Prava nacionalnih manjina

* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.

Više o problemima vezanima uz pravo na dobro upravljanje pronađite i u drugim poglavljima Izvješća, na dnu ove stranice.

Ovo poglavlje podijeljeno je na cjeline:

• Kulturna autonomija

• Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima te među zaposlenima u upravi i pravosuđu

• Ravnopravna i službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

• Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina

• Pristup sredstvima javnog priopćavanja

Hrvatskim pravnim okvirom pripadnicima nacionalnih manjina zajamčeni su vrlo visoki međunarodni i europski standardi zaštite njihovih prava, no i nadalje postoje izazovi u implementaciji zakonskih rješenja. Kao i ranijih godina, najizraženiji problemi u implementaciji prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina prisutni su u područjima prava na uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina te prava na adekvatnu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu. Dok neostvarivanje prava na ravnopravnu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu uglavnom proizlazi iz neefikasnog mehanizma kojim bi se to pravo trebalo postići, specifični problemi u području prava na službenu i ravnopravnu uporabu jezika i pisma, poput nepostavljanja ćirilično-latiničnih oznaka u prometu ili neuvođenja jezika i pisma romske nacionalne manjine u ravnopravnu i službenu uporabu u lokalnoj jedinici u kojoj Romi čine više od trećine stanovništva,  vezani su za specifični položaj srpske i romske nacionalne manjine, prema kojima postoji najveći stupanj predrasuda.

Nakon parlamentarnih izbora održanih u 2024. godini predstavnici srpske nacionalne manjine više nisu dio vladajuće većinu, no preostaje za vidjeti koje će to implikacije imati na prava ove, a moguće i drugih nacionalnih manjina.

Pozitivno je da se u  Programu Vlade RH 2024. – 2028. navodi da će se „nastaviti promovirati kulturu tolerancije, dosljedno provoditi politiku vladavine prava i prava nacionalnih manjina zajamčenih Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i zakonima”. Donijeti su i Operativni programi nacionalnih manjina za razdoblje 2024. – 2028. godine s ciljem unaprjeđivanja provedbe zakonskih rješenja vezanih uz zaštitu prava nacionalnih manjina.

Ipak, u 2024. godini bila su češća propitivanja prava nacionalnih manjina kao takvih te dosegnute razine implementacije manjinskih prava. U inicijativama koje streme smanjivanju ili ukidanju prava nacionalnih manjina oslikava se nerazumijevanje zaštite prava nacionalnih manjina, garantiranih zakonima, međunarodnim ugovorima poput Okvirne konvencije o pravima nacionalnih manjina te Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima VE, i u konačnici – Ustavom RH.

Iako je u Izvješću o provedbi preporuka iz Izvješća za 2023. godinu navedeno da je u prijedlogu provedbenog Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava za 2025. godinu planirana provedba nacionalne medijske kampanje s ciljem osvještavanja doprinosa nacionalnih manjina hrvatskoj kulturi i društvenom razvoju te je naveden niz aktivnosti koji se odnosio na 2022. i 2023. godinu, s obzirom na česta propitivanja manjinskih prava u javnom prostoru, istu preporuku ponavljamo.

Kulturna autonomija

U području kulturne autonomije ostvaruje se najviši stupanj provedbe UZPNM-a. Putem MKIM-a se financiraju središnje knjižnice nacionalnih manjina, knjižnična, izdavačka djelatnost i otkup knjiga, glazbena djelatnost i kulturno-umjetnički amaterizam, vizualne umjetnosti, međunarodna kulturna suradnja, zaštita kulturne baštine i slično. Putem Savjeta za nacionalne manjine kontinuirano se financiraju programi udruga i ustanova nacionalnih manjina, koje su njihovi pripadnici osnovali s ciljem očuvanja, razvoja, promicanja i iskazivanja svoga kulturnog identiteta.

Tijekom 2024. godine u Zagrebu je s ciljem njegovanja albanskog jezika, književnosti, kazališta, glazbe, folklora i tradicije otvoren Albanski kulturni centar, a u Zagrebu, Glini, Slavonskom Brodu, Osijeku i Udbini otvoreni su srpski kulturni centri radi revitalizacije društvenog života pripadnika srpske nacionalne manjine, veće vidljivosti ove zajednice i njezine pozitivne afirmacije u lokalnim sredinama.

