Prava starijih osoba

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz starije osobe pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Socijalna sigurnost starijih osoba

• Mirovinsko osiguranje

• Domovi za starije i nemoćne

• Nasilje nad starijim osobama

• Ugovori o uzdržavanju

Socijalna sigurnost starijih osoba

Prema posljednjoj dostupnoj Procjeni stanovništva (za 2023. godinu) 22,87% stanovništva RH bilo je starije od 65 godina. U Šibensko-kninskoj županiji živjelo je najviše stanovnika starijih od 65 godina (27,9%), a preko četvrtine stanovništva starijeg od 65 godina imale su još i Primorsko-goranska (26,2%), Ličko-senjska (26%), Sisačko-moslavačka (25,3%) i Karlovačka županija (25,1%).

Stopa rizika od siromaštva za osobe starije od 65 godina u 2024. godini ponovno je nastavila rasti i iznosila je 37%, pri čemu za žene 40,1 %. Za starije osobe u jednočlanom kućanstvu, koje su kontinuirano u najvećem riziku od siromaštva od svih društvenih skupina, iznosila je čak 61,4%.

Zbog toga smo u Izvješću za 2023. godinu preporučili MRMSOSP-u da provede detaljnu analizu stanja u cilju razvijanja mjera radi zaustavljanja rasta siromaštva starijih osoba. Ministarstvo navodi kako provodi projekt “Dijagnoza siromaštva i socijalne isključenosti utemeljena na dokazima na regionalnoj/lokalnoj razini”, koji obuhvaća niz pitanja, od siromaštva djece do osiguravanja pristupa kvalitetnim uslugama za djecu u ranjivim situacijama, kao i rješavanje problema beskućništva, prostorne segregacije i potreba ranjivih pojedinaca svih dobnih skupina, što uključuje i starije osobe. Unutar projekta Svjetska banka je izradila Izvješće „Predložena metodologija za sustav administrativne baze podataka za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti na podnacionalnim razinama“, u kojemu su predložene aktivnosti i metodologija za sustav administrativne baze podataka za praćenje siromaštva i socijalne isključenosti na razini županija. Međutim, iz ovakvog odgovora MRMSOSP-a nije jasno u kojoj se mjeri analiza bavi starijim osobama i njihovim siromaštvom, koji su nalazi analize koja je provedena u odnosu na siromaštvo starijih niti da li i koje mjere ministarstvo planira poduzeti kako bi se zapravo zaustavio rast stope rizika od siromaštva za starije.

Veliki faktor siromaštva starijih su niske mirovine. Većina umirovljenika i  starijih osoba zbog niskih mirovina teško podnosi rast troškova života, pogotovo ubrzani rast cijena hrane, a životni standard koji zadovoljava osnovne životne potrebe održavaju uz pomoć članova obitelji koji rade ili iz vlastite imovine, ako njome raspolažu. Pozdravljamo da je planom zakonodavnih aktivnosti za 2025. godinu predviđeno donošenje novog Zakona o mirovinskom osiguranju kojim se, između ostaloga, planira izmijeniti i formulu za usklađivanje mirovina tako da se osigura primjerenija usklađenost mirovina prema povoljnijem indeksu rasta potrošačkih cijena i prosječne bruto plaće u omjeru 85:15, umjesto sadašnjeg omjera 70:30. I pučka je pravobraniteljica u Izvješću za 2023. godinu MRMSOSP-u preporučila da se izmjeni formulu za usklađivanje mirovina.

U 2024. godini mirovine su usklađivane kroz dva redovna usklađenja od 4,19% i 7,46%. Ipak,  mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO) u prosjeku su i dalje ostale niske – mirovina za prosinac 2024. za 1.131.542 korisnika starosne, prijevremene starosne, obiteljske i invalidske mirovine ostvarene prema ZOMO-u iznosila je 508,01 eura, a čak 415.835 korisnika starosnih, prijevremenih starosnih, obiteljskih i invalidskih mirovina ostvarenih prema ZOMO-u primalo je neto mirovinu do 400 eura.

Odlukama Vlade RH iz ožujka i rujna 2024. većini umirovljenika isplaćena su jednokratna novčana primanja od 50 eura, odnosno 60 pa do maksimalno 160 eura, a navedenim isplatama obuhvaćeni su i umirovljenici koji rade uz mirovinu, ali ukupnim primanjima ne prelaze postavljeni cenzus. Odlukom Vlade RH iz prosinca 2024. godine svim je umirovljenicima jednokratno isplaćeno 80 eura te su ovom isplatom obuhvaćeni i korisnici nacionalne naknade za starije osobe (osobe starije od 65 godina koje nisu korisnici mirovine).

Nakon što su s početkom 2024. godine stupile na snagu izmjene Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe značajno je porastao broj njenih korisnika. Navedenim izmjenama, koje smo preporučali, ublaženi su uvjeti za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu – smanjen je uvjet prebivališta s 20 na 10 godina, povećan je prihodovni cenzus po osobi u kućanstvu te je ostvarivanje ovog prava omogućeno i u slučajevima kada je pokrenut postupak za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništenje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe u iznosu od 150 eura u prosincu 2024. godine ostvarilo je 17.849 starijih osoba – najviše u Osječko-baranjskoj županiji (1.779), Splitsko-dalmatinskoj županiji (1.746) i u Gradu Zagrebu (1.400 korisnika) te u Brodsko-posavskoj županiji (1.370). Dodatno je porastao udio žena u broju korisnika pa tako sada čine četiri petine (80,25%) svih korisnika nacionalne naknade, dok su do 2024. godine (prije stupanja na snagu izmjena Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe) činile otprilike dvije trećine korisnika nacionalne naknade (64,48%).

Izmjenama Zakona uvedena je i mogućnost dostave naknade korisnicima poštom, čime je ispunjena još jedna preporuka pučke pravobraniteljice te je, prema podacima HZMO-a, u prosincu 2024. 6.221 korisnik nacionalne naknade istu primio putem pošte.

Ipak, pri ovim izmjenama predlagali smo da se i dodatno podigne iznos nacionalne naknade za starije, što nije učinjeno. Naime, ovim izmjenama naknada je povišena sa 120,71 eura na 150 eura, što je ne samo nedovoljan iznos za podmirenje osnovnih životnih potreba, već je i još uvijek niži od ZMN-a (za starije samce), koja je u 2024. godini iznosila 195 eura. Također, kako bi adekvatnije pratila rast cijena i inflaciju, bilo bi dobro da se nacionalna naknada za starije usklađuje dva puta godišnje, kao i mirovine.

Prema podacima HZMO-a, 2024. godine je podneseno 16.239 zahtjeva za nacionalnu naknadu za starije osobe, od čega je 72,45% pozitivno riješeno. Najčešći razlozi negativnih rješenja su prihodi kućanstva koji prelaze propisani cenzus, neispunjavanje propisanih godina života (65 godina života) te neispunjavanje 10-godišnjeg uvjeta prebivališta u RH.

