražili očitovanja o razlozima dugotrajnosti postupanja.

 „Javljam se po tko zna koji put. Vama koji ste mi do sada dosta pomogli. Zadnji Vaš dopis iz 2022. g. napisali ste da otkup moga stana ide u dobrom smjeru i ako bude kakvih problema u toj završnoj fazi da Vam se ponovo obratim. Mislila sam da neće biti potrebno, ali nažalost kao i do sada uvijek se moram Vama obratiti “

Više osoba nam se pritužilo da su ih, nakon podnošenja zahtjeva za otkup stambenih jedinica na kojima su ostvarili pravo na stambeno zbrinjavanje, službenici MPUGDI-a često obilazili radi provjere korištenja stambenih jedinica. Iako je nesporno da MPUGDI ima pravo, u skladu s Godišnjim planom kontrole, provoditi kontrole korištenja stambenih jedinica kojima upravlja u ime RH, neki korisnici, mahom bivši nositelji stanarskih prava, navode da ih se kontrolira prečesto, a napose nakon podnošenja zahtjeva za otkup stana, što im stvara nelagodu te im ograničava slobodu kretanja.

 „Poštovana, vjerujem da ste upoznati s mojim predmetom, ja sam V.L. i zahvaljujući, između ostaloga, Vama dobila sam stan na dvije godine zbog obiteljskog nasilja. Kako te dvije godine istječu, podsjetili su me iz …ureda kako neće biti problema u produžavanju, jer nemam ništa na svom imenu i prezimenu, ni nekretnine, ni pokretnine. U međuvremenu sam ostvarila mirovinu u … i to je sve što sam ostvarila. I imala sam problema dok mi tu ispodprosječnu mirovinu nisu prenijeli u Erste banku u Republici Hrvatskoj. Kad sam to rješenje predala gospođi M. iz Područnog ureda u S., slijedećeg jutra me odmah nazvala, najblaže rečeno POVIŠENIM TONOM, kako sam mogla biti prijavljena u  … , a što sam morala učiniti , jer sam, kao što imate uvid, 2017. pobjegla …kod brata od nasilnog supruga i tada sam morala imati osobnu, jer su me provjeravali“

Koliko je značajno produljenje stambenog zbrinjavanja žrtva nasilja u obitelji  za dodatne dvije godine vidljivo je iz uvodno citirane pritužbe. Pritužiteljica nam se i ranije obraćala zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na privremeno stambeno zbrinjvanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu u trajanju od dvije godine, sukladno čl. 45. st. 3. ZSZPP-a kao žrtvi nasilja u obitelji, što joj je i priznato rješenjem županije 2022. godine. U tijeku korištenja stana izmjenjen je čl. 45. ZSZPP-a te je omogućeno da se nakon proteka dvije godine korištenje produži još dvije godine ako razlozi zbog kojih je rješenje doneseno i dalje traju, što se utvrđuje u postupku pred nadležnim upravnim tijelom. To se prema prijelaznoj odredbi primjenjuje i na postojeće korisnike pa tako i na pritužiteljicu.

Međutim, izvjesno je da pritužiteljici, kao i nekim drugim korisnicima stambenog zbrinjavanja za žrtve obiteljskog nasilja niti nakon proteka dodatnog roka od dvije godine neće prestati razlozi zbog kojih je doneseno prvotno rješenje, pa smo ukazali da bi se takvo stambeno zbrinjavanje trebalo omogućiti sve dok traju okolnosti zbog kojih je odobreno. Predložili smo i omogućavanje trajnog stambenog zbrinjavanje u posebnom stambenom objektu žrtvama obiteljskog nasilja koje su već ranije ostvarile pravo na stambeno zbrinjavanje, o čemu smo detaljnije pisali u Izvješću za 2022. godinu.

Regionalni program stambenog zbrinjavanja

 „U prosincu 2020. g.podnio sam u Karlovačku županiju zahtjev za davanjem za najam stana u državnom vlasništvu na području Općine Vojnić za sebe, izvanbračnu suprugu te dvoje kćeri. Nemam u vlasništvu ili suvlasništvu na području RH ili na području drugih država drugu useljivu kuću ili stan odgovarajuće stambene površine te unazad 15 godina nisam istu prodao, darovao ili na bilo koji drugi način otuđio prije podnošenja prijave prvostupanjskom tijelu Karlovačke županije “

S danom 30. lipnja 2023. godine završena je implementacija posljednjeg odobrenog potprojekta HR9, no i u 2024. godini je prema očitovanju MPUGDI-a preostalo još 14 korisnika koji su uvršteni u plan stambenog zbrinjavanja kroz Nacionalni program stambenog zbrinjavanja, koji će se prioritetno rješavati po osiguravanju odgovarajućih stambenih jedinica.

