* Napomena: Čitate poglavlje iz Izvješća pučke pravobraniteljice za 2024. godinu, koje smo predali Hrvatskom saboru u ožujku 2025. Cijelo Izvješće možete otvoriti u PDF formatu ili u interaktivnoj verziji.
Više o povezanim temama pročitajte i u drugim poglavljima Izvješća, navedenima na dnu ove stranice.
U 2024. godini ESLJP je donio novi Poslovnik Suda kojim je izmijenjeno Pravilo 28. kojim se jača procesni okvir za izuzeće sudaca i Pravilo 39. kojim se detaljno propisuju uvjeti za izricanje privremene mjere. Također, ESLJP je revidirao Upute za postupanje za izricanje privremenih mjera koje sadrže detaljne smjernice vezane uz materijalne i proceduralne aspekte postupanja Suda u svrhu postizanja veće jasnoće i transparentnosti vođenja postupka za izricanje privremenih mjera.
U listopadu 2024. godine stupio je na snagu Zakon o izmjeni Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojim je u cijelosti povučena rezerva koju je RH, sukladno čl. 64. Konvencije, stavila pri polaganju isprave o ratifikaciji glede održavanja javne rasprave zajamčene čl. 6. st. 1. Konvencije. Rezerva je stavljena radi odredbe tadašnjeg Zakona o upravnim sporovima po kojoj je sud rješavao na nejavnoj sjednici. U postupku usklađivanja s pravnom stečevinom EU, 2012. godine je stupio na snagu Zakon o upravnim sporovima kojim je uvedena javna rasprava u upravnom sporu, čime su uklonjeni razlozi stavljanja rezerve.
U cilju jačanja suradnje i razmjene iskustava između država članica te unaprjeđenja dijaloga s tijelima VE nadležnima za postupke izvršenja presuda ESLJP-a, VE je u lipnju 2024. godine osnovalo Mrežu nacionalnih koordinatora koja djeluje kao online platforma. Time se doprinosi ostvarenju ciljeva iz Deklaracije iz Reykjavika, kojom su države članice VE potvrdile predanost Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, naglašavajući da su izvršna nacionalna i lokalna tijela, nacionalni sudovi i nacionalni parlamenti odgovorni za provedbu Konvencije i poštivanje presuda ESLJP-a. Osnivanjem Mreže nacionalnih koordinatora ispunjena je Preporuka Odbora ministara državama članicama o učinkovitoj domaćoj sposobnosti za brzo izvršenje presuda CM/ Rec(2008)2.
U izvješću „Justice Delayed and Justice Denied: Non-Implementation of European Courts’ Judgments and the Rule of Law” kojeg je u rujnu 2024. godine objavila Europska mreža za provedbu presuda (EIN), RH je svrstana u kategoriju „umjereno“, s obzirom na prosječno izvršenje presuda od tri godine i četiri mjeseca. Za usporedbu, najbolje ocijenjena Švedska ima prosječno trajanje izvršenja od dvije godine i sedam mjeseci, dok je najlošije pozicionirana Rumunjska s pet godina i pet mjeseci.
U postupku izvršenja presude M.H. i dr. br. 15670/18 koja je pod pojačanim nadzorom izvršenja, pučka pravobraniteljica je 2023. godine uputila komunikaciju – Pravilo 9.2. Nastavili smo sudjelovati u postupku izvršenja te smo u lipnju 2024. godine Uredu zastupnice RH pred ESLJP-om dostavili komentare na revidirani akcijski plan.
Iako izvan izvještajnog razdoblja, navodimo i da smo u veljači 2025. godine dostavili mišljenje na nacrt akcijskog plana za izvršenje grupe presuda Statileo br. 12027/10 vezano uz problematiku zaštićenih najamnina, a u ožujku 2025. godine uputili smo mišljenje na nacrt akcijskog plana za izvršenje presude T.V. br. 47909/19, koja se odnosi na povredu prava na život zbog neodgovarajućeg postupanja policije i medicinskog osoblja prema osobi s duševnim smetnjama te istragu koja je uslijedila.
Postupanje Europskog suda za ljudska prava po zahtjevima protiv RH
Iz podataka ESLJP-a za 2024. godinu proizlazi da je 878 zahtjeva protiv RH raspoređeno sudskom odjelu na odlučivanje, što je 13% manje nego u 2023. godini.