Nažalost, unatoč ovim pozitivnim primjerima i respektabilnim iznosima koji se u državnom proračunu osiguravaju za potrebe nacionalnih manjina, u 2024. godini bilo je i  javnog prozivanja da bi navedeni srpski kulturni centri mogli biti neprijateljski obavještajni centri, opetovanih zahtjeva za ukidanjem odnosno obustavom financiranja tjednika „Novosti“ te otkazivanjem izložbe fotografija na kojima je prikazana tradicionalna kulturna manifestacija srpskih kulturno-umjetničkih društva.

Tjednik „Novosti“ Srpskog narodnog vijeća (SNV) prozivan je od početka svog izlaženja 2004. godine, a u 2024. godini intenzivirale su se tvrdnje da bi se trebao baviti isključivo manjinskim temama poput kulture ili identiteta, kao i pozivi da ga se zabrani i/ili ukine njegovo javno financiranje.

„Novosti“ značajan dio financija dobivaju iz sredstava državnog proračuna, odnosno putem javnog poziva Savjeta za nacionalne manjine za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja, izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija. Kriteriji financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina ne predviđaju da se manjinska glasila moraju baviti isključivo kulturom i identitetom manjine, nego da doprinose razvoju RH.

S tim u svezi treba istaknuti da Ustav RH jamči slobodu izražavanja, a osobito slobodu tiska te da je u demokratskim društvima svrha tiska i kritičko izražavanje o aktualnim problemima. Sama okolnost da se netko ne slaže sa iznijetim stavovima ili da su oni nekome uvredljivi nije dovoljna da se ograničava slobodu govora. Pri tome različite političke, društvene, ekonomske ili kulturne teme se tiču i pripadnika nacionalnih manjina kao građana RH. Manjinsko glasilo se može baviti manjinskim običajima, ali može se baviti i temama koje nadilaze manjinske običaje, može ukazivati na probleme koji tište manjinsku zajednicu, ali i one koji tište društvo, čiji su dio i pripadnici nacionalnih manjina.

Održavanju izložbe fotografija “Susret na tromeđi” u Gradskoj galeriji Sikirica u Sinju, koja prikazuje običaje hrvatskih Srba i Srba iz susjednih država na tradicionalnoj kulturnoj manifestaciji „Sijelo tromeđe“ u selu Strmica, usprotivio se i de facto ju je zabranio gradonačelnik Grada Sinja, navodeći da ne može dopustiti njeno održavanje u gradskoj ustanovi. Iako se nije očitovao na dopise pučke pravobraniteljice, u javnim nastupima je navodio različite razloge, a posebice često da je razlog njegovog protivljenja izložbu to što ju financijski podupire (i) SNV, te je pri tome iznosio svoje stavove o tjedniku „Novosti“ i vodećim ljudima SNV-a. Time su izjave koje je iznosio u javnosti proizvodile učinak širi od same izložbe.

Iz perspektive vladavine prava važno je naglasiti da, iako je navodio da ne može dopustiti održavanje konkretne izložbe u gradskoj ustanovi, gradonačelnik nije imao zakonsku ovlast odlučiti o održavanju ili neodržavanju izložbe. Iako dopis koji je uputio ravnateljici Gradske galerije formalnopravno nije predstavljao odluku kojom se izložba zabranjuje, fotografkinja i kustosica su odlučile ne izlagati u takvoj atmosferi. Cilj izložbe nije bio polarizirati javnost nego ukazati na sličnosti običaja Hrvata i Srba, a izložba na koncu nije ni održana u Sinju.

