Hrvatski sabor 6. lipnja proglasio je Nacionalnim danom prava osoba s duševnim smetnjama, koji se obilježava od 2012. godine. Prilika je to za ukazati na mnoge probleme s kojima se susreću – čestim predrasudama i stigmatizacijom (primjerice, svaka peta osoba u istraživanju o diskriminaciji kojeg smo proveli rekla je da bi joj bilo neugodno raditi s kolegom koji je osoba s duševnim smetnjama), ali i socijalnom isključenošću te drugim oblicima kršenja ljudskih prava osoba s duševnim smetnjama, a mogu biti i izložene ponižavajućem i neljudskom ponašanju.
Prava osoba s duševnim smetnjama institucija pučke pravobraniteljice štiti kroz nekoliko svojih mandata. Temeljem ombudsmanskog postupa po pritužbama i pokreće predmete na vlastitu inicijativu, temeljem mandata nacionalne institucije za ljudska prava prati stanje ljudskih prava i izvještava o izazovima s kojim se susreću osobe s duševnim smetnjama, dok temeljem mandata Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NPM) preventivno obilazi mjesta u kojima se nalaze osobe s duševnim smetnjama kojima je onemogućena sloboda kretanja.
Pritužbe koje smo zaprimali tijekom 2024. godine u najvećoj mjeri odnosile su se na valjanost dobrovoljnog pristanka te smještaj na zatvorene odjele, ograničavanje slobode kretanja i primjenu mjera prisile prema dobrovoljnim pacijentima te neinformiranost pacijenata o mogućnosti povlačenja pristanka.
Naime, smještaj dobrovoljnih pacijenata na zatvorene odjele je zapravo lišavanje slobode, na što pučka pravobraniteljica ukazuje godinama, a na to je upozorio i Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) Vijeća Europe u svom posljednjem izvješću o redovitoj posjeti Hrvatskoj. Stoga je pučka pravobraniteljica i u posljednjem izvješću Hrvatskom saboru u ožujku ove godine ponovila preporuku psihijatrijskim ustanovama da se dobrovoljnim pacijentima ne ograničava sloboda kretanja imajući na umu da osoba koja je dala informirani pristanak njega uvijek može i opozvati. Svakako je potrebno poboljšati i razinu informiranosti pacijenata o njihovom zdravstvenom stanju, postupcima tijekom liječenja, terapiji koju primaju i njihovim ostalim pravima jer dio pacijenata u svojim pritužbama ističe nedostatnu informiranost.
Što se tiče uvjeta smještaja osoba s duševnim smetnjama, situacija se razlikuje ovisno o pojedinoj ustanovi pa uz pozitivne primjere postoje i one koje ne ispunjavaju propisane standarde što ima negativan utjecaj na prava pacijenata, primjerice, njihovu privatnost ili dostojanstvo, a može dovesti i do neljudskog ili ponižavajućeg postupanja.
Nažalost, velik problem predstavlja i nedostatak stručnog kadra, što u određenim situacijama može utjecati na redovitu izradu individualnih planova liječenja, njihovu primjenu i praćenje, kao i manjkavu evidenciju kod primjene mjera prisile.
Stoga je za unaprjeđenje situacije i učinkovitije suzbijanje stigmatizacije i diskriminacije osoba s duševnim smetnjama potrebno unaprijediti međuresornu suradnju, pogotovo u području zdravstveno-socijalne skrbi, osnažiti izvaninstitucionalnu podršku i dostupnost usluga za mentalno zdravlje u zajednici, ojačati bolničke kapacitete kroz dovoljan broj zdravstvenih djelatnika uz dostojanstvene uvjeta rada te poboljšanje uvjeta smještaja, kao i u većoj mjeri poštovati autonomiju i dostojanstvo samih pacijenata, individualno planirati njihovo liječenje utemeljeno na oporavku te unaprijediti informiranost o njihovim pravima.
Detaljnu analizu i ocjenu stanja vezano za ovu temu možete pronaći u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2024.