Od ukupnog broja zahtjeva protiv RH o kojima je ESLJP odlučivao u 2024. godini, 1.084 ih je proglašeno nedopuštenima ili su izbrisani s liste predmeta, u 23 je odlučeno presudom, tri su odluke o prihvaćanju jednostrane izjave Vlade RH o priznanju povreda (unilateralne deklaracije) iz čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje), dok je 18 predmeta zaključeno prijateljskom nagodbom.
Presude protiv RH u 2024. godini
Od 23 presude koje je ESLJP u 2024. godini donio u odnosu na RH, u 22 je utvrđena barem jedna povreda, dok u jednoj nije utvrđena povreda konvencijskog prava.
Od 27 povreda konvencijskih prava utvrđenih u 22 presude, najviše ih se odnosi (14) na povredu čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), po četiri na povrede čl. 3. (zabrana mučenja) i Protokola 1. čl. 1. (zaštita vlasništva), tri su povrede čl. 2. (pravo na život) te po jedna povreda čl. 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) i čl. 10. (sloboda izražavanja).
Povrede koje ESLJP utvrđuje presudom mogu biti procesnog ili materijalnog karaktera. Procesne povrede obuhvaćaju one kojima je konvencijsko pravo povrijeđeno u postupku donošenja odluke i nemaju utjecaj na konačni ishod postupka, dok kod materijalnih ishod postupka ujedno predstavlja povredu Konvencije.
U nastavku dajemo kratki pregled sadržaja presuda po člancima Konvencije koje je ESLJP donio u 2024. godini u odnosu na RH, a u kojima je utvrđena povreda:
U predmetu Miljak br. 15681/18 ESLJP je utvrdio povredu čl. 3. Konvencije (zabrana mučenja) zbog neučinkovite istrage događaja u kojem je podnositelj zadobio teške tjelesne ozljede tijekom intervencije pravosudnih policajaca. ESLJP je konstatirao da je istraga pokrenuta tek šest mjeseci nakon događaja, na temelju kaznene prijave podnositelja koju je državno odvjetništvo odbacilo bez detaljnog ispitivanja svih relevantnih činjenica i bez ispitivanja podnositelja i osumnjičenih zatvorskih čuvara. Iako podnositelj nije preuzeo kazneni progon i nije podnio ustavnu tužbu, ESLJP je njegov zahtjev ocijenio dopuštenim jer je ustavna tužba tek 2019. postala učinkovito domaće pravno sredstvo za pritužbe zbog neučinkovitosti istrage.
U predmetu Vugdelija br. 14692/18 ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje). Podnositelj je pred općinskim sudom tužio osiguravajuće društvo radi naknade štete zbog ozljeda iz prometne nesreće. Naknadno je povisio tužbeni zahtjev, kojeg je županijski sud odbacio preko početno traženog iznosa, smatrajući da je o istim činjenicama pravomoćno presuđeno prethodnom presudom, što je potvrdio i Vrhovni sud. ESLJP je naveo da se iznos nematerijalne štete teško može procijeniti već u početnom stadiju postupka te da se podnositelju ne može zamjeriti što nije odmah u tužbi naznačio viši iznos naknade štete. Stoga je pristup domaćih sudova ocijenio pretjerano formalističkim.
U predmetu Mafalani br. 3646/17 ESLJP je u utvrdio povredu čl. 8. Konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) zbog neopravdanog miješanja u pravo podnositelja na poštivanje povjerljivosti dopisivanja s braniteljem, koje je nezakonito nadzirano otvaranjem pisma. ESLJP je primijetio da se prema ZKP-u dopisivanje između optuženika i njegovog odvjetnika ne smije nadzirati, osim ako sudac ne odluči drugačije i samo u vezi s određenim kaznenim djelima.
U predmetu Pisanski br. 28794/18 utvrđena je povreda čl. 10. Konvencije (pravo na slobodu izražavanja). Općinski sud je novčano kaznio podnositelja zbog nepoštivanja suda jer je kao odvjetnik svoje nezadovoljstvo odlukom suda iznio na neprimjeren i uvredljiv način. ESLJP je konstatirao da je novčano kažnjavanje zbog nepoštivanja suda predstavljalo miješanje u podnositeljevo pravo na slobodu izražavanja te da domaći sudovi nisu uzeli u obzir kontekst u kojem su primjedbe iznesene. ESLJP je primjenom relevantnih načela iz predmeta Radobuljac protiv RH ispitao je li miješanje bilo “nužno u demokratskom društvu”, te je ponovio da treba jasno razlikovati uvredu i kritiku, da se primjedbe moraju promatrati u svjetlu predmeta u cjelini, uključujući njihov sadržaj i kontekst u kojem su iznesene te da sudovi podliježu širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana.