Postupanjem gradonačelnika povrijeđeno je pravo na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina te je imalo obilježja diskriminacije, a fotografkinji je ograničena sloboda umjetničkog izražavanja.  Ovakvo postupanje gradonačelnika, posebno imajući u vidu da je i saborski zastupnik, zabrinjava i stoga jer može negativno utjecati na buduće situacije, naime može djelovati odvraćajuće na druge umjetnike u pogledu njihovog kulturnog stvaralaštva, na druge koji razmatraju suradnju sa SNV-om te na odnos i postupke dijela javnosti prema srpskoj nacionalnoj manjini i prema pojedincima pripadnicima ove manjine.

Napokon, neočitovanjem na dopise, iako je to zakonska obveza, te javnim porukama da se neće očitovati, gradonačelnik je javno poslao poruku nepoštivanja institucije i propisa RH.

Zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u predstavničkim i izvršnim tijelima te među zaposlenima u upravi i pravosuđu

Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor održanima u travnju 2024. godine ostvarena je potrebna zastupljenost zastupnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina, biranih u posebnoj, 12. izbornoj jedinici.

Broj pripadnika nacionalnih manjina u RH između popisa stanovništva održanih 2011. i 2021. godine manji je čak 26,79%, a njihov udio u ukupnom stanovništvu RH smanjen je sa 7,67% na 6,2%. Zbog smanjenja njihova udjela u brojnim jedinicama lokalne i područne samouprave ispod minimuma propisanih UZPNM-om, na lokalnim izborima koji će biti održani u svibnju 2025. godine mogli bi izgubiti pravo na izbor svojih predstavnika u brojnim lokalnim i regionalnim predstavničkim i izvršnim tijelima.

Ne raspolažemo službenim popisom ovih jedinica, no iz uvida u podatke Popisa stanovništva 2021. godine razvidno je da je udio pripadnika srpske manjine pao ispod minimuma koji im jamči pravo na zamjenika župana u Bjelovarsko-bilogorskoj, Požeško-slavonskoj, Primorsko-goranskoj i Virovitičko-podravskoj županiji, a isti je slučaj i sa češkom nacionalnom manjinom u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Udio pripadnika srpske nacionalne manjine pao je i ispod minimuma koji im jamči pravo izbora zamjenika gradonačelnika/načelnika Pakraca, Podgorača, Viljeva, Rasinje i Dragalića, kao i pravo na izbor predstavnika u 18 gradskih/općinskih vijeća, u: Kutini, Sisku, Jasenovcu, Ivanskoj, Velikom Grđevcu, Viškovu, Otočcu, Brinju, Crncu, Čačincima, Lukaču, Voćinu, Garčinu, Vladislavcima, Osijeku, Petlovcu, Tovarniku i Fažani. Udio pripadnika romske manjine u Peterancu, mađarske u Erdutu i talijanske u Višnjanu također je pao ispod minimuma koji jamči izbor predstavnika u općinskom vijeću.

No, ova manjinska prava mogu biti zadržana u navedenim JLP(R)S-ima neovisno o padu udjela pojedine manjine ispod propisanog minimuma, ukoliko ove jedinice navedena prava propišu svojim statutima.

Poznato nam je da je u prosincu 2024. godine Bjelovarsko-bilogorska županija izmjenama statuta omogućila pripadnicima češke i srpske nacionalne manjine da i dalje imaju pravo na izbor dožupana iz svojih redova te na mjesta u županijskoj skupštini. Time je Bjelovarsko-bilogorska županija unatoč padu u udjelu ispod minimuma propisanom UZPNM-om, očuvala političku predstavljenost češke i srpske nacionalne manjine te je manjinama omogućila veću vidljivost i uključenost u donošenje odluka. Nažalost, odluka Bjelovarsko-bilogorske županije nije pridobila značajnu pozornost medija pa šira javnost, a niti neke JLP(R)S koje se nalaze u istoj situaciji, moguće nisu s njome upoznate.

S druge strane, zbog porasta u udjelu u stanovništvu pripadnici romske manjine imat će pravo izabrati zamjenika župana Međimurske županije te zamjenika načelnika u Općini Mala Subotica. Imat će pravo izabrati i predstavnike u novih šest gradskih/općinskih vijeća, u Cestici, Đurđevcu, Hlebinama, Petlovcu, Murskom Središću i Domašincu, dok će zbog porasta udjela pripadnici srpske manjine moći izabrati predstavnika u općinskom vijeću u Bereku, a pripadnici bošnjačke manjine moći će izabrati predstavnika u općinskom vijeću u Stonu.