Tako nam se obratio pritužitelj kojemu je, zajedno sa suprugom i dvije kćerke, rješenjem iz 2020. godine priznato pravo na stambeno zbrinjavanje kroz navedeni potprojekt, no do zatvaranja potprojekta nije sklopljen ugovor o najmu niti mu je dodijeljena stambena jedinica. Naveo je da stambene jedinice nisu kupljene te da mu je nejasno kako će ih se stambeno zbrinuti te hoće li imati prioritet u odnosu na podnositelje koji se stambeno zbrinjavaju redovnim putem kroz liste prvenstva. MPUGDI-a je vezano za konkretnu pritužbu navelo da je upoznato sa slučajem ovog pritužitelja te da će u kratkom roku biti stambeno zbrinut u stambenoj jedinici obnovljenoj na području Karlovačke županije.

Iako je MPUGDI vezano za preporuku iz Izvješća za 2023. godinu navelo da je preporuka da stambeno zbrine preostale korisnike regionalnog programa stambenog zbrinjavanja u provedbi, odnosno da je do posljednjeg kvartala 2024. godine stambeno zbrinuto pet takvih korisnika, i dalje je 14 ovakvih korisnika nezbrinuto. Pritužitelj, kao i ostale osobe u sličnoj situaciji, prema kriterijima UNHCR-a smatraju se izrazito ranjivom skupinom, a iz odgovora MPUGDI-a nije razvidno kada će biti stambeno zbrinuti.

Međuresorna suradnja

Temeljem članka 47. st. 2. i 3. ZSZPP-a provodi se međuresorna suradnja MPUGDI-a s jedinicama lokalne samouprave, čiji je cilj povećati raspoloživi stambeni fond i stambeno zbrinjavanje obitelji u potrebi. Lokalne jedinice u pravilu nude građevinsko zemljište opremljeno osnovnom komunalnom infrastrukturom i oslobađaju od plaćanja komunalnog doprinosa, a u nekim situacijama se koristi i raspoloživo građevinsko zemljište u vlasništvu RH.

Prema očitovanju MPUGDI-a tijekom 2024. godine sklopljeno je pet ovakvih sporazuma, s Općinom Vrpolje te gradovima Otokom, Obrovcem, Drnišom i Vukovarom, a u pripremi je još pet sporazuma: s Novskom – prijenos vlasništva tri stana s RH na Novsku radi osiguranja priuštivog stanovanja; Cetingradom – rekonstrukcija i dogradnja višestambene zgrade s deset stanova; Grubišnim Poljem – izgradnja zgrade s 20 stanova; Ilokom – izgradnja zgrade s 20 stanova; te Vinkovcima – program suradnje darovanjem građevnog materijala. MPUGDI je navelo i da su završeni radovi na izgradnji višestambene zgrade u Gradu Drnišu s 25 stanova te zgrada u Novskoj s 20 stanova.

Pored navedenog, a temeljem ranije sklopljenih sporazuma o međuresornoj suradnji, u projektiranju ili javnoj nabavi za izbor projektanta ili izvođača radova i nadzora na dan 31. prosinca 2024. godine bilo je osam projekata (12 zgrada): Knin – izgradnja tri zgrade s 84 stana, Konavli – izgradnja dvije zgrade sa šest stanova, Brinje -adaptacija jedne zgrade sa sedam stanova, Vrpolje izgradnja jedne zgrade s 20 stanova, Otok izgradnja jedne zgrade s 20 stanova, Obrovac adaptacija jedne zgrade s 10 stanova, Drniš II izgradnja jedne zgrade s 25 stanova te Vukovar izgradnja dvije zgrade s 42 stana.

Ovakva suradnja i sporazumi doprinose bržem rješavanju stambenog pitanja korisnika na područjima gdje MPUGDI ne raspolaže stambenim jedinicama, kao i privlačenju kadrova deficitarnih u pojedinim lokalnim sredinama, te bi bilo dobro da ih je što više. MPUGDI navodi da je u provedbi naša preporuka da s JLS-ima inicira sklapanje sporazuma o međuresornoj suradnji, napose s onima u kojima bivši nositelji stanarskog prava čekaju dodjelu stambenog objekta duže vrijeme nakon ostvarenog prava na stambeno zbrinjavanje.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Prava starijih osoba, Mladi, Pravo na zdravlje, Socijalna skrb: siromaštvo i ljudska prava, Graditeljstvo, Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla i Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.