 „Više puta sam se obraćao socijalnoj službi… do sada bez rješenja. Kao što vidite meni je 83 godine životne starosti i u R. Hrvatskoj nema riješena nikakva primanja, čak ni minimalnu zagarantovanu mirovinu koju država daje ovoj staračkoj populaciji. Također nemam riješeno ni zdravstveno osiguranje, nisam osiguran i u slučaju neke zdravstvene potrebe ne mogu se nigdje javiti“

Korisnici nacionalne naknade za starije osobe ujedno stječu status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju te mogu ostvariti pravo na naknadu za ugroženog kupca energenata, no prema podacima MRMSOSP-a na dan 31. prosinca 2024. samo je 3.144 starijih osoba koristilo naknadu za ugroženog kupca energenata temeljem statusa korisnika nacionalne naknade za starije osobe. Ovisno o mjestu prebivališta, mogu biti obuhvaćeni i socijalnim programima koje provode pojedine JLS. Ipak, korisnici nacionalne naknade i dalje ostaju daleko ispod praga siromaštva.

Iz zaprimljenih pritužbi vidljivo je da starije osobe nisu informirane o pravima koja bi mogle ostvariti u sustavu socijalne skrbi, da zbog narušenog zdravlja i otežane pokretljivosti ne mogu osobno doći u područne urede HZSR-a, a i da im je komunikacija s HZSR-om otežana jer djelatnike HZSR-a teško dobivaju na telefon. Poseban problem je dugotrajnost u postupanju HZSR-a i ZOSI-a pri odlučivanju o pravu na inkluzivni dodatak.

Vezano za starije korisnike ZMN-a, u 2024. godini su 3.174 osobe starije od 65 godina koristile pravo na ZMN, pri čemu se u odnosu na prethodne dvije godine uočava kontinuirani pad broja korisnika ZMN-a. Iako je generalno u odnosu na sve korisnike ZMN-a zabilježen pad broja korisnika, specifično u odnosu na starije pad broja je moguće povezan i s rastom broja  korisnika nacionalne naknade za starije osobe, s obzirom da se radi o pravima koja se međusobno isključuju.

Prema podacima HZSR-a tijekom 2024. godine starijim je osobama isplaćeno 35.803 jednokratnih naknada koje se priznaju samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova nastalih zbog trenutačnih životnih okolnosti nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.

Pod geslom “Protiv siromaštva” na Međunarodni dan starijih osoba (1. listopada) održan je u Zagrebu i Rijeci prosvjed umirovljenika na kojemu je iznesen zahtjev Vladi RH da prosječna mirovina bude 60% prosječne plaće. MRMSOP je najavilo novu formulu za usklađivanje, uvođenje jednogodišnjeg dodatka za umirovljenike (tzv. 13. mirovina), povećanje dodanog staža sa 6 na 12 mjeseci za svako rođeno/posvojeno dijete i redefiniranje bonifikacije za kasnije umirovljenje.

Ipak, i uz sve navedeno, problem siromaštva starijih – kako umirovljenika, tako i korisnika prava u sustavu socijalne skrbi te korisnika nacionalne naknade – zahtijeva dodatne analize te dugoročne i sustavne, ciljane mjere usmjerene na zaštitu standarda starijih osoba.

Mirovinsko osiguranje

S početkom 2024. godine stupile su na snagu izmjene i dopune više zakona s ciljem jačanja obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (2. mirovinski stup), tzv. mini mirovinska reforma, a radi se o Zakonu o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, Zakonu o mirovinskim osiguravajućim društvima te Zakonu o obveznim mirovinskim fondovima.

Među važnijim promjenama koje se odnose na 2. mirovinski stup su: povećanje iznosa isplate jednokratnog iznosa kapitaliziranih sredstava do 20% (ranije je bilo do 15%), izjednačavanje dodatka na mirovine u oba mirovinska stupa u visini od 27% (do tada je u 2. mirovinskom stupu dodatak iznosio 20,25%), ukidanje ulazne mjesečne naknade koja se plaćala za svaku mjesečnu uplatu u 2. mirovinski stup, smanjenje iznosa godišnje naknade za upravljanje na ukupnu svotu kapitalizirane štednje, što će rezultirati i smanjenim oporezivanjem kapitalizirane štednje građana, mogućnost prebacivanja građana iz jedne u drugu kategoriju mirovinskog fonda tijekom cijele godine, a ne samo jednom godišnje, kao i širu mogućnost ulaganja mirovinskih fondova s ciljem ostvarivanja većih prinosa građanima.

Poteškoće u ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja

„Poštovani, obraćam se jer više ne znam na koji način da ubrzam postupak u mirovinskom osiguranju. Zbog nerješavanja mog statusa u mirovinskom osiguranju ugrožena mi je egzistencija od 4. mjeseca 2024., nemam prihoda, osim za rad od 1 sata dnevno (150,00 EUR-a) te mi je isto onemogućeno daljnje liječenje, jer dio terapija nakon infarkta leđne moždine moram plaćati/nisu mi odobrene toplice.“

Prema podacima HZMO-a tijekom 2024. godine 63% zahtjeva riješeno je u roku od 60 dana (dok je za 37% zahtjeva prosječno trajanje postupka za priznavanje prava na tuzemnu mirovinu bilo od 61 do 68,6 dana).

HZMO napominje da je u pojedinim predmetima trajanje postupka dulje od 60 dana vezano uz provođenje posebnog ispitnog postupka prema odredbi čl. 51. ZUP-a u kojem se ovisno o okolnostima i složenosti svakog predmeta pribavljaju dokazi. Stoga HZMO ne može donijeti niti rješenje o isplati predujma mirovine ako prema dokazima raspoloživima u trenutku podnošenja zahtjeva ne može utvrditi da osiguranik ispunjava uvjete mirovinskog staža za priznavanje prava na mirovinu, jer u tom slučaju postoji rizik od nepripadne isplate mirovine na štetu proračuna RH.

S tim u svezi, ukazujemo kako je čl. 101. st. 2. ZUP-a propisano da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva. To znači da se i u slučajevima posebnog ispitnog postupka ne bi smjelo prekoračiti rok od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva.

U pritužbama pučkoj pravobraniteljici tzv. novih umirovljenika ukazuje se da dugotrajnost postupanja HZMO-a, što umnogome otežava život starijima. Posebice je problematično ako zbog dugotrajnosti postupka ostvarivanja prava na mirovinu osoba u međuvremenu ostane i bez prava na zdravstveno osiguranje temeljem statusa osiguranika (temeljem zaposlenja), a nije ga uspjela ostvariti temeljem statusa umirovljenika.