UZPNM-om je propisano da se pripadnicima nacionalnih manjina osigurava zastupljenost među zaposlenima u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima, vodeći računa o njihovom sudjelovanju u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je tijelo ustrojeno. Međutim, može se ocijeniti da je ovo područje manjinskih prava u praksi jedno od problematičnijih. Naime, pripadnici nacionalnih manjina značajno su podzastupljeni u ovim tijelima. Prema posljednje dostupnim podacima MPUDT-a, na dan 31. prosinca 2023. godine u tijelima državne uprave i stručnim službama i uredima Vlade RH bilo je zaposleno 47.367 službenika i namještenika, od kojih su 1.381 ili 2,92% bili pripadnici nacionalnih manjina. Njihov udio među zaposlenima posljednjih desetak godina konstantno se smanjuje.

S danom 31. prosinca 2024. godine na sudovima je bilo 39 dužnosnika pripadnika nacionalnih manjina, četiri manje nego godinu ranije, koji čine 2,35% ukupnog broja dužnosnika. Među dužnosnicima u državnim odvjetništvima 19 je pripadnika nacionalnih manjina, jedan manje nego godinu ranije, koji čine 2,35% ukupnog broja dužnosnika. Među zaposlenim službenicima, namještenicima i vježbenicima na sudovima je bilo 148 je pripadnika nacionalnih manjina, 18 manje nego godinu ranije, koji čine 2,32% ukupnog broja zaposlenih službenika, namještenika i vježbenika, dok je u državnim odvjetništvima bilo zaposleno 35 službenika, namještenika i vježbenika, dva više nego godinu ranije, koji čine 2,62% ukupnog broja zaposlenih na ovim radnim mjestima.

U popunjavanju radnih mjesta u državnoj upravi i pravosuđu pripadnici nacionalnih manjina imaju „prednost pod istim uvjetima“. Ova prednost se primjenjuje samo ukoliko je kandidat koji je pripadnik nacionalne manjine i koji se pri prijavi na natječaj na ovo pravo pozvao, nakon testiranja i/ili intervjua na vrhu liste bodovno izjednačen s kandidatom koji nije pripadnik manjine ili koji je pripadnik manjine ali se na ovo pravo nije pozvao. Ukoliko ne dijeli najbolji rezultat s drugim kandidatom, nego je sam na vrhu bodovne liste, pozivanje na pravo prednosti zbog pripadnosti nacionalnoj manjini niti ne dolazi do izražaja. Dodatno, ukoliko je u tijelu koje zapošljava već postignuta razmjerna zastupljenost konkretne manjine, prednost se također ne primjenjuje.

Kako bi se mogao pratiti učinak pozivanja na pravo prednosti pri zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina, tadašnje Ministarstvo pravosuđa i uprave u okviru provođenja aktivnosti iz Operativnih programa Vlade RH za nacionalne manjine za razdoblje 2017. – 2020. uspostavilo je metodologiju praćenja ostvarivanja prava prednosti.

Iz prikupljenih podataka razvidno je da je učinak pozivanja na pravo prednosti pri zapošljavanju pod istim uvjetima vrlo simboličan te da se ovim pravom neće postići ciljana zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu.

Ravnopravna i službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina

Prema rezultatima Popisa stanovništva 2011. godine, pripadnici pojedinih nacionalnih manjina imali su pravo na ravnopravnu i službenu uporabu manjinskog jezika i pisma zbog udjela u stanovništvu većem od jedne trećine u 27 jedinica lokalne samouprave, no rezultati Popisa stanovništva 2021. godine pokazali su da je pripadnika pojedine manjine više od jedne trećine u 24 jedinice: pripadnika srpske nacionalne manjine u 20, a pripadnika češke, mađarske, romske i talijanske u po jednoj jedinici.