U predmetu Biagini br. 25308/18, ESLJP je utvrdio povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva) jer je podnositelju naloženo plaćanje carinskog duga iako jahtu nije uvezao u RH te je istaknuo da je carina dug mogla naplatiti izravno od vlasnika jahte po čijim je uputama podnositelj postupao ili od sredstava dobivenih njezinom prodajom. ESLJP je zaključio da su domaća tijela prekoračila široku slobodu procjene jer njihov nadzor nije zadovoljio uvjet „pravedne ravnoteže“ između suprotstavljenih interesa (naplate carinskog duga i zaštite prava vlasništva podnositelja), te je carinskim rješenjem stavljen prekomjeran teret na podnositelja.
U predmetu Tvrtka Poljičanin-Rašica d.o.o. br. 39761/18, zahtjev se odnosio na odbijanje državnih tijela da dopuste uvoz mesa za koje je trgovačko društvo podnositelj zahtjeva imalo valjanu uvoznu dozvolu. Zbog zabrane uvoza i kasnijih odluka domaćih sudova o odbijanju zahtjeva za naknadu štete podnositelju zahtjeva zbog izmakle koristi, ESLJP je utvrdio povredu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva).
U predmetu T.V. br. 47909/19 ESLJP je utvrdio povredu materijalnog i procesnog aspekta čl. 2. Konvencije (pravo na život). Izvanbračni suprug podnositeljice, koji je bio osoba s duševnim smetnjama, preminuo je prilikom privođenja od strane policije pri čemu sila koja je prema njemu primijenjena nije bila „apsolutno neophodna“ u danim okolnostima. Podnositeljica je tvrdila da je država propustila ispuniti pozitivnu obvezu da zaštiti njegov život pružajući mu odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć, te da istraga njegove smrti nije bila učinkovita. Naime, policijski su službenici, iako su znali da se radi o osobi s duševnim smetnjama, propustili primijeniti Naputak o postupanju policije u dovođenju osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu. Također, ESLJP je zaključio da istraga nije bila brza i temeljita. O ovom predmetu pišemo i u poglavlju o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
U predmetima Vlašić i Lastrić br. 7687/22 i Romić i dr., br. 24501/19, ESLJP je utvrdio da su podnositeljima povrijeđena prava iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva) te pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. Prigovori podnositelja odnosili su se na Odluku Vlade RH iz 1999. kojom su povučene i poništene dionice podnositelja ili njihovih prednika. ESLJP se pozvao na svoju raniju presudu Project-Trade d.o.o. i utvrdio da miješanje u vlasništvo podnositelja nije bilo praćeno dostatnim procesnim jamstvima protiv proizvoljnosti, da podnositelji nisu imali mogućnost učinkovito osporiti Odluku Vlade RH pred sudovima, te da su postupci pred domaćim sudovima predugo trajali.
U predmetu Šplajt br. 963/18 ESLJP je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. Podnositelju je otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, jer da je medijima prenosio neistinite podatke o stanju u trgovačkom društvu, iako je znao da time nanosi štetu ugledu poslodavca. ESLJP je utvrdio da domaći sudovi nisu proveli test razmjernosti kako bi utvrdili je li miješanje u pravo na slobodu izražavanja bilo „nužno u demokratskom društvu“. Stoga je samostalno proveo test i zaključio da je miješanje u podnositeljevu slobodu izražavanja bilo „nužno u demokratskom društvu“ te nije bilo nerazmjerno legitimnom cilju zaštite prava i ugleda drugih (poslodavca), pa je prigovor radi povrede čl. 10. (pravo na slobodu izražavanja) odbacio kao neosnovan. S obzirom da je postupak pred Ustavnim sudom trajao tri godine i deset i pol mjeseci, utvrdio je povredu prava na suđenje u razumnom roku.
U predmetu Hrvatin br. 15655/19 ESLJP je utvrdio da je podnositeljici povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije, u upravnom sporu kojeg je pokrenula protiv odluke o razrješenju dužnosti ravnateljice doma za psihički bolesne odrasle osobe. Podnositeljica je prigovarala da joj je onemogućeno učinkovito sudsko preispitivanje upravne odluke, da sud nije poštovao načelo jednakosti oružja pri predlaganju dokaza, da nije bila saslušana pred sudom te da je odluka suda nedovoljno obrazložena. ESLJP je utvrdio povredu jer je podnositeljica bila onemogućena učinkovito osporiti odluku o razrješenju pred domaćim sudom.