HZMO navodi da nije nadležan za vođenje postupaka prijave i odjave na zdravstveno osiguranje, već je to u nadležnosti HZZO-a. No, HZMO napominje da je Sporazumom o sadržaju i načinu dostave podataka o statusu osiguranika u mirovinskom osiguranju iz 2013. godine, uvedeno povezivanje sustava HZMO-a i HZZO-a. Uz to je istaknuto da se u slučaju nedonošenja rješenja o priznavanju prava na mirovinu u roku od 30 dana od prestanka osiguranja, podnositelj zahtjeva može obratiti HZZO-u radi reguliranja statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, čime se teret reguliranja predmetnog statusa prebacuje na korisnika mirovine umjesto da se riješi po službenoj dužnosti.

Postupali smo po pritužbi na dugotrajnost postupka ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu. Pritužiteljica je navela da je njezina izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite u studenom 2023. godine podnijela prijedlog za ocjenu njezine radne sposobnosti. Navela je i da joj je rečeno da može birati između invalidske i starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, no i da joj je egzistencija ugrožena jer je još od travnja 2024. godine, kada je prekinula bolovanje, bez prihoda, kao i da joj je onemogućeno daljnje liječenje, jer dio terapija nakon infarkta mora plaćati. HZMO dugotrajnost postupanja opravdava dugotrajnošću vještačenja ZOSI-a, a dodatno i da je tijekom postupka od pritužiteljice zaprimio i zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Nakon nalaza i mišljenja ZOSI-a HZMO joj je u listopadu 2024. priznao pravo na invalidsku mirovinu, a potom je odbio zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika.

Iako je jasno da se rješenje o pravu na invalidsku mirovinu ne može donijeti bez prethodno provedenog vještačenja ZOSI-a, ističemo da je ZMO-om propisano da se rješenje na temelju nalaza i mišljenja ZOSI-a donosi najkasnije šest mjeseci od dana podnošenja prijedloga doktora medicine, odnosno zahtjeva osiguranika.

S početkom 2023. godine korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine omogućeno je korištenje dijela obiteljske mirovine uz vlastitu mirovinu, a tijekom 2024. godine HZMO-u je podneseno 18.919 zahtjeva, od čega je 17.686 riješeno, s prosječnim trajanjem postupaka od 33,8 dana. U HZMO-u je zaprimljeno i 4.657 zahtjeva za isplatu dijela obiteljske mirovine primjenom Uredbi EU o koordinaciji socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, od kojih je 4.019 riješeno, uz prosječno trajanje postupka od 52,7 dana.

S obzirom na smanjeni priljev zahtjeva za priznavanje prava na dio obiteljske mirovine u 2024. godini u odnosu na 2023. godinu, smanjeno je i prosječno trajanje navedenog postupka, no pojavljuju se neki novi problemi.

Tako smo zaprimili pritužbu gospođe koja je u trenutku podnošenja zahtjeva za obiteljsku mirovinu imala preko 65 godina života, ali joj je odbijen zahtjev jer u trenutku smrti supruga nije ispunjavala uvjet dobi odnosno nije imala 50, a niti 45 godina života. Navedeno onemogućuje udovicama i udovcima ostvarivanje prava na dio obiteljske mirovine uz svoju osobnu mirovinu, iako su stekli uvjet dobi i mirovinskog staža za priznavanje prava na neku od osobnih mirovina.

Cilj drugog mirovinskog stupa, u koji se uplaćuju doprinosi osiguranika koji se vode na njihovim osobnim računima i koji se ulažu u imovinu koja ostvaruje prinos, je proširenje izvora financiranja mirovina i postizanje veće odgovornosti pojedinca za vlastitu sigurnost u starijoj dobi. U 2024. godini se za mirovinu iz oba mirovinska stupa odlučilo 5.077 korisnika, što je povećanje od 100,35% u odnosu na 2023. godinu, kada ih se odlučilo 2.530. Istovremeno, gotovo je isti broj korisnika mirovine samo iz 1. mirovinskog stupa – u 2023. godini 9.301 korisnika izabralo je mirovinu iz 1. mirovinskog stupa, a u 2024. godini to ih je učinilo 9.293.

Usprkos informacijama koje su o mirovini iz oba mirovinska stupa dostupne na internetskim stranicama REGOS-a i HZMO-a, iz pritužbi je vidljivo da je proces odabira mirovine iz prvog, odnosno prvog i drugog mirovinskog stupa za buduće umirovljenike i dalje konfuzan i stresan te da su im često potrebna dodatna razjašnjenja i pomoć.

Već navedenim izmjenama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima propisana je obveza REGOS-a da za potrebe donošenja odluke o izboru mirovine članu fonda obvezno dostavi obavijest o informativnom izračunu. Propisano je i da će HANFA pravilnikom urediti minimalni sadržaj o informativnom izračunu mirovine. Budući je HANFA tek krajem prosinca 2024. godine donijela Pravilnik o minimalnom sadržaju obavijesti o informativnom izračunu mirovine, njegovi stvarni učinci vidjet će se tek u narednom razdoblju. Slijedom toga ponavljamo preporuku HZMO-u i REGOS-u da buduće umirovljenike na lako dostupan i razumljiv način informiraju o njihovim pravima i koracima u postupku odabira mirovine iz prvog ili oba mirovinska stupa.

Pučka pravobraniteljica je tijekom 2024. zaprimila više pritužbi građana kojima ukazuju da im nije bilo na vrijeme ukazano da, ukoliko izaberu mirovinu samo iz 1. mirovinskog stupa, jer je to za njih povoljnije, neće moći povući dio kapitalizirane štednje iz 2. mirovinskog stupa i obrnuto, ukoliko se odluče na mirovinu iz oba mirovinska stupa radi povlačenja kapitalizirane štednje iz 2. mirovinskog stupa, time su prinuđeni prihvatiti mirovinu koja je za njih u iznosu moguće i nepovoljnija, nego mirovina iz samo 1. mirovinskog stupa.

Iako je čl. 99. ZMO-a omogućeno svim umirovljenicima, koji to mogu i žele, pravo na rad do polovice punog radnog vremena i zadržavanje prava na isplatu punog iznosa mirovine, ipak je jednoj skupini umirovljenika ovo pravo onemogućeno.