U četiri jedinice rezultati Popisa stanovništva pokazali su smanjenje udjela pripadnika pojedine manjine ispod trećine ukupnog stanovništva: u gradovima Vukovaru i Vrbovskom i Općini Donji Kukuruzari pripadnika srpske, a u Općini Punitovci pripadnika slovačke nacionalne manjine.  Usprkos tome, ove su jedinice imale mogućnost zadržati dvojezičnost, što su Vrbovsko i Punitovci i učinili i primjer su dobre prakse, dok statuti Grada Vukovara od 2022. godine i Općine Donji Kukuruzari od 2023. godine ne sadrže odredbe o ravnopravnoj i službenoj uporabi srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

Mogućnost da manjinski jezik i pismo uvedu u ravnopravnu i službenu uporabu iako udio pripadnika nacionalne manjine ne doseže trećinu stanovništva jedinice, u najvećoj mjeri je iskorištena u pogledu talijanskog jezika u Istri.

Tako je i u Izvješću Odbora stručnjaka donesenom u ožujku 2024. godine u sedmom ciklusu praćenja provedbe Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, ponovljen zaključak iz prethodnog (šestog) Izvješća da je zakonski prag od jedne trećine za ravnopravnu službenu uporabu previsok te da, čak i kada ga neka manjina dosegne, nema pravnog mehanizma koji bi jamčio da će se zaista i provesti, što je slučaj u Općini Orehovica, u kojoj je udio romskog stanovništva prema popisu iz 2021. porastao iznad trećine, no bajaški jezik nije uveden u ravnopravnu i službenu uporabu.

U Izvješću Odbora stručnjaka navodi se i da se alternativna mogućnost dobrovoljnog uvođenja manjinskog jezika u ravnopravnu službenu uporabu u JLP(R)S od strane centralnih vlasti ne promiče i ne potiče u dovoljnoj mjeri te da u značajnom broju JLS-a u kojoj je pripadnika pojedine manjine manje od trećine ukupnog stanovništva, ali koje imaju dovoljan broj govornika manjinskog jezika, on još nije uveden u ravnopravnu i službenu uporabi. Tako je navedeno da je 31,34% pripadnika srpske manjine u Obrovcu, 21,42% u Kninu, 20,55% u Glini, 20,13% u Belom Manastiru, 20,08% u Dardi i 15,04% u Ogulinu; 16,04% Čeha u Grubišnom Polju; 22,17% Mađara u Dražu; 13,36% Slovaka u Iloku i 16,40% Rusina u Tompojevcima. U Izvješću Odbora je navedeno i da je najveći udio Ukrajinaca u lokalnom stanovništvu u Bogdanovcima (7,77%), da ukrajinski jezik nije u ravnopravnoj službenoj uporabi u nijednoj jedinici te da je važno da svaki manjinski jezik obuhvaćen III. dijelom Povelje (češki, mađarski, talijanski, rusinski, srpski, slovački i ukrajinski) bude u uporabi u barem jednoj lokalnoj jedinici.

U Izvješćima pučke pravobraniteljice od 2018. godine kontinuirano se ukazuje na izostanak realizacije postavljanja latinično-ćiriličnih prometnih znakova s nazivima naseljenih mjesta na ulazima i izlazima iz naselja u općinama koje su statutima predvidjele ostvarivanje ovog manjinskog prava te se daju preporuke da se ono provede. U Izvješću o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice iz Izvješća za 2023. godinu MMPI je navelo da su Hrvatske ceste po nalogu MMPI-a provele analizu statuta općina i gradova u kojem nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovništva prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, da je sukladno  provedenoj analizi izrađen prijedlog Akcijskog plana postavljanja dvojezičnih natpisa naziva naselja i dostavljen na mišljenje i usuglašavanje MPU-u, no da od MPU-a nije dobiveno konkretno mišljenje. Nadalje, MMPI je navelo da su, s obzirom da je u međuvremenu proveden popis stanovništva u 2021. godini, Hrvatske ceste provele novu analizu statuta i prijedloga statuta te da predlažu da se za cjelovito rješavanje predmetne problematike formira radna skupina koju bi činili predstavnici MMPI-a, MPU-a te upravitelja cesta, koja bi izradila predmetni Akcijski plan kojim bi se definirala potrebitost, opseg, način i obveze postavljanja d vojezičnih natpisa naziva naselja u onim JLS koje ispunjavaju preduvjete. S druge strane, MPUDT je navelo da je nakon Popisa stanovništva 2021. analiziralo statute 24 JLS-a u kojima pripadnici pojedine manjine čine više od trećine stanovništva, kao i da će ove podatke dostaviti na zahtjev MMPI-a, tijela nadležnog za donošenje akcijskog plana postavljanja dvojezičnih prometnih znakova i za njegovu provedbu. S obzirom na evidentno prolongiranje realizacije ovog prava, ponavljamo preporuku, pri čemu ukazujemo na važnost međuresorne suradnje.