U predmetu Kalčićek br. 22458/18 ESLJP je utvrdio da sastav vijeća Ustavnog suda nije jamčio njegovu nepristranost jer je sudjelovanjem istog suca u žalbenom vijeću Vrhovnog suda i vijeću Ustavnog suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. ESLJP je zaključio da su vijeća Vrhovnog i Ustavnog suda u kojima je sudjelovao isti sudac ispitivali meritum predmeta, stoga su postupci pred tim sudovima neraskidivo povezani. Iako navedeni sudac nije odlučivao samostalno već u vijećima, ESLJP je smatrao da to nije odlučno pri ocjenjivanju nepristranosti Ustavnog suda.
U predmetu Hyett Perger Cvitanović br. 57743/19 ESLJP je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. Podnositeljica je prigovorila da je zbog nepravilnosti pri dostavi tužbe bila spriječena učinkovito sudjelovati u parničnom postupku pred domaćim sudom, zbog nezakonitog imenovanja privremenog zastupnika te okolnosti što isti nije zamijenjen unatoč lošem zastupanju. ESLJP je istaknuo da pošteno suđenje zahtijeva da osoba protiv koje je pokrenut sudski postupak mora biti s time upoznata te je zaključio da domaći sud nije uložio razumne napore kako bi podnositeljicu elektroničkom poštom obavijestio o postupku protiv nje (iako prema tadašnjem zakonodavstvu to nije bio službeni način dostave sudskih pismena) ili je trebao privremenom zastupniku ukazati da to učini.
U predmetu Moskalj br. 60272/21 ESLJP je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije, jer podnositeljici nisu dosuđeni troškovi izvanparničnog postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ustavnosudskog postupka koji je uslijedio. Podnositeljica je potraživala naknadu troškova za sastavljanje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, žalbe i ustavne tužbe. Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, ali je odbio zahtjev za naknadu troškova sastavljanja ustavne tužbe i troškova ostalih pravnih sredstava zbog duljine postupka. ESLJP je naglasio da postoji oboriva presumpcija povrede prava na pristup sudu ukoliko troškovi postupka premašuju dosuđeni iznos naknade štete.
U predmetu Zdjelar br. 58566/19 ESLJP je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije, jer su sudovi odbili tužbu podnositelja zbog pogrešne pasivne legitimacije, iako je u vrijeme njenog podnošenja zakonski okvir bio nedovoljno jasan te je relevantna sudska praksa bila neujednačena. Podnositeljima je JSL isplatila naknadu štete zbog nezakonitog raspolaganja njihovim stanom u vrijeme ratnih zbivanja, no nakon što je Vrhovni sud po reviziji ukinuo presudu zbog promašene pasivne legitimacije, JLS je tražila povrat isplaćenih sredstava. Naime, prema tadašnjem Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom, imovinom je upravljala država, ali je bila dana u posjed JLS. ESLJP je utvrdio da je u spornom razdoblju relevantna domaća sudska praksa bila neujednačena te da je Vrhovni sud tek u rujnu 2005. godine utvrdio isključivu odgovornost države za nezakonita oduzimanja imovine i od strane JLS. Budući je u tom trenutku proteklo više od tri godine od kada su podnositelji podnijeli tužbu, zbog zastare oni nisu mogli podnijeti novu tužbu niti je proširiti na novog tuženika.
U predmetu Hrabar br. 61680/19 ESLJP je utvrdio povredu pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije podnositeljice koja je nakon prometne nesreće pokrenula postupak radi naknade štete protiv državne tvrtke zbog neodržavanja lokalne ceste. Podnositeljici je dosuđena naknada štete i trajna renta zbog invaliditeta, ali je Vrhovni sud preinačio presude nižih sudova i u cijelosti odbio tužbu zbog pogrešne pasivne legitimacije. ESLJP je zaključio da je Vrhovni sud odbio tužbu podnositeljice iz procesnih razloga, ne ulazeći u razmatranje stvarne osnove njezinog zahtjeva za naknadu štete, što je dovelo do “uskraćivanja pravde” podnositeljici jer je nakon 20 godina sudovanja odbijena iz formalnih razloga. Radi zastare više nije mogla podnijeti novu tužbu protiv JLS niti je mogla preinačiti postojeću radi uključivanja novog tuženika.