Tako nam se pritužio umirovljenik kojemu je za vrijeme trajanja radnog odnosa do polovice punog radnog vremena obustavljena isplata mirovine. Prema obrazloženju i područne i središnje službe HZMO-a, navodi se da je čl. 52. st. 1. ZOHBDR-a propisano da korisnici najniže starosne mirovine, starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremene starosne mirovine ili obiteljske mirovine na temelju ZOHBDR-a ili ZMO-a imaju pravo na najnižu mirovinu i u slučaju zaposlenja do polovice punog radnog vremena. Budući je pritužitelj bio korisnik prava na mirovinu u visini najniže mirovine pravilno mu je obustavljena isplata mirovine, jer se odredba čl. 52. st. 1. ZOHBDR-a odnosi na korisnike kojima je u isplati najniža mirovina, a priznato im je pravo na starosnu mirovinu, starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, prijevremenu starosnu mirovinu ili obiteljsku mirovinu. Budući da pritužitelj nije imao dovoljno mirovinskog staža za ostvarivanje prava na najnižu mirovinu, a ispunjavao je uvjete godina života (65 godina) te više od 100 dana u borbenom sektoru, priznato mu je pravo iz čl. 49. st. 3. ZOHBDR-a.

Slijedom navedenog, nije jasno zbog čega su korisnici prava na mirovinu u visini najniže mirovine izuzeti iz mogućnosti rada do polovice punog radnog vremena i zadržavanja prava na isplatu punog iznosa mirovine, pa pučka pravobraniteljica nastavlja postupanje.

Domovi za starije i nemoćne

U RH djeluje 45 decentraliziranih domova za starije i nemoćne osobe, dva državna doma te 322 pružatelja usluge smještaja drugih osnivača. Uz njih djeluje i 300 obiteljskih domova, koji u postojećem obliku mogu djelovati samo do 31. prosinca 2026. godine.

MRMSOSP navodi da ne raspolaže s podatkom o broju obiteljskih domova koji su uskladili svoj organizacijski oblik s odredbama ZSS-a. Udruga StarKA, koja okuplja pružatelje socijalnih usluga za starije u privatnom sektoru, procjenjuje da se oko 60% obiteljskih domova još nije uskladilo. Navode da je, uz skupoću i dugotrajnost postupka transformacije, poseban problem što povjerenstva (koja pri JRS donose rješenja o ispunjenosti mjerila za pružanje socijalnih usluga) nejednako tumače odredbe Pravilnika o mjerilima za pružanje socijalnih usluga te u nekim županijama obiteljskim domovima koji su u procesu transformacije postavljaju uvjete koje je, kako navode, gotovo nemoguće ispuniti.

U svibnju 2024. godine izmijenjen je Pravilnik o mjerilima za pružanje socijalnih usluga iz 2022. godine, no nigdje nije dostupan u pročišćenom tekstu, što pružateljima socijalnih usluga koji bi se Pravilnika trebali pridržavati otežava njegovo praćenje, pa bi ga bilo dobro objaviti u pročišćenom tekstu.

U odnosu na izmjene Pravilnika, posebno je problematična odredba koja propisuje da je pružatelj usluge smještaja dužan korisnicima 24 sata dnevno sve dane u tjednu osigurati odgovarajuću skrb i nadzor od strane stručnih, po novom, „ili drugih radnika“, a čime se de facto dozvoljava da svi domovi za starije i nemoćne rade bez medicinske sestre u smjeni, što je neprihvatljivo s obzirom na zdravstveno stanje i potrebe korisnika 3. i 4. stupnja usluge. „Drugi radnici“ (njegovatelji, socijalni radnici i dr.) naime nisu osposobljeni uočiti promjene u zdravstvenom stanju korisnika, prepoznati vitalno ugrožena stanja niti pružiti adekvatnu pomoć.

Posljedica je to činjenice da u domovima i dalje kronično nedostaje medicinskih sestara, a na raspisane natječaje rijetko se  javljaju. Zbog teških uvjeta rada nedostaje i njegovatelja/ica, a one koje rade su preopterećene te se ne mogu posvetiti korisnicima u dovoljnoj mjeri. Problem manjka osoblja vidljiv je i iz pritužbi članova obitelji korisnika koji navode da se njihovim članovima obitelji ne pruža adekvatna skrb i da nisu pod kontinuiranim nadzorom, a na manjak osoblja ukazuju i sami zaposlenici domova za starije.

„Ovako više ne možemo raditi jer na nas 9, koji se moramo izmjenjivati u 3 do 4 smjene, imamo previše korisnika za koje moramo skrbiti 24 sata dnevno. Svaki mjesec, već unatrag tri godine, svatko od nas radnika ima jako puno prekovremenog rada, di mi više fizički i psihički ne možemo podnijeti taj tempo rada i pritisak i stres, jer se osjećamo jako podcijenjeno, umorno, iscrpljeno i na rubu svih snaga…

Humani posao radimo na nehumani način, jer mi po korisniku za njegu imamo svega 4 minute. Zamislite da se ujutro probudite i u 4 minute morate se istuširati, oprati kosu, osušiti kosu, oprati zube, obući, promijeniti posteljinu na krevetu, skuhati si kavu, popiti tu kavu, napraviti si doručak, pojesti taj doručak i progovorit koju riječ sa svojom obitelji i tek onda krenuti na posao. I to ne samo jedan dan, nego svaki dan. Nemoguće jel da. Sad si zamislite kako je to kad mi dođemo kod nepokretnog korisnika i moramo napraviti svu njegu, zadovoljiti sve higijenske potrebe jedne osobe u roku od 4 minute. Svaki dan, kod svakog korisnika, njih 76 plus. Tim korisnicima uz svu njegu, potrebno je progovoriti i koju riječ jer ti korisnici nisu stvari, oni su živa bića koja zaslužuju poštovanje i razumijevanje svakoga od nas i za njihovo mentalno zdravlje je potrebno da imamo više vremena baviti se s njima individualno na način na kojem je njima najpotrebnije. A sa ovakvim načinom rada to je nemoguće ostvariti bez obzira na to kako se organiziramo jer je veliki manjak radne snage.

Korisnici ne dobiju adekvatnu skrb jer mi više to nismo u mogućnosti pružiti jer nas ima premalo, iscrpljeni smo i umorni, a trudimo se i dalje, dok je nama radnicima, sa ovakvim načinom rada i smjenama, uskraćeno vrijeme za odmor, oduzeto vrijeme za obitelj i hobije i slobodno vrijeme, a znate i sami da je radniku, pogotovo u takvoj ustanovi, i prijeko potreban fizički i psihički odmor.”

Iako se domovi snalaze sklapanjem ugovora o dodatnom radu sa stručnim osobljem, zapošljavanjem studenata, umirovljenika i stranih radnika kao njegovatelja, problem manjka djelatnika u domovima za starije i nemoćne gorući je problem koji je potrebno žurno rješavati. Važnost ovog problema prepoznalo je i MRMSOSP, koje navodi da je kroz Operativni plan dugotrajne skrbi planirano mapiranje stanja i utvrđenje potreba te rad na unapređenju kompetencija zaposlenih. No, s obzirom na kronični nedostatak stručnog osoblja u domovima za starije, s ovom mjerom se značajno kasni.