Dodatno, navodimo i podatke o korištenju prava pripadnika nacionalnih manjina na osobne iskaznice na manjinskom jeziku i pismu, koje u daleko najvećoj mjeri koriste pripadnici talijanske manjine.

Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina

U odgoj i obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina uključeno je preko deset tisuća djece, od toga oko 6.800 u osnovnim te oko 1.500 u srednjim školama. Na češkom, mađarskom, srpskom i talijanskom jeziku obrazovanje je dostupno od predškolske do srednjoškolske razine obrazovanja, dok za druge manjinske jezike ne postoji takav kontinuitet. Odbor stručnjaka za Europsku povelju za regionalne i manjinske jezike izrazio je žaljenje što se na predškolskoj razini koristi mali broj manjinskih jezika te je naglasio važnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za razvoj jezičnih kompetencija.

U osnovnim školama podjednaki broj djece pohađa model A (cjelokupna nastava se izvodi na jeziku i pismu nacionalne manjine, uz obvezno učenje hrvatskog jezika) i model C (nastava se izvodi na hrvatskome jeziku uz dodatnih dva do pet školskih sati namijenjenih njegovanju jezika i kulture nacionalne manjine, dok nastavu po modelu B (nastava se izvodi dvojezično – prirodna grupa predmeta uči se na hrvatskome, a društvena na jeziku nacionalne manjine) pohađa tek 20-ak učenika.

U RH su sve škole u kojima se održava nastava (i) na jeziku i pismu nacionalne manjine dio hrvatskog obrazovnog sustava i koriste kurikulume za nastavne predmete kao i druge škole u RH. Odabir hoće li djeca pripadnici nacionalnih manjina pohađati nastavu na hrvatskom jeziku ili neki od modela manjinske nastave ovisi o odabiru njihovih roditelja. Obrazovanje prema bilo kojem od manjinskih modela nastave dostupno je svim učenicima, bez obzira pripadaju li nacionalnoj manjini, a bilježi se i značajan interes učenika čiji je materinji jezik hrvatski, posebno za C model nastave. S tim u svezi, Odbor stručnjaka je istaknuo da sudjelovanje svih učenika u bilo kojem modelu manjinske nastave treba pozdraviti i poticati jer poznavanje manjinskih jezika od strane osoba koje žive u određenom području bez obzira na njihovo podrijetlo doprinosi održavanju i revitalizaciji jezika, kao i razumijevanju i socijalnoj koheziji lokalne zajednice.

Prijenos osnivačkih prava na osnovnim školama u Borovu, Negoslavcima i Markušici s Vukovarsko-srijemske županije na istoimene općine, zatražen još 2015. godine, i dalje nije realiziran. Još 2019. godine tadašnje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja Vukovarsko-srijemskoj županiji preporučilo da se na dnevni red županijske skupštine uvrste zahtjevi ovih općina za prijenosom osnivačkih prava, no županijska skupština nije raspravljala o ovim zahtjevima niti je prenijela osnivačka prava. U Operativnim programima nacionalnih manjina za razdoblje 2024. – 2028. godine navedeno je da će Vlada „poduzeti mjere kojima će podržati prijenos osnivačkih prava nad osnovnim školama s jedinica područne (regionalne) samouprave na one jedinice lokalne samouprave za koje su ispunjeni zakonski i podzakonski uvjeti“, kao nositelji ove aktivnosti određeni su MZOM i JP(R)S, no nije precizirano koje će mjere Vlada poduzeti niti kako će podržati prijenos.