U predmet Svrtan br. 57507/19 ESLJP je utvrdio povredu čl. 2. Konvencije (pravo na život), jer državna tijela nisu poduzela potrebne radnje da zaštite javnu sigurnost i život djeteta podnositelja zahtjeva koje je u blizini kuće počinitelja usmrćeno rafalnom paljbom. ESLJP je primijetio da je prije nesretnog događaja policija posjedovala brojne dokaze da je počinitelj bio nasilan te je zaprimila nekoliko prijava da je nezakonito posjedovao oružje, stoga je nejasno zašto nije o tome ispitan. ESLJP je također utvrdio da je tužba podnositelja odbijena jer nisu dokazali da je tijekom prethodne pretrage počiniteljeve kuće bilo nepravilnosti ili propusta, što je za posljedicu imalo smrt njihovog djeteta, te je istaknuo da je takav zahtjev domaćeg suda predstavljao nemoguć teret dokazivanja na strani podnositelja.
U predmetu Zobec br. 25930/20 ESLJP je utvrdio povredu čl. 6. Konvencije (pravo na pošteno suđenje) jer je podnositelj zahtjeva osuđen na osnovu dokaza u pogledu kojih mu je pravo na obranu bilo neopravdano ograničeno. Podnositelj je isticao da prekršajni postupak protiv njega nije bio pošten jer nije mogao ispitati svjedoka na čijem se iskazu temeljila presuda, te da je sud bez obrazloženja odbacio njegov prijedlog za ispitivanje drugog svjedoka. ESLJP je konstatirao da je iskaz svjedoka bio odlučujući dokaz na temelju kojeg je osuđen, a da sud nije obrazložio zašto je odbio ispitati predloženog svjedoka koji je eventualno mogao osporiti iskaz saslušanog svjedoka.
U predmetu Pavlović br. 62744/19 ESLJP je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. Naime, FINA je odbacila kao nepotpunu prijavu podnositeljeve tražbine u predstečajnom postupku te ga je pozvala da naknadno dostavi dokaz o postojanju tražbine i njenoj visini, što je on učinio. Unatoč tome, FINA je odbacila njegovu prijavu tražbine kao nepotpunu, a Ministarstvo financija je odbilo žalbu. ESLJP je ukazao da u relevantno vrijeme nisu postojali sudska praksa ili dokumenti (primjerice upute FINE ili obrasci) iz kojih bi podnositelj mogao zaključiti čime mora potkrijepiti prijavu potraživanja, zbog čega nije mogao predvidjeti koje dokaze o postojanju i visini tražbine treba dostaviti FINA-i.
U predmetu Šatvar br. 20497/19 ESLJP je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje iz čl. 6. Konvencije. Naime, podnositelj je odluku o otkazu pobijao pred općinskim sudom, ali je poslodavac kasnijom odlukom privremenog upravitelja otkaz stavio izvan snage, radi čega je podnositelj povukao tužbu. Naknadno je poslodavac podnositelju onemogućio povratak na posao, pa je isti pokrenuo radni spor za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Općinski sud je odbio podnositeljevu tužbu i utvrdio da je odluka privremenog upravitelja nezakonita jer on nije bio ovlašten zastupati poslodavca navodeći da je njegov upis u registar bio deklaratorne naravi, slijedom čega je prethodna odluka o otkazu ostala na snazi. Podnositelj je u žalbi tvrdio da je odluka privremenog upravitelja valjana jer je isti u relevantno vrijeme bio jedina osoba upisana u sudski registar i ovlaštena za zastupanje poslodavca te da on ili bilo koja treća osoba nisu imali saznanja o imenovanju drugih članova uprave. ESLJP je zaključio da su domaći sudovi trebali odgovoriti na podnositeljev argument da se on, postupajući u dobroj vjeri, mogao pouzdati u upis u sudskom registru jer je taj argument bio presudan za ishod postupka.
U predmetu Ćehić br. 14043/19 ESLJP je utvrdio povredu čl. 3. Konvencije (zabrana mučenja) zbog zlostavljanja podnositelja tijekom uhićenja i zbog neučinkovite istrage. Podnositelj je tek u ustavnoj tužbi ukazao na zlostavljanje od strane policije i neprovođenje učinkovite istrage, pri čemu Ustavni sud nije utvrdio povredu prava. ESLJP je naglasio da je unatoč nepostojanju pritužbe podnositelja trebalo provesti istragu ako je bilo drugih pokazatelja da je moglo doći do zlostavljanja. Ukazao je i na ozbiljne sumnje u „nepristranost“ policijskih službenika ispitanih kao svjedoka. Stoga je zaključio da domaće vlasti nisu utvrdile sve relevantne činjenice pa je samostalno utvrdio da se zlostavljanje prema podnositelju dogodilo, a da upotrijebljena fizička sila nije bila nužna.
Izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava protiv RH
Prema podacima Ureda zastupnice, trećina tekućih predmeta izvršenja odnosi se na neki oblik povrede prava na pošteno suđenje, većinom prekomjernog trajanja sudskih postupaka i nepristranosti sudaca. Prema podacima iz prosinca 2024. godine, iznesenima na sastanku Stručnog savjeta za izvršenje presuda i odluka ESLJP-a, u postupku izvršenja nalazi se 80 predmeta (73 presude i sedam odluka o prijateljskim rješenjima), od čega je 33 vodećih, a sedam predmeta je u izvršenju preko pet godina. Od 2022. godine ponovno su u izvršenju predmeti neodgovarajućih uvjeta u zatvorima.
Pod pojačanim nadzorom Odbora ministara VE je osam predmeta (M.H. br. 15670/18 te sedam presuda iz Statileo grupe: Arambašin br. 48981/17, Hegediš br. 41306/18, Skelin-Hrvoj i Duričić br. 23414/15, Gošović br. 37006/13, Bego br. 35444/12, Statileo br. 12027/10 i Mirošević-Anzulović br. 25815/14). U travnju 2024. godine stupio je na snagu Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018, o čemu više pišemo u poglavlju o pravu na adekvatno stanovanje.
Ured zastupnice ukazuje na dugotrajno izvršenje presuda zbog duljeg vremena potrebnog za izvršenje individualnih mjera usmjerenih na otklanjanje povreda prema konkretnim podnositeljima. Naime, u trećini tekućih predmeta izvršenja čeka se na izvršenje individualnih mjera okončanjem ponovljenih/obnovljenih postupaka pred domaćim sudovima po presudama ESLJP-a. Ovo se ističe problematičnim jer su u većini tih predmeta opće mjere kojima se ubuduće sprječavaju slične povrede već poduzete i od strane Odbora ministara VE ocijenjene učinkovitima.
U 2024. godini Odbor ministara VE je donio završne rezolucije u 36 predmeta, čime je zatvoren nadzor nad izvršenjem 28 presuda:
- Mafalani (br. 3646/17), Budimir (br. 44691/15), Dragojević (br. 68955/11) i Grba (br. 47074/12) radi povrede čl. 8. – pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života;
- Zahirović (br. 58590/11), Šaponja i Karaula (br. 72962/16), Šplajt (br. 963/18), Idžanović (br. 67705/14), Mafalani (br. 38765/16), Salameh (br. 38943/15), Orašanin (br. 24811/16) radi povrede čl. 6. – pravo na pošteno suđenje;
- Perkov (br. 33754/16), Vučković (br. 15798/20), J.I. (br. 35898/16), Katanović i Mihovilović (br. 18208/19), Hrnčić (br. 53563/16), Ladan (br. 56787/16), Bošnjak (br. 64579/16), Kopić (16789/19) i Prpić (br. 27712/19), radi povrede čl. 3. – pravo na život;
- Miljević (br. 68317/11), Bon (br. 26933/15), Tolle (br. 41987/13), Stojanović (br. 23160/09) i Narodni list d.d. (br. 2782/12), radi povrede čl. 10. – sloboda izražavanja;
- Grbac (br. 64795/19) i Pascale (br. 69278/16) – radi povrede čl. 1. Protokola 1. – zaštita vlasništva;
- Žaja (br. 37462/09) radi povrede čl. 7. – nema kazne bez zakona.
Odbor ministara VE je u 2024. godini zatvorio nadzor nad izvršenjem osam odluka ESLJP-a o prijateljskom rješenju u predmetima: Štefičar i Staničić (br. 53678/22), Hudorović i dr. (49513/20), Bićanić (12529/22), Miletić (38897/23), Mileusnić i Žic (33969/23), Žic i dr. (10665/23), Dešković (46777/21) i Rivić (33977/23).
RH je u 2024. godini na ime pravičnih naknada dosuđenih od strane ESLJP-a po presudama i odlukama protiv RH, isplatila iznos od 382.456 eura. Dosuđeni iznosi isplaćuju se podnositeljima u roku tri mjeseca od dana konačnosti presude, odnosno tri mjeseca od dana objave odluke ESLJP-a.