“ Živim u jednom domu (osnivač … županija)…Nas umirovljenike nitko ne doživljava, samo su puna usta treće životne dobi (kako je to zlatno doba) i ostale nebuloze…ako se požalimo dobijemo odgovor „ako vam se ne sviđa znate gdje su vrata“. Obitelji pomažu da platimo, ali i oni imaju djecu koju treba školovati. Nama mirovine ne mogu podnijeti ta nemoguća poskupljenja…“

U 2024. godini nastavljen je rast cijena smještaja u domovima za starije i nemoćne osobe. Mediji su izvještavali o velikim poskupljenjima u decentraliziranim domovima te o zabrinutim korisnicima čije mirovine ne pokrivaju poskupljenje. Cijene smještaja u jedinom decentraliziranom domu za starije i nemoćne u Karlovcu porasle su u 2024. godini 40%, dok su prethodno u 2023. godini porasle 20%. Cijena jednokrevetne sobe u Domu za starije i nemoćne osobe u Koprivnici porasla je 40%, smještaj u Domu za starije i nemoćne osobe u Splitu poskupio je u 2023. godini 30%, a u 2024. godini 40%, pri čemu Splitsko-dalmatinska županija kao osnivač navodi da su troškovi poslovanja rasli brže od cijena smještaja.

Više JRS-a osnivača decentraliziranih domova ukazalo je da je do porasta cijena došlo zbog porasta troškova energenata, hrane i plaća, no i da postojeći sustav financiranja, a posebno iznosi pomoći izravnanja iz državnog proračuna ne prate novonastale i povećane troškove usluga, da otežava redovno poslovanje te onemogućava daljnja ulaganja u povećanje kapaciteta i podizanje kvalitete usluge. Nadalje navode da MRMSOSP nije povisilo iznos kojim podmiruje troškove korisnika smještenih prema rješenjima HZSR-a. Zbog toga neke JRS iz vlastitih sredstava podmiruju razliku u cijeni koja je nastala poskupljenjem, poput Sisačko-moslavačke županije za Dom u Sisku.

Iako se cijene smještaja u decentraliziranim domovima diljem RH značajno razlikuju, i dalje su neusporedivo povoljnije od cijena koje se najavljuju u novoizgrađenim domovima u Pazinu i Dubrovniku, koji će se tek otvoriti, a koje će i uz subvenciju županija kao osnivača premašivati 1.000 eura po korisniku, što je velikoj većini umirovljenika preskupo.

Iako cijene privatnih domova uglavnom nisu javno objavljene, i one su porasle. Prema procjeni udruge StarKA cijene smještaja u obiteljskim i privatnim domovima za starije i nemoćne tijekom 2024. godine su porasle 10-15%, zbog porasta troškova radne snage i cijena hrane.

Iz medijskih napisa i zaprimljenih pritužbi vidljivo je da i dalje postoji ilegalni smještaj za starije, bez izdanih rješenja o ispunjenosti mjerila za pružanje socijalnih usluga, gdje vlasnici motivirani zaradom starije i nemoćne primaju na smještaj ne obazirući se na propisane uvjete, bez vođenja evidencija o korisnicima i njihovim zdravstvenom stanju, bez sklapanja ugovora o radu s djelatnicima i protupožarne zaštite. MRMSOSP je u 2024. godini provelo 35 inspekcijskih nadzora kod pružatelja usluge smještaja koji rade bez licence, u kojima je utvrđeno da i dalje radi barem 13 pružatelja usluge smještaja kojima je prethodno zabranjen rad. Ističemo slučaj doma u Splitsko-dalmatinskoj županiji, u kojem su 2020. godine u požaru smrtno stradale dvije korisnice, koji je nastavio ilegalno raditi tijekom 2024. godine. U posljednjem inspekcijskom nadzoru je u domu zatečeno 18 korisnika, uz mjesečnu cijenu smještaja od 1.100 eura.

S obzirom na domove koji ilegalno rade i po nekoliko godina, usprkos višestrukim zabranama rada i nizu novčanih kazni u prekršajnim postupcima, ovakve je slučajeve nužno strože kažnjavati, moguće i kroz uvođenje novog kaznenog djela ilegalnog pružanja usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama sa zapriječenom kaznom zatvora. Naime, pokazuje se da prekršajno sankcioniranje, kod kojeg pružatelj ilegalne usluge smještaja plaća novčane kazne nije dovoljno. Dapače, s obzirom na visoke mjesečne cijene smještaja koje naplaćuje, plaćanje prekršajnih novčanih kazni predstavlja ‘poslovni model’ i ne destimulira daljnji ilegalni rad, pri čemu su ugrožene starije osobe smještene u takve ilegalne domove. Država mora učiniti više da se ovakvoj praksi stane na kraj.

Pri tome, u takve ilegalne domove obitelji smještavaju svoje starije i nemoćne, posebno kada im je on žurno potreban, a pri tome ne mogu ni provjeriti radi li dom legalno, odnosno ima li rješenje o ispunjenosti mjerila za pružanje socijalnih usluga. Naime, javno dostupna stranica na kojoj se nalazi pregled pružatelja socijalnih usluga, uključujući usluge smještaja (https://mrosp.gov.hr/registar-pruzatelja/13416) teško je pregledna, zahtjevna je za korištenje i ne nudi jednostavan način pretraživanja domova za starije i nemoćne osobe.

Vezano za kontrole svih pružatelja usluge smještaja za starije, temeljem čl. 169. ZSS-a JRS su dužne jednom godišnje provoditi kontrole kod pružatelja socijalnih usluga kojima su ranije izdali licencu, a u slučaju osnovane sumnje na nepravilnosti bez odgode obavijestiti MRMSOSP.

Prema podacima koje su nam JRS dostavile sredinom 2024. godine, većina ih provodi kontrole u domovima za starije kojima su prethodno izdale licencu, no velike su razlike u postupanju – neke kontrole unaprijed najavljuju, druge ih provode bez najave, pojedine JRS navode da su provele desetke nadzora te da nisu uočile nikakve nepravilnosti, dok su druge nepravilnosti uočile kod barem polovice pružatelja usluge smještaja. Pojedine JRS obavijestile su MRMSOSP o svim uočenim nepravilnostima, dok su neke pružateljima usluge smještaja davale rokove za otklanjanje uočenih nepravilnosti, a koji nisu posebno propisani ZSS-om.

Iz navedenog je vidljivo da službenici koji provode kontrole različito tumače čl. 169. ZSS-a. Na naš izričiti upit, većina JRS je navela smatra da je potrebno donijeti pravilnik koji bi jasnije definirao način provođenja kontrola i daljnjeg postupanja. S obzirom ZSS-om nije predviđeno da MRMSOSP donese ovakav podzakonski akt, preporučamo MRMSOSP-u da barem izradi smjernice kojim bi dale detaljnije upute JRS-ima.