Pohvalno je što se već nekoliko godina izvodi nastava jezika i kulture romske nacionalne manjine u osnovnim školama u Orehovici, Podturenu i Kuršancu, no širenje nastave onemogućava nedostatak nastavnog kadra.

SNV nas je izvijestio da je već sada zamjetan manjak kadra u nastavi, prije svega u modelu C, te da se može naslutiti produbljivanje problema odlaskom nastavnika u mirovinu, kao i da je nužno osigurati potrebne materijale i metodičko-didaktička sredstva na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu kojima škole nerijetko oskudijevaju, a koji bi obogatili nastavu i produbili interes učenika.

Potrebno je nastaviti s izradama analiza obrazovne politike s ciljem da se u budućoj reformi obrazovnih programa značajna imena pripadnika nacionalnih manjina u hrvatskoj povijesti, kao i datumi i činjenice koje su vezane za njihov doprinos, uključe u kulturnu, obrazovnu i drugu politiku, što je predviđeno i u Operativnim programima nacionalnih manjina Vlade RH za razdoblje 2024. – 2028. godine.

Pristup sredstvima javnog priopćavanja

U ranijim izvješćima pučke pravobraniteljice je isticano da je zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima jedno od područja u kojemu se manjinska prava slabije ostvaruju.

U odnosu na preporuke pučke pravobraniteljice HRT-u u Izvješću za 2023. godinu, da redakciji za nacionalne manjine osigura dostatne kadrovske i tehničke kapacitete za rad, da poveća udio programa o nacionalnim manjinama, uvrsti ga u značajnijoj mjeri u emisije općeg programa te u emisijama namijenjenima nacionalnim manjinama redovito koristi manjinske jezike, u Izvješću o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice navedeno je da su u 2024. godini osigurani dostatni kadrovski kapaciteti za proizvodnju programskih sadržaja namijenjenih nacionalnim manjinama te da su povećani tehnički kapaciteti u odnosu na 2023. godinu, da HRT jača prisutnost programa koji se odnose na nacionalne manjine, odnosno proširuje ga i u emisije namijenjene široj publici, kao i da su pripadnici manjina, njihovi predstavnici te manjinske udruge i ustanove redoviti gosti u raznim emisijama.

Savjet za nacionalne manjine pohvaljuje rad Hrvatskog radija zbog ispunjavanja obveza informiranja na jezicima nacionalnih manjina, no stava je da bi manjinske teme trebale biti dio svakodnevnih programa HRT-a, čime bi se osim promoviranja multikulturalnosti povećalo razumijevanje između različitih društvenih skupina i smanjio govor mržnje, jer ignoriranje manjinskih tema i nedovoljno poznavanje manjinskog svijeta vodi ka dezinformiranju i poticanju negativnih pojava.

Napretku u medijskoj politici zasigurno bi doprinijela i bolja suradnja predstavnika nacionalnih manjina i HRT-a, održavanjem redovnih konzultativnih sastanaka Ravnateljstva i Programskog vijeća HRT-a s predstavnicima Savjeta za nacionalne manjine.

U Izvješću Odbora stručnjaka ističe se da je nedovoljna prisutnost manjinskih jezika u medijima i dalje jedan od glavnih problema, a među preporukama za hitno djelovanje je i potreba osiguravanja dovoljnog trajanja, redovitosti i učestalosti emisija na javnoj televiziji za sve jezike obuhvaćene Europskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima.

Povezane teme u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024. godinu:

Diskriminacija temeljem rasnog ili etničkog podrijetla, Izbori u 2024. godini, Socijalna skrb: Siromaštvo i ljudska prava, Pravo na rad, Diskriminacija pri zapošljavanju i na radu, Pravo na adekvatno stanovanje, Zločini iz mržnje, Pravo na obrazovanje i diskriminacija temeljem obrazovanja i Izražavanje u javnom prostoru.

Cijelo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2024. godinu možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.