U odnosu na obvezu JRS-a i Grada Zagreba da najmanje jednom godišnje organiziraju edukacije stručnih radnika pružatelja usluga za koje su donijeli rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga, vidljivo je da se u nekim županijama edukacije uopće ne provode te da u tom smislu očekuju pomoć novoosnovane Akademije socijalne skrbi.

S tim u vezi, Akademija socijalne skrbi navodi da je sve JRS-e obavijestila o mogućnosti međusobne suradnje te da je potpisala sporazume o suradnji s Brodsko-posavskom, Zadarskom i Šibensko-kninskom županijom.

Uz provođenje edukacija za stručne radnike pružatelja socijalnih usluga, ističemo važnost educiranja i službenika koji provode kontrole, a radi dodatnog ujednačavanja postupanja. Iako Akademija navodi da službenici koji provode kontrole nisu ciljana skupina programa usavršavanja koji je propisan u djelatnosti Akademije te da ZSS-om nije propisano provođenje edukacija za službenike županija koji provode kontrole, s obzirom na važnost osiguravanja jednake razine prava starijih osoba, ponavljamo preporuku Akademiji socijalne skrbi da educira i službenike jedinica regionalne samouprave koji provode kontrolu o ispunjavanju mjerila za pružatelje socijalnih usluga, temeljem sklopljenih ugovora sa županijama.

Smještaj se posebno teško pronalazi za oboljele od Alzheimera i drugih oblika demencije, jer smještajnih kapaciteta za ovu skupinu korisnika kronično nedostaje te ih većina domova ni nema. Pravilnikom o mjerilima za pružanje socijalnih usluga propisani su posebni uvjeti prostora i opreme i veći broj zaposlenika. Privatnim domovima je ovakav smještaj neisplativ jer zbog visokih troškova obiteljima korisnika ne bi mogli naplatiti stvarnu cijenu usluge. U pritužbama koje zaprimamo se navodi i da decentralizirani domovi svojim korisnicima, kod kojih se Alzheimerova demencija pojavila na smještaju, otkazuju ugovore o smještaju, a pritom nije vidljivo da JRS ulažu dodatne napore radi osiguranja kapaciteta za ovu rastuću skupinu korisnika unutar decentraliziranih domova.

S obzirom da ZSS-om nije propisan jasan pritužbeni put za korisnike decentraliziranih domova, već ZSS to propisuje samo za ustanove kojima je osnivač RH, a takva su svega dva doma, radi snažnije zaštite prava korisnika isto je potrebno dodatno regulirati.

Nadalje, ističemo i da korisnici decentraliziranih i privatnih domova najčešće nisu upoznati s internim procedurama za podnošenje pritužbe. Tako smo pri obilasku Doma za starije i nemoćne osobe Ličko-senjske županije u Gospiću, Domu preporučili da korisnike na odgovarajući način informira o mogućnosti i načinu podnošenja pritužbe, a u slučaju potpisanih pritužbi podnositelju izravno dostavi pisani odgovor.

Iako o obilascima domova za starije i nemoćne detaljnije pišemo u posebnom poglavlju ovog Izvješća, ukazujemo na dio problema uočenih pri obilascima koji se tiču i pokretnih korisnika. Tijekom 2024. godine obišli smo domove u Gospiću, Splitu i Sisku, u kojima se uvjeti smještaja bitno razlikuju. Zabrinjavaju uvjeti u domu u Gospiću u kojem su sobe pokretnih korisnika u starom objektu veoma skučene i sumorne, inventar je dotrajao, a korisnici i korisnice koriste zajedničke WC-e. Vrlo mali broj korisnika je uključen u aktivnosti.

Nasuprot tome, prostor doma u Sisku, unatoč oštećenjima od potresa, lijepo je uređen, sobe su funkcionalne i primjereno opremljene, zajednički prostori uređenjem podsjećaju na kućnu atmosferu, što korisnicima osigurava primjerene uvjete smještaja. Gradski park u neposrednoj blizini dodatno podiže kvalitetu života. Dodatno, korisnicima se nude brojne aktivnosti poput pjevačkog zbora, tjelovježbe, izrade ručnih radova, literarno-dramske  i vrtlarske grupe i molitvene skupine, a korisnici sudjeluju i u izradi ilustriranog glasila Doma „Zlatna fabula“. U Domu se organiziraju i priredbe, odlasci na koncerte, izložbe, predavanja i slično.

Dom za starije i nemoćne osobe Split, koji raspolaže smještajem apartmanskog tipa za samce i parove te pokretnim korisnicima omogućava gotovo posve samostalan život. No, s obzirom na potrebe, Dom na smještaj u apartmane ne prima nove korisnike te se apartmani, nakon što se oslobode, pretvaraju u kapacitete stacionara.

S obzirom na uvjete smještaja u brojnim decentraliziranim domovima, važno je da  osnivači  dodatno ulažu u uvjete smještaja u domovima za starije i nemoćne. Istovremeno, s obzirom na različite kapacitete županija bilo bi dobro i da se na nacionalnoj razini razmotri podizanje iznosa minimalnih financijskih standarda za decentralizirano financiranje domova za starije.

Korisnicima Doma u Sisku osigurana je primarna zdravstvena zaštita kroz usluge liječnika koji dva puta tjedno dolazi u Dom, no navedena dinamika nije dovoljna. Kao i u većini drugih domova koje smo obišli, puni opseg stomatološke zaštite u Domu nije osiguran jer stomatolog dolazi radi vađenja zuba, sanacije i popravaka, no ne i protetike. Nepokretnim korisnicama nije osigurana niti ginekološka zaštita, osim u hitnim slučajevima, kada se odvoze u sisačku bolnicu.

U Domu u Splitu zdravstvena zaštita organizirana je u ambulanti obiteljske medicine, no većinu vremena liječnica je na lokaciji „Zenta“, a manje na lokaciji „Vukovarska“ (usprkos velikoj potrebi), radi čega smo preporučili da se zdravstvena zaštita organizira u jednakom trajanju na obje lokacije. U Dom u Gospiću liječnik koji je u mirovini dolazi svega dva puta tjedno po dva sata, što je nedovoljno. Korisnici nemaju pristup psihijatru, iako neki uzimaju psihijatrijsku terapiju. U oba doma nedostaje ginekološka i stomatološka zaštita za nepokretne korisnike, što smo preporučili organizirati.

U nekim od posjećenih domova problem je i kvaliteta prehrane. Stoga smo ukazali na važnost pridržavanja trenutno važećih javnozdravstvenih smjernica, kao i Prehrambeno-gerontoloških normi MZ-a.

Nasilje nad starijim osobama

Starije su osobe nerijetko izložene različitim oblicima nasilja. Unatoč tome, malo je istraživanja o nasilju nad starijim osobama. U provedenim istraživanjima se ukazuje da se radi o važnom društvenom problemu koji je rašireniji nego što se pretpostavljalo. Malen je i broj prijava, između ostalog, jer se žrtve boje prijaviti nasilje, sram ih je, a nerijetko i štite nasilnika koji je često član obitelji.

Pučka pravobraniteljica kontinuirano ukazuje kako iz načina prikazivanja podataka koje prikuplja Povjerenstvo za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, nije jasno kada se radi o rodno uvjetovanom nasilju, kada o nasilju nad starijim osobama, a kada o kombinaciji. Pri tome prikupljanje ovih podataka nije metodološki jednostavno te je potrebno uzeti u obzir obje perspektive, odnosno prikupljati podatke i za rodno uvjetovano nasilje i za nasilje nad starijim osobama. Pri tome dakako može doći i do preklapanja, pa starije žene mogu biti izložene intersekcijskoj diskriminaciji i nasilju i temeljem roda i temeljem dobi. Stoga je dobro da smo izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uključeni u ovo Povjerenstvo, kako bismo kao institucija koja štiti prava starijih osoba, nastavili zagovarati aktivnije uključivanje dobne dimenzije u praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanje sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji.

I Grupa stručnjaka VE za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO) ukazala je da je potrebno razvrstavati podatke koje prikupljaju svi relevantni dionici, uključujući tijela zadužena za provedbu zakona i pravosudna tijela, s obzirom na spol i dob žrtve i počinitelja, njihov odnos, zemljopisni položaj i različite oblike nasilja. Ukazali su i da je potrebno uključiti i kaznene i prekršajne postupke,  te  kategorije podataka koje bi omogućile razlikovanje međugeneracijskog nasilja od nasilja među intimnim partnerima. Neovisna stručnjakinja UN-a za ljudska prava starijih osoba ukazuje kako nedostatak podataka o prevalenciji nasilja nad starijima stvara znatne praznine u sprječavanju kršenja njihovih ljudskih prava. Prikupljanje raščlanjenih disagregiranih podataka pruža vrijedne informacije o obrascima i načinima prijave nasilja, postojećim podrškama i izazovima u pristupu pravosuđu. Takvi podaci trebali bi biti temelj preventivnih programa i posljedično doprinijeti učinkovitijim i djelotvornijim odgovorima na nasilje nad starijima. Stoga neovisna stručnjakinja navodi da prikupljanje ovih podataka državama treba biti prioritet koji će doprinijeti učinkovitoj prevenciji nasilja nad starijim osobama.

Prema podacima Povjerenstva MUP je tijekom 2023. godine zabilježilo 1.059 starijih osoba kao žrtava obiteljskog nasilja, dok su sudovi evidentirali 854 žrtve starije životne dobi – 567 žena i 287 muškaraca. MRMSOSP je evidentiralo 602 slučaja zanemarivanja potreba starije osobe.

Stoga ponovno ukazujemo kako navedeni podaci, koji se sastoje od brojeva i statistike, a koji se prikupljaju temeljem Pravilnika o načinu prikupljanja, obrade i dostave statističkih podataka i izvješća iz područja primjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ne omogućavaju cjeloviti uvid u fenomen nasilja nad starijima i njegove uzroke. S obzirom na navedeno, kao i odredbu čl. 20. ZZNO-a, kojim je propisana obveza prikupljanja podataka o primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i primjeni Kaznenog zakona temeljem kojih se sastavljaju godišnja izvješća, pozdravljamo najavljenu izmjenu Pravilnika.

Pritužbe koje zaprimamo pokazuju da su imovinsko-pravni interesi te neriješeni imovinsko-pravni prijepori između članova obitelji često povezani s nasiljem nad starijim osobama. Nasljeđivanje nekretnina, podjela obiteljske imovine i s time povezani sukobi mogu voditi i do različitih oblika nasilja prema starijim članovima obitelji, nerijetko vlasnicima sporne imovine. Nadležna tijela takve slučajeve u pravilu tretiraju situacijski, od incidenta do incidenta, nakon čega, bez detaljnog sagledavanja detalja i uzroka nastalog sukoba, procesuiraju sve sudionike incidenta. Oblike koji ne predstavljaju fizičko nasilje nadležna tijela često ne prepoznaju, a i mehanizmi zaštite žrtava uglavnom su usmjereni na zaštitu od fizičkog nasilja. Stoga smo u Izvješću za 2023. godinu preporučili edukaciju zaposlenika MUP-a i HZSR-a.

Prema podacima MUP-a, edukacije se provode na više kolegija na Veleučilištu kriminalistike i javne sigurnosti, što pozdravljamo, no napominjemo da bi trebalo educirati i već zaposlene, stoga preporuku ponavljamo.

MRMSOSP nas je obavijestilo o provedbi edukacija, no samo o rodno utemeljenom nasilju, s napomenom da se tek planira nadogradnja edukacija u koje bi se uključilo i nasilje nad starijima.

Problem nasilja nad osobama starije životne dobi prepoznale su neke organizacije civilnog društva pa primjerice B.a.b.e. kroz projekt „puSHEd – protect, undestand, support: Help the elderly“, provode aktivnosti usmjerene na razvijanje specifičnih paketa podrške starijim ženama žrtvama nasilja.

Ubojstvo i ranjavanje više korisnika i zaposlenika u Domu za starije i nemoćne osobe u Daruvaru u 2024. godini jedan je od najtežih zločina koji se dogodio u ustanovama socijalne skrbi u RH. U cilju prevencije sličnih događaja u budućnosti, smatramo da je ovaj događaj važno detaljno analizirati.

U tom kontekstu ukazujemo da je nedavno usvojena Preporuka Vijeća ministara o suzbijanju zločina iz mržnje. Njome je „zločin iz mržnje” definiran kao kazneno djelo počinjeno s elementom mržnje na temelju jedne ili više stvarnih ili percipiranih osobnih karakteristika ili statusa. Pri tome „mržnja” uključuje pristranost, predrasude ili prezir; a „osobne karakteristike ili status” uključuju, ali nisu ograničene na rasu, boju kože, jezik, vjeru, nacionalnost, nacionalno ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rod, seksualnu orijentaciju, rodni identitet i izražavanje te spolne karakteristike. Kazneni zakon RH propisuje zatvoreni krug osobina koje se odnose na zločine iz mržnje. To su rasna pripadnost, boja kože, vjeroispovijest, nacionalno ili etničko podrijetlo, jezik, invaliditet, spol, spolno opredjeljenje ili rodni identitet druge osobe. Dakle, Kazneni zakon ne navodi dob kao osobinu žrtve zločina iz mržnje. I Agencija EU za temeljna prava se zalaže za proširenje zaštićenih osobina kojim bi se obuhvatile sve diskriminatorne osnove iz čl. 14. EKLJP-a, odnosno iz čl. 21. Povelje o temeljnim pravima EU-a, među kojima je i dob.

Stoga pučka pravobraniteljica preporuča proširenje liste karakteristika koje se štite Kaznenim zakonom u odnosu na zločin iz mržnje, na način da uključi i dob.

Ugovori o uzdržavanju

U 2024. godini zaživjele su izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima koje su stupile na snagu krajem prosinca 2023. godine, a kojima je, između ostaloga, izmijenjen naziv ugovora te su predviđeni novi zaštitni mehanizmi usmjereni zaštiti primatelja uzdržavanja, među kojima je i Registar ugovora o uzdržavanju, a što su bile preporuke pučke pravobraniteljice.

Pravilnikom o registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju donesenom u  svibnju 2024. godine detaljnije je propisano da Registar, koji osniva i vodi Hrvatska javnobilježnička komora, nije javan te da pravo uvida imaju samo ovlašteni korisnici i to sudovi, javni bilježnici, HZSR i nadležna državna odvjetništva. Ostala javnopravna tijela mogu ostvariti uvid po odluci ministra nadležnog za poslove pravosuđa kada im je to potrebno za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti, a MPUDT ima pravo uvida kada je to potrebno za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti. Registar se vodi u elektroničkom obliku.

U Registar se upisuju podaci o davatelju i primatelju uzdržavanja koji su sklopili, izmijenili ili raskinuli ugovor o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) ili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine), podaci o sudu ili javnom bilježniku koji je ugovor sastavio, potvrdio ili ovjerio, podaci o datumu i o poslovnom broju predmeta suda ili javnog bilježnika pod kojim je ugovor sastavljen, potvrđen ili ovjeren, podaci o datumu pokretanja postupka, sudu i poslovnom broju predmeta pokrenutom radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora, podaci o datumu i načinu pravomoćnog okončanja postupka radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim ili poništenja ugovora, podaci o datumu i prestanku obveza po ugovoru ispunjenjem i izmjene podataka. Navedene podatke u Registar upisuje sudac nadležnog suda odnosno javni bilježnik, a za upis podataka u Registar plaća se naknada u iznosu od 20 eura koju je dužan platiti davatelj uzdržavanja.

Registar je profunkcionirao 1. srpnja 2024. godine te su u njega sudovi i javni bilježnici bili dužni u roku 60 dana upisivati podatke o ugovorima o doživotnom uzdržavanju i ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju koji su pred njima sklopljeni, potvrđeni ili ovjereni u razdoblju od 30. prosinca 2023. do 30. lipnja 2024. godine.

Prema podacima HJK, pred javnim bilježnicima je u 2024. godini sklopljeno 4.584 ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) te 1.285 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) te su isti upisani u Registar ugovora.

Sudovi su u istom razdoblju u Registar upisali 747 ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) te 161 ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine).

U odnosu na prethodnu godinu, u 2024. godini za 15% je smanjen broj sklopljenih ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti), odnosno za 20% ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine), čime je preokrenut dosadašnji trend rasta broja sklopljenih ugovora o uzdržavanju.

HJK navodi da je u lipnju 2024. godine dobila pristup produkcijskom servisu Registra osoba pod skrbništvom i Registra osoba pod posebnim skrbništvom, čime će se onemogućiti zloporabe u raspolaganju imovinom osoba koje su pod skrbničkom zaštitom. No, HJK nema mogućnost provjeriti postoje li zakonske zapreke za sklapanje ugovora iz čl. 170. ZSS-a, kojim je propisano da pravna ili fizička osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi i osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi ne mogu s korisnikom sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te da je ugovor koji je sklopljen suprotno navedenoj odredbi ništetan.

Pritom je važno istaknuti da HJK u tom smislu ovisi o MRMSOSP-u, koje je nadležno za vođenje evidencija i prikupljanje podataka u sustavu socijalne skrbi.

Krajem 2023. godine u Zakon o parničnom postupku dodana je odredba da će pri izradi plana upravljanja postupkom, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja spora u postupcima radi izmjene, raskida, utvrđenja ništetnim i poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine), no pritom zakonodavac ipak nije propisao posebne rokove za postupanje u navedenim postupcima, niti su oni izdvojeni kao posebni postupci, kako je učinjeno u sporovima iz radnih odnosa.

U ranijim izvješćima upozorili smo na problem dugotrajnosti sudskih postupaka za raskid ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, koji u praksi traju i po nekoliko godina, što je osobito otegotno za starije osobe primatelje uzdržavanja. Tako je prvostupanjski postupak za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju po tužbi 86-godišnje primateljice uzdržavanja, koja je jako narušenog zdravlja, trajao četiri godine i četiri mjeseca, a trenutno je u tijeku postupak po žalbi.

Udruge pružateljice BPP-a ukazuju da starije osobe i dalje uglavnom ne razlikuju ugovore o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) od ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) te da im se najčešće obraćaju tražeći informacije o mogućnosti raskida.

„Ne znam kome bih se više obratila kako bih pomogla svojoj teti, starici od 88 godina koja je okrutno iskorištena i prevarena od strane svojih kumova koji su je po izlasku iz bolnice nakon korone, slabu i pod lijekovima odveli do javnog bilježnika i podvalili joj na potpis šprancu kupljenu u Narodnim novinama, govoreći joj da je to punomoć za pomoć oko prodaje kuće, a bio je darovni ugovor! Kako to naša država dozvoljava? Ona je sirota potpisala i ostala je bez svega…Gospođa ima 88 godina. Više je gladna nego sita. Jako teško psihički podnosi sve što se dogodilo.“

Tijekom 2024. godine obraćali su nam se stariji građani koji nisu bili sigurni kakav su ugovor sklopili, a sami nisu imali primjerak ugovora. Obraćali su nam se i članovi njihovih obitelji navodeći da su njihovi bližnji zbog velikog povjerenja u drugu ugovornu stranu sklopili ugovore na vlastitu štetu. Kod pritužbi na postupanje javnih bilježnika, zatražili smo provođenje nadzora nad radom javnih bilježnika pred kojima su sporni ugovori sklapani.

Pritom smo primijetili da se oštećeni često osjećaju obeshrabreno te da oklijevaju kontaktirati odvjetnike i poduzeti pravne radnje radi zaštite svojih interesa, uglavnom zbog straha od velikih troškova i dugotrajnih postupaka.

I Udruga Bijeli krug Hrvatske navodi da do odustanaka od postupka za raskid ugovora dolazi zbog kompleksnosti dokazivanja neizvršavanja obveza od druge strane te sporosti sudova.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Domovi za starije: obavljanje poslova NPM-a, Pravo na dobro upravljanje, Izbori u 2024. godini, Utjecaj potresa na ostvarivanje ljudskih prava, Pravo na zdravlje, Diskriminacija temeljem dobi, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na adekvatno stanovanje i Umjetna inteligencija.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.